ODOBREN EUROPSKI TEHNIČKI DOKUMENT O PLANIRANJU I IZVEDBI KERAMIČKIH OBLOGA

  1. Keramičke pločice i keramičke obloge

CEN TC 67 je tehnički odbor Europske organizacije za standardizaciju, čija je zadaća priprema europskih standarda (EN) za keramičke pločice i materijale, te postupaka njihova polaganja. Prema europskim standardima za keramičke pločice i materijale za njihovo polaganje (ljepila i materijali za fugiranje) u odboru su počeli pripremati i europski standard za planiranje i izvedbu keramičkih obloga.

Po definiciji, keramička obloga je sustav, koji se sastoji od keramičkih pločica položenih pomoću sloja vezivnog materijala te od fuga koje se nalaze između njih. Ovakvo određenje jasno ukazuje na to da je keramička pločica doista dio sustava keramičke obloge.

Ostvarenje ovog sustava predviđa dva glavna stupnja: planiranje i izvedbu.

Planiranje obuhvaća odabir odnosno specifikaciju keramičkih pločica, podloge, postupaka i materijala za polaganje s obzirom na strukturu i prostor u koji će se keramika polagati. Struktura (a to je ono što se nalazi »ispod« keramičke obloge) i prostor (ono što je »iznad« keramičke obloge, odnosno »izvan« nje) predstavljaju bitne podatke bez kojih ne možemo okončati pravilno planiranje.

Izvedba ili polaganje keramičke obloge znači samo izvođenje polaganja keramičke obloge prema planu.

  1. Na putu prema pojednostavljenim europskim mjerilima za keramičke obloge

Nakon opsežne i zahtjevne pripreme projekta europskih standarda za keramičke pločice i ljepila, učinilo se kako je daljnja priprema pojednostavljenih europskih mjerila za planiranje i izvedbu keramičkih obloga ne samo logična, već prije svega neophodna i neizostavna. Konačni rezultat bio bi »praktični kodeks« (tehnička specifikacija), koji bi trebao biti jednak za sve države članice CEN–a, te bi prema pravilima CEN-a zamjenjivao sadašnje »praktične kodekse« i nacionalne standarde iz ovog područja. Takvi standardi za keramičke obloge i njihovo polaganje već postoje u nekim državama (Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Belgiji …), ali ih neke druge još uvijek nemaju (Italija, Španjolska, Portugal …).

Nakon nekoliko različitih pokušaja, CEN je morao priznati da to nije moguće postići i da je prihvatljivo da neka država, koja već ima standarde za keramičke obloge i njihovo polaganje, iste i zadrži budući da se njima uzimaju u obzir posebna nacionalna iskustva, stanje odnosa u državi, specifične vrste i značajke podloge koja se oblaže, a i materijale koji su lako dostupni (recimo – pijesak). Jasno je kako nije moguće postaviti pravila odnosno količinske propise za izvedbu keramičkih obloga koji bi bili jedinstveni za sve države, jer su radni odnosi i tradicija polaganja u njima različiti.

Kako onda nastaviti? Odreći se bilo kakvih pokušaja pojednostavljenja standardizacije, ili se prihvatiti promjene postavljenog cilja?

Bio je izabran drukčiji put, i to sa sljedećim ishodom:

  • sadašnji nacionalni standardi sa specifikacijama ostaju još uvijek na snazi,
  • bio je pripremljen tehnički dokument CEN, koji je pojednostavnio:
  1. temeljna opća pravila u vezi odabira materijala, planiranja, izvedbe i uporabe keramičkih obloga, kojih se treba pridržavati kako bi se postigla zahtijevana kakvoća i vrhunski rezultati,
  2. osnovno izjednačavanje keramičkih obloga s obzirom na kakvoću.

Odbor CEN TC 67 jednoglasno je prihvatio ovaj Tehnički dokument na svojoj sjednici dana 08. listopada 2002. godine.

Svi znaju što znači međunarodna standardizacija i svjesni su prednosti koje nude ujednačeni standardi u svim državama. Ima dosta ljudi koji će se možda upitati kakav je onda uopće smisao ovakvog djelomičnog pojednostavljenja o kakvom se radi u našem slučaju; pojednostavljenje koje nešto dodaje, a ne oduzima nacionalne standarde dovodi do toga, da će se u državama koje već imaju standarde o planiranju i izvedbi keramičkih obloga oni jednostavno koristiti kao i dosad.

Glavna su tri vida iskoristivosti europskog Tehničkog dokumenta:

  1. činjenica da su neka pravila postala dijelom europskog dokumenta daje im snagu i ugled, dok istodobno na ugledu dobivaju i nacionalni standardi koji se ugledaju na ta pravila;
  2. nacionalni standardi nisu ni vječni, niti nepromjenjivi. Razvoj sadašnjih i priprema nacionalnih standarda o keramičkim oblogama u državama koje takve standarde još nemaju odsad će slijediti smjernice koje su zajedničke svim državama i koje utvrđuje spomenuti tehnički dokument. On će usto pripomoći usklađivanju, ako ne i pojednostavljenju nacionalnih standarda za keramičke obloge;
  3. države poput Italije, koje još nemaju nacionalne standarde s kvantitativnim propisima za keramičke obloge, moći će u Tehničkom dokumentu pronaći odgovor na vrlo važno pitanje koje je potrebno žurno rješavati, a odnosi se na kakvoću i prihvatljivost keramičkih obloga. Isto tako, u njemu će naći konkretnu i čvrstu osnovu na kojoj mogu izgrađivati svoje nacionalne standarde te krenuti putem što ga je zacrtao Tehnički dokument. Ovdje bih želio naročito naglasiti nastojanja instituta Centro Ceramico iz Bologne, koji se bavi pripremom talijanskog nacionalnog standarda UNI za planiranje i izvedbu keramičkih obloga.
  1. Europski tehnički dokument o planiranju i izvedbi keramičkih obloga

Tehnički dokument ima sljedećih devet poglavlja:

  1. Namjena
  2. Normativni izvori
  3. Definicije i terminologija
  4. Razmjena informacija
  5. Materijali
  6. Planiranje
  7. Izvedba
  8. Zahtjevi
  9. Početna obrada, zaštita i održavanje

Kao što je već spomenuto, svrha tog dokumenta je utvrđivanje temeljnih pravila za planiranje i izvedbu keramičkih obloga. Pritom se uglavnom ne radi o kvantitativnim pravilima koja su unatoč tome važna, jer potvrđuju neka načela koja se i ne poštuju baš uvijek. Nekoliko primjera:

  • za sve je materijale potrebno pripremiti tehnički popis, s kojim se moraju suglasiti svi uključeni u posao (projektant, polagač …);
  • kod svih se materijala potrebno strogo pridržavati svih uputstava proizvođača vezanih uz njihovo čuvanje, nanošenje i uporabu;
  • planiranje keramičke obloge mora proizlaziti iz podrobne analize podataka o projektu, koji uzimaju u obzir vrstu prostora i predvidive poteškoće, kao i osobine podloge (mehaničke osobine: tvrdoća, deformacija, postojanost; kemijsko-fizikalne osobine: poroznost, otpornost na vodu, sastav; osobine vezane uz dimenzije);
  • materijale (keramičke pločice, ljepila, mase za fugiranje) treba odabrati na temelju sljedeća tri mjerila:
  1. osobina (materijali ne smiju imati slabije osobine od onih koje su predviđene za sveobuhvatno opterećenje);
  2. spojivosti (odabrani materijali moraju biti međusobno spojivi);
  3. sigurnosti;

– širina fuga mora biti određena s obzirom na:

  1. tip, format i odstupanja pločica po dimenzijama;
  2. osobine podloge;
  3. tip i snagu predviđenih opterećenja;

– posebno treba uzeti u obzir neizbježne dilatacijske fuge.

Ova opća pravila postavljaju granice i mogućim zahtjevima naručitelja. Unatoč tome što je općenit, Tehnički dokument štiti projektanta i / ili izvođača keramičke obloge te može biti podloga za konkretan razgovor s naručiteljem.

  1. Zahtjevi za prihvatljivost keramičkih obloga: kvantitativna specifikacija stručno položenih keramičkih obloga

Tehnički dokument postaje kvantitativan u 8. poglavlju, u kojemu su navedeni zahtjevi za prihvatljivost keramičkih obloga.

Na pitanje, kakav je odnos između zahtjeva koje postavlja ovaj Tehnički dokument i onih koji su navedeni u sadašnjim nacionalnim standardima, odgovor bi bio sljedeći:

»Granice koje su utvrđene u Tehničkom dokumentu treba shvatiti kao najmanju prihvatljivu vrijednost za neku osobinu. Ni u jednoj od država članica CEN-a granice koje postavljaju nacionalni standardi ne smiju biti manje stroge, manje ograničavajuće od ovih, jer Tehnički dokument utvrđuje najmanju prihvatljivu kakvoću keramičkih obloga na europskoj razini.«

Ovo nije zanemariv rezultat u postupku pojednostavljivanja standarda na europskoj razini. Države usprkos tome imaju mogućnost da u okviru nacionalnih standarda odrede jednaka ili stroža mjerila od onih predviđenih Tehničkim dokumentom.

U nastavku su kao primjer nabrojena ograničenja za ocjenjivanje ravnine podloge.

Plošnost

Koristi se za podne i zidne keramičke obloge.
Metoda: ISO 7976-1, točka 7.3.1
Tolerancija razine: odstupanje pod 2-metarskim ravnalom ± 3 milimetra

Primjer: usklađenost s gore spomenutim odstupanjem može se ocijeniti kao što je prikazano na skici br. 1:

  1. k02-12-01negativan odmak: koristimo potporu debljine 6 milimetara:
    –  a 1: unutar tolerancije,
    –  a 2: izvan tolerancije,
  2. pozitivan odmak:
    –  b 1: unutar tolerancije,
    –  b 2: izvan tolerancije.

 Napomene

  1. Gore preporučenim odstupanjima treba dodati i uobičajeno odstupanje korištenih pločica po dimenzijama.
  2. Kod polaganja pločica u ljepilo, plošnost keramičke obloge ovisi o plošnosti podloge.

k02-12-02Odmak
Koristi se za podne i zidne keramičke podloge.
Metoda: ravnalo preko fuge (skica br. 2)

Odstupanje:
– najviše 1 milimetar za fuge, uže od 6 milimetara,
– najviše 2 milimetra za fuge, širine 6 milimetara i više.
Napomena
1. Gore preporučenim odstupanjima treba dodati i uobičajeno odstupanje korištenih pločica po dimenzijama.

Vodoravnost

Koristi se za podne keramičke obloge.
Metoda: pribor za mjerenje razine (na vodu, optičko mjerenje, mjerenje laserom …)
Odstupanje je ± L/600, pri čemu je »L« dužina u milimetrima između fiksnih točaka mjerenja.

Napomene

  1. Kod rubova nisu dopušteni odmaci.
  2. Kod prolaznih dijelova i kod vrata potrebna je veća točnost.

Okomitost

Koristi se kod zidnih obloga.
Metoda: pribor za mjerenje okomite ravnine
Odstupanje iznosi ± h/600, pri čemu je »h« visina izmjerenog zida u milimetrima.

  1. Zaključak

Tehnički dokument o planiranju i izvedbi keramičkih obloga potvrdio je tehnički odbor CEN TC 67. Očekujemo da će taj dokument možda pokrenuti postupak europskog pojednostavljenja standarda za polaganje pločica. Pojednostavljenje bi obuhvaćalo isključivo opća pravila i zahtjeve u vezi kakvoće keramičkih obloga, dok bi državama bilo omogućeno da same utvrde nacionalna mjerila.

Jasno je da će u ovom prvom stupnju veće koristi od Tehničkog dokumenta imati one države koje još nemaju nacionalni standard za keramičke obloge. No, ovdje se ne smijemo zaustaviti: treba nastaviti s pripremom nacionalnih tehničkih specifikacija o planiranju i izvedbi keramičkih obloga, da bismo tako doista išli ukorak s drugim europskim državama.

dr. Giorgio Timellini, koordinator tehničkog odbora Europske organizacije za standardizaciju CEN/TC 167, WG4 Centro Ceramico – Centar za istraživanje i ispitivanje proizvoda keramičke industrije Predavanje s drugog susreta podopolagača Slovenije na Bledu

PODIJELI