Promocija monografije “Miroslav Begović”

Autor: dr.sc. Borka Bobovec
Izdavač: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Udruženje hrvatskih arhitekata
Urednici: Akademik Andrija Mutnjaković (HAZU) i Sanja Cvjetko Jerković (UHA)
Recenzenti: Akademik Velimir Neidhardt i Prof.dr.sc. Zlatko Jurić
Prijevod: Andy Jelčić / eng
Stranica: 358 

2013-11-28-monografija-0-200U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, 28. studenog 2013. –  četvrtak, predstavljena je monografija dr. sc. Borke Bobovec, „Miroslav Begović“ posvećena djelu jednog od najistaknutijih hrvatskih arhitekata druge polovice 20. stoljeća. U uvodnom govoru predsjednik Akademije akademik Zvonko Kusić  istaknuo je da se promocijom ove knjige ujedno odaje priznanje akademiku Miroslavu Begoviću koji za života od hrvatske znanstvene javnosti nije dobio onoliko priznanja koliko je zaslužio. Podsjetio je da je akademik Begović od 1997. do 2003. bio potpredsjednik Akademije i jedan od njenih najznačajnijih članova, a kao jednu od glavnih zasluga spomenuo je osnutak Hrvatskog muzeja arhitekture 1995. kao jedne od Akademijinih umjetničko-galerijskih jedinica. „Kao arhitekt obilježio je razdoblje od šezdesetih godina i ostavio djela trajne vrijednosti“, rekao je akademik Kusić. Među najvažnijim djelima akademika Begovića u Zagrebu spomenuo je revitalizaciju Tkalčićeve i Radićeve ulice te Krvavog mosta, izgradnju paviljona tvornice Đuro Đaković na Zagrebačkom velesajmu, rekonstrukciju robne kuće Varteks na Jelačićevom trgu, uređenje velike vijećnice Hrvatskog sabora i Atelijera Meštrović te hotel Eden u Rovinju. Zasluga akademika Begovića je i uređenje časoslova Farnese Jurja Julija Klovića koji Akademija daruje svojih uglednim gostima.

Opširnije je o monografiji i o djelu akademika Begovića govorio potpredsjednik Akademije akademik Velimir Neidhardt koji se prisjetio i projekata na kojima su surađivali. „Imao je svoju individualnost kojom je dominirao. Bio je apsolutni netipični umjetnik arhitekt. Mnogi arhitekti fokusirani su samo na svoj rad i ne zanima ih istraživanje ili opće dobro, a on je bio tipični kulturträger i izuzetan čovjek“, kazao je akademik Neidhardt. Podsjetio je da je zasluga akademika Begovića uređenje Knjižnice Akademije, kao i Strossmayerove galerije, a kao najznačajniji rad spomenuo je paviljon Đure Đakovića na Velesajmu kojim je postigao jedinstvo arhitekture i konstrukcije. Pohvalio je i autoricu monografije budući da su takva djela posvećena arhitektima rijetka i spomenuo druge arhitekte koji bi trebali dobiti svoje monografije – Mladena Kauzlarića, Marijana Haberlea, Antu Vulina i Borisa Magaša.

Na predstavljaju je govorio i akademik Andrija Mutnjaković, voditelj Hrvatskog muzeja arhitekture, koji je kazao da je akademik Begović svojom arhitektonikom pokazao da vrednuje arhitektonsku baštinu, a istodobno dao poruku da arhitektura ne smije biti stereotipna, već da treba stvarati novu baštinu.

Dr. sc. Borka Bobovec, čija monografija je nastala na temelju doktorske disertacije, pojasnila je da se odlučila pozabaviti djelom akademika Begovića kao njegova studentica. Izrazila je zahvalnost Akademiji i Hrvatskom muzeju arhitekture što su joj omogućili pristup u dokumentaciju o Begovićevim djelima.

Na predstavljanju su govorili i predsjednik Društva hrvatskih arhitekata Hrvoje Hrabak i urednica knjige Sanja Cvjetko Jerković, a prikazan je i dokumentarni film o akademiku Miroslavu Begoviću koji je 2004. prema vlastitom scenariju snimila redateljica Mira Wolf.

Sažetak:
Društveni kontekst i mogućnosti vremena u kojem je Miroslav Begović radio i stvarao dale su određene smjernice djelovanja, a kroz monografiju je prikazan njegov doprinos stvaralačkom kontinuitetu u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Povijest uvijek određuje pojedince, međutim u tom segmentu postoji mogućnost određivanja sebe i svog rada na način koji znači određeni iskorak, iskorak od uvriježenog i sveprisutnog. Snaći se u novim društvenim odnosima na način da djelo koje je stvarao nije samo odgovor određenom sustavu, već dobro promišljen projekt koji teži idealu postavljenom puno ranije na ovim prostorima. Dosljednost u poimanju prostora i oblika te adekvatna interpretacija u projektima i izvedenim djelima koja su odnijela najviša strukovna i društvena priznanja doprinose tezi da je Begović unaprijedio našu arhitektonsku scenu djelima koja imaju trajnu vrijednost u čitanju grada i urbanih cjelina.
U knjizi su obrađena izvedena djela koja su obilježila prostor na kome su implementirana. Od Izložbenog paviljona „Đuro Đaković“ na Zagrebačkom velesajmu koji je danas u tužnom stanju, preko rada na muzejskim prostorima – Ateliera Ivana Meštrovića u Zagrebu i Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama koje su gotovo istovjetne kao kad su izvedene, do robnih kuća „Varteks“ u Varaždinu i Zagrebu na kojima je kontinuirano proveo više od desetljeća, do hotela „Eden“ u Rovinju, još uvijek nezaobilaznog primjera hotelske arhitekture, i djela koje mu je obilježilo život – revitalizacije i interpolacije bloka Tkalčićeva-Radićeva-Krvavi Most u Zagrebu na kome je aktivno radio više od tri desetljeća.
Svoje mjesto u knjizi su našli izvedeni interijeri kao jedan od značajnih interesa arhitekta, te natječajni radovi i neizvedeni projekti. Posljednji dio posvećen je teorijskom radu, kao i djelovanju na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te strukovnim i društvenim organizacijama. Snažno naglašena likovnost koju je interpretirao kroz svjetlo i njegove učinke na arhitekturu gledanu okom skulptora još je jedan u nizu elemenata koji se vežu na kontinuitet kvalitete stvaralaštva hrvatskih arhitekata tijekom dvadesetog stoljeća. Ozbiljnost i predan rad na implementaciji tehnološkog napretka i mogućnosti vidljiv je u gotovo svim izvedenim projektima. Minuciozna predanost traženju tehničkih rješenja koja će dati maksimum u krajnjem doživljaju građevine kako korisniku, tako i slučajnom prolazniku koji u prostoru sretne njegovu arhitekturu. Smatra da zbog složenosti i sve veće prisutnosti tehnologije u suvremenom društvu treba kod arhitekata razvijati kritičko mišljenje, a to je moguće samo znanstvenim radom na proširenju i produbljenju kompleksnih potreba današnjeg društva u cjelini.

Kontinuitet je tu, arhitektura začeta na blistavim postulatima moderne trajala je i dalje, mirno plovila kroz kabinete fakulteta, zadržavala se na „plahtama“ pausa i ponekad i negdje izrastala u kuću, galeriju, hotel. Ona može i treba pokazati procese u vremenu, mora redefinirati zatečeno stanje i konstantno težiti napretku u odnosu na već viđeno, a kao takva je okvir za novi kulturni, društveni i socijalni proces. Njegova arhitektura rezultat je iznimne stvaralačke sposobnosti kombinirane s likovnim izričajem koji teži humanom rješavanju zadanih prostornih elemenata. Projekte karakterizira logična dispozicija i racionalna konstrukcija koja uz jasan koncept i skladno oblikovanje koristi i sve novo što znanost i tehnika pružaju svakim danom sve više. Doprinos koji je dao unošenju arhitektonskog djelovanja u svakodnevni život grada, djelovanje koje je arhitekturi omogućilo da postane dio društvenih zbivanja zajednice obzirom da su u jednom trenutku svi imali nešto za reći vezano uz njegovo tvrdoglavo nastojanje da centar grada dobije adekvatne priključke i ekstenzije na glavni trg, rezultirali su zbivanjima koja su stvorila klimu za razvoj novog naraštaja mladih, talentiranih i ambicioznih arhitekata. A svega toga ne bi bilo da arhitektonska scena nije živjela kroz čitavo dvadeseto stoljeće, doduše u početku znatno jače i definiranje, ali bitno je da se nije u potpunosti ugasila. Djelovanje akademika Begovića možemo smatrati kontinuitetom u hrvatskom arhitektonskom izrazu. Pola stoljeća rada na najrazličitijim zadatcima, od povijesnih rekonstrukcija, preko realizacije najrazličitijih objekata, do urbanizma i interijera stavlja opus na značajno mjesto u hrvatskoj arhitekturi. Širok spektar djelovanja kroz osebujnu interpretaciju načela moderne arhitekture svrstao ga je u red arhitekata koji su ostvarili djela visoke vrijednosti.

O AUTORICI
Rođena 20. listopada 1961. godine u Karlovcu. Na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1985. godine, gdje je i magistrirala 2000. godine. Doktorsku disertaciju Arhitektonski opus Miroslava Begovića obranila je 2011. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Radi u Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja. Tijekom profesionalne karijere radila je na raznim poslovima vezanim uz programiranje i izgradnju stambenih zgrada u okviru investicija vođenih od strane ministarstava nadležnih za graditeljstvo. Od 2004. godine je Housing Focal Point te prati aktivnosti i sudjeluje u izradi svih dokumenata iz područja stanovanja vezano uz EU – Housing, Urban Development Group, EFAP (European Forum for Architectural Policies) i HABITAT.
U petom mandatu, od 2004. godine, predsjednica je strukovne međunarodne Udruge Europan Hrvatska, a od 2007. godine do 2009. godine je bila član Izvršnog odbora Društva arhitekata Zagreba te član Predsjedništva Udruženja hrvatskih arhitekata.

Autor je monografije Miroslav Begović i koautor knjige Dubrovnik – Centar iza grada. Objavila je više stručnih i znanstvenih radova iz područja povijesti hrvatske arhitekture i urbanizma, te problema stanovanja s težištem na drugoj polovini 20. stoljeća.

PODIJELI