Epoksidni podovi u stambenoj izgradnji

Epoksidni podovi se zbog svojih izvrsnih mehaničkih i fizikalnih, a i kemijskih svojstava već duže vrijeme naveliko koriste u industriji. U posljednje vrijeme sve se češće koriste i sve veći značaj dobivaju i u stambenoj izgradnji. Tako se sve češće u inozemstvu, a uz malo kašnjenje i kod nas ugrađuju u stambene prostore poput kupaonica, predsoblja i dnevnih soba. U garažama, kotlovnicama i praonicama stambenih objekata koriste se više ili manje već više godina.

VRSTE EPOKSIDNIH PODOVA U STAMBENOJ IZGRADNJI
S obzirom na debljinu nanosa, epoksidne podove dijelimo na:
– impregnacije,
– zaštitne premaze,
– samorazlivne epoksidne podove,
– epoksidne podove koji se nanose, i
– epoksidne estrihe.

U stambenoj izgradnji u uporabi se nalaze prije svega zaštitni premazi te znatno manje i impregnacije i samorazlivni epoksidni podovi. Epoksidni podovi koji se nanose i epoksidni estrisi tek su rijetko potrebni u stambenim prostorima s obzirom na uporabu ostalih spomenutih vrsta.
Želimo li poboljšati kakvoću betonskih površina, možemo ih učvrstiti impregnacijom, to jest penetriranjem čistih niskoviskoznih smola. Radi svoje niske viskoznosti, smole prodiru u sustav pora betona gdje se stvrdnjavaju i time poboljšavaju mehanička svojstva površinskih slojeva.
Zaštitni premazi tvore tanki film na betonskoj površini. Debljine premaza kreću se od 100 do 500 mikrona. Epoksidni premazi su u osnovi sastavljeni od epoksidne smole, utvrđivača i punila. Pored navedenih osnovnih komponenata, u materijal se mogu dodati još i različiti aditivi kao što su pospješivači i usporivači vezanja, dodaci za postizanje osobine dobrog razlijevanja, bolje viskoznosti, i drugi. Većinom se koriste čiste pigmentirane smole, kojima kod nekližućih ili strukturnih premaza još dodajemo i punila vrlo fine zrnatosti.
Premazi poboljšavaju mehanička svojstva betonske površine kao što su otpornost na habanje, nepropusnost vode i povećanje kemijske otpornosti, ali su prije svega dekorativni i besprašni.
Kad su podovi snažnije mehanički i kemijski opterećeni, potrebne su veće debljine završnog sloja poda, što se postiže izvedbom samorazlivnih epoksidnih podova. Oni se nanose u debljinama od 1,5 do 5 milimetara. Sadržina veziva (epoksidne smole) je u njima razmjerno visoka, tako da težinski odnos između punila i veziva ne prelazi omjer od 3 prema 1. Pored različitih dodataka, kao punila se – osim pigmenata – koriste još i kremeni pijesak te kalcijevi ili barijevi sulfati.

k33-Iztok-Leskovar-01-300.jpgPREDNOSTI
Kako je poznato, epoksidne podove odlikuju prije svega odlična mehanička svojstva i kemijska otpornost. Pored visoke čvrstoće na pritisak i na savijanje, njihove žilavosti te otpornosti na habanje i pojavu raspuklina, kod njih se ostvaruje i visoki stupanj čvrstog prianjanja uz podlogu. Spomenuta svojstva važna su prije svega kod uporabe u industriji. U stambenoj izgradnji, osim svega spomenutog, važnu ulogu svakako ima njihova dekorativnost te mogućnost razmjerno jednostavnog održavanja.

Prvo trebamo naglasiti da epoksidni podovi, a prije svega premazi, nude neograničene mogućnosti odabira raznih tonova boja. Dodavanjem različitih pigmenata u epoksidnu smolu možemo – osim osnovnih tonova boja – dobiti takoreći bilo kakav odabrani ton koji želimo.
No, boja nije jedina mogućnost kojom se ispunjavaju različite želje investitora, vlasnika ili arhitekata, vezane uz izgled završnog sloja poda. Naime, u završni epoksidni sloj možemo ugraditi i različite obojene ili svijetleće listiće (»čipsove«), koji završnom podu mogu dati još posebniji izgled. Listići se trebaju jednostavno posuti na svježe nanijet epoksidni sloj, a kad se on stvrdne, i oni ostaju čvrsto povezani u cjelinu. Odabirom različitih vrsta i količina listića mogu se dobiti unikatni uzorci poda.

Gotovo najviše mogućnosti za dobivanje jedinstvenih uzoraka nudi suvremena uporaba različitih vrsta epoksidnih smola koje se međusobno prelijevaju. Za ovo se koriste epoksidne smole različitih tonova boja, a posebni se učinci postižu prelijevanjem smola različite viskoznosti. Tako granica između dvije različite boje može biti oštra, ili se boje mogu stapati i postupno prelaziti iz jedne u drugu.
Na konačni izgled poda možemo utjecati i izborom strukture završnog sloja. Podovi mogu biti posve glatki ili hrapavi. Hrapavost se postiže dodavanjem punila, i to izravno u svježu epoksidnu masu ili posipanjem – na primjer – kremenog pijeska različitih granulacija na već nanesen i poravnat sloj epoksidne mase.
Poseban izgled površine može se postići i uporabom takozvanih strukturnih valjaka, kojima se mogu obrađivati površine svježe ugrađene, i naročito za ovu namjenu priređene epoksidne mase. Nakon ovakve obrade, površina ima strukturu nalik narančinoj kori.
Različit konačni izgled epoksidnog poda usto daje i sjaj završnoj površini poda, koji možete odabrati sami. Ona može imati staklasti izgled visokog sjaja ili biti zagasita (mat), dakle – bez sjaja.

k33-Iztok-Leskovar-02-300.jpgPODLOGA I IZVEDBA
Prilikom ugradnje svih epoksidnih materijala, pa i završnih epoksidnih podova, uvijek je vrlo važna dobra priprema podloge; u većini slučajeva radi se o betonu. Beton u podlozi mora ispunjavati minimalne zahtjeve s obzirom na čvrstoću na pritisak (25 MPa) i prianjajuću čvrstoću na vlak (1,5 MPa po metodi otrgnuća – tzv. pull-off test). Kod epoksida s topilima ograničena je i vlaga u podlozi (od 3 do 5 %, ovisno o metodi mjerenja koja se koristi). Prikladna podloga za nanošenje epoksidnih materijala su i keramičke pločice te kamene i metalne površine. Na asfaltnim podlogama mogu se – zbog različitih modula elastičnosti i osjetljivosti asfalta na topila – koristiti i posebne epoksidne smole (one bez topila), iako se još više preporučuje uporaba, recimo – poliuretana.

Podloga mora biti čista, bez površina koje bi mogle dovesti do lošeg i slabog prianjanja i stoga je prije nanošenja epoksidnih podova većinom potrebno obaviti besprašno pjeskarenje, brušenje ili obradu površina glodalicom.
Kod uporabe završnih epoksidnih podova u stambenim prostorima potrebno je i posebno upozoriti na minimalne zahtjeve s obzirom na čvrstoću na pritisak odnosno prianjajuću čvrstoću podloge na vlak. Podloge se u većini slučajeva sastoje od cementnih estriha. No, kad se radi o starim objektima, one često nemaju dovoljno dobru kakvoću za nanošenje epoksidnih materijala pa stoga prije izvedbe poda treba provjeriti čvrstoću takve površine na pritisak (tlak) i na vlak. Ako takve podloge nisu odgovarajuće, potrebno je izvršiti dodatno učvršćivanje podloge, na primjer – penetriranjem niskoviskoznih smola ili dodatnim preslojavanjima s visokopolimeriziranim cementnim žbukama, a u krajnjem slučaju trebat će zamijeniti postojeći estrih novim i boljim.

Kod novogradnji je potrebno posebnu pozornost posvetiti čvrstoći i vlažnosti estriha u fazi izvođenja epoksidnog poda. Da bi se skratilo vrijeme potrebno da estrih ispuni zahtijevane uvjete (što kod cementnih estriha traje najmanje 28 dana od ugradnje), preporučuje se uporaba brzosušećih i brzovežućih cementnih estriha, koji omogućuju nanošenje epoksidnih podova već nekoliko dana nakon ugradnje estriha.

Ako se epoksidni podovi ugrađuju u klijeti ili prizemne prostore objekata bez podruma, vrlo je važno da podna ploča ima izvedenu hidroizolaciju dobre kakvoće. Time će se spriječiti mogućnost odvajanja i ljuštenja epoksidnog poda, budući da on slabo propušta vodenu paru. Kod neizoliranih podnih ploča se tako na dodiru poda i ploče mogu pojaviti visoki porni pritisci (kapilarno podizanje vlage u podnoj ploči), koji odvajaju epoksidni pod od betona.
Drugo rješenje je uporaba vodotopivih epoksida, koji znatno više propuštaju paru, naročito u usporedbi s klasičnim epoksidima s topilima. Naravno, tijekom izvedbe epoksidnih podova u prostorima gdje se oni izvode trebaju biti osigurani i odgovarajući klimatski uvjeti, a naročito temperatura u podlozi i okolici te relativna vlažnost zraka (točka rosišta). Radove ove vrste prepuštamo iskusnim i specijaliziranim izvođačima!

ZAKLJUČAK
Završni podovi, kao i različite vrste podnih obloga koje se koriste u stambenoj izgradnji, moraju – osim otpornosti na opterećenja i postojanosti – omogućavati i jednostavno održavanje; one prije svega imaju izrazito dekorativnu funkciju. Epoksidni podovi ispunjavat će navedene zahtjeve bolje, ili manje dobro; no, njihova bitna prednost je u iznimno jednostavnom održavanju te visokoj mehaničkoj i kemijskoj otpornosti, a svakako i u neograničenim mogućnostima odabira raznih tonova boja, odnosno završnog izgleda poda.

Iztok Leskovar, dipl.ing.građ.

PODIJELI