Otpornost glaziranih keramičkih pločica na vlaknaste raspukline – predstavljanje metode ispitivanja

Vlaknaste raspukline na glaziranim pločicama su takve raspukline, koje po svom izgledu nalikuju vlasima i ograničene su na površinu glazure (slika 1). Najčešće se znaju pokazati tek kada su pločice već položene (slika 2), a nastaju zbog lošeg podudaranja toplinskih rastezanja glazure i keramičke podloge. Naime, ako je toplinsko rastezanje podloge niže od rastezanja glazure, ona se tijekom hlađenja više steže pa dolazi do napetosti na spoju sa podlogom, gdje je glazura pod utjecajem napetosti na vlak; time dolazi i do pucanja glazure. Što je veća razlika između toplinskih rastezanja, finija je mreža raspuklina koje nastaju. k29-VilmaDucman-00-200.jpgU načelu (osim kod dolje opisanog takozvanog efekta krakle), razlika između toplinskih rastezanja nije tako velika da bi izazvala pucanje već tijekom hlađenja, ali bi zato kasniji vanjski utjecaji (radi promjene temperature i / ili vlage) mogli izazvati stvaranje napetosti koje bi dovele do pucanja. Često je to i skriveni, latentni nedostatak, koji se iskazuje prilikom uporabe ljepila s visokom sadržinom cementa, kada dolazi do znatnog stezanja tijekom stvrdnjavanja, a time i unošenja napetosti u pločicu.

k29-VilmaDucman-01-300.jpgSlika 1: Vlaknasta raspuklina nakon pokusa (gore)
Slika 2: Vlaknaste raspukline na ugrađenim pločicama (desno)

Krakle efekt se iskorištava prilikom proizvodnje takozvanih krakle pločica odnosno posuda. Krakle dizajn je vrlo omiljen, jer ostavlja pomalo starinski dojam. Izraz je potekao od engleske riječi »crackling«, što znači ‘pucanje’. Glazura se nanosi na proizvod, peče se, a potom se prilikom hlađenja na površini pojavljuju raspukline zato, jer se toplinsko rastezanje glazure znatno razlikuje od toplinskog rastezanja podloge. Da bi raspukline bile još izrazitije, takvi se proizvodi obično premazuju namjenskim bojama (slika 3). k29-VilmaDucman-02-250.jpgTakve glazure ne koriste se za posude namijenjene hrani, jer bi u raspuklinama mogli zaostajati ostaci hrane i bakterija.

Slika 3: Krakle efekt na lončanici

Krovni standard za prešane keramičke pločice prvog razreda kakvoće HRN EN 14411:2008 (SIST EN 14411) propisuje, da glazirane pločice moraju biti otporne na vlaknaste raspukline, dok za neglazirane pločice ova metoda nije relevantna (tabela 1). Standard dopušta da se određeni dekorativni učinci glazure mogu izvesti sa sklonostima pucanju (krakle efekt), KotakHR_101.inddali u takvom slučaju proizvođač to mora navesti, dok obavljanje pokusa otpornosti na vlaknaste raspukline ne dolazi u obzir.

METODA ISPITIVANJA
Otpornost na vlaknaste raspukline utvrđujemo za glazirane keramičke pločice prema standardu HRN EN ISO 10545-11:2001 (SIST EN ISO 10545 – 11), i to tako, da pločice stavljamo u autoklav sa vodenom parom pod visokim pritiskom te pregledavamo jesu li nastale raspukline. Ispituje se pet cijelih pločica. Iznimno velike pločice smijemo razrezati na manje komade, ali ih onda trebamo sve ispitati. Pritom bi rezani komadi trebali biti što je moguće veći.
Pločice prvo trebamo pregledati prostim okom (ili naočalama, ako ih nosimo) s udaljenosti od 25 do 30 centimetara i pod rasvjetom od 300 luksa. Odabiremo pločice bez raspuklina ili oštećenja. Da bismo lakše uočili raspukline, možemo se poslužiti modrom metilenskom rastopinom. Osim svježe pečenih pločica (kakvoće provjerene još u proizvodnji), pločice opet pečemo do 500 (+/–15) stupnjeva Celzijusa brzinom koja ne premašuje 150 stupnjeva Celzijusa na sat, i to najmanje dva sata.

Nakon pečenja, uzorke namještamo u autoklav, ali tako da se međusobno ne dodiruju. Pritisak podižemo postupno, tako da u jednom satu postižemo 500 (+/–20) kilopaskala, dok temperatura pare mora biti 159 (+/–1) stupnjeva Celzijusa. Takve odnose održavamo tijekom dva sata. Zatim otklopimo izvor vodene pare (ili grijače, ako se radi o neposrednom zagrijavanju u autoklavu), dopustimo da tlak brzo padne do atmosferskog i ispitivane uzorke hladimo u autoklavu pola sata. Zatim uzorke uzimamo iz autoklava, u laboratoriju ih postavljamo na ravnu podlogu i hladimo daljnjih pola sata.

Po glaziranoj površini raspršimo rastopinu obojenu na odgovarajući način (recimo – metilenski modre boje), koja sadrži malu količinu umakala. Nakon jedne minute površinu pločice prebrišemo vlažnom krpo te pregledamo jesu li se pojavile vlaknaste raspukline (ne računaju se lomovi i veće raspukline). Na slici 4 je shematski prikaz pojave vlaknastih raspuklina na različitim vrstama pločica.

ZAKLJUČAK
Iz izkustva znamo da vlaknaste raspukline najčešće nastaju na glaziranim pločicama s visokom sposobnošću upijanja vode (skupina BIII). Uzroci njihovog nastajanja su sljedeći: ili su pločice same po sebi neotporne na vlaknaste raspukline, ili su bile položene na debeli sloj cementnog ljepila, koje je onda radi stezanja unijelo napetosti u pločicu i prouzročilo raspukline. Svakako je najbolje prije polaganja provjeriti otpornost pločica na vlaknaste raspukline odnosno sačuvati pet pločica; ako nastanu raspukline, a testom se dokazalo da su pločice neotporne, krivica se pripisuje proizvođaču pločica. KotakHR_101.inddAko se pokaže da su pločice otporne, ali su na položenoj oblozi svejedno nastale raspukline, treba provjeriti uvjete tijekom polaganja pločica. Ako se raspukline i pojave, obloga se neće mijenjati; tada je najbolje raspukline što prije zaštititi voskom, da bismo spriječili prodiranje prljavštine; no, tako postaju još vidljivije pa je stoga – već i zbog higijenskih razloga – bolje, da se raspukline zapunjuju nekom neutralnom tvari.

Slika 4: Vlaknaste raspukline (svaka sličnost s današnjim pločicama je slučajna) po HRN EN ISO 10545-11:2001 (SIST EN ISO 10545-11)

mr. Vilma Ducman, dipl.ing.kem.teh.
Zavod za građevinarstvo Slovenije

Izvori:
SIST EN 14411:2007 Keramičke pločice – Definicije, podjela, svojstva i označavanje. Ceramic tiles – Defi nitions, classifi cation, characteristics and marking.
SIST EN ISO 10545-11:1998 Keramičke pločice – 11. dio: Utvrđivanje otpornosti glazure glaziranih pločica na vlaknaste raspukline. Ceramic tiles – Part 11: Determination of crazing resistance for glazed tiles.
C. Palmonari in G. Timellini (1989) Ceramic fl oor and wall tile: Preformance and controversies.
Sassuolo: Edi.Cer. S.p.A.
S. Stefanov in S. Batschwarov (1988) Keramik- Glazuren/Ceramic Glazes, Wiesbaden und Berlin: Bauverlag GmbH.
http://www.centerforclayart.com

PODIJELI