Polaganje obloga – 3. dio … U SKLADU S PROPISIMA VOB, DIO C, TE STANDARDIMA DIN 18365, ÖNORM B 2236 I SIA 253

NEDOSTATNO SUHA PODLOGA, CM – KARBIDNA METODA
Polagač završne obloge mora prije početka radova provjeriti sadržaj preostale vlage u podlozi. Ovo provjeravanje se obavlja u skladu s komentarima uz standard DIN 18365 kod estriha na razdjelni sloj i plivajućih estriha u poprečnom presjeku do razdjelnog sloja, a kod veznih estriha do gornjeg dijela nosive podloge. Uzorak za mjerenje uzima se iz čitavog poprečnog prereza ili iz donje trećine estriha. U skladu sa standardom SIA 251 »Plivajuće podne podloge«, uzorak se uzima na dubini od 3 centimetra. Prilikom mjerenja treba poštovati i uputstva proizvođača CM- uređaja. U skladu s tehničkim listom »Koordinacija mjernih mjesta« iz studenog 1998., mjerenja se kod cementnih estriha obavljaju tako da se odvagne uzorak težak od 20 do 50 grama, ovisno o očekivanom zaostatku vlage, dok se kod estriha na bazi kalcijevih sulfata treba odvagnuti uzorak od 100 grama.
U skladu sa »stajalištima tehnike« važi, da je kod objekata površine do 100 kvadratnih metara dostatno obaviti jedno odnosno najviše dva stručno izvedena mjerenja preostale vlage. Kod većih površina odnosno objekata s više etaža treba izvesti odgovarajući broj mjerenja odnosno mjerenja izvršiti u različitim etažama. Računa se da je dostatno obaviti po jedno mjerenje na svakih 200 kvadratnih metara. Prva mjerenja sadržine preostale vlage u podlozi, a time i utvrđivanje njezine prikladnosti za oblaganje obavlja polagač završne obloge. Svako daljnje odnosno iznova zahtijevano mjerenje po CM odnosno karbidnoj metodi te izrada zapisnika o tome smatra se dodatnom uslugom, to jest priznatim troškom.

HRKorak309_2.inddMjerenje karbidnom metodom mora uvijek obuhvaćati zapisnik o obavljenom provjeravanju podloge prilikom polaganja podnih obloga, i usto ga mora potpisati naručitelj ili rukovodstvo gradilišta.

Kod veznih estriha, izmjerene vrijednosti preostale vlage nisu dovoljno jamstvo za polaganje završnih obloga dobre kakvoæe ukoliko nemamo pravih podataka o preostaloj vlazi u nosivoj konstrukciji – ploči, kao i o pritiscima pare koji prelaze u vezni estrih.
Uporaba uobičajenih elektronskih uređaja za mjerenje vlage ne daje nam dovoljno pouzdane rezultate mjerenja preostale vlage, ali se može koristiti kao pripomoć kod utvrđivanja mjesta s najvećim zaostacima vlage, na kojima ćemo obavljati mjerenja karbidnom metodom.
U objašnjenju ATV, DIN 18365, izdanom u srpnju 1989. godine, u točki 3.1.1 o prikladnosti oblaganja magnezitnih estriha piše: … s obzirom na udio organskih sastojaka (informaciju o tom udjelu treba uz pomoć naručitelja pribaviti od proizvođaća), dopuštena količina preostale vlage kreće se od 3 do 12 posto, mjereno CM-aparatom (CM-%), ili od 12 do 14 posto, mjereno težinskom metodom (Tež-%).
Time dopušteni raspon kod CM- metode iznosi 9 %. Nasuprot tome, kod mjerenja težine je dopušteni raspon utvrđenog preostatka vlage znatno manji – iznosi svega 2 Tež.-%.

HRKorak309_2.inddIstraživanja vršena u Institutu »Siegfried Heuer & partneri« pokazala su kod mjerenja preostale vlage pomoću CM- uređaja, da manometarski pritisak daje pravilne rezultate, koji se mogu uspoređivati s Darr – težinskom metodom mjerenja preostale vlage, i to veæ nakon 6 sati. Institut zato predlaže da se umjesto ovako dugačkog čekanja i radi pravilnosti usporedivih rezultata preostale vlage Darr-metodom očitaju vrijednosti pritiska na manometru CM- uređaja u određenim vremenskim razmacima (15, 30, 45 i 60 minuta), sve do postizanja najviše vrijednosti. Na temelju toga izraðuje se interpolacijska krivulja, koja se koristi kao osnova za određivanje sadržaja preostale vlage prema CM – karbidnoj metodi, ali u kraćem vremenskom razmaku (od 15 ili 30 minuta).

U svakom od pojedinih dijelova za mjerenje preostale vlage prema karbidnoj metodi postoje standardizirano odmjerene mjerne ampule, s kojima možete povremeno provjeriti upotrebljivost mjernog uređaja.

DARR – TEŽINSKA METODA

Takozvana Darr – težinska metoda (udio razlike u težini izmeðu izmjerene težine oduzetog uzorka i njegove težine nakon što se osuši) u praksi se zbog svoje dugotrajnosti rijetko koristi. Izmjerene vrijednosti preostale vlage po Darr- metodi su (s obzirom na tvrdnje iz prethodnog stavka) u pravilu više od izmjerenih vrijednosti po CM – karbidnoj metodi – i moraju se preraèunati na temelju interpolacijske krivulje.

Po Darr – težinskoj metodi se uzorci estriha suše u sušnoj komori na temperaturi, koja je određena s obzirom na njihov sastav, sve do vrijednosti suhe težinske konstante. Iz količnika težine osušenih uzoraka pomnoženih sa 100 i oduzetih uzoraka dobivamo vrijednost preostale vlage, koju moramo oduzeti od 100. Dobiveni rezultat je Darr – težinski postotak preostale vlage.
Jednadžba za izračun:
težina osušenog uzorka x 100 : težina oduzetog uzorka = XY
100 – XY = Tež.-% preostale vlage
Temperatura sušenja uzoraka različitih vrsta estriha:
– kalcijsulfatni estrih              +40 ° C
– litijkalcijsulfatni estrih          +40 ° C
– magnezitni estrih                 +105 ° C
– cementni estrih          +105 ° C
– specijalni cementni estrih       +40 ° C

k27-Andraž-Nedog-04-200.jpgPRERAÈUNAVANJE IZ DARR – TEŽINSKE METODE U CM – KARBIDNU METODU

Između Darr – težinske metode i CM – karbidne metode, što se tiče preostatka vlage, kod estriha na bazi mineralnih veziva postoji sljedeća matematička povezanost u rezultatima:

cementni estrih:
Tež.-% = CM-% + 1,5
kalcijsulfatni estrih:
Tež.-% = CM-%
magnezitni estrih
Tež.-% = CM-% + 5 odnosno 6

Uravnotežena vrijednost vlage nakon višegodišnje uporabe prostora u običnim sobnim uvjetima je:
– kalcijsulfatni estrih                         0,2 CM-%
– cementni estrih                               1–1,5 CM-%
– magnezitni estrih                            0,5–3 CM-%

Kod uzimanja uzoraka za utvrđivanje preostale vlage u estrihu mogu se odrediti i odstupanja u njegovoj debljini, koja svakako utječu i na vrijeme njegovog sušenja.

U skladu sa standardima DIN 18353 »Izrada estriha«, ÖNORM B 2232 i SIA V 251/1, estrisi se moraju izvesti u propisanoj debljini i sa standardiziranim tolerancijama ravnine. Ako su odstupanja ravnine podloge veæa od propisanih (preko 20 posto), to utječe na njihovu debljinu, sa čime je povezan dodatni trošak, koji se utvrđuje na temelju pisanih podataka o uočenim nepravilnostima. Naravno da poveđana debljina estriha znači i da će vrijeme njegova sušenja biti duže.

Izvedba parne zapreke (u prostorima bez podloge i međuetažnih konstrukcija razlièitih namjena) je u standardima ostala dosta nedorađena. Tako polagač završnih podnih obloga ne može uvažavati dvojbe s obzirom na njenu izvedbu u skladu s VOB i pravilima po standardima DIN. Po ÖNORM i SIA se od polagača završnih obloga ne zahtijeva provjera izvedbe parne zapreke.

Andraž Nedog, dipl. ing. građ.

PODIJELI