Ispitivanje tekstilnih podnih obloga – 4. dio

Tekstilne podne obloge nalaze se u unutarnjim ili u vanjskim prostorima. U oba slučaja one su izložene svjetlosti koja ih može oštetiti. A istina je, da će svaka boja protjecanjem vremena izgubiti na svom intenzitetu. Unatoč tome, svi volimo one tekstilne podne obloge (kao i druge tekstilne proizvode) koji svoju boju uspijevaju održati što je duže moguće. Zato je važno da ovi proizvodi imaju što višu postojanost boja na svjetlost.

Postojanost boja na svjetlost utvrđujemo ispitivanjima na umjetnoj svjetlosti, takozvanim ksenotestom (slika br. 1), gdje se uzorak određeno vrijeme obasjava u različitim uvjetima (dan, noć, vlaga, temperatura).

Slika br. 1: Ksenotest 150 S+ (Atlas) (gore)

Metodu ovog ispitivanja opisuje standard SIST EN 20105-B02 pod nazivom »Ispitivanje postojanosti boje na umjetnoj svjetlosti« (pokus sa ksenonskom svjetiljkom). Standard je jednak standardima ISO 105-B02 i DIN 54 004, koji se više ne koristi.

korak208.inddUzorak tekstilne podne obloge treba učvrstiti u nosač za deblje uzorke (slika br. 2). Na slici su prikazana i prekrivala od metala, kojima prekrivamo uzorke tijekom propisanog, standardom određenog vremena ispitivanja. Kod ispitivanja tekstilnih podnih obloga ova nam prekrivala nisu potrebna.

Osim uzorka, prije ispitivanja trebamo pripremiti i skalu plave boje kojom ćemo ocijeniti postojanost boje uzorka na svjetlosti. Plava skala sastoji se od osam standardnih tkanina (standarda), koje su obojene propisanim plavim bojama (tabela br. 1).

U Europi je označavanje standardnih tkanina plave skale utvrđeno brojevima od 1 do 8 (tabela br. 1 i slika br. 3), dok ih u SAD-u označuju sa L2 do L9. Za razliku od europskih, osam standardnih tkanina u SAD-u obojeno je tako da se različiti udjeli boja za vunu miješaju sa bojama CI Mordant Blue 1 i CI Solubilized Vat Blue 8. Tako je svaka referentna tkanina, koja je označena višim brojem, gotovo dva puta intenzivnija od one koja joj prethodi. Dakle, upozorenje: američke ocjene postojanosti boja na svjetlost nisu iste kao one europske.

korak208.inddTabela br. 1: Vrste boja za tkanine, koje sačinjavaju skalu plave boje

Slika br. 3: Referentne plave tkanine

Osma referentna tkanina (odnosno tkanina označena kao L9) najsporije mijenja svoju boju pa je stoga postojanost uzorka koji postiže ocjenu 8 – odlična.

Standardne tkanine od 1 do 8 polažu se u trakama jedna do druge u odgovarajući nosač (slika br. 2). One se zatim ulažu u komoru ksenotesta zajedno sa nosačem u koji smo uložili uzorak podne obloge. Slijedi obasjavanje u komori, opremljenoj ksenonskom žaruljom (hlađenom zrakom ili vodom) te senzorima za temperaturu i vlagu.

Obasjavanje uzoraka u komori može se prema standardu SIST EN 20105-B02 odvijati na pet načina. Među njima obično odabiremo onaj koji će nam dati najrealnije rezultate. Kod tekstilnih podnih obloga možemo se odlučiti za postupak kod kojega uzorak ispitujemo u komori pri sobnoj temperaturi (21° C) i uz prosječnu relativnu vlagu od 40- do 50- posto. Uzorak se obično obasjava od 180 do 200 sati (1 sat obasjavanja u ksenotestu može se izjednačiti sa 10 dana normalne izloženosti dnevnoj i noćnoj svjetlosti; tako vrijeme od 180 do 200 sati zapravo znači postojanost  podne obloge – pri normalnom osvjetljenju – dugačku od 5 do 9 godina).

Nakon završenog obasjavanja ocjenjuje se postojanost boje na svjetlost. To se radi ovako:

  1. Na skali plave boje utvrđuje se, koja se od standardnih tkanina tijekom obasjavanja izmijenila posljednja (promjenu označava gubljenje boje kod tkanine). Broj te tkanine je ujedno i naša završna ocjena. Međutim, utvrdimo li da su se izmijenile sve tkanine označene brojevima od 8 do 5, dok su tkanine označene brojevima od 4 do 1 prilikom obasjavanja ostale neizmijenjene, završna će ocjena biti – 5.

Osim ocjene, u izvješćima o izvršenom ispitivanju možemo očitati i podatak o vremenu izloženosti obasjavanju, na primjer ovakav –  7 (75 sati). To znači da je uzorak nakon 75 sati izloženosti obasjavanju postigao ocjenu 7 prema skali plave boje.

Minimalni zahtjevi

Ocjena 5 je ona, koja se minimalno zahtijeva za tekstilne podne obloge sa vlaknima (vlaknasti, čupavi sagovi) – prema SIST EN 1307; HRN EN 1307 – te za igličane tekstilne podne obloge bez vlakana (namijenjene pričvršćivanju za tlo) – po SIST EN 1470; HRN EN 1470. Kod pastelnih tonova boja zahtijeva se postojanost boje na svjetlost koja iznosi ³ 4.

  1. Uzorak kojega smo obasjavali sada uspoređujemo s uzorkom koji nije bio izložen svjetlosti. Sivom skalom određujemo ocjenu postojanosti boje na svjetlosti (vidi tekst o ispitivanju tekstilnih podnih obloga – 1. dio). Takvo nam ocjenjivanje nudi standard AATCC-16, dio E.

Ispitivanje u ksenotestu odvija se pri posve određenoj temperaturi i vlazi, a jednako tako je moguća i simulacija dana i noći. Samo, dobiveni se rezultati mogu dosta razlikovati od onih dobivenih tijekom praktične uporabe. Naravno, razlog za to je vrlo jednostavan: osim svjetlosti, temperature i vlage, na postojanost tekstilne podne obloge utječu još i drugi čimbenici kao što su učestalost hodanja i čišćenja te podne obloge, agresivnost sredstava za čišćenje i drugo. Kombinacija svih spomenutih čimbenika utječe na sniženje ocjene postojanosti boje koju dobivamo pod utjecajem svjetlosti. U svakom slučaju, viša ocjena označava i bolju kakvoću, a i postojaniju tekstilnu podnu oblogu.

 

izv. prof. dr. Urška Stankovič Elesini

PODIJELI