Vlaga i njezine »zamke«

Na ovaj me članak potaklo sve više neobjašnjivih »nezgoda« koje su se počele događati nesretnim kupcima parketa. Tako je ova stranka naručila polaganje lijepog parketa u svom stanu, a kad je on bio spreman za useljenje otkrila je, da je parket dijelom ili – čak i gore – u cijelosti oštećen. Takve, za nju posve nerazumljive okolnosti zasigurno vode u nepovjerenje i osuđivanje cjelokupne kategorije drvenih podnih obloga, premda je to često i posve neopravdano.

k17-24-s1-230.jpgSlika 1: Parket, položen kao riblja kost, oštećen je, daščice su promijenile oblik, ali uzorak »ruže vjetrova« od tika, trešnje i javora ne. To se ne može pripisati različitim vrstama drva i njihovim sposobnostima da više ili manje upijaju vlagu, već prije činjenici da su daščice kod uzorka već prije bile prilijepljene na mrežu koja je onda djelovala kao neka vrsta zapreke za paru.

Fotografije iz arhiva Romitilegno® prikazuju oštećenja sa naizgled zajedničkim uzrocima, koji se mogu odmah shvatiti, jednostavno razložiti i vode ka sporu između stranaka. Polagač će odlučno odbacivati bilo kakvu povezanost sa činjeničnim stanjem, jer zna da je radio prema propisima i u normalnim uvjetima. Usto je uvjeren da je koristio dobre materijale te ih ugradio stručno pa zato ne želi preuzeti odgovornost čak ni što se tiče dogovorenog jamstva.

k17-24-s2-230.jpgSlika 2: Parket od tropske južnoameričke bjelogorice (vrsta nije bila točno određena) položen je na podlogu od keramičkih pločica u ljetno doba pa je vjerojatno upio vlagu iz prostora koji su čitavo vrijeme bili zatvoreni. Ujesen je zbog drukčije mikroklime došlo do uravnoteženja, a to je opet dovelo do stezanja drva i pojave pukotina vidljivih i na fotografiji.

Međutim, jednako je tako odlučno i stajalište stranke. Na prvi pogled dobro obavljen posao platila je u dogovorenom pogodbenom roku, a zatim se posve neočekivano suočila sa neposrednim i posrednim oštećenjima tla. Izgled parketa više nije dobar i bilo kakva sanacija bi za stranku značila novo iseljavanje iz stana, odnosno otežani boravak u njemu. Stranka će iskoristiti opće i intuitivno mjerilo: plaćanje po pogodbi za posve neprihvatljiv konačni rezultat. Ne zanima je ni kada su oštećenja nastala – tri, četiri ili više mjeseci nakon predaje stana. »Plaćen vam je cjelokupni iznos, i to pošteno!« protestirat će već kod prvog ogleda tehničara i stručnjaka; pozvat će se i na razumljivu i razumnu tvrdnju da je prilikom preuzimanja stana bila zadovoljna kakvoćom parketa, ali da kakvoća koju joj je osiguravala pogodba već nakon kratkog vremena uporabe stana više jednostavno – nije odgovarajuća.

Uvjeti u stambenom prostoru su posve normalni: u stanu ne postoji mogućnost za nastanak vlage radi procesa kapilarnosti struktura (pogledaj i članak »Opasnosti kondenzirane vode«, Korak, br. 1/2004, str. 45–47, gdje je estrih bio ugrađen prije dosta mjeseci i također nije bilo nikakvog razloga za prodiranje vode.) »Arhitektonski« izgled cjelokupnog stana ne ostavlja dvojbe o njegovoj odgovarajućoj i zdravoj strukturi. Stan je smješten izvan seoskih i obradivih površina, ne nalazi se u prizemlju, ukratko, posve je uobičajen i normalan.

Predstavit ćemo neugodnost koja je zasigurno među najskrivenijima, posebno kada se govori o njezinom utjecaju na drvene podne obloge – kondenzaciju vodene pare.

Uza svu »opipljivu« jasnoću situacije, jedini čimbenik je u svemu bio – oštećenje parketa: ponegdje se ono izrazilo kao valovita površina, ponegdje kao odizanje parketa, što je vidljivo i na fotografijama. Ova oštećenja su povezana i sa tipologijom formata i načinom polaganja obloge, jer su se napetosti u drvu, koje izazivaju širenje parketnih daščica, razvijale drugačije. Parket kojega treba polagati uzdužno, simetrično ili asimetrično, dvaput je izloženiji mogućim pogreškama od onoga koji se treba polagati na riblju kost. Uzrok su različiti rasporedi deformacija i, slijedom toga, različite napetosti u drvu.

k17-24-s3-230.jpgSlika 3: Asimetrično uzdužno položen lam – parket od hrastovine, koji se izdigao samo u tom prostoru, i to radi otvorenog prolaza u katu ispod njega. Oštećenja su se pojavila u srpnju, dva mjeseca nakon preuzimanja stana.

Najočitije oštećenje koje su vidjeli stručnjaci već kod prvog pregleda bilo je svakako širenje parketnih daščica, dakle – nabreknutost drva, konkavnost daščica i valovitost čitave površine.

Iz ove objektivne činjenice proizlazi automatski da se vlaga u drvu povećala, a otud su opet proizašle i različite tvrdnje i rasprave vezane uz odgovornost za nastali položaj.

k17-24-s4-230.jpgSlika 4: Hrastov lam – parket se promijenio zato, jer je prostor usred ljeta bio duže vrijeme posve zatvoren i nije se prozračivao. Prostor ispod njega se prozračivao, a to je pripomoglo nastajanju malene razlike u temperaturi. Oštećenja su se pojavila u srpnju, dakle – dobra četiri mjeseca od polaganja parketa.

Provjera se mora temeljiti na podrobnoj analizi svih okolnosti, želimo li otkriti najvjerojatniji razlog, i to tako da odbacimo uzroke koji baš nikako nisu mogli dovesti do oštećenja. Razlozi za preveliku vlagu već su poznati: prevelika vlaga, vlaga iz podložnog sloja, prodiranje vode izvana (vidi Korak, br. 1/2004, str. 45–47), spontano uravnoteženje vlage u drvu (drvo je prilikom ugradnje bilo pretjerano suho) te zadnji, ali sigurno ne i najmanje važan razlog je vlaga, nastala radi kondenzacije. Voda se nalazi svuda oko nas, i to u količinama koje često ni ne primjećujemo, niti o njima vodimo računa: u plinovitom stanju je vodena para posvuda i onemogućava da drvo ostane u posve anhidridnom stanju. Pa i samo naše tijelo u nekim životnim ciklusima sadrži gotovo dvije trećine vode.

VODENA PARA

  • Čovjek koji se odmara, odašilje prosječno                                        50 g/h
  • Čovjek koji umjereno radi, odašilje prosječno                                  200 g/h
  • Tanjur tople hrane odašilje prosječno                                                15 g/h
  • Tuširanje toplom vodom (40 ° C) stvara prosječno                           2000 g/h
  • Kod kuhanja peradi (osim vlage radi izgaranja) nastaje približno     900 g/h

Proces postaje i složeniji, jer se neki čimbenici, koji se uključuju u mikroklimu prostora, razlikuju već i po svojoj prirodi: neki su objektivni (nanose se na strukturu i moguće ih je lako provjeriti), a drugi su subjektivni (povezani su s uporabom prostora i nije ih više moguće tako jednostavno odrediti i provjeriti). Ovi čimbenici različito utječu na razvitak klimatskih odnosa u prostoru te na uravnoteženost vlažnosti drva, što je u opisanom primjeru neposredno potaklo nastajanje oštećenja.

Nekoliko čimbenika i objašnjenja:

  1. Temperatura zraka pri dodiru s oblogom – kod analize drvene podne obloge ne možemo pregledati temperaturu zraka tik iznad površine. Taj će zrak biti sve svježiji, i to radi prirodnog podizanja toplijeg zraka, a ponekad i radi sve hladnije površine (točke d i e).
  2. Odnosi vlage i temperature kod uzdignutog zraka u usporedbi s onim tik iznad površine, odnosno veća masa zraka, koji upija u prostor predanu vlagu (tuširanje, perilica, umivaonik, sušilica rublja, kuhanje, fizički poslovi…).
  3. Vrsta podloge na koju se polaže drveni pod. Dijelimo ih na dvije glavne skupine: poroznu odnosno upijajuću (cementni estrih) i neupijajuću (keramičke pločice).
  4. Razvrstavanje prostora s obzirom na njegovu zemljopisnu izloženost. Postoje znatne razlike između prostora okrenutih sjeveru (uvijek su hladniji) i onih koji su poslije podne izloženi suncu (topliji).
  5. Prostor djelomično ukopan ispod prizemlja, gdje je položen oštećeni parket. Taj prostor ne mora nužno biti stambeni, jer se može raditi i o vinskoj ostavi ili spremištu. Bez sumnje će ljeti između jednih i drugih prostora nastati velike razlike u temperaturi, jer će fizička masa okolnih struktura i zemlje ljeti služiti kao snažna izolacijska prepreka takvim prostorima.
  6. Priroda i tipologija nosivih struktura, gdje se ugrađivala drvena podna obloga. Cementna podloga često puta nema toplinsko – izolacijske prednosti. Osim toga, najmanju debljinu imaju većinom podloge od prenapregnutog betona (s koeficijentom toplinske provodljivosti materijala koji je gotovo zanemariv, što znači i – niskih izolacijskih sposobnosti), i to radi bitnih nosivih osobina armature.

k17-24-s5-230.jpgSlika 5: Prostor okrenut prema sjeveru i zid koji je snažno izložen nastajanju plijesni ukazuju na kondenzaciju. Parket, koji je i ovdje položen na podlogu od keramičkih pločica, nabreknuo je zbog vlage.

Gore predstavljeni čimbenici mogu različito pripomoći dinamici pojavljivanja kondenzirane vode. Upravo zbog toga je to varljiv proces, kod kojega stupanj rosišta nije uvijek jasan, a ne može se baš jednostavno ni provjeriti.

Sloj toplinske izolacije, recimo – one od pluta ili HD-polistirena – bolje će izolirati podlogu, tako da će se u njoj stupanj rosišta pomaknuti i parket gotovo više niti neće biti dostupan toplinskim razlikama. To znači da ćemo izbjeći kondenzaciju na razini podne obloge.

Alessandro Romiti, sudski vještak

IL POSATORE, br. 47, prosinac 2002., str. 58–63
Studio ROMITILEGNO®, www.romitilegno.it

PODIJELI