Sagovi i njega, 2. dio

HIGIJENA TEKSTILNIH PODNIH OBLOGA

Higijena tekstilnih podnih obloga znači zapravo brigu za osiguranje zdravlja radi korištenih tekstilnih materijala, prljavštine i mrlja na njima, da bismo spriječili mogućnost nastajanja bolesti i alergija te štetnih utjecaja.
U pravilu se za unutarnju opremu – a to naročito važi za tekstilne podne obloge – koriste materijali koji nisu štetni za zdravlje. Oni bolje kakvoće obrađeni su higijenskim apreturama, što znači da su tekstilne podne obloge obrađene (impregnirane, apretirane, plastificirane, zaštićene…) sredstvima koja mogu spriječiti privlačenje mikroorganizama (bakterija, gljivica) i poboljšati higijenu. Apreture su mehaničke, kemijske, suhe i mokre. Što se tiče uporabe i njege, dijelimo ih na trajne, polutrajne i nepostojane.

k12-36-05.gifPoznate su protumikotične, protumikrobne, protubakterijske (baktericidne, bakteriostatične), fungicidne, fungistatične i dezodorirane apreture te apreture za posebne namjene. To su, na primjer – oleofobna apretura, apretura protiv klizanja (jednostrana apretura stražnje strane podne obloge, koja se nanosi nožem ili brizganjem), protiv moljaca (nepostojana zaštita se postiže insekticidima, a postojana sredstvima koja se vežu na vlakna), protiv naelektriziranosti (antistatička apretura, koja onemogućava pojavu statičke naelektriziranosti), protiv zapaljivosti (smanjuje zapaljivost i sprječava gorenje), protiv privlačenja prljavštine (tzv. antisoiling apretura), vodoodbojna …

Kada gledamo na zaštitu (a bolja zaštita znači i znatno višu cijenu apretiranih proizvoda), tekstilne podne obloge su rijetko apretirane, osim onih apretura protiv klizanja.

Posebno mjesto pri izboru tekstilnih podnih obloga (osim sirovine) ima i boja, koja određuje koliko će neka tekstilna obloga biti vidljivo osjetljiva za prljavštinu, dok s druge strane utječe i na osjećaj ugode (psihologija boja!). Prema njihovoj osjetljivosti, boje možemo podijeliti na:

  •  neosjetljive (crna, tamno smeđa, tamno zelena, srednje modra),
  •  osjetljive (ljubičasta, maslinasto zelena, crvena),
  •  vrlo osjetljive (bijela, svijetlo- ili limusko žuta).

Tamne boje su manje osjetljive na prljavštinu od svijetlih, dok su jednobojne tekstilne podne obloge osjetljivije od višebojnih i onih sa uzorcima. Bitno je za uporabu i njegu spomenuti i vrste upotrijebljenih bojila. Bojila su većinom organske sintetičke tvari ili pigmenti boja koji se absorpcijom, kemijski i vezivima vežu na vlakna. Za celulozna vlakna se koriste substantivna, diazotirna, bazična, sumporna, reaktivna i kromova bojila, a za sintetička vlakna pigmentna i druga bojila, pa i ona složenija, metalizirana. Postojanost obojenog materijala ovisi o svjetlosti, vodi, znoju i drugim čimbenicima, a mjeri se stupnjevima od 1 do 5, osim kod postojanosti na svjetlo, za koju su predviđeni stupnjevi od 1 do 8.

Higijena tekstilnih podnih obloga znači prije svega njihovo održavanje (njegu), koja se dijeli na dnevnu (usisavanje prašine, četkanje, zračenje), povremenu (uklanjanje površinskih mrlja, posebne prljavštine) i na periodičnu. Vrste njege ovise o stupnju uprljanosti odnosno uporabe, a i od okoline (prašina, čađa) i drugih uzroka (izlijevanje vode, mrlja).

Značajna je još i osjetljivost samih korisnika prostora u kojima se nalaze tekstilne podne obloge, i to prije svega njihova osjetljivost na prašinu (astmatičari), te njihova opća osjetljivost, primjerice – na utjecaj statičkog elektriciteta.

Osim dnevne njege podnih obloga, važno je i periodično čišćenje. Kod normalne uporabe i utjecaja okoline, trebalo bi ga obavljati barem svake druge godine.

Prije postupaka vezanih uz njegu treba utvrditi jesu li bojila tekstilnih sirovina (materijala) kod obloga otporna na veće količine vlage. Neodgovarajuća njega i odabir sredstava za čišćenje izazivaju izbljeđivanje boje, ili je obloga već ostala bez boje i prije njege, i to zbog prevelike vlage u prostoru, radi svjetlosti… U pravilu bi sredstva za čišćenje trebala biti neutralna.

Pored nestajanja boje kod mokrog čišćenja (pjenom, pranjem čistom vodom), postoji mogućnost da dođe i do krčenja obloge, što je naročito nezgodno ako se radi o ograničenim (skučenim) površinama. Kod tekstilnih podnih obloga koje na stražnjoj strani imaju jutu, zbog vlage se iz njih širi neugodan miris. Novije podne obloge imaju stražnju stranu obloženu tvrđom pjenom. Pjenasta tvar kod mokrog čišćena upija vlagu, i to produžava vrijeme sušenja, dok prilikom hodanja po takvim oblogama vlaga zajedno sa prljavštinom izbija na gornju stranu i na površini stvara mrlje. Mokre pamučne (nosive) niti također trunu i smanjuju tvrdoću tekstilnih podnih obloga. Spomenute poteškoće govore u prilog donošenju odluke da bi se povremeno i periodično čišćenje trebali obavljati u specijaliziranim čistionicama odnosno praonicama, u kojima je moguće obaviti i temeljito sušenje obloga.

Na vunene i sintetičke podne obloge koje su bez donjih premaza i obloga (lan, juta, pjena, guma) i čiste se kemijski u stroju, iznova se nanose nepostojane apreture, odnosno – na obje se vrste obloga stavlja dodatna zaštita (prije svega ona s antistatičkom ili baktericidnom apreturom, ili apreturom protiv moljaca). Kod njege pjenom ove su vrste obrade ipak tehnološki ograničene (raspršivanje).

Higijena tekstilnih podnih obloga tako obuhvaća više djelatnosti, pomoću kojih je moguće postići zdraviju okolinu u kojoj boravimo svaki dan.

Jože Zupan

PODIJELI