Klinker

ŠTO JE KLINKER?

Pojmom klinker označava se keramički proizvod koji se dobiva postupkom izvlačenja na temperaturi pečenja od preko 1250 ºC. Površina je lagano glazirana ili neglazirana, a podloga je kompaktna i neporozna. Dobiveni proizvod je iznimno tvrd, otporan je na mehanička opterećenja i promjene temperature, a tijekom vremena uspijeva sačuvati i svoje prvobitne osobine.

k10-29-s1-p300.jpgPrema važećem standardu SIST ISO 13006: 1999, klinker pripada skupini AI ili AIIa, to jest izvlačenjem dobivenim pločicama, koje imaju nisku (ispod 3-postotno) ili srednju sposobnost upijanja vode (od 3 do 6-posto).

Klinker su započeli proizvoditi u Njemačkoj. Naime, iz njemačkog područja Westerwald dobiva se vrlo čista glina visoke kakvoće, koja se sama ili kao mješavina sa drugim glinama za izradu klinkera koristi još i danas. Otuda se proizvodnja raširila prvo u sjeverne države (Veliku Britaniju, Nizozemsku i Skandinaviju), a potom i u preostali dio Europe te još dalje, po cijelom svijetu. Da je proizvodnja i uporaba klinkera u sjevernim pokrajinama već dugogodišnja i ukorijenjena tradicija, o tome nam danas govore brojne djelomično ili u cijelosti očuvane fasade i podovi starih zdanja, izgrađenih u rustikalnom slogu.

SIROVINE I PROIZVODNJA

Kako je već spomenuto, plastične sirovine za izradu klinkera su čiste gline visoke kakvoće. Tim se glinama dodaju neplastične sirovine, omekšivači i topila, kojima se utvrđuju osobine dobivene mase. Omekšivači smanjuju plastičnost mase, pa se zato u fazi izvlačenja može očuvati prvotni oblik proizvoda, dok je pri sušenju i pečenju stezanje manje. Kao omekšivači se koriste šamot i / ili kremeni pijesak. Topila su sastojci koji se otapaju na istoj temperaturi kao i glina i pomažu kod oblikovanja staklaste mase. Najviše se u te svrhe koriste glinice.

k10-29-s2-p230.jpgDobiva se mješavina odgovarajuće zrnatosti, koja se postiže mljevenjem i prosijavanjem, te se ona miješa s vodom da bi se dobila plastična masa, koju je moguće oblikovati izvlačenjem. Slijedi skladištenje u posebne, za to namijenjene silose, gdje masa najprije neko vrijeme miruje, a zatim se oblikuje u ekstruderu, u kojemu se dobivena izvučena traka reže na prethodno određene dimenzije. Ovisno o njihovoj proizvodnji, pločice mogu biti jednostruko ili dvostruko izvlačene.

Slika 1: Klinker u toplim, crvenkastim tonovima, koji podsjeća na starinske podove izrađene od podnih opeka.

Nakon sušenja se proizvod odmah šalje u posebne kontinuirane ili tunelske peći na pečenje, odnosno – ako se radi o glaziranoj pločici –prvo na glaziranje. No, pečenje je bez sumnje najvažnija faza u proizvodnom procesu klinkera. Ovdje, naime, dolaze do izražaja kemijsko-strukturne i kromatične promjene, koje sirovinu pretvaraju u konačni proizvod. Tijekom pečenja se događaju sljedeće pojave:

  • pri temperaturi od 0 do 300 º C izgaraju organske tvari i nestaje dodatno upijena voda,
  • pri temperaturi od 300 do 1000 º C se mijenja glina i oduzima sva preostala voda,
  • pri temperaturi od 0 do 700 º C pokazuje se prvo slabo stezanje,
  • pri temperaturi od 700 do 1300 º C dolazi do pravoga stezanja,
  • pri temperaturi od 1000 do 1300 º C međusobno se spajaju različiti istaljeni sastojci i događa se takozvana faza »klinkerizacije«.

k10-29-s4-p250.jpgSlika 2. Klinker je prikladan i kao obloga za bazene.
Slika 3: Fasada od klinkera

Kromatične promjene koje nastaju tijekom pečenja radi nazočnosti sirovine za bojenje (prije svega se radi o oksidima metala) još su značajnije kada se radi o neglaziranim pločicama.

Proizvodni ciklus se okončava automatskom kontrolom mehaničke otpornosti proizvoda, ručnim sortiranjem s obzirom na razred dobivene kakvoće te ambalažiranjem.

UPORABA KLINKERA

Zbog svojih iznimnih osobina klinker se koristi za najrazličitije namjene:

  • za oblaganje podova i zidova u unutarnjim prostorima,
  • za prostore gdje je prohodnost velika (letališta, postaje, trgovačka središta, aule hotela…),
  • za prostore gdje je potrebna otpornost na visoka mehanička opterećenja i kemikalije (industrijske hale),
  • za oblaganje bazena, za fasade i vanjske podne obloge, gdje se zahtijeva otpornost na smrzavanje i promjene temperature.

k10-29-s3-p300.jpgSlika  4: Na tržištu možemo dobiti i mnoge proizvode posebnih oblika.

Pored klasičnih formata keramičkih pločica, na tržištu možemo nabaviti i široku paletu proizvoda posebnih oblika, koji su izrađeni bilo izvlačenjem, bilo natiskivanjem, a u nekim slučajevima su i cijeli izrađeni – ručno. Najrašireniji su različiti završni dijelovi za stubišta, obrubni elementi, držači, ugaoni dijelovi, rubovi za bazene…

Izvori:
Tehnike polaganja keramičkih pločica, CC Bologna, CD-ROM

Giorgio Timellini, Carlo Palmonari: Come e perché, Le piastrelle di ceramica italiane, Edi. Cer. Spa, CD-ROM, 1999.
Milena Horvat: Keramika. Tehnologija keramike, tipologija lončarstva, keramički arhiv, Znanstveni institut Filozofskog fakulteta, Ljubljana, 1999. Oxfordska enciklopedija nežive prirode, DZS, Ljubljana, 1995.
Standard SIST ISO 13006: 1999 Prezentacijske fotografije poduzeća Klinker Sire i Laria klinker

PODIJELI