Drvene podne obloge i klima

DRVO

Drvo je prirodni materijal koji se koristi za različite namjene, pa tako i za podne obloge. No, za kakvoću izrade i pravilnu ugradnju proizvoda moramo prije svega poznavati sam materijal i njegove značajke, jer su one važne pri razumijevanju njegovog ponašanja u određenoj klimi.

Osobine vrsta drva ovise prije svega o anatomskoj građi drva i njegovoj  propusnosti, koja određuje brzinu sušenja odnosno navlaživanja.

Građu drva dijelimo na makro- i mikroskopsku. Makroskopska je raspoznatljiva i prostim očima, pri čemu razlikujemo građu drva u njegovom poprečnom, tangencijalnom ili radijalnom presjeku.

KorakHR4_04_3.inddSlika 1: Glavni presjeci (PWT, Kollman)

Makro- i mikroskopski obrađujemo drvo na temelju sva tri presjeka, jer upravo anatomska građa drva određuje njegovo stezanje u spomenuta tri smjera. Grubo rečeno, odnosi između longitudinalnog, radijalnog i tangencijalnog stezanja kreću se u omjeru 1 : 10 : 20. Drvo se počinje stezati ispod točke zasićenja staničnih stijenki, što znači da zapravo počinje  mijenjati svoje mjere čim počne gubiti svu slobodnu vodu u stanicama koje čine drvenu masu. Kada tijekom sušenja drva oduzmemo određeni dio vode u staničnim stijenama, ono se počinje stezati, što je ovisno i o vrsti drva, ali i o konačnom sadržaju vlage u drvu.

Dimenzije drva mijenjaju se i u suprotnom smjeru, ako drvo koje je osušeno na željenu vlažnost izložimo odnosima kod kojih je uravnotežena vlažnost drva veća od njegove trenutne vlažnosti.

Drvo je higroskopni materijal, što znači da se neprestano prilagođava postojećim odnosima. Klima, koju određuju temperatura i relativna vlažnost zraka, ustanovljava uravnoteženu vlažnost drva koja odgovara tim odnosima, a drvo se prilagođava tako da vodu daje ili prima, odnosno da se steže ili bubri.

KLIMA

Klimu u prostoru određuju temperatura i relativna vlažnost zraka. Na brzinu prilagođavanja drva uravnoteženoj vlažnosti utječu još i vrsta drva, površinska zaštita drva i brzina zraka.

Sadržaj vode u zraku je različit pri različitim temperaturama. Kod niže temperature je količina vodene pare u zraku mala, i obrnuto – s povećanjem temperature zrak prima više vodene pare.

Kod najveće moguće količine vodene pare u zraku, na određenoj temperaturi zrak postaje zasićen, što znači da nije u mogućnosti prihvaćati više vode, te da je relativna vlažnost zraka na toj temperaturi 100-postotna. Povećamo li temperaturu, mogućnost upijanja vode u zraku se povećava. To znači da zrak na povišenoj temperaturi ima nižu relativnu vlažnost zraka uz jednaku količinu vode te stoga može opet prihvaćati vodu sve do zasićenja, odnosno do postizanja 100-postotne relativne vlažnosti zraka. Ako kod zasićenog zraka snizimo temperaturu, nosivost zraka za vodu se smanjuje, relativna vlažnost zraka ostaje 100-postotna, a suvišak se izlučuje u obliku kondenzata.

Sposobnost ili nosivost apsolutno suhog zraka pri određenoj temperaturi za količinu vodene pare prikazana je u tabeli br. 1.

KorakHR4_04_3.indd

Najveća količina vodene pare u zraku ovisi o temperaturi. Iz gornje tabele možemo brzo očitati najveću nosivost apsolutno suhog zraka za vodenu paru. Ona je kod 00 Celziusa nešto manja od 5 grama, a kod 1000 Celziusa veća od 0,5 litara ili nešto manje od 0,6 kilograma vode.

U praksi su temperature niže, pa možemo pogledati što će se dogoditi ako temperaturu zraka kod zasićenja ili 100-postotne relativne vlažnosti zraka sa 20 stupnjeva Celziusa snizimo na 10. U tom slučaju se izlučuje voda u obliku kondenzata, i to 7,89 grama na kubični metar zraka.

Kod promjene vlažnosti drva važna je njegova ravnomjerna vlažnost koju određuje klima, a to utvrđujemo mjerenjem suhe i mokre temperature. Temperatura mokrog termometra znatno je niža ili jednaka temperaturi suhog termometra. Razliku između temperature suhog i mokrog termometra nazivamo psihrometričnom razlikom, koja pri određenoj temperaturi određuje relativnu vlažnost zraka i posljedičnu ujednačenu vlažnost drva.

Uravnoteženu vlažnost drva, odnosno vlažnost ka kojoj drvo tijekom prilagođavanja teži možemo utvrditi i tako, da izmjerimo temperaturu i relativnu vlažnost zraka higrometrom, te potom iz tabele br. 2 očitamo uravnoteženu vlažnost drva.

KorakHR4_04_3.indd

JOŠ NEKOLIKO SAVJETA POLAGAČIMA DRVENIH PODNIH OBLOGA

Kod polaganja drvenih podnih obloga moramo prije svega poznavati odnose i klimu u kojoj se podna obloga polaže, klimu koja će uglavnom vladati prilikom uporabe i njezine otklone, što je ovisno o godišnjem dobu te načinu grijanja i klimatizacije.

Kao polazište uvijek uzimamo vlažnost drvene podne obloge koja je dostavljena na objekt ili na gradilište te je zato važno izmjeriti vlažnost drvene podne obloge prilikom nabave i dostave na objekt. Prije ugradnje treba utvrditi vlagu u tlu na koje se polaže podna obloga, jer se često puta pokazalo da je vlažnost poda zbog kratkih rokova izvedbe nedopustivo visoka. Uslijed brze izgradnje previsoka je i relativna vlažnost u prostoru, dok se kod normalne uporabe znatno snižava s obzirom na kakvoću određivanja odgovarajuće klime. Sa stanovišta argumenata je važno da odgovarajućim mjerenjima utvrdimo odnose i klimu te unaprijed predvidimo ponašanje drvenih podnih obloga, budući da one prilikom ugradnje obično znaju nabreknuti, dok se kasnije prilikom uporabe suše i počinju se pojavljivati – pukotine.

Za još podrobnije utvrđivanje željne početne vlage drvenih podnih obloga dobro je poznavati i način grijanja i klimatizacije odnosno kakvoću utvrđivanja takve klime, kako bi uravnotežena vlažnost drva bila onakva, kakva je vlažnost drvene podne obloge prigodom njezine isporuke na objekt.

Miroslav Novak, dipl. ing. šum.

PODIJELI