Intarzijski parket

Tehnika intarzije postala je poznata u drugoj polovini sedamnaestog stoljeća, kada su se počele koristiti i dotad manje poznate i dragocjene vrste drva. Neznani majstori su nam svojom profinjenom i vrhunskom spretnošću ostavili naslijeđe i djela vrijedna divljenja. Bilo je to takozvano zlatno doba parketa.

Flamanski slikari su u svojim podrobnim opisima domaćih ambijenata počesto pričali o iznimnim drvenim podnim oblogama. Jako je poznat intarzijski parket u Versaillesu, koji je čak dao i ime jednom od intarzijskih uzoraka. U stvari, i sam naziv ‘parket’ potječe iz francuskog jezika. Riječ “parquet” je nastala kao složenica od “petit parc”, što znači – mali park. Naime, uporaba drva podsjećala je na parkove koji su okruživali Versailles i druge francuske te europske kraljevske palače, vile i rezidencije.

Parket se može intarzirati u cijelosti, a može biti intarzirana samo bordura ili uzorci koji se polažu na vidljivo mjesto u nekom prostoru, na primjer – kod ulaza, u središtu sobe… Intarzijski parket može biti i nadopuna ornamentnom ili stilskom parketu, s većim izborom drva i šarolikijim kombiniranjem boja; no, možemo govoriti i o laserskoj intarziji, kod koje su mogućnosti izrade praktički beskonačne. Proizvođači nude u svojim katalozima tek dio mogućih izvedbi, jer je moguća i izrada po narudžbi. Pomoću lasera možemo izraditi bilo kakav oblik ili figuru.

Debljina intarzijskog parketa obično iznosi 10, 14 ili 22 milimetra, a polaže se lijepljenjem na podlogu. Obično je nalijepljen na mrežu s obje strane, tako da je polaganje lakše. Brušenje i nanos premaza izvodi se kao i kod ostalih masivnih parketa, samo što je kitanje nešto drugačije. Zbog raznih vrsta drva trebalo bi za dobar konačni izgled uporabiti kitove različitih boja. Tu do izražaja dolaze spretnost i temeljitost polagača.

Intarzijski parket može se obnavljati, jer radi tehnike izrade uzorak tijekom ponovnog brušenja ostaje isti. Dakle, to nisu tek površinske intarzije, koje su nekad izrađivali iz furnira i lijepili na drvo.

Na tržištu se može naći i parket koji bi se mogao uvrstiti u intarzijske parkete, premda nema nikakvih ukrasnih uložaka od drva druge boje. U drvu su samo izvedene crte koje se rade pomoću takozvanog pantografa, i koje se pri polaganju zapunjavaju kitom. Tako se postiže dvobojna ili višebojna slika, koja izgleda poput crteža.

PODIJELI