Standard kvalitete, kvaliteta standarda i ‘‘standard’’ kvaliteta
Može se dogoditi, kad god se radi s drvom ili o drvu, da se naiđe na neuobičajena pitanja za koja mislimo da je odgovor jasan sam po sebi. Primjerice, ako stručnjake u drvnoj tehnologiji, parketarstvu, podopolagaštvu ili građevini upitate “što su to parketi ekstra, standard ili rustik klase kvalitete”, svatko od upitanih će reći da je to potpuno jasno samo po sebi, i počet će opisivati pojavna obilježja triju osnovnih, uobičajenih razreda estestkih obilježja na licu parketa – boju, teksturu, kvrge, itd.
Slika 1. Pregledana ploha jednog paketa parketa naziva STANDARD. Sav parket je podjednake i ujednačene estetske kvalitete, grube teksture, velikog i nepravilnog udjela bjeljike (a), velikih razlika u boji (b) i izraženih pojavnih obilježja (kvrge, urast kore, c).
Ako ih se, međutim, upita da kvantificiraju ove razrede ili vrlo precizno opišu granice među njima, može nastati problem: standard kvalitete neke vrste parketa ne daje potpun i isključiv odgovor, pa ćemo vidjeti da i kvaliteta standarda može biti nedovoljna ili neodgovarajuća za sporne slučajeve. Time upit “što je to parket “standard” kvalitete?” može čak rezultirati i nesuglasicama, pa i sporom. Kako bismo omogućili buduće izbjegavanje nedoumica, te pomogli bolju komunikaciju među proizvođačima, trgovcima i kupcima drvenih podnih obloga, razmotrit ćemo pitanje razredbe kakvoće drvenih podnih obloga u nekoliko nastavaka.
Uvod
“Što je to autor ponovno zakomplicirao, i to već u naslovu!?” – upitat će se mnogi od vas. Čitatelj koji poznaje djelovanje Drvnotehnološkog odsjeka Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na polju promicanja pravilne drvnotehnološke terminologije, tj. stvaranja i poticanja uporabe lijepoga, s hrvatskim jezičnim standardom usklađenoga, te tehnički odgovarajućega strukovnoga nazivlja, primijetit će da sam u naslovu uporabio dvije riječi koje ugalvnom nastojimo izbjegavati: umjesto izraza “kvaliteta” bolje je i ljepše reći “kakvoća”, a umjesto izraza “standard” treba rabiti riječ “norma”, ako govorimo o tehničkom dokumentu kojim se opisuju i uređuju svojstva nekog proizvoda. Kakogod, izgleda da “kvalitetu” teško možemo iskorijeniti iz govornoga jezika, pa sam je i ja, radi igre riječi, ostavio u podnaslovu – uz izraz “kakvoća” u naslovu serijala. “Standard” pak, osim ranijeg izraza za tehnički dokument (kao u engleskom govornom području, npr. za ASTM -American standard ili BS – British standard) označuje i propis kojim se što uređuje, pa i mjerilo ili obrazac s kojim se što uspoređuje, čak i kvalitativnu razinu života. Tako možemo reći da masivni parket od hrastovine predstavlja “standard” za najčešće primijenjivanu dizajnersku i tehničku razinu uređenja stanova u nas, da je hrastov parket “standardni” proizvod s kojim uspoređujemo mnogo finiji (i skuplji) luksuzni parket, ili pak proizvode koje smatramo manje vrijednima u estetskom, tehničkom ili funkcijskom smislu (npr. laminatne podove ili mozaik parket). Često kažemo da u nas masivni hrastov parket predstavlja obilježje dobrog, kvalitetnog ili ugodnog životnog standarda ljudi koji ga postavljaju na podove u svojim domovima, mikrokozmosima osobnog i obiteljskog života. Naposlijetku, od tog standarda za parkete, standardnog proizvoda za dobar životni standard, najviše se ugrađuje parket “standard klase”, tj. srednjeg razreda pojavnih obilježja i estetskog dojma. Ali jao! – tu sam naišao na problem koji želim s vama prokomentirati: u jednom sam slučaju bio upitan da točno iskažem je li određeni proizvod bio pravilno deklariran kao parket “standard” razreda kakvoće, pa kad sam potražio standard (normu) koja bi to točno odredila, shvatio sam da se radi o jednom od onih pitanja iz prologa, na koja mislim da znam jasan odgovor, a budem iznenađen značajem osobnog neznanja ili neodgovarajućeg oblikovanja stručnoga znanja.
Slika 2. Bjeljika koja zahvaća cijelu širinu i većinu površine daščice
Opis problema
Predmet razmatranja koje me zaintrigiralo bili su elementi podnih obloga – daske troslojnog parketa s naličjem od hrastovih platica. Kupnja je dogovorena prema malenome uzorku te prema deklaraciji proizvoda u ponudi “1-2 klasa (standard)”, tj. “STANDARD ” naziva proizvoda te podrazumijevanog “standard” razreda kakvoće. Nakon isporuke kupac je smatrao da parket ne odgovara uzorku, tj. da ne odgovara “standard” razredu kakvoće. Paketi su opremljeni višejezičnim naputkom za način polaganja s obaveznom CE oznakom koja odgovara propisanom obliku i sadržaju CE oznake građevnog proizvoda prema normi HRN EN 14342:2013 ili ranijim izdanjima norme, ali na njima nema oznake proizvodne norme za troslojni parket HRN EN 13489, te nema drugačije deklaracije razreda kakvoće (○ Δ ili □) osim imena “STANDARD” na naljepnici paketa. Kako je onda moguće da se pod nazivom “STANDARD” pojavi parket koji očito ima lošija estetska svojstva od onih uobičajenih za razred “standard”?
Slika 3. Tamna, nezdrava kvrga promjera 38 mm
Slika 4. Urast kore u obliku pukotine duljine 60 mm
Parket koji razmatramo je troslojni, tipa 4 prema HRN EN 13489 (Drveni podovi – višeslojni parketni elementi), sa širinski i duljinski slijepljenom površinskom lamelom u tri pruge (tzv. three-strip parket, slika 1). Parketi nemaju posebnih tehničkih grešaka, a drvo je normalne gustoće i tvrdoće uz mnoštvo izraženih i istaknutih posebnih obilježja drva. Hrastovina na platicama je drvo relativno niske kakvoće u smislu pravilnosti strukture i finoće teksture, pa iako se nazivom “STANDARD” podrazumijeva srednji razred kakvoće, prema ponudi deklarirana “1-2 (standard)” klasa bila bi razred kakvoće „○” ili „Δ” prema važećoj normi HRN EN 13489.
Slika 5. Višestruke tamne kvrge, djelomično nesrasle, promjera do 10 mm, velik otklon žice i gruba tekstura platica
Slika 7. Jako izražene razlike u boji drva između lamela i unutar pojedine lamele
Slika 8. Višestruka pojavna obilježja na jednom elementu – svijetle i tamne kvrge, valovita tekstura, udio bjeljike
NORMATIVNE ODREDNICE
U predmetnom su slučaju mjerodavne dvije osnovne norme za svojstva i kvalitetu podnih elemenata:
HRN EN 14342:2013 Drveni podni elementi: značajke, utvrđivanje sukladnosti i označavanje
HRN EN 13489:2008 Drveni podovi: višeslojni parketni elementi.
Norma HRN EN 14342: harmonizirana norma, tj. obavezna za uporabu u RH prema navodu u Tehničkom propisu za građevne proizvode. Ona se, međutim, odnosi na svojstva svih vrsta podnih obloga koja su važna za sigurnost korisnika, zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Prema ovoj normi proizvođač mora deklarirati primjerice svojstva požarne klase, klizavosti, mehaničke podobnosti, sadržaja otrovnih tvari, biološke zdravosti itd. Koje je pri tome tehničke kvalitete parket, i kojeg je razreda pojavnosti (estetskih karakteristika), u normi HRN EN 14342 se ne spominje, i to je predmetom svake pojedine proizvodne norme (npr. HRN EN 13226 za masivni parket, HRN EN 13629 za podne daske, HRN EN 13489 za višeslojne parkete itd).
Obavezna norma HRN EN 14342 u preambuli navodi i popis Europskih proizvodnih normi za drvne podne proizvode na koje se ona vezuje, a koje donose definicije proizvoda i zahtjeve tehničke i estetske kvalitete (npr. sadržaj vode, tolerancije dimenzija i mjera, razredba po pojavnim obilježjima tj. klasa kvalitete itd). Među navedenim normama je i u Hrvatskoj prihvaćena norma HRN EN 13489 za višeslojne parkete. U ovoj je normi definiran i način razredbe višeslojnih gotovih podova prema pojavnim obilježjima na licu (Tablica 1).
Norma HRN EN 13489 za postupke razredbe (klasiranja) troslojnog parketa navodi da se u najboljem razredu (○) dozvoljavaju male razlike u boji, dok su u slabijim razredima razlike u boji neograničeno dozvoljene (ovo se, po logici stvari, odnosi na boju drva, jer se i klasiranje odnosi na pojavna obilježja drva na licu elementa. Popravljena mjesta (kitane greške drva) smataraju se tehničkim odstupanjima i njihova razlika u boji u odnosu na prirodno drvo se uvijek smatra najvećim odstupanjem). Norma donosi napomene da su višeslojni parketi takvi proizvodi koji dolaze najčešće površinski obrađeni u tvornici, tako da se omogući neposredna uporaba poda nakon polaganja. Primijenjena površinska obrada i promjena prirodne boje drva trebaju biti navedeni u tehničkom opisu proizvoda. Norma HRN EN 13489 za višeslojene parkete eksplicitno navodi da najviše 3 % daščica u ukupnoj količini može odstupati od deklariranog razreda razvrstavanja.
Tablica 1. Pravila razvrstavanja troslojnog parketa za hrast iz norme HRN EN 13489:2002
Osim navedenog načina razvrstavanja (tablica 1) norma HRN EN 13489 iskazuje i mogućnost deklariranja tzv. “slobodnog razreda” kvalitete, koji se primjenjuje ukoliko proizvođač želi posebno deklarirati svoj specifičan proizvod. Ponekada se, radi precizinijeg povezivanja cjenovnog razreda i razreda kvalitete unutar relativno širokoga raspona osnovnih razreda (○ Δ i □), definiranjem slobodne klase može detaljnije odrediti način razvrstavanja parketa. Tako se, na primjer, u razredu ∆ može dodatno definirati slobodna klasa „natur” ili “natur 2“ kojom se proizvod pobliže opisuje (npr. nema bjeljike niti kvrga do 10 mm promjera, iako su dozvoljene u razredu ∆) jer se time preciznije definira razred kakvoće i pridružena mu cijena.
VIDNA RAZREDBA I OCJENJIVANJE POVRŠINSKIH SVOJSTAVA PODNIH ELEMENATA
Osnovno razvrstavanje u razrede “kvalitete” (jer to se ne odnosi na tehničku kakvoću elemenata, nego samo na pojavna obilježja drva, tj. na estetske vrijednosti lica parketa) zadano je proizvodnim normama za pojedine podne elemente. Najčešće se radi o razvrstavanju u tri razreda (nekada su bili uobičajeni razredi ekstra, standard i rustik, prema njemačkoj DIN terminologiji, preuzetoj i u ranije JUS i HRN norme, dok se po novim HRN EN standardima (pa tako i u normi 13489 za višeslojne parkete) tri osnovna razreda označavaju sa “o”, “Δ” i “□”. Finije razvrstavanje pojedini su proizvođači provodili dodajući u svoj proizvodni raspon dodatne komercijalne nazive razreda (npr. exquisit ili extra fine za bolje razrede, ili pak country ili coarse za grublju strukturu). U našoj je proizvodnoj praksi uobičajena i klasa “VS” (prema nekadašnjoj oznaci van standarda), u koju bi spadao parket izuzetno “loših” pojavnih estetskih vrijednosti, a koji se nije škartirao, nego se po vrlo povoljnim cijenama prodavao kupcima kojima estetske značajke poda nisu bile bitne. Stoga su u Tablici 3 usporedno iskazani razredi pojavnih obilježja prema normiziranim nazivima razreda i prema uobičajenim komercijalnim nazivima koji se pojavljuju na hrvatskom i na europskom tržištu (tj. kojih se i naši proizvođači, izvozeći u zemlje EU, također pridržavaju). Primjer definiranja slobodnih razreda za hrastove parkete naveden je u tablici 2.
Tablica 2. Obilježja razreda kakvoće za hrast proizvoljnih oznaka razreda kvalitete (HRN EN 13226, HRN EN 13228)
Treba napomenuti da proizvodne norme, pa tako i norma HRN EN 13489 za višeslojni parket, nisu obavezne za primjenu. Naravno da proizvođači, u smislu tehničke usklađenosti područja, nastoje rabiti proizvodne norme i time isticati da njihov proizvod udovoljava zahtjevima i limitiranim zadatostima kvalitete. Zato i obavezna norma HRN EN 14342 ostavlja mogućnost, odnosno preporuku da se u CE oznaku unese i navod proizvodne norme po kojoj je proizvod načinjen, te što više tehničkih detalja – odrednice proizvoda („opis proizvoda, generičko ime, broj proizvodne norme, materijal, dimenzije… i uporabnu namjenu“).
Tablica 3. Usporedba različitih normiziranih i strukovno uvriježenih razreda kvalitete (pojavnih obilježja) drvenih podnih elemenata
Osim navoda komercijalnog naziva STANDARD na naljepnici, parket koji razmatramo nema nikakvu priloženu dokumentaciju kojom bi bila deklariran slobodni razred toga naziva, kojim bi proizvođač detaljno opisao obilježja svojega “standard” razreda kakvoće. Moguće je, naime, da proizvođač pod taj komercijalni naziv uvrsti i daščice bolje, ali i lošije kakvoće od one koja je uvriježena u “standard” nazivu, tj. koja bi bila deklarirana razredom “Δ” prema važećoj normi. Tada bi u obrascu slobodnog razreda detaljno opisao koja se pojavna obilježja njegovog parketa podrazumijevaju u tom razredu kakvoće.
Ovdje naznačujem i dva bitna razloga za sumnju opravdanosti navođenja imena STANDARD za više pomiješanih razreda kakvoće parketa u srednjem razredu:
- Nelogično je da bi proizvođač u jednu uvriježenu kategoriju kvalitete (STANDARD) pomiješao parket drugih uvriježenih naslova kategorija kvalitete (npr. rustic), a da to ne iskaže na naljepnici, u tehničkom listu ili u formularu Slobodne klase kvalitete, jer bi time štetio samome sebi nedovoljnom preciznošću u opravdanju cijene za takav proizvod: ako postavlja uvriježenu cijenu za STANDARD parket, ne može je opravdati miješanjem s parketom RUSTIC klase jer to ne opravdava (višu) cijenu STANDARD parketa, te proizvođač riskira reklamacije.
- Nelogično je da proizvođač u klasu STANDARD stavi elemente bolje kvalitete (“ekstra” ili „select“) jer si time umanjuje potencijalnu zaradu: bolje je prodati manju količinu odabrane više klase kvalitete (extra) po višoj cijeni, nego je umiješati u nižu klasu kvalitete (standard) koja na tržištu, unatoč udjelu vrhunskih elemenata, ne može postići višu cijenu za svoj srednji razred. Nota bene, na uzorku na slici 1 ne vidi se niti jedna daska koja bi imala obilježja estetski povoljnije ili čak vrhunske “extra” klase kvalitete.
Pitanje kvalitete i cijene proizvoda, dakle, stvar je samo interesa proizvođača i kupca, tj. odnosa ponude i potražnje. Ako komercijalna naljepnica navodi naziv STANDARD, tada je sasvim opravdano očekivati da bi takav proizvod spadao u razred Δ. Prema evidentiranim pojavnim obilježjima vidljivim na slikama očito je, međutim, da su pojavna obilježja takve naravi, veličine i učestalosti da predmetni parket svrstavaju u najlošiji normizirani razred kvalitete (□) prema tablici 1.
Prema Tablici 3 također je vidljivo da “greške” kakve se bilježe na predmetnom parketu nikako ne bi opravdale ponudu na našem tržištu pod nazivom Standard. Čak ako bi proizvođač to proizvoljno takvim i iskazao, veličina i učestalost grešaka nikako ne omogućuju svrstavanje spornoga parketa u razred “1-2 klasa” kao što je to navedeno u ponudi. Predmetni parket bi se normalno svrstavao u najslabiji normizirani razred □, u najslabiji ranije normizirani razred RUSTIK ili čak u razred “van standarda” za daske s većim brojem jako izraženih nedostataka i estetskih obilježja, tj. one koje objedinjuju veće tamne i pokitane kvrge, bjeljiku preko širine lica na barem jednoj lameli, zdrave kvrge većeg promjera od 8 mm i eventualno urast kore).
U tablici 4 iznosim pregled cijena koje su za pojedine proizvode i njihove razrede kakvoće zabilježene na hrvatskom tržištu ovakvih proizvoda (troslojnog parketa). Iz podataka u tablici se vidi da su komercijalne oznake srednjeg razreda kakvoće ( Δ ), kao što su standard, natur i slično, najčešće povezane sa cijenama u sredini raspona za isti tip proizvoda. Prvi proizvođač, koji je svojemu STANDARD komercijalnom nazivu pridružio cijenu kakva se inače pojavljuje za parkete slabije kakvoće (□), očigledno pod proizvodom tog naziva podrazumijeva estetska obilježja koja su “slabija” od uobičajenih za “standard” razred kakvoće parketa.
Tablica 4. Usporedba cijena troslojnog parketa 14 mm hrasta (“three-strip”) dimenzija ca 200×2000 mm, različitih dobavljača (maloprodajne cijene bez PDV-a)
ZAKLJUČAK
Prema ranijim normativnim odrednicama (HRN i DIN norme za drvne podne elemente) naziv Standard je predstavljao normizirani razred kakvoće, te je također definirao srednji dio raspona pojavnih obilježja parketa. Pod komercijalnim nazivom STANDARD može se, međutim, na tržištu pojaviti i parket koji nije uobičajenog standard razreda kakvoće. Razred kakvoće standard povezuje se sa srednjim aktualnim normativnim razredom kvalitete (Δ) koji još ima i komercijalne nazive natur, natur 2, structur ili classic. Stoga je svima u lancu (od proizvođača do investitora) u interesu da kakvoću parketa ocjenjuju prema oznakama razreda kakvoće u važećim normama (○ Δ i □), ili da kakvoću preciznije iskazuju u opisu slobodnog razreda kakvoće svoga proizvoda.
Parket koji smo razmatrali kvalitetom ne odgovara ponudom deklariranoj “1-2 klasi kvalitete”, već je pojavnim obilježjima razvrstan u najslabiji normizirani razred kvalitete (□), a ponuđena cijena (130,00 kn/m2) također je u rasponu vrijednosti za najslabiji (3.) razred kvalitete.
Nadalje, predmetni proizvod, deklariran kao “STANDARD”, takvih je obilježja koja strukovne uzance povezuju s estetski nepovoljnijim razredima kvalitete (rustic, country, coarse), a mjestimično ima tako izrazite grubosti teksture, strukture, greške popravaka kvrga, urasta kore i udjela bjeljike, da bi čak bio razvrstan u najlošiji komercijalni razred “van standarda”. Time je navođenje komercijalnog naziva “Standard” za parket kakav je isporučen zbunjujuće, a parket cijenom i izgledom ne odgovara uobičajenim vrijednostima za standard klasu, te je bitno lošije kakvoće od ponudom navedene “1-2 klase”.
Proizvođači, podopolagači i kupci podnih obloga trebaju biti svjesni da je uvođenjem novih HRN EN europskih normi za parket nastala zbunjujuća situacija u smislu razvrstavanja proizvoda prema pojavnim obilježjima na licu parketa. Tri nove normirane oznake razreda kakvoće (○ Δ i □) ne odgovaraju u potpunosti opisnim nazivima razreda na koje smo naučeni, i koji se još uvijek pojavljuju kao komercijalni nazivi proizvoda (npr. ekstra, standard, rustik). Stoga je jedini ispravan načn deklariranja kakvoće proizvoda onaj po kojem se u Izjavu o sukladnosti, te na CE oznaku, stavlja i navod proizvodne norme (npr. HRN EN 13226 za masivni parket), a na naljepnicu se stavlja oznaka razreda kakvoće prema toj normi (○ Δ ili □). Ukoliko se želi preciznije iskazati obim i značaj pojedinih pojavnih obilježja za specifični vlastiti proizvod (npr. kvrge, bjeljika, grubost teksture) tada je najbolje sačiniti obrazac slobodnog razreda kakvoće (npr. “Parketopod standard“), u kojemu se za jedan opći normizirani razred (npr. Δ) dodatno iskazuju precizni navodi obilježja vlastitog proizvoda.
