Europska Unija direktivama propisuje sve veću primjenu obnovljivih izvora energije koji će vremenom postati osnovni energetski izvor društva koja teže energetskoj neovisnosti i smanjenju uvoza energenata. Osnovni cilj je smanjivanje ovisnosti o klasičnim fosilnim gorivima te se istovremeno pokušava smanjiti potrebna primarna energija u sustavima grijanja i hlađenja. Da se ostvare planirani ciljevi kao jedino rješenje se nameće sve veća primjena Sunčeve energije koja se akumulirala u okolišu ili primjena dnevne direktno dozračene energije. Sunce postaje primarni izvor energije dok se u ukupnoj energetskoj bilanci smanjuje potrebna primarna energija bazirana na fosilnim gorivima. Radom će se napraviti presjek kroz primjenjive tehnologije koje imaju ekonomsko opravdanje izgradnje. Osnovni problem kod primjene obnovljivih izvora energije je njezina akumulacija u mediju koji tu energiju može predati sustavu kada više nema dotoka Sunčeve energije.
Uvijek postoji razlika u trenutačnoj proizvodnji energije te u potrošnji energije pa da se stabilizira sustav potrebno je ugraditi spremnike akumulirane energije. Kod makroinstalacija na razini država javljaju se još veći problemi u spoju velikih polja obnovljivih elektrana na elektro-energetske sustave koji moraju primiti energiju i akumulirati je u reverzibilnim hidro elektranama ili je pretvoriti u kemijsku energiju za daljnju uporabu. Akumulacija energije se sama nameće kao osnovni element budućih energetskih sustava.
Nacionalni akcijski plan Republike Hrvatske
Sukladno europskoj Direktivi 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (ESD) izrađen je i usvojen Nacionalni program energetske učinkovitosti za razdoblje 2008.-2016. U njemu su propisani ciljevi energetskih ušteda i podloga je za izradu trogodišnjih nacionalnih planova. U svakom akcijskom planu se analiziraju učinci i po potrebi revidiraju aktualne mjere te utvrđuju nove sektorske mjere kako bi se osiguralo ostvarenje cilja u 2016. godini. Ovo je zadani format od strane Europske komisije.
Osim u području energetske učinkovitosti NAPEnU-om su obuhvaćene i vrlo bitne mjere za ostvarenje ciljeva povećanja udjela obnovljivih izvora energije – mjere povećanja uporabe sunčeve energije, povećanja uporabe dizalica topline, povećanja uporabe biomase, elektromobilnosti, koje su dio strateških razvojnih dokumenata, zakonodavstva, ekonomskih instrumenata, statistike i akcijskih planova za obnovljive izvore energije. Praćenje provedbe Nacionalnog programa energetske učinkovitosti za razdoblje 2008.-2016. godine i 2. NAPEnU s pripadajućim mjerama dovodi se u vezu s ostvarenjem cilja energetske učinkovitosti do 2020. godine kao i cilja odnosno udjela obnovljivih izvora do 2020. godine koji se statistički prate kroz referentni scenarij za povećanje udjela obnovljivih izvora energije u sektorima grijanja i hlađenja, električne energije i prijevoza.
Ministar Ivan Vrdoljak obrazložio je kako usvajanjem Trećeg nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2014. – 2016. godine (3. NAPEnU – 30.07.2014.) RH zadovoljava zahtjeve članka 24. Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, ali i zahtjeve za izvještavanjem iz Direktive 2012/31/EC o energetskim svojstvima zgrada. Provedbom 3. NAPEnU ostvariti će se zacrtani ciljevi ušteda energije u neposrednoj potrošnji, a time pridonijeti ispunjenju cilja Europske unije od 20% smanjenja potrošnje primarne energije do 2020. godine u usporedbi s temeljnim (“business-as-usual”) scenarijem. 3. NAPEnU također sadrži i izvješće o napretku u ostvarivanju nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti, odnosno izvješću o provedbi Drugog nacionalnog akcijskog plana, prijedlog sektorskih mjera energetske učinkovitosti čijom će se provedbom ostvariti cilj smanjenja neposredne potrošnje energije kao i mjera na strani proizvodnje/transformacije, prijenosa i distribucije energije kojima se planiraju ostvariti uštede primarne energije te revidiranu projekciju potrošnje energije. Najveće uštede očekuju se provedbom programa obnove zgrada javnog, komercijalnog i stambenog sektora Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja.
Primjenom “top – down” metode ostvarene uštede u 2012. godini su na razini od 73% od cilja za 2016. godinu te se može očekivati da će cilj u 2016. biti i ostvaren. U odnosu na 2010. godinu, povećane su uštede u svakom sektoru, od čega je najveći porast u industriji i prometu. Ipak, analiza provedbe svake pojedine mjere koja je bila definirana u Prvom i Drugom nacionalnom akcijskom planu pokazuje da se većina pozitvnih rezultata ostvarilo zbog nepredviđenih aktivnosti, odnosno slučajnih/jednokratnih pozitivnih rezultata, a ne zbog sustavnog provođenja mjera što ukazuje na potrebu za značajnim poboljšanjem komunikacije i sustavne provedbe mjera. U tu svrhu, Treći nacionalni akcijski plan predvidio je sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda koji će doprinijeti cjelovitom i egzaktnom praćenju postignutih ušteda, ali i potaknuti sve dionike na provođenje mjera.
Daljnje unaprjeđenje zakonodavno-regulatornog okvira treba ići prema izradi nacionalnog plana za povećanje broja zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije te na razvoj tržišta energetskih usluga i obvezivanje energetskih tvrtki da ostvaruju uštede kako na strani proizvodnje, prijenosa i distribucije energije tako i kod kupaca energije. Poticanje obnove stambenih i nestambenih zgrada koje postižu energetski standard “gotovo nula energetskih razreda” povezan je i s korištenjem obnovljivih izvora energije za proizvodnju toplinske i električne energije u zgradi s čime se smanjuje potrošnja te omogućava i isporuka energije kao distribuiranog proizvođača energije.
Energetski neovisne zajednice
Krajnji cilj svih nastojanja u primjeni obnovljivih izvora energije je energetska neovisnost pojedine građevine, lokalne zajednice te ukupnog društva. Predviđa se da bi se do 2100. godine ostvarila ukupna energetska neovisnost cijele Europe te bi sva potrebna energija bila obnovljiva. Energija bi se dobivala iz direktno dozračene Sunčeve energije te akumulirane Sunčeve energije u okolišu: zemlji, vodama, zraku te biomasi. Udio u energetskoj bilanci bi pronašla dubinska geotermalna energija te plimna energija koja nastaje djelovanjem gravitacije Mjeseca i Sunca. Filozofija energetske neovisnosti uvjetuje primjenu energenata koji su lokalno dostupni ovisno o geografskoj lokaciji i prirodnim karakteristikama.
Energija vjetra se lako može pretvarali u električnu energiju primjenom vjetroturbina koje će u budućnosti postići snage od impresivnih 15-20 MW. Veliki potencijal imaju vjetroelektrane na morskoj površini jer su udaljene od naseljenih mjesta i koriste površine koje do sada nisu imale značajniju upotrebu osim za ribarenje i plovidbu. Energija plime i oseke te morskih i riječnih struja može također osigurati stabilan energetski izvor jer je lako predvidjeti razinu energije koja se može dobiti na godišnjoj razini. Kroz složeni proces fotosinteze energija Sunca se akumulira u biomasi koja se može koristiti u sustavima izgaranja biomase, bioplinskim postrojenjima ili sustavima proizvodnje biogoriva.
Velike količine otpadne biomase se dobivaju u raznim industrijskim procesima te je taj otpad često predstavljao problem za deponiranje. Upotreba tla i biomase donosi sa sobom i etičke probleme upotrebe obradivih površina za dobivanje energije. Zadnjih nekoliko godina povećao se broj radova koji povezuju globalno povećanje cijene hrane sa sve većom upotrebom obradivih površina za dobivanje biogoriva te bioplinskih postrojenja. Osim tla za proizvodnju biogoriva se mogu koristiti i morske alge kojima se povećava korisna površina mora. Veliki potencijal za upotrebu direktno dozračene Sunčeve energije imaju velike krovne površine građevina na kojima je moguće postaviti toplinske i fotonaponske pretvornike.
Pretvorbom Sunčeve u električnu energiju stvaraju se decentralizirani energetski sustavi ili smart grid mreže. Potrebe za električnom energijom se neprestano povećavaju, a elektro-energetske mreže postepeno dolaze do maksimuma prijenosa energije. Da bi sustav funkcionirao razvijena je koncepcija stvaranja velikog broja mini elektrana koje pokrivaju dnevne potrebe za električnom energijom same građevine te nekoliko okolnih.
Sve je više primjera malih zajednica koje su uspjele postići potpunu energetsku neovisnost te na području zajednice stvaraju dovoljno energije za svoje potrebe te ponegdje čak i viškove. Selo Feldheim u Njemačkoj svoju neovisnost bazira na 43 vjetroturbine ukupne snage 4,3 MW što je puno više nego što sama zajednica treba također imaju izgrađena i bioplinska postrojenja u kojima se pretvara biomasa u električnu energiju. Freiamt je još jedno naselje u Njemačkoj koje proizvodi više energije nego što mu je potrebno pomoću vjetrotubina, fotonaponskih polja i bioplinskih postrojenja. Freiburg u Njemačkoj je postigao energetsku neovisnost primjenjujući istovjetne elemente kao i prethodno navedena dva naselja isto kao i naselje Wildpoldsried u Njemačkoj. Na istom je putu i grad Guessing u Austriji koji je od nerazvijenog područja prerastao u energetskog predvodnika regije. Sve je više primjera energetski neovisnih naselja u Europi: selo Varese u Italiji, pokrajina Thisted u Danskoj, otok Samsoe u Danskoj, grad Kristianstad u Švedskoj te grad Reykjavik na Islandu. Ovisnost bilo koje vrste pa tako i energetska ovisnost ograničava te usporava održivi stabilni razvoj zajednice.
Plus energetske zgrade
Zadnjih dvadestak godina razvijaju se koncepcije zgrada koje imaju iznimno niske energetske potrebe. Ovisno o lokaciji i klimi odabrati će se konstrukcijski elementi od kojih je najvažnija visoka izolacija građevine što će dati A+ energetsku klasu građevine uz kombinaciju s aktivnim instalacijama. Glavne prostorije boravka su često usmjerene prema jugu i zaštićene su listopadnim drvećem. Tijekom razdoblja jeseni, zime i proljeća Sunčevo zračenje upada u prostore boravka pod niskim kutem i direktno se koristi za grijanje kroz velike staklene stijene. Dok tijekom ljeta listopadno drveće štiti od prevelike insolacije prostore boravka. Kombinacijom fizičkih pasivnih konstrukcijskih elemenata i energetskih transformacijskih tehnologija zgrade će se svrstati u plus energetsku klasu te će biti neovisne o energentima. Koncept energetski neovisnih zgrada se razvija zadnjih 15-tak godina i sve je više izvedenih primjera. Tri su osnovna vodeća elementa projekta neovisnih zgrada:
a) zgrada mora imati minimalne energetske potrebe
b) primjena obnovljivih izvora energije za pokrivanje energetskih potreba
c) postizanje traženih mikroklimatskih uvjeta i traženih modela korištenja prostora
Nova zgrada Europskog udruženja nogometnih saveza (UEFA) u Nyonu na Ženevskom jezeru u svakom će slučaju postaviti nova mjerila u zgradarstvu. Projektirana je i izgrađena u skladu s načelom: ‘Najprije održivo i energetski učinkovito graditi, a onda potrebe za energijom pokriti iz obnovljivih izvora.’
Pasivna-energetska kuća koja je izgrađena ispred vladine zgrade u blizini željezničke postaje u Berlinu, godišnje će proizvoditi više od 16.000 kWh električne energije zahvaljujući fotonaponskim panelima koji se nalaze na krovu i južnom zidu. Višak električne energije koristit će se za napajanje električnih automobila.
Srednja škola u Irvingu (Teksas) prostire se na 14.500 četvornih metara i proizvodi velike količine električne energije zahvaljujući postavljenim vjetroturbinama i solarnim panelima, a dodatna ušteda energije osigurana je korištenjem “zelenih” tehnologija i tehnike općenito.
Osnova projektiranja fizike su zgrade koje imaju niske energetske zahtjeve, visoku razinu izolacije na cijeloj ovojnici te troslojna ili četveroslojna stakla koja imaju visoka izolacijska svojstva. Prvi korak je ukupna redukcija toplinskih potreba zgrade i svođenje energije grijanja i hlađenja na minimum. Bit će primjenjene trenutačno dostupne izolacijske tehnologije te će zidovi biti obloženi izolacijom debljine oko 25 cm, a prozori će biti izgrađeni od troslojnih stakala. Redukcija toplinskih potreba djelovati će na smanjivanje potrebnog broja geotermalnih sondi odnosno površine zemnog kolektora koje se koriste za grijanje i hlađenje.
Predviđa se A+ energetska klasa zgrade jer je potrebno što učinkovitije koristiti električnu energiju koju stvara fotonaponsko polje te štedjeti energiju da se mogu premostiti dani kada nema dovoljno Sunčevog zračenja. Što se manje energije potroši tijekom jednog dana duže će baterijski sklop moći dana zadovoljiti sve energetske potrebe zgrade. Akumulirana energija u baterijama se koristi za pokretanje dizalice topline odnosno grijanje i hlađenje te se dodatno koristi za interne električne uređaje.
Osnovni energent zgrade je Sunčeva energija koja se primjenom transformacijskih tehnologija pretvara u traženi energetski oblik. Direktno dozračena energija se primjenom fotonaponskih pretvornika pretvara u električnu energiju koja se pohranjuje u baterijskom sklopu. Sakupljenja električna energija u baterijama se potom koristi za pokretanje dizalice topline koja istovremeno crpi Sunčevu energiju koja se akumulirala u tlu. Dizalica topline potom pretvara dva ulazna oblika energija u korisni oblik toplinske energije koja se akumulira u centralnom spremniku. Akumulirana toplinska energija se koristi za grijanje sanitarne vode te za grijanje same zgrade.
Pasivne kuće
Visoki stambeni komfor uz ekstremno niske energetske troškove. U pasivnoj kući tijekom cijele godine vlada vrlo ugodna klima i to bez konvencionalnog sustava grijanja ili klima uređaja. Pasivna kuća uistinu se ”grije” i ”hladi” pasivno. Ovakav način rada temelji se na uklanjanju toplinskih mostova i smanjenju toplinskih gubitaka. Zahvaljujući ponajprije kvalitetno izvedenom izolacijskom omotaču objekta, zatim visoko učinkovitom načinu prozračivanja/zagrijavanja unutrašnjosti i pasivnom korištenju Sunčeve energije. Pasivna kuća preračunato u količinu potrošenog loživog ulja zahtijeva manje od 1,5 l lož ulja po kvadratnom metru godišnje što je čini za cijelu energetsku jedinicu isplativijom od prosječne zgrade danas. Korištenje neobnovljivih izvora energije potrebno je smanjiti u cijelom svijetu kako bi se na taj način izbjegla pojava efekta staklenika i kako bi se izbjeglo onečišćenja okoliša. Ovaj cilj moguće je postići jedino kroz učinkovitije iskorištavanje energije u svim područjima primjene. Pasivna je kuća očigledan primjer praktično primijenjenog modela kad je riječ o potrošnji energije za grijanje: zahvaljujući visokoj učinkovitosti građevinske tehnike, potrebe za toplinskom energijom tako su malene da je moguće u cijelosti odreći se posebnog klasičnog sustava grijanja. Pasivne kuće već su građene u praksi i provjerena im je kvaliteta, a mnoštvo publikacija potvrđuju funkcioniranje i kvalitetu ovakvog koncepta gradnje.
Kako postići optimalnu potrošnju energije tijekom grijanja Pasivna kuća predstavlja objekt u kojem je tijekom cijele godine prisutna ugodna temperatura, kako tijekom zimskih tako i tijekom ljetnih mjeseci i to uz odricanje na ugradnju zasebnog sustava grijanje, odnosno sustava klimatizacije. Ovakav model gradnje omogućava visoki stupanj stambenog komfora uz potrošnju energije za zagrijavanje koja je manja od 15 kWh/(m2a) i uz zadovoljenje primarnih energetskih potreba uključujući toplu vodu i struju u kućanstvu uz potrošnju ispod 120 kWh/(m2a). Pasivna je kuća konzekventan razvojni ciklus niskoenergetske kuće (NEK). Pasivna kuća utroši i do 80% manje energije u usporedbi s niskoenergetskom kućom i do 90% u usporedbi s konvencionalnim građevinskim objektima. Preračunato u potrošnji lož ulja: pasivna kuća u stanju je normalno funkcionirati uz potrošnju manju od 1,5 l po kvadratnom metru na godinu. Ovakvu senzacionalnu energetsku uštedu pasivna kuća dostiže zahvaljujući dvama temeljnim fizikalnim principima: uklanjanju toplinskih gubitaka i optimizaciji slobodnog dobivanja energije.
Vrlo dobar i kvalitetno izveden sloj izolacije na kući čija debljina iznosi između 25 i 40cm i ugradnja otvora, prozora i vrata s trostrukim ostakljenjem (staklena toplinska izolacija), jamčit će da u domu ostane gotovo sva postojeća toplina. Za dovod svježeg zraka pobrinut će se sustav prozračivanja koji je još i dodatno u stanju sačuvati toplinu; pojednostavljenim rječnikom kazano to znači: sustav prozračivanja u pasivnoj kući u stanju je prenijeti 80% unutarnje topline (koju sa sobom nosi izlazni potrošeni i topli zrak) na svježi zrak koji struji u unutrašnjost. Uzmimo da temperatura u unutrašnjosti pasivne kuće iznosi 20 °C a temperatura vanjskog zraka u istom trenutku iznosi 0 °C – u ovom slučaju potrošeni zrak iz unutrašnjosti objekta zagrijat će onaj svježi koji tek struji u unutrašnjost na otprilike 16 °C. Osim toga treba naglasiti da sustav prozračivanja u sebi posjeduje i zaštitne filtre – svježi i čisti zrak u svakom domu poglavito će cijeniti osobe s poteškoćama u disanju, osobe sklone alergijama i astmatičari.
Prvi energetski koncepti
U razdoblju nakon prve velike naftne krize u 1980-tim se razmišlja o smanjivanju potrebe za primarnom energijom jer dobava energije postaje ekonomski i društveni problem kada nema dovoljno energije. Količina neobnovljivih izvora energije se smanjuje te stoga istovremeno raste i cijena energenta što zemlje dovodi u zavisan položaj. Istovremeno rastu potrebe za energijom cijelog društva što je u suprotnosti s energetskim mogućnostima pa se javlja ideja o smanjivanju ovisnosti o klasičnim energentima i orijentaciji društva prema upotrebi alternativnih energetskih izvora. Veliki udio u ukupnoj potrebnoj energiji otpada na energiju grijanja zgrada te je moguće smanjivati energetske potrebe razvojem kuća koje koriste u velikom dijelu Sunčevu energiju.
Kuće koriste princip pasivne arhitekture i skladište Sunčevu energiju. Kuće su projektirane tako da veći dio potrebne energije grijanja dobiju od Sunca tijekom cijele godine dok se kao dopuna sustava grijanja koristi dodatni izvor topline pa se ove kuće istovremeno nazivaju i samogrijaće. Njihov koncept je osnova razvoja današnjih pasivnih, niskoenergetskih te plusenergetskih kuća.
Sunčana kuća ANDROMEDA čije arhitektonsko rješenje potpisuje arh. Vladimir Lovrić je projektirana za kontinentalna područja za jednu obitelj, a kući odgovara teren koji je nagnut prema jugu jer je kuća projektirana sa polunivoima. Južna strana kuće se koristi za apsorpciju Sunčeve energije sa staklenom verandom, dvostruko ostakljenim Trombovim zidom te prozorima za direktno dozračenje. Ispod poda prizemlja se nalazi skladište kamenja koje se koristi za dodatnu akumulaciju energije. Za grijanje tople vode se koriste sunčevi toplinski pretvornici te je primarni izvor grijanja kamin na drva.
Sunčane kuće su projektirane prema slijedećim principima:
– obiteljska kuća je veliki potrošač energije
– primjena Sunčeve energije traži interakciju korisnika i kuće što je moguće ostvariti u obiteljskim kućama
– velike slobodne površine zidova i krovova omogućuju ugradnju elemenata za sakupljanje energije Sunca
– kod obiteljskih kuća postoji mogućnost akumulacije energije ispod kuća
– primjena termoizolacije za smanjivanje potrebne energije grijanja
– investicija u izolaciju se vraća kroz razliku u računima grijanja zgrade
– povećanjem termoizolacije raste i inertnost mase zidova te se usporava pad temperatura u prostorijama odnosno povećava se stupanj ugode prilikom boravka u prostorijama
– Sunčeva energija se apsorbira pasivnim elementima koji su dio same konstrukcije kuće
– akumulacija energije se vrši u depou ispod prizemlja zgrade, a sam depo je ispunjen kamenjem koje na sebe prima ukupnu energiju toplog zraka koji struji između kamenja
– orijentacija zgrade prema jugu je presudna za sam koncept, a na jugu se smještaju prostorije boravka
– izgradnjom sunčanih kuća investitori smanjuju potrebu za klasičnom energijom te istovremeno sudjeluju u ukupnoj štednji energije što je važan element u društvenoj stabilizaciji
MOGUĆNOSTI AKUMULACIJE TOPLINSKE ENERGIJE
Sunčeva energija je obnovljiv i neograničen izvor energije od kojeg, izravno ili neizravno, potječe najveći dio drugih izvora energije na Zemlji.Sunčeva energija u užem smislu podrazumijeva količinu energije koja je prenesena Sunčevim zračenjem, a izražava se u J. Sunčeva se energija u svojem izvornom obliku najčešće koristi za pretvorbu u toplinsku energiju za sustave pripreme potrošne tople vode i grijanja (u europskim zemljama uglavnom kao dodatni energent) te u solarnim elektranama, dok se za pretvorbu u električnu energiju koriste fotonaponski sustavi. Sunčevo zračenje je kratkovalno zračenje koje Zemlja dobiva od Sunca. Izražava se u W/m2, a ovisno o njegovom upadu na plohe na Zemlji može biti:
– neposredno: zračenje Sunčevih zraka
– difuzno zračenje neba: raspršeno zračenje cijelog neba zbog pojava u atmosferi
– difuzno zračenje obzorja: dio difuznog zračenja koji zrači obzorje
– okosunčevo difuzno (cirkumsolarno) zračenje: difuzno zračenje bliže okolice Sunčevog diska koji se vidi sa Zemlje
– odbijeno zračenje: zračenje koje se odbija od okolice i pada na promatranu plohu.
Učinak Sunčevog zračenja iznosi oko 3,8 • 1026 W, od čega Zemlja dobiva 1,7 • 1017 W. Zemlja od Sunca godišnje dobiva oko 4 • 1024 J energije što je nekoliko tisuća puta više nego što iznosi ukupna godišnja potrošnja energije iz svih primarnih izvora. Prosječna jakost Sunčevog zračenja iznosi oko 1367 W/m2. Spektar Sunčevog zračenja obuhvaća radio-valove, mikrovalove, infracrveno zračenje, vidljivu svjetlost, ultraljubičasto zračenje, X-zrake i Y-zrake. Najveći dio energije pri tome predstavlja IC zračenje (valne duljine > 760 nm), vidljiva svjetlost (valne duljine 400 – 760 nm) te UV zračenje. U spektru je njihov udio sljedeći: 51% čini IC zračenje, 40% UV zračenje, a 9% vidljiva svjetlost. Pod pojmom iskorištavanja Sunčeve energije u užem se smislu misli samo na njezino neposredno iskorištavanje, u izvornom obliku, to jest ne kao, primjerice, energija vjetra ili fosilnih goriva. Sunčeva se energija pri tome može iskorištavati aktivno ili pasivno. Aktivna primjena Sunčeve energije podrazumijeva njezinu izravnu pretvorbu u toplinsku ili električnu energiju. Pri tome se toplinska energija od Sunčeve dobiva pomoću solarnih kolektora ili solarnih kuhala, a električna pomoću fotonaponskih (solarnih) ćelija. Pasivna primjena Sunčeve energije znači izravno iskorištavanje dozračene Sunčeve topline odgovarajućom izvedbom građevina (smještajem u prostoru, primjenom odgovarajućih materijala, prikladnim rasporedom prostorija i ostakljenih ploha itd).
Utjecaj Sunčevih oluja
Pitanje katastrofe uzrokovane solarnom olujom nije pitanje mogućnosti, već pitanje vremena. Prema svemu sudeći, vremenski okvir je sve manji, a pitanje koje se logično nameće jest, jesmo li spremni na posljedice? Jedna od najvećih katastrofi s kojom bi se čovječanstvo moglo suočiti počela bi 18 sati nakon što Sunce izbaci kuglu plazme težine 10 milijardi tona – nešto što je činilo prije i nešto što će sigurno učiniti još mnogo puta. Kad se ta izbačena koronalna masa zabije u Zemlju, struja u čitavoj globalnoj mreži bi naglo porasla. transformatori bi bili uništeni, ostali bi bez svjetla, pokvarila bi nam se hrana, a kao posljedica nestašice struje, kompletan javni transportni sustav bi kolabirao. Unutar nekoliko tjedana pomoćni generatori u nuklearnim elektranama bi se ugasili, a električne pumpe koje hlade reaktore bi stale. Zemlju uskoro očekuje upravo jedna takva oluja. Iako ta oluja može udariti bilo kad, obično se veže za vrhunac 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega. Prvo, treba napraviti što je preciznije moguću prognozu udara solarne oluje. Drugo, energetska mreža morala bi biti ugašena na par sati i to na izrazito velikom području, što zahtjeva veliku koordinaciju. Kako bi se smanjio gubitak novca zbog gašenja mreže, prognoza bi morala biti vrlo točna.
Almere, Nizozemska – sunčani otok
Otok Almere se nalazi u pokrajini Noorderplassen-West u Nizozemskoj i to je prvi projekt u Nizozemskoj koji pokriva dio energetskih potreba pomoću Sunčeve energije i toplinskih sustava. Cijeli projekt je izgrađen kroz potporu Europske Unije, lokalne uprave i potpore stanovništva. Nizozemska je jedna od najnapučenijih europskih zemalja te je razvila model otimanja tla od mora i veliki udio površine se nalazi ispod razine mora. Tako je cijela pokrajina Flevoland dobivena isušivanjem obližnjeg jezera Zuiderzee u samom središtu Nizozemske i to je jedan od najvećih projekata u povijesti Nizozemske. U južnom dijelu pokrajine se nalazi i gradić Almere koji je star 40 godina sa oko 180.000 građana te se planira povećanje na 250.000 oko 2015. godine. Obzirom na stalno povećanje broja stanovnika javila se potreba za planiranjem održivog razvoja cijelog grada sa centralnim sustavom grijanja grada te sustavom održivog transporta koji se bazira na vlakovima i biciklima. Almere je poznat po pionirskom planiranju života u gradu koji je razvijen i planiran od nule pod palicom arhitekta Rem Koolhasa. Tako je razvijen i projekt sunčanog otoka koje se sastoji od 520 sunčanih toplinskih pretvornika na površini od 7000 m2, a prema veličini je projekt treći na svijetu. Sukladno cijelom projektu je dio kuća izgrađen 10% energijski djelotvornije od klasičnog sustava gradnje. Princip rada je jednostavan odnosno voda se grije u jedinicama dok se ne postigne potrebna temperatura i onda se pumpa u centralni sustav pripreme tople vode. Ovim modelom pokrivene su energetske potrebe 2700 kuća te je moguće pokriti 9.750 GJ obnovljive Sunčeve energije tijekom jedne godine što je istovjetno 10% energetskih potreba cijelog grada dok se ostatak energije pokriva pomoću lokalne elektrane. Primjenom obnovljive energije direktno se smanjuje i ukupna emisija CO2 cijelog grada. Velika prednost sunčanog polja je jednostavnost instalacije koja nema rotirajućih potrošnih dijelova u usporedbi s vjetroturbinama.
Sunčano apsorpcijsko hlađenje
Postupak sunčanog hlađenja ubraja se među takozvane „postupke hlađenja hladnom vodom”, kod kojih voda služi za odvođenje topline iz prostorije, tj područja zgrade i pri tome cirkulira u zatvorenom sistemu. Primjenom apsorpcijskih rashladnih uređaja ostvaruje se rashladni krug upotrebom solarne energije. Hlađenje prostorije u uredskim zgradama koristi se radi ugodnosti i efikasnosti ljudi koji u njima rade. Klimatiziranje je potrebno i zbog tehničkih i higijenskih razloga u prostorijama za elektronsku obradu podataka, laboratorijama i pri skladištenju namirnica. Ako se u tu svrhu upotrijebe uobičajeni kompresorski rashladni uređaji na električni pogon, u toplim, ljetnim mjesecima dolazi do prevelike potrošnje struje, a time i do perioda vršnih opterećenja što, pak, izaziva velike troškove. Alternativa su koncepti hlađenja koji umjesto električne struje kao pogonsku energiju upotrebljavaju toplinu. Energija potrebna za hlađenje zgrade može se djelomično ili čak u potpunosti, u kombinaciji s termičkim solarnim uređajem, pokriti Suncem. Posebna je prednost u tome da nam u mjesecima kada je hlađenje najpotrebnije na raspolaganju stoji i natprosječno velika količina Sunčeve energije.
Jedan od prvih solarnih uređaja za proizvodnju hladnoće instaliran je 2000. godine u Njemačkoj. U tu su svrhu upotrijebili različite postojeće zgrade koje su međusobno bile povezane novogradnjom od stakla dugom 120 m. Između staklene fasade novogradnje i fasade raspoređene su rashladne baterije, koje rashlađuju unutrašnju površinu fasade konvekcijom zraka. Taj sistem hlađenja slobodnom konvekcijom snabdjevaju dva apsorpcijska rashladna uređaja ukupne snage hlađenja od 105 kW. Oni svoju pogonsku energiju dobijaju u obliku topline iz jednog solarnog kolektorskog polja. Kolektorsko polje veličine 240 m2 sastoji se od vakuumskih cijevnih kolektora (Vitosol 200) i instalirano je na krovu novogradnje. Dva rezervoara zapremine po 800 l služe za hidraulično povezivanje solarnog uređaja i apsorpcijskih rashladnih uređaja. Višak hladnoće proizvedene solarnim načinom može se preko centralne rashladne mreže iskoristiti u drugim dijelovima zgrada. Tu se ubraja i dio obrade podataka, zbog cjelogodišnje potrebe za hladnoćom. Ukoliko se potreba staklene fasade ne može u potpunosti pokriti solarnim uređajem, prisutan je i takozvani „back up-sistem” s priključkom za snabdjevanje toplinom na daljinu (toplana). U zimskom polugodištu, kada nije potrebno hlađenje, solarna toplina se koristi za zagrijavanje prostorija.
Postupak solarnog hlađenja ubraja se među takozvane postupke hlađenja hladnom vodom, kod kojih voda služi za odvođenje topline iz prostorija, tj područja zgrade i pri tome cirkulira u zatvorenom sistemu. Za solarne procese hlađenja s centralnom tehnikom uređaja u Njemačkoj se trenutno koriste dva postupka. U zatvorenim sistemima rade rashladni uređaji na termički pogon (apsorpcijski rashladni uređaji) za proizvodnju hladne vode. Ta se hladna voda koristi ili za hlađenje – a dijelom i za smanjivanje vlažnosti – dovodnog zraka, ili se preko mreže hladne vode vodi do decentralnih rashladnih agregata u različite prostorije. Ukoliko je još dodatno potrebno odvlaživanje zraka, potrebne su niske temperature hladne vode za kondenzaciju jednog dijela vodene pare iz zraka. Kod otvorenih se sistema uvijek radi o ventilacijskim uređajima. Budući da se „rashladno sredstvo” (ili voda) nalazi u direktnom kontaktu sa zrakom koji treba tretirati, ti se uređaji nazivaju „otvorenim sistemima”. Za zatvorene odnosno otvorene postupke nude se apsorpcijski rashladni uređaji, tj sorpcijski uređaji za centralnu proizvodnju hladnoće u različitim klasama snage. Važni su kriteriji pri izboru tehnike ciljna temperatura rashladnog sredstva i temperatura isporučioca topline. Hoćemo li u solarnom uređaju, koji se upotrebljava za hlađenje, upotrijebiti cijevne ili ravne kolektore posebno, zavisi o potrebnim polaznim temperaturama rashladnog uređaja.
SolarEIS dizalice topline
Njemačka tvrtka Isocal razvila je jedinstven koncept iskorištavanja energije Sunca i geotermalne energije kroz ukopan hladni spremnik ispunjen vodom u kojem se temperatura spušta sve dok se ne iskoristi energija kristalizacije i u spremniku ne stvori led. Kao akumulator toplinske energije služi voda i led. Koncept korištenja leda za grijanje u svakom slučaju može biti gotovo jednako nezamisliv kao i korištenje snijega za hlađenje ljeti (link), no zapravo radi se o vrlo inovativnom konceptu njemačke tvrtke Isocal pod nazivom SolarEis koji omogućava efikasnije iskorištavanje toplinskih pumpi i solarnih kolektora za klimatizaciju prostora te je upravo radi toga izuzetno prijateljski raspoložen prema okolišu. Sustav se sastoji od uobičajenog spremnika tople vode, zatim toplinske pumpe koja kao hladni spremnik koristi posebno izgrađen spremnik vode te solarnih zračnih kolektora i sustava upravljanja.
Tajna čitavog sustava je upravo u načinu iskorištavanja tog posebnog hladnog spremnika budući da se iz njega izvlači toplina ne samo dok se voda potpuno ohladi, već dok ne dođe do njena smrzavanja odnosno kristalizacije, čime se do maksimuma iskorištava energija pohranjena u njemu. Naime, za obrnuti proces otapanja leda potrebno je utrošiti jednaku količini energije koliko i za dizanje njene temperature u rasponu od 0 do 80 stupnjeva Celzijevih. Drugi podatak koji bi mogao ilustrirati primjenu ovog sustava jest da se u 126 litara vode pri 0 stupnjeva Celzijevih nalazi jednaka količina toplinske energije kao i u jednoj litri loživog ulja. Dakle, tijekom ljeta kada je vrijeme najpogodnije za prikupljanje energije Sunca pomoću solarnih kolektora viša energije se pohranjuje u hladni spremnik koja ondje ostaje pohranjena zahvaljujući činjenici da se u njemu nalazi velika količina vode i da je ukopan u zemlju u kojoj na dubini ispod otprilike pola metra vlada približno konstantna temperatura.
Iz tog spremnika izvlači se toplina kojom se pomoću toplinske pumpe osigurava grijanje spremnika tople vode koja se može koristiti i za potrošnu toplu vodu i za grijanje domaćinstva. Budući da led ima veći volumen nego voda u tekućem stanju, sustav je izveden tako da izvlači toplinu iz centralnog dijela spremnika tako da do smrzavanja vode dolazi prvo u središtu i na taj način se sprječava pucanje spremnika. Osim toga spremnik nije ni na koji način izoliran, pa budući da se u njemu nalazi medij koji je većinu vremena hladniji od okolnog tla koje je približno konstantne temperature, osim solarne energije zbog prijelaza topline jednim dijelom u ovom sustavu koristi se i geotermalna energija. Još jedna prednost smještaja spremnika pod zemljom je i sprječavanje rasta mikroorganizama budući da je u ovom zatvorenom sustavu gotovo u potpunosti spriječen pristup dnevnom svjetlu, izmjena zraka, a i ono malo prisutnih mikroorganizama izloženo je stalnom smrzavanju medija što u određenoj mjeri sprječava njihov nekontrolirani razvoj. Za jednu tipičnu obiteljsku kuću prema informacijama proizvođača dovoljan je sustav sa hladnim SolarEis spremnikom od 12 m3 te kombiniranom toplinskom pumpom i zračnim kolektorskim sustavom ukupne snage od 7.5 kW koji pokriva potrebe grijanja i potrošne tople vode.
Hibridne sunčane elektrane
Danas ne postoji savršen izvor energije te sve ima svoje prednosti i mane. Fosilna goriva su u izobilju, ali se etiketiraju kao neekološke tehnologije. Sunce i vjetar su čisti oblici energije, ali su zato povremeni i periodički izvori energije. Geotermalna energija je jeftina jednom kada se elektrana pokrene, ali teško je započeti proces. Dolazi do kontinuiranog sazrijevanja primjene obnovljivih izvora energije te sposobnosti da se formiraju novi odnosi između tehnologija koje su već razvijene. Prirodni plin se može kombinirati u stabilan rad sa sa solarnim elektranama i tehnologijom vjetra. Razvijaju se koncepcije kohezije solarne i geotermalne tehnologije koje su po strukturi dosta bliske.
Geotermalna energija i akumulacija energije
Električna vozila mogu u sebi akumulirati sve viškove proizvedene energije samo njihov broj mora biti velik te se cjelokupni vozni park mora pretvoriti u električna vozila. Postojeća geotermalna postrojenja se mogu iskoristiti za izdvajanje litija i drugih minerala koji će se koristiti za proizvodnju baterija električnih vozila i prijenosnih uređaja. Odvajaju se kvalitetni minerali koji se nalaze u podzemnoj slanoj vodi geotermalne elektrane. Prvo takvo postrojenje izgrađeno je u Kaliforniji, Salton u Imperial Valley. Prema objavljenim izvješćima, gotovo 75 posto svjetske proizvodnje litija je nekada dolazilo iz SAD-a. Sada je to oko pet posto, a većina proizvodnje je u Čileu, Argentini i Boliviji. Sjedinjene Države su u međuvremenu postale svjetski lider u proizvodnji i primjeni geotermalne energije.
Geotermalna energija i solar
Većina problema može se pripisati troškovima povezanim s istraživanjem i ishođenjem dozvola. Također se govori o nepredvidljivosti geotermalnih resursa. Te je upitno koliko će dugo biti stabilna snaga pojedine geotermalne elektrane te koliko će se brzo iscrpiti geopotencijal na određenoj lokaciji. Što je više predvidivo od Sunca koje će biti aktivno slijedećih nekoliko milijardi godina. Enel Green Power u Sjevernoj Americi planira smjestiti 24 MW fotonaponsku solarnu farmu na 240 rali parcele uz svoju 60 MW Stillwater geotermalnu elektranu u Churchillu, Nevada. Solarna energija će se integrirati u postojeće postrojenje, omogućiti će mu da proizvodi više energije pogotovo tijekom cijelog dana i vrhova energetskog opterećenja. Ovo je prvi takav projekt u SAD-u, a vjerojatno prvi u svijetu. Izgradnja je u tijeku, a tvrtka se nada da bi postrojenje bilo on-line do kraja godine. Ova elektrana povezuju fotonaponske ćelije sa geotermalnom energijom, no slijedeći korak je povezivanje koncentriranih elektrana sa geotermalnim elektranama.
Sunce i vjetar
Dok sunce sja tijekom dana vjetrovi su uglavnom najpouzdaniji tijekom noći pa se ove dvije tehnologije mogu nadopunjavati. Kombinacija energije sunce i vjetra je u projektu Kingman, Arizona 10.5 MW objekt je prvi program za korištenje obje tehnologije. Objekt koristi pet Gamesa vjetroturbina i 500 kW PV fotonaponskog polja. Nadamo se da će Kingman projekt omogućiti bolje razumijevanje kako se vjetar i sunce mogu međusobno nadopunjavati tijekom 24-satnog ciklusa.
Solar i nafta
Jedno od najstarijih američkih naftnih polja je mjesto jednog od najnovijih partnerstva. BrightSource energiju 29 MW elektrane koristi za crpljenje nafte iz podzemlja. Objekt je izgrađen za tvrtku Chevron i dobivanje nafte u Coalingu od 1890. BrightSource je CSP solarna koncentrirajuća elektrana koja će proizvoditi paru visokog tlaka koja će potom biti pumpana duboko u postojeći spremnik ulja. Povećati će se pritisak podzemlja i lakše će se dovesti nafta na površinu. Para se zatim hladi i recirkulira u zatvorenoj petlji sustava. Tradicionalno, para u Coalinga postrojenju je generirana paljenjem prirodnog plina. Energetska intenzivnost povezana s vađenjem teškog ulja je izuzetno visoka i predstavlja značajan izazov, rekao je Paul Markwell, viši znanstveni direktor sa IHS CERA. “Mnogi poznati izvori teške nafte u svijetu imaju ograničen pristup troškovno učinkovitim izvorima goriva, a izvori se također nalaze u područjima s visokim solarnim resursima. To daje idealno okruženje za korištenje solarne termalne tehnologije za povećanje iscrpka nafte.”
Cogenra sunčana kogeneracija
Cogenra je proizvod koji značajno povećava učinkovitost iskorištavanja energije Sunca, patentiran je kao takav, i dovodi iskorištavanje energije Sunca na sasvim drugu razinu nego do sada. Istovremeno se vrši pretvorba Sunčevog zračenja u toplinsku i električnu energiju uz visoki stupanj korisnosti. Danas je već većini zainteresiranih poznata činjenica da jedan od glavnih problema solarne fotonaponske industrije činjenica da se fotonaponskim efektom negdje oko 15% (cifra neznatno varira od proizvođača do proizvođača) energije pretvara u električnu, a ostalih 85% je neiskorištena enegija – tj. toplina. Time solarna energija postaje dijelom nepoželjna zbog velike površine koju treba zauzeti s modulima za veću proizvodnju električne energije. Povećanje efikasnosti i smanjenje cijena solarnih sustava je danas glavni fokus svih proizvođača, u želji da energija Sunca ponovi veliki uspjeh vjetroenergetike i u relativno kratkom roku postane jedan od najvažnijih izvora energije u budućnosti. Cogenra je značajan korak upravo u tom smjeru, a za svoj inovativan i patentirani dizajn, te za svoju visoku učinkovitost je osvojila i priznanja od strane Climate change business journal “2010 business achievement award winner” i od Renewable Energy World “Excellence in Renewable Energy Nominee”.
Učinkovitost pretvorbe energije Sunca u korisnu energiju korištenjem Cogenre iznosi čak 75%! Rezultat je to korištenja fotonaponskih ćelija za proizvodnju električne energije, ali i korištenje viška topline za proizvodnju potrošne tople vode ili za grijanje. Dizajn se sastoji od zrcala koja koncentriraju svjetlost na male sekcije solarnih fotonaponskih modula, što samo po sebi povećava učinkovitost. Dodatno se zagrijava voda u cijevi položenoj na modul, koja se koristi za grijanje, ali i služi da bi se učinkovito odveo višak topline sa fotonaponskih modula čime se smanjuju gubici izazvani zagrijavanjem fotonaponskih ćelija. Takvim iskorištavanjem energije Sunca Cogenra pridonosi smanjenju emisija CO2 i uštedi troška fosilnih goriva 60 do 100% više nego u slučaju korištenja samo fotonaponskih modula ili sunčanih toplinskih pretvornika. Naravno i povrat investicije je kraći i iznosi oko 5 godina, čak i na tržištima bez poticaja za proizvodnju električne energije, ali sa dobrom iradijacijom. Cogenra se sastoji od nekoliko inovativnih i patentom zaštićenih rješenja za postizanje svojih ciljeva. SunDeckTM sustav za postavljanje na krovovima se sastoji od patentom zaštićenih oblika i rasporeda ogledala koja fokusiraju svjetlost, u kombinaciji s korištenjem jeftinih jednoosnih trekera za praćenje putanje Sunca. KogeneratorTM je komorno-kanalni sistem za tekućinu sa vlastitim toplotno električnim fondom koji se jednostavno montira na zajedno s fotonaponskim modulima. Oba sistema koja čine kogenerator su zaštićena patentom. Da bi cijeli sustav bio zaokružen i funkcionalan brine se i iBOSTM, sustav koji u sebi integrira inverter, hidrauliku, kontrolu, daljinsko nadgledanje i dijagnozu, a sve da bi se stvorio sveobuhvatan plug&play proizvod.
Trinium stirling motor
Inovativni koncentrirajući solarni sustav koji je razvila Innova – tvrtka iz Chietija (Abruzzo) u Italiji, radi trimodalno što znači da istovremeno može proizvoditi električnu energiju (1 kW), te grijati (3 kW) i hladiti. Primjenjuje se princip rada Stirlingova motora te istovremena proizvodnja električne i toplinske energije. Innova je razvila ovaj sustav u suradnji sa Sveučilištem u Kalabriji te nizozemskom kompanijom Microgen Engine Corp. Trinium je koncentrirajući solarni sustav opremljen Stirling motorom, slobodnim klipom malih razmjera kojim se proizvodi električna energija i toplina. Motor koncentrira Sunčevo zračenje kroz kružno ozrcaljeno korito promjera 3,75 metara koje je opremljeno sustavom za solarno praćenje. Sustav ima kapacitete proizvodnje 1 kW električne energije i 3 kW termalne energije. Kroz trimodalni sustav generira se električna enegija uz istovremenu proizvodnju toplinske energije koja se može koristiti za grijanje (za domove ili sanitarnu vodu) te hlađenje (solarno hlađenje). Prema Innovi, sustav ima godišnji prosjek učinkovitosti koji prelazi 53% na geografskoj širini Kalabrije, uz proizvodnju 2,100 kWh električne enegije i 6,400 kWh termalne energije. Prednosti Triniuma su sljedeće: generiranje izmjenične struje koja se može direktno koristiti ili spojiti na mrežu bez invertera; zauzimanje površine koja je za 50% manja od standardnih PV ili termalnih panela uz proizvodnju iste količine energije; proizvodnja veće količine električne energije (40%) u odnosu na standardne PV panele pod jednakom insolacijom, te naposljetku opremljenost automatskim sustavom koji ga štiti od atmosferskih utjecaja, tj. zatvaranje sustava u slučaju kiše, tuče ili vjetra jačeg od 50 km/sat.
Ivanpah sunčana toplinska elektrana
Najveća svjetska solarna termoelektrana Ivanpah prošla je svoje prvo testiranje to jest prvu proizvodnju električne energije. Više od 1000 heliostata (ravnih zrcala koja reflektiraju sunčevu svjetlost prema unaprijed određenoj meti) bilo je usmjereno prema solarnom kolektoru te je uspjelo zagrijati vodu do točke proizvodnje pare čime je dokazano da je elektrana spremna za komercijalni rad. 377 MW solarna elektrana Ivanpah u vlasništvu je tvrtki NRG Energy, Google-a i Bright Source Energy dok je za izgradnju zadužen Bechtel. Elektrana koristi više od 300 tisuća zrcala kako bi usmjerila sunčevu energiju prema tri centralno postavljena stupa/kolektora i započela proizvodnju električne energije koja će moći zadovoljiti potrebe čak 140 tisuća američkih kućanstava. Prva jedinica projekta Ivanpah je u stupnju dovršenosti od 90%, dok su jedinice dva i tri na 70% dovršenosti, navodi se na službenim stranicama projekta. Sljedeća faza projekta obuhvatiti će testiranje parnog pritiska i stavljanje dodatnog toka pare na turbine. Kada se dosegne određena razina tlaka, a kao dio priprema za službeni početak rada, sustav će biti pročišćen slanjem pare kroz cijevi kako bi se spriječio ulazak krhotina i eventualnog otpada u parne turbine.
Sunčani toplinski koncentrator
Pilot postrojenje nalazi se u selu Badnjevci, u blizini Kragujevca. U ovoj toplani, Sunčeva energije se koncentrira i pohranjuje u spremniku, te na taj način toplana cijelo vrijeme proizvodi potrebnu energiju. Ova toplana predstavlja veliki pomak na polju energetske efikasnosti i korištenja OIE. Koncentrator Sunčeve energije ima promjer od 13 metara. Sunčani sustavi zadovoljavaju jednu trećinu dnevnih potreba za energijom, jer je Sunce u prosjeku dostupno osam sati dnevno. Kako bi nadoknadile rupu od 16 sati, mnoge kompanije su, pored sunčanih, instalirale postrojenja koja rade na prirodni plin. Međutim u ovom slučaju nekadašnji profesor Strojarskog fakulteta u Kragujevcu Vladan Petrović patentirao je visokotemperaturni akumulator, koji omogućava da se akumulirana energija Sunca proizvodi po potrebi i u kontinuitetu, 24 sata na dan, 365 dana u godini. Zapremina akumulatora iznosi 450 kWh po metru kubičnom, što ga čini jedinstvenim u svijetu, a maksimalna temperatura do koje se zagrijava akumulacijski medij je 800°C. Dizajn koncentratora osmišljen je u softverskoj simulaciji, koja omogućava da konstrukcija izdrži sve atmosferske utjecaje sa velikom uštedom u materijalu, za razliku od sličnih postojećih sustava. Ovaj sustav koristio bi se za proizvodnju električne energije i za opskrbu toplinskom energijom gradova i manjih mjesta, a moguća je primjena i u prehrambenoj, tekstilnoj, drvnoj, kemijskoj industriji i drugim proizvodnim granama. Nema ograničenja u odabiru lokacije za instalaciju samog postrojenja.
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
Hrastović inženjering d.o.o.
Hrvatska Komora inženjera strojarstva
