Površine lakiranih drvenih podova – svojstva i ispitivanja

Svojstva lakirane drvene podne površine, kao što su npr. njezina tvrdoća ili otpornost na trošenje, predstavljaju osnovna funkcijska obilježja uporabne vrijednosti poda. O njima ovisi estetika podne plohe, ali i fizička postojanost, ekonomičnost te potreba i načini obnavljanja. Stoga se lakovi za parket ne mogu ispitivati samo kao tekućine, nego se mora ispitati svojstva otvrdnutoga filma laka na pravoj drvenoj podlozi. Na taj se način može utvrditi udovoljava li sustav površinske uporabe minimalnim zahtijevanim kriterijima koji su eventualno zadani ispitnom normom, odnosno za koji se vid uporabe (npr. javni ili kućni, jako ili slabo prometni) lak može primijeniti.


Lakovi često na tržište dolaze s dokumentacijom u kojoj su iskazani samo rezultati ispitivanja gustoće, viskoznosti i sadržaja suhe tvari tekućine. Ti rezultati govore o svojstvima laka kao tekućine i mogu predstavljati potvrdu da je lak proizveden prema određenoj specifikaciji, ali istovremeno ne govore ništa o svojstvima otvrdnutog filma. Kao što je prethodno spomenuto, svojstva otvrdnutog filma ne ovise samo o laku nego i o podlozi (vrsti drva, njezinom sadržaju vode, teksturi itd.). Svojstva otvrdnutog filma su jedina mjerodavna za ocjenu podobnosti laka za primjenu u nekom prostoru s obzirom na njegovu namjenu. Pri tome se misli na učestalost prometa (npr. sobe ili hodnici), na intenzitet prometa (npr. sobni promet u papučama ili javni promet u cipelama) i intenzitet opterećenja (npr. u kućnim prostorima ili pak javnim prostorima u koje se ulazi u prljavim, moguće i mokrim cipelama). Stoga ovi članci donose pregled ne samo metoda, nego i rezultata ispitivanja različitih sustava parketnih lakova na hrastovoj i jasenovoj podlozi.

k037-turkulin-02-300.jpgZAHTJEVI OTPORNOSTI POVRŠINSKE OBRADE DRVENIH PODOVA

O ispitivanju lakiranih površina je Korak već objavljivao članke prof. Marka Petriča iz Ljubljane (vidi Korak br 01/2009 i br 02/2009, 04/2009). Dio predstavljenih normi odnosio se na ispitivanja površinske obrade namještaja. U međuvremenu, međutim, Hrvatska je preuzela i uvriježila uporabu Europskih normi kao vlastitih nacionalnih normi. Nadalje, pojavile su se posebne norme za ispitivanje površina podnih elementata, primjerice  HRN EN 13696:2010: Wood flooring – Test methods to determine elasticity and resistance to wear and impact resistance  (Drveni podovi – ispitne metode određivanja elastičnosti, otpornosti na trošenje i  udar) te HRN EN 14354:2008: Wood-based panels – Wood veneer floor covering (EN 14354:2004+AC:2006) (Ploče na bazi drva – furnirane drvene podne obloge). U nas se ne proizvode furnirane podne obloge, nego se takve obloge mogu naći samo iz uvoza. Kakogod, ovu normu napominjemo zato što se njome određuju postupci ispitivanja i referentne vrijednosti za tehnička svojstva površine, ali samo za otpornost na udar i za trošenje.

Osnovni su pokazatelji kvalitete površine lakiranih podova adhezija (prionljivost), otpornost na udar, elastičnost, otpornost na trošenje i otpornost na razne tekućine. Otpornost na ogrebotine je također jako važna, ali ovo mjerenje nije standardizirano u normi HRN EN 13696 (o tome je više pisano u Koraku br. 02 i 04/2009).  Iako normirane, spomenute metode u nekim slučajevima ne navode minimalne zahtijevane ili referentne vrijednosti pojedinih tehničkih svojstava površine. Na taj je način tržištu ili ocjeni mjerodavnih stručnjaka prepušteno da odrede specifične zahtjeve za pojedine proizvode površinske obrade i određene prostore uporabe.

Temeljem navedenog možemo reći da su osnovni pokazatelji kvalitete površine lakiranih podova adhezija, otpornost na udar, elastičnost, i otpornost na trošenje. Ova svojstva su predmet ispitivanja kvalitete i njihov je postupak reguliran odgovarajućim normama. Kakogod, ne postoje minimalni zahtjevi ili referentne vrijednosti ovih svojstava u slučaju lakiranih masivnih drvenih podnih obloga. Primjerice, tvrdoća ili elastičnost laka se izražava visinom utisnog stošca koji je prouzročio koncentrične pukotine na laku, ali norma ne kazuje koja visina stošca obilježava površinu dobre, zadovoljavajuće ili loše elastičnosti. Nadalje, otpornost na udar se označava visinom pada kugle na površinu koja uzrokuje pukotine, ali se u normi ne navodi  rangiranje funkcijske kvalitete lakova prema rasponima visina pada. Ipak, u procjeni kvalitete lakiranih masivnih drvenih površina možemo se poslužiti standardiziranim ocjenama funkcijskih značajki ostalih vrsta podova. Tako, na primjer, norma HRN EN 14354:2008 za furnirane podne obloge donosi ne samo postupak ispitivanja, nego i referentne vrijednosti za tehnička svojstva površine, ali samo za otpornost na udar i za trošenje. Ako očekujemo da sve površinski obrađene drvene podne obloge nekog razreda kvalitete imaju ista svojstva, tada se vrijednosti za furnirane obloge mogu primijeniti i za masivne drvne podne proizvode ispitane istovrsnim metodama. Unutar svakoga od dvaju osnovnih područja uporabe podova – privatnog i javnog prometa – razlikujemo i tri potpodručja – ono umjerenog, normalnog i jakog intenziteta prometa.

Norma za razredbu elastičnih, tekstilnih i laminatnih podnih obloga HRN EN 685:2008 navodi primjere područja primjene za svaki razred opterećenja naveden u tablici 1. Smatramo da je analogijom funkcijske trajnosti ovakvih podova moguće ukazati i na razrede kvalitete masivnih lakiranih podova.  S druge strane, austrijska norma ÖNORM C 2354:2009 propisuje zahtijevana svojstva masivnih drvenih podova, ali samo za tri razreda uporabe i to ovisno o učestalosti uporabe cipela na podu. U razred A spadaju prostori u koje se rijetko ulazi u cipelama (dnevne i spavaće sobe), razred B oni u koje se uobičajeno ulazi u cipelama (vrtići i hodnici), dok u razred C spadaju prostori u koje se stalno ulazi i boravi u cipelama (učionice, uredi, trgovine,…).

k037-turkulin-01-350.jpgTablica 1 Minimalni zahtjevi za razredbu površinski obrađenih furniranih drvenih podnih obloga (prilagođeno prema HRN EN 14354:2008)

Ovaj članak u dva dijela donosi pregled karakterističnih ispitnih metoda i rezultata ispitivanja bitnih za svojstva lakiranih drvenih podova prema novim hrvatskim normama kojima smo preuzeli europske norme i njihovu interpretaciju. Cilj te prezentacije je  omogućiti bolje razumijevanje ispitnih izvješća i u doprinosu izradi tablica referentnih vrijednosti za pojedina svojstva površine drvenih podova.

ISPITNE METODE

Postoji čitav niz metoda koje simuliraju trošenje podnih površina u stvarnoj uporabi. Isto tako postoji i čitav niz mehaničkih, fizikalnih i kemijskih utjecaja kojima se lakirane površine drvenih podova trebaju oduprijeti kako bi zadržale projektirani izgled i funkciju.
Mehanički utjecaji se manifestiraju kao udar i ogrebotine raznih predmeta, te kao abrazija (trošenje) uslijed trenja nogu prolaznika – korisnika prostora – o površinu poda. Pogotovo uslijed trenja u prisutnosti nečistoća na površini (finih čestica prašine ili pijeska) nastaje trošenje laka s površine poda. Prvi pokazatelj potrošenosti je promjena sjaja, a tek kasnije dolazi do postupnog smanjenja debljine filma te njegovog potpunog nestanka. Ovisno o elastičnosti laka, ali i o tvrdoći drva, pad raznih predmeta na površinu poda može ostaviti manje ili više izražene tragove na laku, ali i rezultirati pukotinama na laku, pa čak i trajnom deformacijom površine drva.

Od fizikalnih utjecaja na postojanost površine podova valja istaknuti dnevnu svjetlost, promjene klime te vlažnu i suhu toplinu. Svjetlost u interijeru uzrokuje samo promjenu boje lakirane površine. Ovisno o vrsti drva i sustava površinske obrade (osobito onih potpuno transparentnih), promjene boje mogu biti manje ili više izražene. Većina lakova utječe na promjenu boje na način da drvu odmah dade tamniji, blago žućkasti ton. Svjetlo, međutim, s vremenom uzrokuje dodatno žućenje, osobito svijetlih vrsta drva poput jelovine ili jasenovine, ali i nešto tamnijih poput hrastovine (Jirouš-Rajković i dr., 2003, Jirouš-Rajković i dr., 2006, Miklečić i dr., 2011). Kakogod, promjene boje u interijeru praktično su isključivo estetske prirode i ne utječu na uporabnu kvalitetu i trajnost lakirane površine. Promjene klime u prostoru više utječu na drvo nego na završni sloj (lak). To znači da će mogući nastanak pukotina na laku biti uvjetovan eventualnim utezanjem drva uslijed znatnih promjena sadržaja vode drva, a utjecaj na drvo je izražen u znatno većoj mjeri nego što bi to bio utjecaj na sam lak. Zagrijana tijela, poput grijaćih ploha ili odloženih vrućih predmeta mogu uzrokovati manje ili više značajne promjene sjaja i boje, a u drastičnim slučajevima (pad glačala ili prolijevanje kipuće tekućine) i trajno oštećenje filma laka.

k037-turkulin-03-300.jpgTreću skupinu utjecaja čine kemijski utjecaji. Različita kemijska sredstva, poput primjerice acetona, alkohola, mlijeka, kave, vina, octa, tinte itd., koja mogu doći u kontakt s lakiranom površinom, mogu rezultirati manje ili više izraženim promjenama. Čak i trivijalne situacije, kao odložena mokra dječja pelena (zbog sadržaja amonijaka), mogu promijeniti boju površine poda. To mogu biti samo male promjene boje ili sjaja, ali i jako izraženi tragovi kod kojih je došlo do promjena u strukturi površine ili razgradnje sredstva površinske obrade (laka).

Ispitivanje otornosti laka na razne kućanske tekućine i kemikalije (HRN EN 13442:2008: Determination of the surface resistance to chemical agents –  Ispitivanje otpornosti površine na kemijska sredstva) nije obavezno ispitivanje, ali ga mnogi proizvođači lakova provode da bi dokazali prikladnost svojih površinskih materijala za primjenu u kućanstvima ili tehničkim prostorima. Pri ispitivanju se na podni element stavljaju filter-papiri umočeni u pojedine tekućine, te pokrivaju staklenom posudicom u trajanju od nekoliko minuta (npr. za aceton) do više od 10 ili 16 sati (za domaćinske tekućine).  Pri ispitivanjima se razlaganje laka djelovanjem kemikalija očituje djelomičnim  ili potpunim slijepljivanjem ispitnog filtar papira za površinu, a oštećenja (zaostajanje obojenja – „fleka“ –  ili promjene sjaja) rangiraju se prema vizualnom procjenjivanju.

prof.dr.sc. Hrvoje Turkulin
dr.sc. Vjekoslav Živković
Nenad Valdec, dipl.ing.

 

LITERATURA:

  1. HRN EN 14354:2008 Wood-based panels – Wood veneer floor covering (EN 14354:2004+AC:2006) (Ploče na bazi drva – furnirane drvene podne obloge)
  2. HRN EN 685:2008 Resilient, textile and laminate floor coverings – Classification (EN 685:2007) Elastične, tekstilne i laminatne podne obloge – Razredba
  3. HRN EN 13696:2010: Wood flooring – Test methods to determine elasticity and resistance to wear and impact resistance  (Drveni podovi – ispitne metode određivanja elastičnosti, otpornosti na trošenje i  udar)
  4. ÖNORM C 2354:2009 Transparent sealing materials for wooden floors and sealings made thereof ― Minimum requirements and test methods (Transparentni matrijali za lakiranje drvenih podova i lakovi načinjeni od njih – minimalni zahtjevi i ispitne metode)
  5. Petrič, M. (2009): Premazi za površinsku obradu drvenih podnih obloga. 1. dio: Općenito o premazima za drvo. Korak br1/2009; str. 28-34.
  6. Petrič, M. (2009): Premazi za površinsku obradu drvenih podnih obloga. 2. dio: Metode za utvrđivanje svojstava površinski obrađenih drvenih podnih obloga. Korak br 2/2009; str. 31-34.
  7. Petrič, M. (2009): Premazi za površinsku obradu drvenih podnih obloga. 3. dio: Ocjena vrijednosti kakvoće površinski obrađenih drvenih podnih obloga. Korak br 4/2009; str. 19-23.