Današnji način života nametnuo je činjenicu promišljanja i o drugačijem pristupu pri projektiranju te se sve više pribjegava prostorima koji će biti polivalentni, pregrađeni laganim pregradama koje se mogu prema potrebi mijenjati. Karakteristike fleksibilnog stambenog prostora su: fleksibilnost (ovisi o nosivoj konstrukciji), varijabilnost (postiže se pomičnim pregradama i nenosivim elementima) te adaptabilnost (ovisi o položaju instalacijskih blokova i tehničke opremljenosti stambene jedinice). Individualno i kolektivno stanovanje u obiteljskim objektima je „kvalitetnije”. Analizirajući oblike stanovanja s pomoću dimenzije stalno-promjenljivo (fiksno-adaptabilno), obiteljska kuća je stalno promjenljiva struktura koja može reagirati na sve promjene koje se postavljaju pred nju. Fleksibilnost stambenog prostora podrazumijeva ukidanje prakse točnog definiranja veličina prostorija u stanu, odnosno površina za odvijanje određene aktivnosti, te projektiranje ‘otvorenih’ prostora modularno podijeljenih na način da se mogu transformirati u potpuno nova uređenja. Nedefiniranost funkcija uvjetuje onaj konstruktivni sustav, koji omogućuje smještaj različitih namjena, čime se rješava problem zastarijevanja tlocrta, te građevina postaje dugoročno održiva jer zahtijeva manje radikalnih adaptacija kroz dulje vrijeme. Stambeni prostor dobiva četvrtu dimenziju – zadovoljava sve potrebe stanara, koje se mijenjaju tijekom vremena (proširenje/smanjenje članova kućanstva, prilagođavanje različitim životnim stilovima i potrebama, i sl.). Danas pametnim planiranjem to je moguće postići i u stanovima uz razradu što većeg broja varijanti, redefiniranjem komunikacija unutar stana i pojedinih stanova, a koristeći pritom elemente koji se mogu premiještati npr. pregradne stijene, vrata, lagani zidovi ili paravani i sl. Mogućnost individualiziranja i različitog kodiranja vlastitog životnog prostora, danas nadilazi klasične okvire fleksibilnosti zbog razvoja tehnologije te njihove implementacije, u smislu dodavanja ili oduzimanja soba, te promjenjive konfiguracije prostora unutar istih gabarita, otvara potpuno nove mogućnosti promišljanja, npr. spavaća soba koja izlazi iz konstrukcije u vanjski prostor te noću bude osvijetljena mjesečinom i zvijezdama. Tehnologija i tehnološke mogućnosti danas omogućavaju i transformacije među katovima i podzemnim prostorijama. Promatramo li obiteljsku kuću i stan u kolektivnom stambenom objektu s pomoću dimenzije otvoreni/zatvoreni sustav, uočavamo da je obiteljska kuća otvoreni sustav koji korespondira s okolinom i koji sam postavlja zahtjeve prema okolnom sustavu. Stan u kolektivnom objektu je definirana struktura koja korespondira s drugim „zatvorenim sustavima” u sklopu kompletne tehnološke sredine (objekt). Uvjetno bi se obiteljska kuća mogla nazvati dinamičkim sustavom, a stan u kolektivnom objektu statičkim sustavom. Obiteljska je kuća prirodni oblik financijsko-organizacijskog pothvata – postupnog ulaganja i osobnog angažmana u građenju i organizaciji samog pothvata te je „protegnutija” u vremenu. Međutim, osnovni problem individualne stambene gradnje njezina nedovoljno jasna definiranost drušvenog statusa.
Obiteljska kuća pruža više igre, više mogućeg od stana, ona predstavlja prostor koji nije unaprijed ograničen projektom ili cjelinom predodređenih funkcija. Plan arhitekta u području kolektivnog stana teži k integralnoj predvidljivosti. Jedna je od njegovih nepogodnosti što ne ostavlja mjesto za bitnu funkciju stana: njegovu vlastitu obradu od strane stanara, što kod većine ljudi to može biti i prednost, s obzirom da današnji tempo ne dozvoljava mnogo vremena za bavljenjem takvih intervencija u prostoru. Ako fleksibilnost shvaćamo, osim mijenjanja, kao dodavanje/oduzimanje, možemo zaključiti kako fleksibilnost nije imanentna u kolektivnom stanovanju. Fleksibilnost kao mogućnost dodavanja prirođena je individualnoj kući, a u kolektivnom stanovanju pretvara se u tzv. unutrašnju fleksibilnost – adaptibilnost (prilagođavanje). Sociološko istraživanje kod nas pokazuje da ispitanici više cijene stanovanje u manjim zgradama ili privatnim obiteljskim kućama, a tek manji dio ispitanika ističe prednost stanovanja u stambenim zgradama kolektivnog tipa. Međutim, oni ističu potrebu limitiranja gustoće stanova i odlučno su protiv prevelikih kolektivnih zgrada. U prilog napuštanju gradnje zgrada velike katnosti, pokazalo se pri analizama bruto i neto površine da se izgradnjom takvih zgrada postižu beznačajne uštede u zemljištu i znatno slabiji ekonomski efekti, a da se i ne govori o socijalnim posljedicama takvog načina stanovanja (stanovnicima takvog naselja treba osigurati određeni prostor – svejedno da li na individualnim parcelama ili na kolektivnim površinama). Istraživanja obavljena u engleskim gradovima, na primjer, pokazuju da se velike uštede u zemljištu postižu jedino kod određenih tipova obiteljskih zgrada.
Klizne stijene omogućuju poigravanje funkcijama prostorija, koje mogu služiti svojim primarnim namjenama – kao odvojena spavaonica i zaseban dnevni boravak – ili kao open space, idealan koncept za druženja i zabavu. Ovakav pristup ne dozvoljava kompromise na koje smo navikli u klasičnim stanovima te je potrebno vrijeme kako bismo se upoznali s prostorom, stopili s njegovim mogućnostima i zabavnom stranom stanovanja, koja ni u jednom trenu ne naginje konvencionalnom već otvara čovjeku mogućnost saživljavanja s njegovim potrebama u kojoj umjetnost slobode dolazi na vidjelo kao i sama arhitektonska izvedba.
Klizne komponente mogu imati ugrađene u sebe audio i vizualne uređaje, tako da možete gledati televiziju i uživati u više vrsta zabave s bilo koje strane da se nalazite. Prostor sa strane se oslobađa za objed i ostale aktivnosti, dok su kuhinja i kupaonica nenametljivo pospremljene na drugom kraju prostora. Ova kombinacija ekomonične raspodjele malog prostora je savršena za urbana područja, poslovne ljude, samce, kao i bilo koga, tko želi imati sve što mu je potrebno pod rukom na malom prostoru koji nije teško održavati. On ostvaruje svojstvo prilagodljivosti sposobnost da se prostor raznoliko dijeli, odnosno da se broj prostorija maksimalizira (zgušnjuje) ili minimalizira (razrjeđuje). Fleksibilnost je ponuđena mogućnost, a ne obveza. Ona će poslužiti kao osnova od koje ćemo krenuti u razmišljanje, te moramo pritom slijediti pravila dobrog ponašanja. Svatko je slobodan u svom stanu činiti što mu je volja, uključujući i pomicanje pregrada. Organizirati prostor i organizirati se u svom prostoru, dva su načina posvojenja vlastitog staništa. Tradicionalno posvojenje prostora stana doći će do izražaja kad stanu damo svoj vlastiti pečat koji će se razlikovati u odabiru opreme, obradi zidova, izboru podnih obloga, odabiru i rasporedu namještaja. Za nekoga tko prvi put dolazi u posjet korisniku fleksibilnog stana fleksibilnost nije primjetljiva. Jedan od primjera fleksibilnog razmišljanja u konceptu fleksibilnih zgrada je projekt Nalbach iz 1996. godine koji razrađuje ideju uz minimalne preinake a moći će služiti kao upravna zgrada, kao hotel, i kao stambena zgrada. Navedeni projekt pokazuje bitna obilježja fleksibilnog tlocrta. Treba znati i biti svjestan važnog pravila koje kaže da su potrebe uvijek veće od mogućnosti. Pokušaj prevladavanja danoga u korijenu je borbe za svaki napredak, ali pritom treba imati na umu da potrebe potiču promjene, a promjene nove potrebe. Svakako je umjerenost doista bitna kako se prostor ne bi izgubio, a karakter stanovanja i dalje imao vrijednost.
