„Zašto svaki političar najprije ne predvidi posljedice svoje akcije na izgrađeno područje? Na ovom se području izražavaju racionalizam i iracionalizam, istinitost, tajna, iskrenost i igra.“ [1]
Upravo se navršilo četrdeset godina kako je započeta gradnja Dugava, najjužnijeg naselja u Novom Zagrebu. Društvo arhitekata Zagreba pokrenulo je uz obilježavanje četrdesete godišnjice početka izgradnje naselja i početak rada na izložbi i publikaciji „Mapa: Zagreb u 99 varijacija“ temeljenu na materijalima koje je arhitekt Ivan Čižmek sistematizirao u vremenu od 1990-2010. godine kao pregled svog rada i stvaralaštva. Prvi put mi je spomenuo ove materijale u pismu od 8. travnja 2015. godine koje mi je otvorilo put prema traženju zaboravljenih, a opet svima poznatih istina o stanju u prostoru u kojem živimo. [2] „Širinu, obim i značaj arhitektonskih ostvarenja u kraćem ili dužem periodu prošlosti teško je opisati, a vrlo teško ocijeniti. Nema te metode koja bi omogućila sređen, sistematiziran, izbalansiran pregled te suptilne ljudske djelatnosti. Razvoj arhitekture može se pratiti samo kompleksno, uzimajući u obzir zahtjeve vremena, razvoja tehnike i tehnologije, proizvodnih sredstava, razvoja društvenih odnosa i u toj međuzavisnosti odabrati, sistematizirati i valorizirati najvrednija dostignuća.“ [3]
Ako se vratimo u sedamdesete godine prošlog stoljeća, prvo što je vidljivo vezano uz urbanizam i arhitekturu je aktiviranje projekata novih stambenih naselja. Primarni problemi koji su se odnosili na osiguranje osnovne infrastrukture i građevina potrebnih za normalno funkcioniranje društva bili su riješeni i došlo je vrijeme koje će ponovo arhitekturu i urbanizam postaviti na mjesto koje je bilo više od napora za osiguranje minimalnih uvjeta za život. Polagano i sustavno mijenjao se odnos prema prostoru i stanovanju. Vremenom se uvode elementi koji stvaraju humanije stanovanje na način da se sve više prihvaća pristup uključivanja individualnih potreba svakog budućeg korisnika prostora. Ova nova razmišljanja bilo je jednostavno primijeniti u kontekstu individualne stambene izgradnje, međutim, ovakav pristup stvaranja arhitektonskog izraza koji je bio refleksija potreba pojedinca, bilo je znatno teže postići u kolektivnom stanovanju. [4] To više potrebno je opisivati i prezentirati Dugave, [5] kao projekt koji je predstavljao prekretnicu u odnosu na dotadašnju urbanističku i arhitektonsku praksu. To je prvo naselje izvedeno u sustavu novoutemeljenog modela Društveno usmjerene stambene izgradnje (DUSI) [6], kojima je određen standard naselja [7] i standard stana [8]. Ova stambena naselja ponovno su prepoznala vrijednosti koje nosi ulica, trg i krajobraz, a u arhitektonskom smislu istražila su mogućnosti rješavanja tipologije stanova. „Danas otkrivamo nove vrijednosti arhitekture, a jedna je od osnovnih vrijednosti upravo kreativno jedinstvo namjere i ostvarenja u svijetu kakav jest. Sa svim pokazanim i prihvatljivim mogućnostima i svim novospoznatim vrijednostima arhitektonskog prostora, arhitekturu je moguće ostvariti jedino kreativno i na taj način spoznavati budućnost.“ [9]
Natječaj za urbanističko-arhitektonsko rješenje stambenog naselja „raspisan je u listopadu 1975. godine, a provedba je bila povjerena Društvu arhitekata Zagreba i ‘Koprojektu’ iz Zagreba. Po iskustvima stečenima tokom provedbe natječaja zaključilo se kako je instituciju natječaja nužno uvesti kao stalnu praksu u procesu kontinuiranog planiranja što dovoljno govori o važnosti projekta za pomake u urbanizmu i stambenoj arhitekturi, kao najaktualnijim problemima tog doba.“ [10] Raspisan je kao gradski i anonimni, na kojem su pravo sudjelovanja imali projektanti i projektantske tvrtke koji su bili registrirani u Zagrebu. Promišljanje i osmišljavanje urbaniteta kao tema je sveprisutno unutar arhitektonskog djelovanja, a ovaj natječaj bio je fokusiran upravo na samu bit, koja je adresirana na grad kao nositelja ideje stvaranja novih urbanih struktura, u suradnji sa širom društvenom zajednicom i investitorom. Veliki broj radova pristiglih na raspisani natječaj pokazali su da projektantske tvrtke koje su tada djelovale u Zagrebu mogu odgovoriti složenim urbanističkim projektima u vrlo kratkom roku. Kroz radove je Grad dobio vrlo jasan i precizan osvrt na probleme i mogućnosti koje pružaju određeni dijelovi grada, što je na neki način i bio poticaj da se stvore uvjeti za poboljšanje planiranja i stambene izgradnje i izvan ovog natječaja. [11] Implikacije koje je natječaj i njegovi rezultati imao na daljnji razvoj novozagrebačkih naselja i općenito pristupa planiranju stambenih naselja, bio je posebno važan u političkom i ekonomskom kontekstu. Već spomenuti novi model financiranja, državnog modela stanogradnje nastalog na temelju ustavnih promjena 1974. godine omogućio je sustavnu i planiranu stambenu izgradnju koja je nažalost nestala početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Razvijeni su određeni stambeni programi koji su uporište imali u DUSI-ju, međutim ideja sustavnog planiranja i kvalitetnog urbanizma je nestala. Vratiti ću se još jednom na Čižmeka koji kaže: „Mislim da je vrijeme da se s političke scene, stvar vrati prema struci, …“, a da bi projekti i njihovi rezultati bili kvalitetni: „… moraju se poklopiti da bi stvar bila uspješna: demokracija i struka!“ [2]
U tekstu „Sadašnjost je naša budućnost“ objavljenom 1979. godine u nekad za krugove arhitekata i umjetnika izuzetno značajnom časopisu, Čovjek i prostor, Ivan Čižmek, autor Dugava uz Tomislava Odaka, Zdenka Vazdara i Tomislava Bilića, opisao je stvaranje plana i gradnju naselja sažetu kroz tri odrednice, kao urbanist, kao arhitekt i kao umjetnik. [12] Govori o prodoru betonskih kubusa koji se spuštaju od sjevera grada prema južnoj periferiji i Dugavama kao odmaku u promišljanju i izvedbi. Ostvarena je slika grada koji znamo, slika grada koji ima sva obilježja donjogradske urbane strukture, tu su „: stambeni kvartovi, dvorišta, stambeni objekti popularno nazvani ‘kiflima’, novi oktogon, kružna aleja nazvana ‘zeleni prsten’, pješačka dijagonala, zeleni trg, suho korito rukavca Save itd.“ [12] To međutim nije samo translatiranje poznatih nam urbanih formi, već suvremeno uprizorenje koje korespondira sa „tradicionalnom strukturom donjogradskih blokova.“ [12] Osnovna karakteristika su potkovasti blokovi položeni pod kutem od 45° koji se stepenasto otvaraju ruralnom okruženju i jugu. Novi urbani prostori stvaraju novi, drugačiji odnos između sela na jugu i novog programa guste strukture, dok je organizacija fleksibilna u pogledu povezivanja ulaza u naselje kako bi se omogućio kontinuirani protok pješačkim i kolnim putevima.
Rubna područja naselja koja su u kontaktnoj zoni sa prigradskom, seoskom strukturom naselja riješena su na način da „Visina objekata pada prema rubovima naselja gdje se postupno snizuje na razinu individualne stambene izgradnje na području naselja Hreljić. Uređenjem zemljišta i oblikom objekata ovom se naselju daje gradski izgled, a ono gradu daje svoju zaboravljenu intimnost bivšega turopoljskog sela.“ [12] Tu je i vijugavo suho korito savskog rukavca ozelenjeno u punoj dužini kao i nasipi pretvoreni u prirodne bukobrane. Projektanti su se osvrnuli i na ideju poznatog nam donjegradskog Oktogona formirajući prostor namijenjen trgovačkim aktivnostima. Odabir materijala i oblikovanje rezultat su vremena u kojem je projekt nastao, odraz su svoga vremena uz svijest o potrebi oblikovanja koje se naslanja na poznato. „Fizička urbana struktura samo prati osnovnu koncepciju realizacije društvenog standarda u izgradnji naselja Dugave. Ovo naselje na periferiji grada ostvaruje svoju prepoznatljivost, svoj lik i svoju sliku. U njemu se nastoji omogućiti vraćanje stanovnika grada iz prometnih ulica, visokih nebodera i zatvorenih zidova na tlo, u priželjkivani parter grada za slobodno kretanje, odmor i razonodu, bez otpadaka i lima.“ [12] Oblikovanje izgradnje poigrava se topografijom terena na elegantan način, koristeći infrastrukturne elemente i komunikacijske dijagrame kao osnovu za stvaranje praznine pogodne za boravak urbanog i kulturnog života.
Sa odmakom od četrdeset godina može se temeljem preispitivanja vrijednosnih sustava i zaključaka donesenih nakon sustavnih analiza stanja u prostoru, kako prije, tako i nakon stvaranja projekta i izgradnje Dugava, apostrofirati vrijednost i doprinos koji je ovaj projekt donio u odnosu na razvoj Grada Zagreba. I šire, imajući u vidu da su znanja i razvoj urbanističkog planiranja u vremenu nakon devedesetih zanemarene. Afirmacija svih elemenata koji sustavno promoviraju grad, ekonomski razvoj, urbanistički plan, tehnološki napredak, oblikovanje zgrade, pojedinačne i kao dijela cjeline, nedvojbeno ukazuje na kulturalne domete koje sustavno planiranje i izgradnja donose gradu i njegovim stanovnicima. Analiza i valorizacija postojećih stambenih naselja može poslužiti za pravilno usmjeravanje djelovanja i kao preporuka kojom će biti stvorena nova pravila i novi načini upotrebe postojećih pravila korištenja prostora, posebno sa aspekta dodatnog progušćivanja i adaptiranja postojeće urbane strukture. Obzirom na ograničene prirodne resurse, razvoj gradova i urbanih prostora potrebno je usmjeravati na način da umjesto fragmentiranosti i raspršenosti, pokušamo drugačije strukturitati postojeća urbana tkiva čije karakteristike ne odgovaraju potrebama današnjice. Urbanističko-arhitektonski natječaj za Dugave donio je nova i do tada neprimjenjivana rješenja u odnosu na urbanističko oblikovanje naselja kao i strukturiranja stanova, dok je model DUSI-ja otvorio nove mogućnosti u društveno poticanoj stanogradnji. [13] Inače, naselje je ime dobilo po nazivu za nisko poplavno zemljište, a na prijedlog arhitekta Ivana Zemljaka. [10]
doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.
Literatura:
[1] Bakema, J.B., (1968.), Javna zgrada ili sjedinjena arhitektura, Čovjek i prostor, XV[5(182)]:5, Zagreb
[2] pismo Ivana Čižmeka za Borku Bobovec, Zagreb, 8.4.2015., arhiva B. Bobovec
[3] Venturini, D., (1982.), Arhitektonski projektni zavod – APZ, prilog poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi, APZ, Zagreb
[4] Bobovec, B., (2016.), 2/2 XX Antologija hrvatske arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeća, UPI-2Mplus, Zagreb
[5] Maroević, I., (2002.), Kronika zagrebačke arhitekture 1981.-1991., Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
[6] Bobovec, B., Mlinar, I., Pozojević, A., (2016.), Programi stanogradnje u Hrvatskoj od 1991. do 2016., Prostor, 24[2(52)]:216-227, Zagreb
[7] *** (1983.), Standard stana, zgrade i naselja u društveno usmjerenoj stambenoj izgradnji – Standard naselja
[8] *** (1984.), Standard stana, zgrade i naselja u društveno usmjerenoj stambenoj izgradnji – Standard stambene zgrade i stana
[9] Premerl, T., (2017.), Povijesnost arhitekture, UPI-2Mplus, Zagreb
[10] http://www.d-a-z.hr/hr/aktualna-tema/povodom-40-e-obljetnice-pocetka-gradenja-stambenog-naselja-dugave,4653.html tekst D.P. i Ž.S., pristupano 29.05.2017.
[11] *** (1976.), Natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja stambenog naselja Dugave – Obrazloženje Ocjenjivačkog suda, Čovjek i prostor, XXIII[3(276)]: 6-15, Zagreb
[12] Čižmek, I., (1979.), Sadašnjost je naša budućnost, Čovjek i prostor, XXVI[5(314)]:22, Zagreb
[13] Jošić, M., (2001.), Stanovanje u Hrvatskoj, Čovjek i prostor, XLVIII[10-12(570-571): 41-47, Zagreb
