Prilozi za poznavanje zagrebačke arhitekture
Iako je povijest zagrebačke arhitekture dvadesetog stoljeća velikim dijelom obrađena i usustavljena, ostaju brojne crtice i epizode koje bi mogle zaokružiti i upotpuniti paletu ideja i rješenja za pojedine zadatke. Jedna od njih je i u Hrvatskoj nepoznati projekt iz Štajerske.
Sudionici natječaja, Rudolf Nowotny, Herbert Eichholzer, Artur Drechsler i Max Lukas, svi arhitekti iz Graza, govore, prije svega, o zanimanju što ga je natječaj za zagrebačku Židovsku bolnicu pobudio diljem Europe. S druge strane, njihov i više nego dobar rad zaslužuje punu pozornost. Pravi velegradski projekt, prostudirane kompozicije s motivima koji potenciraju dramatičnost slike, suvereno vlada masama i volumenskim gradacijama, a govori i o razumijevanju situacijskih posebnosti. Podcrtava i ulogu ritmiziranja uličnog toka, ali i osobitog akcentuiranja građevina važnih za društvenu 
zajednicu. Projektanti iz Graza zadivljuju lakoćom i slobodom kojom u međusobnoj dinamici slažu volumene. Premda se natječajna kompozicija, a što se lijepo vidi na glinenoj maketi, temelji na Mendelsohnovskom ekspresionističkom obrascu suprotstavljanja vertikale i horizontale iz dvadesetih godina prošloga stoljeća, ipak se očituju nova usmjerenja arhitektonskog oblikovanja dolazećega desetljeća u vidu čvrstih i dugih horizontalnih poteza Le Corbusierovske provenijencije. U arhivu u Grazu od tog su natječajnog rada očuvane ukupno četiri fotografije glinene makete i aksonometrijski prikaz projekta. Rad je prvi puta publiciran 1933. godine u knjizi „Julius Schulte und seine Schüler“ pod oznakom Wettbewerb Krankenhaus Agram. Knjiga je objavljena povodom petogodišnjice smrti profesora Schultea, a koji je u Grazu bio učitelj svoj četvorici arhitekata.
Arhitekti iz Graza kolege su od studentskih dana, a Nowotny i Eichholzer u vrijeme zagrebačkog natječaja vode zajednički projektantski ured. Nowotny ubrzo umire, a Herbert 
Eichholzer, rođen 1903., jedini stupa na arhitektonsku scenu. Kod Le Corbusiera u Parizu već je 1929., gdje radi bez plaće na projektu za upravnu zgradu teške industrije Centrosojuza u Moskvi. To je iskustvo od posebne važnosti za njegov budući rad za koji mu je ostalo, nažalost, tek jedno desetljeće. Pod optužbom za veleizdaju, Eichholzera je 1943. godine, zbog političke djelatnosti i veze s pripadnicima Komunističke stranke Austrije usmrtio Gestapo.
U zanimljivoj i poučnoj knjizi što su je o Herbertu Eichholzeru napisali Antje Senarclens de Grancy, profesorica u Grazu, i Heimo Halbrainer, ali i u doktorskoj disertaciji koju je sastavio Dietrich Ecker vidi se koliko je njegov kratak život bio bogat i ispunjen. Proputovao je i Europu i Afriku, a boravio je i u Turskoj.
U okviru svoga društvenog angažmana za pravednije društvo i novo poimanje arhitekture, u proljeće 1940. godine, dva je puta posjetio Zagreb.
Fotografije: Archiv der TU Graz. Sammlung Herbert Eichholzer.
LITERATURA:
- ARNDT, H.; THEER, P. (1933.), Julius Schulte und seine Schüler, Linz
- ECKER, D. (2003.), Herbert Eichholzer: Architekt 1903-1943. Neuer Wissenschaftlicher Verlag, Wien, Graz
- SENARCLENS DE GRANCY, A.; HALBRAINER, H. (2004.), Totes Leben gibt es nicht. Herbert Eichholzer 1903-1943. Springer, Wien, New York
