Obnavljanje stanova u starim zgradama predstavlja poseban građevinski izazov u koji su redovito uključeni i radovi sanacije ili restauracije poda. Najčešće nailazimo na drvene grednike koji su s gornje strane obloženi slijepim daščanim podom i zabijenim masivnim parketom. Autentična restauracija ne odgovara današnjim standardima gradnje jer takvi podovi često škripe, previše su podatni, a često nemaju niti dovoljnu nosivost. Izolacijski slojevi, koji su najčešće bili izvedeni od šute ili pijeska, problematični su zbog prašnjavosti, zaraze i neugodnih mirisa, upitnih higrotehničkih svojstava. Stoga se pri planiranju obnove postavljaju dva pitanja: kako sanirati konstrukciju i podsloj tako da oni budu biološki konzervirani i trajni, te kako izvesti novi pod. Pri tome treba uzeti u obzir građevinsko-tehničke zahtjeve (npr. da se razina prostorije ne podigne znatno iznad postojeće ili da veze sa zidom budu dovoljne krutosti i čvrstoće), te osigurati funkcijske zahtjeve modernih podova – ravnost, plošnu krutost, izolaciju udarnog i odbojnoga zvuka, plošnu nosivost, odgovarajuća toplinska svojstva. Naravno, tehnički i funkcijski zahtjevi su određeni u prvom redu estetskim odrednicama, bilo da je pod potrebno restaurirati u autentičnom oblikovnom smislu (vrste parketa i načina slaganja), bilo da je potrebno udovoljiti specifičnim estetskim zahtjevima korisnika prostora. Na jednom primjeru iz prakse ćemo prikazati i objasniti tehničke zahvate uspješne restauracije stana u zgradi s kraja devetnaestoga stoljeća.
Predmet naše analize je nosiva podna konstrukcija – masivni grednik od drva četinjača – ugrađen u stanu na prvome katu zgrade s kraja devetnaestog stoljeća u centru Zagreba. Razmotrit ćemo i različite mogućnosti izvedbe novoga poda s odgovarajućim funkcijskim svojstvima.
Stari je pod uklonjen u okviru građevinskih radova obnove stana (obnova ziđa i žbuke, prozora, instalacija itd.), a nosiva konstrukcija je s gornje strane otvorena da bi se očistila, eventualno sanirala, akustički i toplinski izolirala, te da se izvede novi pod. Stari pod je imao čvrsti daščani sloj zabijen u grednik, te masivni hrastov parket zabijen čavlima, položen u slog pletera (riblje kosti). S doljnje strane grednika nalaze se postojeće daske podgleda, koje su nekada bile obijene trstikom i žbukane, a na koje je u doljnjem stanu izveden novi podgled stropa od gips-kartonskih ploča. Te daske ne mogu služiti za hodanje, oslonce i uporišta, te ne mogu nositi korisno opterećenje izolacijskih slojeva.
Slika 1. Podna konstrukcija velike dnevne sobe. Podgled od starih dasaka i greda je prašnjav i suh. Grede su normalno ispucale, kompaktne površine, mjestimično propale ispod podložnih letava (strelica). Većina greda ima djelomično ili po cijeloj gornjoj i doljnjoj strani uklopljen obod trupca (bjeljiku)
Grede su prašnjave ali naoko suhe i ravne (slika 1). Na gornjim plohama nekih greda se nalaze letve od četinjača koje su služile za niveliranje gaznog dijela poda. Grede su izravno upuštene u nosive zidove od opeke, stabilne za hod i rad. Grede su izrađene tesanjem, ali zbog ograničenih dimenzija trupaca nisu svugdje otesane sve četiri površine greda. Negdje zaostaju polukružni bokovi, ili su pak bridovi greda ostavljeni prirodno polukružno oblikovani. Polukružne plohe greda su dijelovi trupca ispod kore koji sačinjava tzv. bjeljika, čije ime govori da je u najvećem broju slučajeva taj obodni prsten svjetliji od zdrave srževine debla. Bjeljika je zona trupca ispod kore koja nije osržila, nego je provodnija za tekućine, propusnija je i nešto je manje gustoće nego zdrava srževina. Bjeljika u stablu služi za provođenje tekućine iz korijena u krošnju i obratno, noseći gradbene tvari u tkivo debla koje će preuzeti mehaničku funkciju stabla. Stoga bjeljika sadrži tvari kao što su škrob, pektini, drugi ugljikohidrati, uljaste tvari i masti, a koje će drvo osržavanjem ugrađivati u stanične stijenke. Većina tih sastojaka predstavlja izvrsno hranjivo biološkim uzročnicima razgradnje drva – gljivama truležnicama ili ksilofagnim insektima, a zbog propusnosti staničja bjeljike za vodu i manje gustoće tkiva, to je hranjivo vrlo lako dostupno razaračima. Stoga se bjeljika svih vrsta drva smatra potpuno netrajnim materijalom, te se ne smije rabiti u područjima rizika povećane vlage ukoliko nije kemijski impregnirana zaštitnim biocidnim sredstvima.
Slika 2. Površina grede s uklopljenim obodom trupca. Bjeljika do dubine od 3,5 cm je izjedena, suha i praškasta
PREGLED
Obložne letve i zone greda ispod njih pokazuju znakove raspadanja, te se prvo treba utvrditi razlog i intenzitet biološke zaraze koja je prouzročila djelomičnu dezintegraciju drva. Ekspertiza treba predložiti način sanacije i izvedbe novih podložnih i gaznih slojeva poda.
Pregledane su velike prostorije na zapadnoj ekspoziciji zgrade (slika 1), u kojima su se uvijek održavale normalne navike stanovanja. U prostorima pregledanoga stana održavaju se prirodni klimatski uvjeti bez grijanja. Drvo je zatvorene površine, negdje ispod nje je spužvasto i na pritisak se trusi u žutu prašinu. Na slikama 2 i 4 se vidi da su ovalni izletni otvori, glatkih svijetlih bridova, nastali na površini bjeljike, veličine 3-4 x 6-8 mm, karakterističnih ovalnih oblika bez crnih obruba koji su tipični za kućne strizibube, Hylotrupes bajulus L., kukce koji napadaju suho drvo četinjača u interijeru.
Slika 3. Skica nađenoga stanja. Desno su prikazane zone bjeljike i mjesta izuzimanja uzoraka. Lijevo je naznačen koristan presjek nakon sanacije ojačan mosnicom 48 mm
MJERENJA I NALAZ
Ova se ekspertiza zasniva na mjerenjima relativne vlažnosti i temperature zraka, temperature drva, sadržaja vode po presjeku greda i njegovoga gradijenta po debljini. Rezultati svih mjerenja usklađeni su bez nepredvidivih rasipanja, a zbirne vrijednosti prikazane su u tablici 1.
Tablica 1. Sumarne vrijednosti sadržaja vode greda na zgradi (02. 12. 2013).
U trenutku pregleda u prostorijama je izmjerena temperatura od ca 16°C, a relativna vlažnost zraka iznosila je oko 68 %, što predstavlja uvjete normalne vlažnosti zraka za kondicioniranje konstrukcijskog drva u interijeru. Grede prema pregledanim uzorcima predstavljaju otesane trupce četinjača, jelovine i smrekovine, prosječnih vrijednosti gustoće, širine goda i učešća kasnog drva. Na površini greda je izmjerena temperatura od 16-17,6°C, što znači da se ovakvi uvjeti održavaju u duljem vremenskom razdoblju. Pri ovakvim uvjetima drvo ima ravnotežni sadržaj vode od ca 12,5%, što potpuno odgovara pravilnom kondicioniranju greda i ne prouzrokuje napone zbog bubrenja ili utezanja. U stambenom prostoru će se održavati suhlji uvjeti mikroklime, no ne očekuje se bitnije utezanje ili deformacije već skoro sto godina stabilizirane podkonstrukcije.
Slika 4. Segmenti izvrtaka iz grede sa slike 3. Lijevo je izvrtak iz bočne, sržne plohe grede. Desno je izvrtak iz gornjeg dijela grede, s bušotinama i izletnim rupama na površini zone bjeljike na obodu trupca
Površina je prašnjava, ali glatka, s vidljivim izletnim rupama insekata. Živi insekti nisu primijećeni, niti se može čuti djelovanje larvi u drvu. Iskop s površine ovalne grede (s uklopljenim obodom trupca, dakle s bjeljikom) pokazuje da je ispod cjelovite površine drvo skoro potpuno izjedeno do srževine (slika 2). Iskop s bočnog (doljnjeg, tj. vlačnog) dijela grede, iz sržne zone trupca, pokazuje da je drvo suho i zdravo. Prema izletnim rupama i stanju izmeta evidentno je da se radi o dugogodišnjem djelovanju insekta suhog drva Hylotrupes bajulus L. – kućne strizibube – koji napada bjeljiku četinjača u interijeru. Ovi insekti skoro isključivo polažu jajašca u bjeljiku bogatu škrobom, u razdoblju između lipnja i početka kolovoza, a larve dužine 3-8 mm buše hodnike sa žućkastoim praškastim izmetom tijekom više (3 – 10) godina. U istom razdoblju godine kukci izlijeću, roje se, te ponovno polažu jaja u otvoreno drvo, najčešće na čelne presjeke i na pukotine na površini bjeljike, tako da je izvjesno da je zaraza razvijena tijekom mnogo godina.
Bjeljika je skoro sva pojedena, dok je srževina zdrava. Sadržaj vode greda pokazuje da ne postoji rizik truleži (s.vode je ispod 20 %), te da niti u usadu greda u nosive zidove drvo nije vlažno za djelovanje gljiva ili drugih insekata. Ovo je područje pogotovo opasno za razvoj gljiva truležnica zbog nekoliko razloga. Kao prvo, gljive za svoju enzimatsku razgradnju drva mogu iz vlažnoga ziđa, naročito iz cigle i vapnene žbuke, povući više vode nego iz zraka. Kutni dijelovi su i manje izloženi prostrujavanju nego sredine greda. Naposlijetku, razaranje drva u području usada u zid je konstrukcijski nepovoljnije nego ono na sredini greda, jer slijeganje razjedenoga drva u usadu znači deformaciju cijele podne ravnine. Ukoliko bi se u području uza zid, ili u drvu unutar upetoga dijela grede mjerili sadržaji vode viši od 22 %, značilo bi da alarmantno stanje treba vrlo pozorno sanirati biocidnom zaštitom drva, ali i mehaničkim učvršćenjem usada.
SANIRANJE
Saniranje se provodi otklanjanjem rastočenih zona drva i njihovim pojačavanjem dodatnim daščanim elementima s gornje strane. Kemijska zaštita nije neophodna. Međutim, s obzirom da će podna konstrukcija biti nadalje zatvorena nakon izvedbe poda, preporučuje se primijena kemijske zaštite protiv insekata koja bi imala represivni učinak (dakle uništila bi eventualno žive insekte u drvu) i preventivno spriječila daljnje infestiranje drva insektima nakon zatvaranja podne konstrukcije. Kako je sadržaj vode drva nizak a rizik za razvoj gljiva truležnica malen, predviđam da bi premazivanje fungicidno-insekticidnom otopinom bilo dovoljno (umjesto špricanja, injektiranja ili fumigacije) da se stanje grednika potpuno biološki sanira.
Slika 5. Primjer podne konstrukcije s mokrim (cementnim) nasipom i masivnim parketom. Izolacija topline i zvuka između katova oslonjena je na daske podgleda, ali se može osloniti i na grede, uvijanjem nosivih letava u bočne plohe greda.
S obzirom da je uništen samo obodni dio greda, tj. zona bjeljike, a grede su dimenzija 23-27 cm širine i oko 30 cm visine, glavni dio srži greda ima još uvijek dovoljnu nosivost za projektirano rješenje poda (vlastita masa konstrukcije s cementnim estrihom ca 200 kg/m2 a korisno opterećenje stambenog prostora 150 kg/m2). Na rasponu od 5,2 m izračun dopuštenih naprezanja pokazuje da bi progib greda od drva četinjača klase CS 10 dimenzija poprečnog presjeka 230×300 mm iznosio 24 mm, a najveći dopušteni iznosi 26 mm. S obzirom da je drvo srži bolje klase kvalitete prema vizualnoj ocjeni (slika 4), moglo bi se razvrstati u razred čvrstoće CS13, pri čemu bi progib iznosio samo 14 mm. Čak i kada bi se dio poprečnog presjeka greda u koji je uklopljena bjeljika (slika 3, desni detalj) uklonio, zaostala bi dovoljna površina poprečnog presjeka za projektirana opterećenja. Ukoliko se grede nakon uklanjanja izjedenog sloja s gornje strane pojačaju (žargonski „potumplaju“) mosnicama, a pogotovo ako se mosnice uvijanjem vežu uza grede, ocjenjujem da bi nosivost ovako popravljene i sanirane podkonstrukcije bila dovoljna za sva projektirana opterećenja.
Često se mehaničko ojačanje grednika provodi željeznim traverzama koje se montiraju na bočne strane greda. Prednost ovog načina ojačanja jest u tome da se razina gotovoga poda ne mijenja, a traverze se relativno lagano upuste u nosive zidove bez narušavanja statike zgrade. Usad traverze u zid svakako treba izvesti upeto, dakle zalijevanjem u beton, kako bi se sva opterećenja konstrukcije prenosila preko krutoga spoja na vertikalu zida. Kod zahtijevnijih sanacija čak je moguće izvesti spoj drvenih greda, traverzi i metalnih spajala na taj način da se specijalna spajala ostave izdignutima iznad gornje ravnine greda. Naknadno se lijevanjem armiranobetonske ploče, u koju su uklopljena metalna spajala greda, načini spregnuta drvo-betonska konstrukcija koja ima odlična svojstva nostivosti i dimenzijske stabilnosti.
Kod ojačanja greda mosnicama s gornje strane treba razmotriti kako će se one vezati za grede – vijcima, čavlima, svornjacima ili drugačije. Moderni načini sanacije nosivih drvenih dijelova zgrade zahtijevaju da se vrsta, dimenzije i broj metalnih spojnih elemenata proračunaju, stoga je ovdje dobro posavjetovati se s dobavljačem spajala koji ima certificirane proizvode, ili s ovlaštenim projektantom drvenih konstrukcija. Spajala ne treba ugrađivati po sistemu „tu ćemo zasvirati krovne čavle i gotovo, to bude sigurno dosta dobro držalo!“, nego uzeti u obzir opterećenje u metalnim spajalima i čvrstoću njihove veze s drvom. Čak i izvođenje spajanja treba provoditi vrlo savjesno, da ne dođe do ostvarivanja neodgovarajuće čvrstoće veze. Uvijanje vijaka, na primjer, mora se izvoditi s kontrolom okretnog momenta alata ili stroja, jer pretjerano okretanje navoja u mekanom drvu može srezati sloj drvnih vlakanaca u koji navoj zadire, čineći čvrstoću privijanja (odnosno čvrstoću izvlačenja vijaka) bitno manjom od optimalne. Svaki majstor zna da se čavli zabijaju pod kutem u odnosu na spojnu plohu i u odnosu na vlakanca drva, no međusobna blizina i broj čavala ne smiju biti preveliki – to može biti greška slična onoj kod premaloga broja čavala, ukoliko cjelovitost drvenog elementa bude isprekidana pregustim rasporedom uboda.
NAČIN SANIRANJA BIOLOŠKIH OŠTEĆENJA
Drvu je potrebno otkloniti sve zone koje su biološki rastočene. Kako Hylotrupes jede uglavnom bjeljiku, a vrlo rijetko i plitko zalazi u srževinu, jasno će se pokazati dijelovi greda koje je potrebno mehanički ukloniti. Predlažem da se načini posmična platforma kojom će se prvo sanirati doljnji dijelovi greda (uz podgled) i usadi u zidove, koje je potrebno zapuniti klinovima od tvrdoga drva ili građevnim materijalom. Kada se doljnje strane saniraju, moguće je na polovine visina greda učvrstiti letve koje će nositi pruge građevinskih ploča po kojima se može hodati i koje se mogu dobro očistiti. To će omogućiti slobodniji rad na gornjim zonama greda i pravilno niveliranje hodne plohe poda.
Otklanjanje rastočenoga drva provodi se mehanički – blanjama, ručnim postrugama ili posebnim lancima na mačevima motornih pila. Postoje i dobra iskustva pjeskarenjem. Treba napomenuti da nije potrebno otkloniti svo drvo koje pokazuje crvotočine, nego samo bjeljiku do zdrave, tvrde srževine. Kanali na otkrivenoj površini srževine će biti restriktivno kemijski zaštićeni u dovoljnoj mjeri da se spriječi razvoj zaraze eventualnim daljnjim djelovanjem larvi u drvu.
Uklonjeno iverje i prašinu potrebno je stalno čistiti, a radnici moraju imati zaštićene dišne puteve. Nakon mehaničkog glodanja površinu je potrebno očistiti čeličnim kefama ili rotirajućim četkama, i nakon toga DOBRO USISATI INDUSTRIJSKIM USISAVAČEM. Ovo je važno radi toga što će zaštitno sredstvo mnogo bolje penetrirati u čistu, oprašenu površinu. S obzirom da kemkalije zaštitnog sredstva mogu imati neugodan miris, prije premazivanja doljnjih dijelova greda preporučam daske podgleda prekriti polietilenskom folijom.
Premazivanje je dovoljno provesti kistovima, u dva navrata, uz izdašno nanošenje na sve zone drva (i uz podgled!) i omogućavanje duboke pentracije. Potrebno je raditi na sobnoj temperaturi i uz dobro prozračivanje. Sredstva koja su dostupna na tržištu sadrže piretroide, tj. sintetičke derivate permetrina, prirodnog repelenta koji se ekstrahira iz cvjetova krizantema. Permetrin je prihvatljiva zamjena za toksični lindan i predstavlja djelotvoran insekticid i fungicid. Ne preferirajući nijedan proizvod, navodim Drvocid, Belcid, ili Chromocid kao tipove proizvoda koji se mogu rabiti za predmetnu namjenu.
Slika 6. Primjer podne konstrukcije sa suhim (cementnim) estrihom i suho položenim troslojnim parketom („klik“ kopčanje).
Ukoliko se na drvu primijete tragovi djelovanja gljiva truležnica, postupak sanacije je mnogo zahtjevniji i skuplji. Dijelove konstrukcije koji su zaraženi obavezno je promijeniti, vadeći segmente koji su najmanje jedan metar dulji na svaku stranu od mjesta očite zaraze. Zaraženo drvo se mora vrlo pozorno zbrinuti, obaveznim uvijanjem u polietilenske folije te odnošenjem na posebno odlagalište ili spalionicu. Odlaganje zaraženoga drva bez nadzora je vrlo neodgovorno, jer će se zaraza zrakom širiti na okolne drvene građevne segmente. Ako je zaraza uznapredovala, onda je potrebna i kemijska zaštita cjelokupne konstrukcije. Spore gljiva, naime, lete zrakom kao i virusi u tramvaju ili avionu, pa će i oni dijelovi konstrukcije, koji sada izgledaju zdravo, biti infestirani sporama gljiva. U životnom vijeku zgrade, u kojem se mogu nepredvidivo javiti visoki sadržaji vode u drvu (npr. uslijed prokišnjavanja, puknuća vodovodnih cijevi itd.) drvo unutar konstrukcije će poprimiti vlagu koja će omogućiti nagli razvoj do tada zapretenoga životnoga ciklusa gljiva. Pri tome se ne može računati na naknadno isušivanje drva kao rješenje kojim bi se razvoj truleži opet usporio ili zaustavio, jer su dijelovi konstrukcije najčešće „zatvoreni“, dakle nisu dostupni za kontrolu, sanaciju ili izmjenu. Svako saniranje truloga drva potrebno je povjeriti nadzoru stručnjaka – fitopatologa, koji će detektirati vrstu štetnika, a onda i mjerodavno predložiti optimalni sustav kemijske zaštite.
IZVEDBA PODA
Na saniranom gredniku je moguće izvesti različite konstrukcije poda u ovisnosti o tome koliki se značaj daje pojedinim funkcijskim značajkama poda – krutosti, podatnosti, akustičkoj ili toplinskoj izolaciji. Prikazani sustavi podnih konstrukcija zasnovani su na pretpostavci da se podgled sastoji od dasaka i jednostruke obloge 12,5 mm gips-kartonskim pločama. Izabrana su dva sustava koja nemaju veliku visinu, koja sadrže akustički prigušni sloj od poroznog materijala, te koja predstavljaju izvedbu membrane – dakle podne ploče koja se ne dodiruje zidova. Na taj se način udarni zvuk o podnu plohu ne prenosi preko zidova u susjedne prostore, a podložni sipki materijal upija zvučnu energiju i pretvara je u toplinsku, kako bi se izolirala glavna neugodnost buke – izravno prenošenje zvuka udara o pod u podkatnu prostoriju.
Prikazana visina podova je minimalna, a može se povećati do nivoa pragova povećanjem debljine suhog nasipa. Oba sustava imaju vrijednost procijenjene zvukoizolacijske moći od Rw oko 65 dB, a toplinsko-izolacijsku vrijednost U od oko 0,27 W/m2K.
Izbor gaznoga sloja nije samo tehničke, nego i estetske, pa i ekološke naravi. Masivni parket će najčešće odgovarati ranijem oblikovnom rješenju poda, moći će se višestruko prebrušavati u životnome vijeku poda, pa će i trajanje takvoga poda biti ekološki i energetski povoljnije. Primjena gotovog parketa je praktična jer eliminira lijepljenje, brušenje i lakiranje gazne plohe poda. Višeslojni parketi su dimenzijski stabilniji od masivnih, a svojstva tvorničkoga laka su odlična u smislu otpornosti na trošenje i površinske tvrdoće. Time se postiže brza, suha i jednostavna izvedba poda koji će u uvjetima ograničenoga, pa čak i intenzivnoga osobnoga prometa trajati barem desetak godina prije obnavljanja. Troslojni parket je moguće i lijepiti na podlogu, no tada obnavljanje u vijeku uporabe zahtijeva i sanaciju estriha.
Industrijski parketi imaju negativnost u tome da se najčešće mogu polagati samo usporednim slojem. Troslojne parketne daske dozvoljavaju isključivo polaganje u stilu brodskoga poda, što je nespojivo sa zathjevima autentične restauracije zaštićenih objekata. No i klasični, masivni parket se može uporabiti tako da se iskoriste neki atributi industrijskih podova: ukoliko je masivni parket tanak (npr. 14 mm), tvornički lakiran, te se polaže na slojeve drvnih ploča, onda će se izbjeći totalna evakuacija prostora za vrijeme radova, dugo vrijeme radova te potreba izvođenja površinske obrade na zgradi što prouzroči neugodne mirise, izloženost radnika opasnim parama otapala i dodatno zagađenje okoliša.
