Ugradnja prozora:
Kako je za kvalitetu prozora bitan izbor materijala za okvir i kvalitetan izbor ostakljenja, vrlo važan detalj je i kvalitetna ugradnja samog prozora jer neispravna ugradnja može znatno pokvariti termičke karakteristike i zrakotjesnost. Proizvođač prozora mora dati uputstvo kako se prozori montiraju. PHI (Passivehaus Institut) prilikom testiranja za dobijanje certifikata pasivnog prozora ispituje prozor sam za sebe, ali i ugrađen, te u dobivenom atestu daje oba dobivena podatka. Posebno se ispituje svaki segment prozora (donji, lijevi, desni i gornji dio).
Shematski prikaz ugradnje prozora (gornji i donji dio prozora) vidljiv je na slici 21 a i b:
Difuzija vodene pare:
S obzirom da se za hladnijih dana javlja problem vodene pare, Passivehaus Institut traži podatak o količini kondenzacije u profilu. Pri početnim uvjetima od 80% vlage u prostoriji te temperaturi od 20°C, traži se količina kondenzirane vode u pojedinim dijelovima konstrukcije prozora. Jedino moguće mjesto nakupljanja vodene pare je između vanjske aluminijske obloge i izolacijskog materijala, tako da dobro izvedena ugradbena situacija može višak vodene pare odvoditi u atmosferu.
Zaštita od vanjskih utjecaja
S obzirom da je prozor “slaba” točka na kući (ima uvijek znatno lošiju vrijednost faktora prolaza topline od dobro izoliranog zida), potrebno ga je dodatno zaštititi zimi radi dodatne toplinske zaštite te ljeti radi zaštite od pregrijavanja.Također, poželjno je postaviti i vanjsku zaštitu kao mehaničku zaštitu od vremenskih neprilika te da potencijalnim provalnicima otežamo njihov “rad”. Zaštitu možemo postaviti kao:
- vanjsku zaštitu: rolete, žaluzine, brisoleje ili tende
- unutarnju zaštitu: venecijaneri, zavjese
Kanadski centar za tehnologiju zgrada 2005. godine pratio je projekt ispitivanja utjecaja vanjske i unutarnje zaštite prozora na potrošnju plina za zagrijavanje zimi i energije za hlađenje ljeti. U dvije istovjetne kuće (slika 22) na istoj lokaciji postavili su 23 mjerna uređaja i više od 250 senzora, te su uspoređivali više vrsta sjenila.
Na testnoj kući tijekom zime zaštita je u dnevnom režimu bila podignuta kako bi se ostvario sunčani dobitak, dok je na referentnoj kući zaštita bila spuštena svih 24 sata, te se iz tabele 3 može isčitati povećana potrošnja plina u referentnoj kući. Naprotiv, tijekom ljetnog perioda na testnoj kući je po danu zaštita bila spuštena kako bi onemogućila suncu direktan “udar” na prozor, te je u tabeli 3 vidljiva povećana potreba energije za hlađenje u referentnoj kući u kojoj je zaštita tijekom dana bila podignuta. Uspoređujući rezultate, razvidno je da vanjska zaštita (rolete) igra značajniju ulogu od unutarnje zaštite (venecijaneri), što je posebno vidljivo u zadnjem testu (redu tabele). Rolete zimi mogu uštedjeti do 30% energije za grijanje, ljeti do 75% energije za hlađenje.
Solarni dobitak
Solarni dobitak je pojam koji je do sada bio potpuno zanemaren i kod korisnika, ali i kod projektanata i proizvođača. Prozori su bili potrošači energije i ti veliki gubitci su poništavali solarne dobitke. Pasivni prozori su drastično smanjili gubitke te omogućili da solarni dobitci dođu do izražaja. Solarne dobitke maksimalno je potrebno iskoristiti kako bi se ostvarila dodatna ušteda. Na građevini su solarni dobitci mogući kroz velike staklene površine (prozor, staklena stijena, zimski vrt …). Ugradbom velikih staklenih površina dobijamo više dnevnog svjetla. Osunčana prostorija ima zdravije klimatske uvjete za stanovanje te sigurno utječe i na raspoloženje onih koje borave u tom prostoru jer imaju veću udobnost stanovanja. Solarni dobitak ovisi o:
položaju u prostoru- orjentaciji prema suncu
- pasivnoj arhitekturi
- konstrukciji okvira
- konstrukciji ostakljenja
- zasjenjivanju
Na neke od ovih parametara ne možemo uticati, ali zato možemo odabrati konstrukciju koja ima povoljniji solarni dobitak. Izolacijska vrijednost ostakljenja (Uw) je u suprotnosti sa solarnim dobitkom (g). Ako povećavamo broj stakala ili ako koristimo low-e premaz smanjuje se gubitak topline, ali se smanjuje i svjetlopropusnost. Ipak, možemo utjecati na kvalitetu ostakljenja te na udio ostakljenja na prozoru, čime direktno utječemo i na iznos solarnog dobitka (slika 23):
Zaključak:
Tijekom posljednjih 40-tak godina prozor je evoluirao u skladu sa spoznajama i novim tehničkim i tehnološkim rješenjima koje su stručnjaci primjenjivali prilikom njegove konstrukcije. Prozori su u prošlosti bili jednostruko ostakljeni, sa sjeverne strane su imali dvostruko ostakljenje a faktor prolaza topline cijelog prozora bio je Uw= 4,5 W/m2K. Prozor je bio mjesto gubitaka topline, svakako energetski negativan. S obzirom na vrijednost Uw u to vrijeme, na slici 24 je na šaljiv način prikazan energetski idealan prozor 70-tih godina.
Današnji tipični prozor ima sljedeće karakteristike:
- 95% dvostruko ostakljenje
- 60% low-e
- Uw= 1,5 W/m2K
- 66% ušteda u odnosu na 70-te godine
Današnji prozor je tehnološki znatno unapređen, ali u ukupnoj bilanci zgrade još uvijek energetski negativan. Današnji pasivni prozori približili su se energetskoj nuli, što znači da solarnim dobitkom gotovo mogu nadoknaditi energiju koja pobjegne kroz prozor.
U predstojećem periodu težnja će biti prozor koji je energetski pozitivan. Tipičan prozor će biti pasivan prozor ili prozor za Zero Energy Building. Da bi to ostvarili potrebno je smanjiti Uw na < 0,5 W/m2K i povećati solarni dobitak – g, s 50 na 53%. Naglasak je na pronalaženju novih materijala za okvir prozora (npr. GFK smanjuje visinu profila i tako povećava površinu stakla), pronalazak novih izolacijskih materijala te novih ostakljenja (npr. VIG staklo). Proizvođači prozora će napraviti prozor s maksimalnim solarnim dobitkom. Vlasnici zgrada i projektanti trebaju voditi brigu o poštivanju pravila pasivnih kuća. Želimo li povećati solarni dobitak treba voditi računa o tome da su prozori okrenuti prema suncu, da je što veći udio stakla u cijelom prozoru, treba voditi brigu o zasjenjivanju u ljetnom periodu… Svakako prvi i najvažniji korak je odabrati prozore i vrata koji zadovoljavaju standarde pasivne kuće i mogu to dokazati certifikatom.
Darko Turković
razvoj-voditelj projekta, Troha-dil d.o.o.
Dubravko Martinić, dipl.ing.stroj.urednik časopisa Korak
