Uslijed sve većeg uvažavanja uporabe obnovljivih izvora energije za grijanje, plošni sustavi grijanja kakvo je podno, stropno ili zidno grijanje dobivaju sve više na značaju.
Poznato je više načina izvedbe električnih podnih grijanja:
Električne grijaće pletenjače – grijaći kabel učvršćen je na mrežu od staklenih vlakana određene dužine i veličine. Ovaj je sustav najčešći, a sa stanovišta utjecaja na okolinu (magnetsko zračenje) i najsigurniji.
Kod montaže ovog električnog podnog grijanja posebno treba obratiti pozornost na sljedeće:
prvo moramo odrediti mjesto ugradnje temperaturnog prekidača, koji će zajedno s regulacijskom jedinicom (termostatom) osiguravati postizanje pravilne temperature na površini poda;
Na nosivu podlogu razvija se grijaći kabel te učvršćuje na mrežicu od staklenih vlakana. Mrežica mora biti okrenuta prema gore, jer tako štiti kabel od oštećenja prilikom nanošenja ljepila za pločice. Mrežu odvijamo i na mjestu obrata trebamo je prerezati, pri čemu pazimo da se ne ošteti grijaći kabel;
Na položenu mrežu nanosimo prvo sloj ljepila za pločice, i to tako da mreža ostane potopljena u ljepilu te da se priljubi uz podlogu;
Kada se sloj nanijetoga ljepila osuši, preporučeno je da se nakon 12 sati može nanositi sloj ljepila za pločice odnosno mase za izravnavanje, a potom se polaže završna obloga. Nanos ljepila odnosno mase za izravnavanje može imati debljinu od nekoliko do najviše 10 milimetara.
Tanke grijaće metalne folije – služe za polaganje neposredno ispod keramičkih pločica. Sustav je prikladan za ugradnju na mjestima na kojima stalno stojimo i želimo spriječiti da nam ozebu noge.
Sustavi s električnim bakrenim žicama – pripadaju već pomalo zastarjelim sustavima. Kod ovog sustava moramo upozoriti i na veći stupanj opasnosti od zračenja magnetskoga polja, koje stvara električni tok u cjelokupnom razvodnom sustavu.
Tabela br. 1 prikazuje vrijeme (u minutama), potrebno za zagrijavanje podne površine za 1 stupanj Celzijusa, u ovisnosti o debljini estriha. Tabela se može koristiti i za grubo određivanje toplinske snage grijaćeg registra.
Električno podno grijanje je prikladan način grijanja za kupaonice i druge sanitarne prostore, gdje u razdobljima kada centralno grijanje prostora još nije potrebno (proljetno i jesensko prijelazno razdoblje) želimo tek povremeno postići višu temperaturu poda. Isto se tako koristi i u objektima za povremeno kratkotrajno zagrijavanje (odmarališta), za odleđivanje snijega na vanjskim hodnim površinama (stube, dovozne rampe) i kod obnavljanja starijih zgrada, kod kojih nemamo na raspolaganju druge mogućnosti grijanja. Kod ugradnje električnog podnog grijanja moramo povećati i priključnu snagu odnosno veličinu osigurača. Tako kod obračunavanja troškova grijanja ne smijemo računati samo cijene iskorištene električne energije u kilovat-satima, već i trošak za snažnije sigurnosne zaklopke, koji plaćamo kroz čitavu godinu.
Matjaž Malovrh, dipl. ing. stroj.
Gradbeni inštitut ZRMK, d. o. o., Ljubljana
