Neke osnovne činjenice
Usprkos činjenicama da se podno (vodeno) grijanje već dugi niz godina koristi za zagrijavanje prostora i to ne samo domova, nego i poslovnih prostora, pa čak i trgova (u našoj zemlji – Osijek) i cijelih ulica (u inozemstvu), još uvijek kod pojedinaca postoji predrasuda vezano uz ovaj oblik plošnog grijanja.
T
Naravno da je jedan od preduvjeta za održavanje pravilne temperature u prostoru podnim grijanjem, gradnja objekta s barem solidnim toplinskim “plaštem”, s toplinskom izolacijom koja će dozvoljavati manju potrebu za energijom za grijanje, a što je uostalom i nastojanje svih nas koji žele grijati samo svoj prostor, a ne “prosipavati” toplinu kroz neadekvatne prozore ili vanjske zidove bez toplinske izolacije, grijući tako i okolni zrak i ulicu.
Zašto je tome tako ?
Kod podnog grijanja cijela površina poda Vam je “radijator”. Ovisno o izračunu projektanta koliko Vam je topline potrebno, cijevi za podno grijanje ćete položiti u gušći ili rjeđi raster. Podrazumijeva se da će projektant voditi računa o činjenici da površina poda ne smije biti pretopla (da raster ne stavite pregust i da polazna temperaturu na ogrjevnom tijelu ne bude previsoka).
U kakav pod se može polagati podno grijanje ?
Danas postoje rješenja za polaganje podnog grijanja (cijevi) u bilo kakav pod. Od klasične gradnje te polaganja cijevi u mokri estrih koji sam razvodi toplinu, pa sve do suhe, montažne gradnje, gdje se cijevi polažu u aluminijske kanale koji razvode toplinu po površini poda. I kod pripreme podloge za polaganje podnog grijanja također treba biti pažljiv. Potrebno je površinu poda toplinski izolirati ispod polaganja cijevi kako bi toplinu koju daje podno grijanje usmjerili upravo u prostoriju kojoj je namijenjena a ne susjedu koji živi ispod Vas (na čemu bi Vam on vjerojatno bio zahvalan jer bi tim činom smanjili njegov račun za grijanje).
Načelno, podno grijanje se polaže tako da se u svaku prostoriju polažu cijevi kroz koje će prolaziti topla voda koja zagrijava pod odnosno prostoriju. Ukoliko je prostorija veća ili je potrebno više cijevi, tada se u jednu prostoriju može postaviti 2 ili više krugova podnog grijanja s obzirom na ograničenje dužine pojedinog kruga koja ovisi o pojedinom proizvođaču. Svi krugovi se spajaju na razdjelnik grijanja unutar kojeg se pojedini krug može automatski zatvoriti ukoliko termostat koji je postavljen u dotičnoj prostoriji dojavi da je temperatura zadovoljavajuća. Centralna pumpa koja “tjera” vodu kroz sve krugove grijanja staje s radom kad dobije dojavu da su svi krugovi grijanja zatvoreni. Vodeći računa o energetskoj učinkovitosti, ta bi pumpa trebala biti frekventna, što znači da će uz utrošak manje energije raditi kad će dio ili gotovo svi krugovi grijanja biti zatvoreni.
Što koristimo kao energent ?
Nema značajnijih ograničenja u tom pogledu. Najelegantnije i energetski najučinkovitije rješenje su naravno dizalice topline bez obzira na izvor topline (voda, zemlja, zrak). Dizalice topline zrak-voda su financijski najprihvatljivije, s tim da im je COP (coefficient of performance- faktor grijanja) nešto niži, ali svjedoci smo iz dana u dan kako se i njihove tehničke karakteristike poboljšavaju. Osim dizalica topline, ukoliko imamo priključak na plin, možemo koristiti i kombinirane kotlove i vlasnici objekata koji su svoje grijanje riješili u toj kombinaciji su vrlo zadovoljni omjerom uloženog i dobijenog.
Da li podno grijanje može i hladiti?
Može. Regulacijom potrebne temperature u cijevima podnog grijanja. I ponovno je uloga projektanta vrlo bitna jer se mora obratiti pažnja na temperaturu u cijevima koja ne smije biti preniska da ne bi došlo do rošenja površine poda (kondenzacije).
Da li se podno grijanje može postavljati ispod parketa?