Pred vama se nalazi posljednji dio članka o prirodnom kamenu. Podsjetit ćemo vas da su ranije teme bile namijenjene upoznavanju raznih vrsta prirodnog kamena i njihovim značajkama, mogućnostima ugradnje u podne površine te čišćenju i zaštiti. Trajnost, čvrstoća i otpornost daju kamenu uporabnu vrijednost, a njegova raznolikost i beskonačan broj uzoraka i onu estetsku. Jedna od prednosti kamena u pravoj poplavi različitih građevinskih materijala je i ta, da je on prirodni materijal, koji je i svojom cijenom usporediv s ostalima. Zbog svega navedenog, lako se i rado odlučujemo za ugradnju prirodnoga kamena, premda se nažalost pritom dosta često zna donijeti i nepravilna odluka. Zato neće biti na odmet iznijeti ovdje nekoliko naputaka za prepoznavanje i spriječavanje novih pogrešaka prilikom odabira.
KAMEN TREBA UGRAĐIVATI KAMENOREZAC
Vjerujmo stručno obavljenim poslovima; vjerujmo stoga i u to, da prirodni kamen najbolje i doista najkvalitetnije obrađuju i ugrađuju kamenoresci, jer imaju odgovarajuće znanje i iskustvo. Nažalost, još uvijek se događa da investitor, koji je za materijal (u našem slučaju – kamen) već utrošio znatnu svotu novaca, izvedbu na kraju prepušta – najjeftinijem izvođaču. Pogreške do kojih može doći prilikom ugradnje kamena često mogu biti nepopravljive, a do njih većinom ne bi ni došlo da je uslugu obavljao kamenorezac ili doista iskusan izvođač.
Iako obrtnika – kamenorezaca u načelu ima sve manje, u našim ih krajevima još uvijek ima dosta. Među njima se nalaze i mnogi koji nastavljaju posao svojih starih, tako da se kod njih znanje i iskustvo prenose i kroz obiteljsku tradiciju.
Nemojte ulogu kamenoresca (klesara) svoditi tek na ugrađivača odabranog kamena; neka on bude onaj koji će vam ga i prodati, jer ćete na taj način – zajedno sa kamenom – dobiti i čitav niz korisnih savjeta o njegovu odabiru, obradi, ugradnji i čišćenju.
PRAVILNO PRIPREMLJENA PODLOGA
Kamen se ne kupuje prema trenutnom nadahnuću. Odluku za ugradnju kamena moramo donijeti i prije početka gradnje, ili barem dovoljno rano da bismo tijekom gradnje mogli uskladiti način njegove ugradnje. Za gradnju su važni sljedeći podaci: debljina kamena, način polaganja, dilatiranje većih površina i hidroizolacija vanjskog kamenog poda.
Za izvedbu unutarnjega kamenog poda koji će se polagati na klasičan način (u cementnu žbuku) potrebna je visina iznad estriha (do vrha finalnog poda) od 5 centimetara. Za keramiku ili parket ona je manja pa zato u tom slučaju treba izvođača na vrijeme upozoriti na kamen.
Moguća je i ugradnja takozvanih marmeta ili tankih kamenih ploča, koje se (poput keramike) lijepe na podlogu; ona mora biti posve ravna (debljina, koju u tom slučaju treba predvidjeti za ploče i ljepilo iznosi 1,5 centimetara, mjereno od estriha do vrha završnog sloja poda). Kod odabira marmeta često nas ograničava manji broj postojećih uzoraka kamena, jer se one proizvode serijski i samo u određenim bojama.
Kod vanjskih podova (i nosivih zidova) potrebna je hidroizolacija – možemo je preporučiti uvijek onda, kada tlo nije dobro propusno. Hidroizolacija onemogućava pristup kapilarnoj vlazi u kamen. Dobrom hidroizolacijom spriječit ćemo izlučivanje salitre, koja se na kamenu pojavljuje u obliku bijelih mrlja.
Dilatacija je značajna kada se radi o popločavanju većih površina. Tada se može preporučiti dilatiranje kamenog poda približno na 20 do 25 kvadratnih metara. Pritom dilatacija mora biti izvedena i na podlozi, inače neće biti učinkovita.
ODABIR I KUPOVINA PROIZVODA OD PRIRODNOG KAMENA
Današnja je ponuda prirodnog kamena neizmjerno bogata. Kod odabira kamena važna je vrsta – s obzirom na namjenu, tvrdoću i čvrstoću te njegovu otpornost na habanje. Više smo o tome pisali u ranijim člancima koji su se bavili prirodnim kamenom, a naročito u 3. i 4. dijelu. Prilikom biranja važan je, naravno, i izgled kamena, premda to – s obzirom na šarolikost ponude – najvjerojatnije neće biti nimalo sporno.
Osobno zagovaram uporabu odnosno ugradnju domaćih materijala. Domaći kamen bio je cijenjen i u prošlosti. Zbog blizine kamenoloma bio je kao materijal jeftiniji od uvoznog, a mogućnost nabave stalna. Među slovenskima su najvažniji i najčešće korišteni bili tonalit sa Pohorja, repen, lipica, hotavlje, drveno brdo, pješčenjak iz Sečovlja, lehnjak …
Navedene vrste kamena proizvode pojedina veća poduzeća za obradu kamena, koja imaju koncesije za vađenje kamena iz pojedinih kamenoloma, a ujedno su i specijalizirana za rezanje, daljnju obradu, montažu te prodaju prirodnog kamena. Slovenski prirodni kamen svih vrsta mogu nabavljati i gotovo svi slovenski kamenoresci i klesari.
Već prilikom naručivanja nekog kamenog proizvoda treba utvrditi sve podrobnosti s obzirom na obradu kamena. Pritom su vrlo važni obrada njegove površine, format, obrada rubova i spajanje pojedinih elemenata. Sva veća klesarska i kamenorezačka poduzeća predstavljaju i izlažu svoju ponudu u salonima, gdje je moguće razgledati uzorke različitih vrsta kamena i načine njihove obrade.
Investitorima možemo preporučiti da prilikom ispostavljanja narudžbe budu zahtjevni te se podrobno raspitaju o mogućnostima obrade i svim drugim pojedinostima.
POJEDINOSTI SU VAŽNE
Kako je već bilo rečeno u prvom dijelu, iznimno je važno odabrati dobrog izvođača. Budući da je kamena obloga (na podu ili zidovima) obično onaj gornji, vidljivi sloj površine, nužna je i izvedba dobre kakvoće. Jer, nedostaci se u načelu opažaju tek kada je posao već dovršen.
Kamen se ugrađuje trajno; zbog toga je popravljanje nedostataka težak, a ponekad čak i neizvediv posao. Naravno, ovi nedostaci nisu od onih građevinskog ili obrtničkog tipa, već uglavnom estetske prirode. Zato se prilikom izvedbe zahtjevnijih podova može preporučiti savjetovanje s arhitektom ili arhitektom okoliša. Naime, planiranje je temelj svake izgradnje.
Priče
Često me znaju upitati koji mi je najljepši kameni pločnik. Najljepšim mi se uvijek čini onaj, kod kojega se arhitekt odnosno onaj koji ga je osmislio i kamenorezac odnosno izvođač tako nadopunjuju, da u prvi trenutak niti ne opažam dodirivanje i spajanje različitih ploha i različitih materijala.
Zbog toga je za mene jedan od najljepših kamenih pločnika onaj u ulici Via Mazzini u Veroni, čiji je autor arhitekt Boris Podrecca. To je pločnik koji će nadživjeti svog autora. Budući naraštaji, koji će se današnjom ulicom Via Mazzini kretati prema amfiteatru, moći će naslućivati tisućljeća zarobljena u tom kamenu. Oba – i pločnik ulice i amfiteatar – izgrađeni su od istog (lokalnog) kamena, to jest od vrste koja se naziva ‘rosso verona’.
Kamen je, dakle, materijal, koji u sebi nosi prastare, ali i nove priče. Ponekad ih samo moramo potražiti u njemu.
Jožica Curk, dipl. ing. arh.
