Formalni vrt udružuje sve vrtne tipove, koje karakterizira bezvremenska mirnoća, koja izvire iz raspoređenih elemenata. Svaki ima svoje mjesto te je u vezi s preostalima. Posjetitelj osjeća povezanost koja dolazi iz prošlosti, a nastavlja se u vječnosti. Linije u vrtu su oštre s točno određenim središnjim elementima. Svaka biljka ima propisano mjesto.
Za formalno oblikovan vrt najznačajnije je svojstvo geometrije i simetrije. Vanjska klasična sredstva, koja se lako upotrebljavaju pojedinačno, ali i u slobodno-oblikovanoj ideji. Tek s povezanim elementima u grafički raspoređenom vremenu, formalni vrt oblikuje svoju značajnu prirodu, svoj osnovni arhitektonski primjerak. Ponovo se sastavljaju pokošene trave, pažljivo se šišaju granice, umjetno šišanih biljaka, obrubljuju se određena grmlja, uokviruju se pogledi, žarišni motivi, geometrijsko-oblikovane grede jedinstvenih i jakih boja, površina nalik uzlanim sagovima. Za formalni vrt je potreban precizni nacrt, kojega se treba dosljedno pridržavati.
Biljka koju uvijek povezujemo s formalnim vrtom je šimšir. Šimšir je grm koji ima vizualnu sličnost s drugim vrstama. Njegova umjetnost šišanja i oblikovanja stara je više od 2000 godina što je dodatna zanimljivost vrta. Precizno šišane biljke u obliku stupa, piramide ili spirale vertikalno se podudaraju u simetriji i razmjeru s osnovom. Takva biljka je sama po sebi žarišna točka vrta, a više drveća i drugog grmlja bit će pozadina ili okvir za sadnice na otvorenijem prostoru. Jednostavni geometrijski oblici su primjereni za klasične i pravilno oblikovane vrtove, dok su oblici životinja, predmeta i sl. prihvatljivi za vrtove nepravilnih oblika.
