Uređivanjem svojega vrta zapravo preuzimamo dojmove iz prirode, jer – vrt nam je neka vrsta prozora u prirodu. On znači otvorenost, slobodu, promjene i nepredvidivost, nešto posve drukčije od kuće, koja nam pruža sigurnost i stalnost. Ova suprotnost daje nekom skladno uređenom vrtu zanimljivost i privlačnost, radi čega se i odlučujemo na život s njim. Dijelovi našega doma u kojima boravimo vrlo su različiti, ali su nam zato – uz skladno uređenje – i najprivlačniji. Opseg i kakvoća boravka u njima ovise o tri čimbenika: o izgledu kuće, a time i o povezanosti razina boravišnih dijelova u njoj i izvan nje, o veličini zemljišta te o stupnju odvojenosti, koji je ovisan o razini dostupnosti postojećega vrta pogledima iz okoline.
O povezanosti boravišnih prostora moramo razmišljati već prilikom izrade nacrta za kuću. Najbolji učinak »sobe na otvorenom« postižemo kada su obje razine izjednačene. Što se više kuća podiže i raste, utoliko se više udaljuje vrt. Tako on može brzo postati tek predmetom njegovanja i pokazivanja gostima, dok mogućnosti boravka u njemu ostaju neiskorištene. Kako zbog različitih uzroka često nije moguće postići povezanost između vrta i kuće, vrt nadomještamo terasama i balkonima. Pri tome važi: što je terasa veća, bolje su i mogućnosti za boravak na otvorenom. Intenzivno uređeni krovni vrtovi dobar su primjer nadomještanja vrta u osnovnoj, to jest prirodnoj razini zemljišta.
Iz ovakvih polazišta pristupamo uređenju vrtova. Najčešće se susrećemo s uređenjima u okolini novih zdanja. Treba dobro saslušati želje naručitelja, posebno onih individualnih, da bi uređenje bilo skladno i oku ugodno. Vrt koji vam predstavljamo leži uz šumu. Kuća se nalazi ondje, gdje je nekada stajala ona prethodna, stara i dotrajala. Nje više nema, a i naručiteljeve su želje drukčije. Vrlo je važan položaj vrta uz šumu, koji svojim volumenom obuhvaća čitavu parcelu. Vizualno je šuma – dio vrta, i zbog toga je važno pravilno odrediti odnose između volumena i plohe. U vrtu nismo posadili većih stabala – jer, i kuća je prizemnica, već je u njemu ostala velika travnata površina, koja preko nižih grmovitih biljaka prelazi u šumu.
Tehnička poteškoća je bila zapuštena i nepropusna zemlja. Trebalo je urediti drenažu, kako se voda ne bi zadržavala na površini. Drenaža mora biti učinkovita naročito u onim sjenovitim, šumskim dijelovima, gdje sunce sporo isušuje vlagu. Kakvoću zemlje poboljšali smo dodavanjem kreča, komposta i šute. Zbog različitog stupnja osunčanosti pojedinih dijelova, trebalo je prilagoditi sastav travne mješavine u svitcima. I sustav navodnjavanja ima više grana sa različitim sistemima navlaživanja.
Promišljeno oblikovno i funkcionalno uređenje, uz stručnu izvedbu, prava je podloga za dobivanje skladnoga vrta. Ipak, neće biti dostatno da se njegovo kasnije održavanje svede samo na ono površno, ili da završi tek na povremenoj košnji trave. Nikada ne smijemo zaboraviti da je vrt živi organizam koji se neprestano mijenja. A to je nešto, što si ni najbolji poznavatelji nikada ne znaju objasniti do kraja.
Andrej Strgar, dipl. ing. arh. okoliša
