Članak je posvećen dobrim polagačima parketa koji su preuzeli i vrlo kvalitetno dovršili polaganje podnih obloga u novom hotelu. Vlaga na materijalu, koju su mjerili raznim napravama prije polaganja, odstupala je i za 2,5% u odnosu na izmjerene postotke.
Njihovo je početno zaprepaštenje preraslo u zabrinutost, jer je posao koji su trebali obaviti očito bio vrlo opsežan. Naime, morali su položiti 3000 kvadratnih metara parketa. Upravo radi toga su me i pozvali da stvarnu vlažnost drva provjerim još i svojim vlagomjerom te utvrdim vrijednosti koje će se morati pridržavati tijekom rada.
Bilo koji polagač parketa, pa i onaj koji nešto površnije pristupa svome poslu, morao bi – poput njih – obaviti odgovarajuću kontrolu parketa već prilikom dostave, jer je i materijal dio njegova posla; mora ga provjeriti, zbog čega i jest u cijelosti odgovoran za moguće nedostatke u radu.
Takvo provjeravanje obuhvaća kontrolu odgovarajućih dimenzija i ravnosti parketa, što iskusan polagač obavlja bez poteškoća. Nakon toga treba izmjeriti i vlagu u drvu te utvrditi njezinu prosječnu vrijednost. Novi europski standardi za masivni parket predviđaju 9- postotnu vlagu s odstupanjem prema gore ili prema dolje za 2, odnosno od 7 do 11 posto. To je, naime, stupanj spontanog ujednačavanja svakog drvenog materijala u klimatskim odnosima u prostoru, gdje vlada 50- do 55-postotna relativna vlažnost zraka i temperatura od 18 do 20° C. Naravno, treba voditi računa o tome da se ovaj interval lako mijenja ako je prostor geografski izložen ili ako imamo posla s različitim toplinsko – izolacijskim osobinama građevinskog objekta.
Talijanski standard UNI 9091 predviđa pet prikladnih metoda mjerenja vlage u drvu. To su:
- gravimetrična metoda (s dvostrukim mjerenjem) – jedina, koju kod mogućeg kasnijeg sporenja sudovi uzimaju u obzir;
- metoda mjerenja otpora (električnim vlagomjerom), o kojoj govorimo u nastavku;
- metoda s destilacijom – korisna kod drva koja sadrže mnoge tvari netopive u vodi;
- metoda higroskopske ravnoteže;
- metoda sa tretiranjem Fischerovim reagensom – kompleksna metoda, koja je nepogrešiva ako postoje brzo hlapljive čestice topive u vodi.
Od spomenutih pet metoda jedina je praktično valjana, mada ne i sasvim točna – metoda mjerenja električnog otpora, budući da sve druge metode radi zahtjevnosti postupaka predviđaju uporabu posebnog laboratorija. Električni vlagomjeri mjere otpor koji je ovisan o vlazi i temperaturi drva. Električni otpor drva se povećava ukoliko se vlaga i temperatura smanjuju. Čimbenici koji utječu na mjerenje vlažnosti drva pomoću električnog vlagomjera su:
- temperatura drva,
- mogući ekstrakti (u crnom dijelu drva),
- postojanje soli topivih u vodi,
- anatomski smjer u kojem se postavljaju elektrode.
Radi objašnjenja temperature drva prikazat ćemo tabelu, ako na vlagomjeru nije moguće nastaviti temperaturni niz.
Druga i treća točka utječu na električnu provodljivost i stoga mogu lako promijeniti vrijednost mjerenja. U četvrtoj točki, na vlagu bitno utječe smjer mjerenja – prije svega, razlike nastaju kod mjerenja uzdužnim i poprečnim smjerom. Razlike između poprečnog i čeonog presjeka nisu toliko značajne.
Mjerimo li u uzdužnom smjeru, izmjerit ćemo:
- 0,55 kod radijalnog presjeka,
- 0,50 kod tangencijalnog presjeka.
Područje pouzdane vrijednosti nalazi se između 6 i 30 posto. No, pri mjerenju treba pripaziti, kao i kod uporabe odgovarajućih elektroda. Naime, raspored vlage u unutrašnjosti parketne daščice slijedi parabolično kretanje, pa za mjerenje srednjeg stupnja vlažnosti daščice elektrode treba zarinuti u drvo za četvrtinu do petinu debljine daščice. Treba rabiti izolirane elektrode, da se izbjegne površinski utjecaj vlažnosti.
Prednosti električnih vlagomjera:
- rezultat se dobiva gotovo odmah, a uzorak se pritom ne oštećuje,
- niski troškovi nabave pribora i posve nezahtjevno održavanje,
- pribor je malen, praktičan, i ne smeta,
- baterijsko punjenje,
- jednostavna uporaba,
- dovoljno dobri rezultati mjerenja (sa 1- do 2-postotnim odstupanjem u odnosu na mjerenje vlage u drvu gravimetričnom metodom).
Osim toga, ponuda digitalnih električnih uređaja za mjerenje vlage u drvu i njihova homologacija omogućila je veću točnost mjerenja, kod koje je gotovo jedino ljudski čimbenik glavni razlog za dobivanje pogrešnih rezultata.
Sustav mjerenja vlage u drvu električnim vlagomjerom struka cijeni, jer polagači uređaj mogu koristiti svaki dan. Vlagu mjeri na vrlo praktičan način, a na rezultat se mogu osloniti, premda mjerenje nije posve točno. Treba dodati i da je pri uporabi električnoga vlagomjera iznimno važno da se korektno poštuju priložena uputstva proizvođača za uporabu uređaja i krivulje izravnavanja odnosno izmjere za pojedine vrste drva.
Jasno, ova metoda nije primjerena kod onih izmjera koje treba dokazati ili predstaviti na suđenju, jer – kao što je već rečeno – jedina vjerodostojna metoda za suce je mjerenje vlage dvostrukim mjerenjem.
Alessandro Romiti, sudski vještak
