Arhitekturom do zadovoljstva, elementi zelene gradnje

Sl.1, Stambeni sklop Jordanovac, Zagreb, (2017.), autori Svebor Andrijević i Luka Korlaet, Izvor: Luka Korlaet, Fotografija: Miljenko Bernfest

Zadovoljstvo je promatrati kako se razvijaju karijere i projekti nekih arhitekata, koji su još jučer bili na početku, a sad, nismo se ni okrenuli, a iza njih stoje, ne samo značajni, već sjajni projekti kojima su obilježili pojedine prostore u gradu. Ne samo obilježili, već nametnuli jedan novi i drugačiji pristup projektiranju i građenju. Dvojac Svebor Andrijević i Luka Korlaet stavljaju pred nas nove vrijednosti u projektiranju stambene arhitekture koja počiva na dobroj školi, sustavnom praćenju i primjeni novih tehnologija, suradnji s drugim strukama i dobrom odnosu s investitorima. Zahtjevno, ali danas jedino moguće.

2

Stambeni sklop Jordanovac, Zagreb, (2017.), autori Svebor Andrijević i Luka Korlaet, Izvor: Luka Korlaet, Fotografije: Luka Korlaet

Za urbanu aglomeraciju„Stambeni sklop Jordanovac“dobili su i prestižnu strukovnu nagradu za istaknuti doprinos hrvatskoj arhitekturi u 2017. godini, „Medalju za arhitekturu“ koju dodjeljujeHrvatska komora arhitekata, a iz obrazloženja ocjenjivačkog suda čita se kvaliteta: „Smješten na sjevernim zagrebačkim obroncima, u prijelaznom predjelu kolektivne i individualne izgradnje, stambeni sklop Jordanovac uspostavlja specifičnu prijelaznu stambenu tipologiju – svojevrsni ‘prelomljeni niz’, organiziran u malu urbanu aglomeraciju. Četiri zasebna volumena, izvana demonstrativno mirna i geometrijski kontrolirana, u sebi udomljuju po tri vertikalno organizirane jedinice – tri združene i međusobno elaborirano prožete kuće. Stanovi, ili bolje maisonettes, kao jedinice ovoga sklopa, otvoreni su za različita korištenja, organizacije, prilagodbe i transformacije“. [1]

U rubnoj zoni u kojoj se preklapa višestambena izgradnja i izgradnja privatnih obiteljskih kuća arhitekti su se odlučili za oblikovanje zgrada koje preklapa javno i privatno, a odabirom materijala i krajobraznim uređenjem brišu granice između dolaznog puta i same parcele. „Opločenje je pažljivo projektirano i prožeto zelenilom; prizmama u svjetlijim tonovima – malim pješačkim ‘zebrama’ – sugeriramo pješačke ulaze. Izborom raslinja nastojimo se odmaknuti od njihovog uobičajenog tretmana, boja i vrsta. Važnu ulogu u oblikovanju okolišaima i tzv. ‘peta fasada’ odnosno krovovi: pogled na njih iz okolnih zgrada pruža vizualnu ugodu i anulira negativne učinke izgradnje.“ [2] Projekt krajobraznog uređenja potpisala je Ksenija Jurčić-Diminić, s kojom arhitekti uspješno surađuju i na drugim projektima.

Inače, gledajući okom prolaznika, četiri zgrade u oblikovnom smislu nisu zahtjevne, to su jednostavni kubusi glatkih pročelja, a diferencijacija je načinjena bojom – bojom koja stvara dojam da kuće lebde na blago skošenom postamentu od raslinja. Dobro projektantsko rješenje koje ima kvalitetu obiteljske kuće čita se iz tlocrta, ali u ovom slučaju i iz presjeka, koji je još možda važniji za ukupno sagledavanje kvalitete projekta. Niskiparapeti, veliki otvori, pogled na grad iz stana, ali i sa terasa i intenzivnih zelenihkrovnih vrtova, sve su to elementi koji ovaj stambeni sklop svrstavaju u zonu visokokvalitetne zelene zgrade. A sami autori naglašavaju: „Ovim postupkom slijedimo već pomalo zaboravljeni Le Corbusieranski ideal minimaliziranog utjecaja na početno stanje terena/okoliša.“ [2]

Zelene zgrade zasigurno pružaju veći standard stanovanja, a primjenom elemenata krajobrazne arhitekture u oblikovanju, kako vanjske envelope, tako i unutarnjih prostora po ovim načelima mogu se ostvariti novi i zasigurno zanimljivi oblici stanovanja i rada. U konačnici zelena pročelja, zeleni krovovi, zeleni zidovi, kao i ostali elementi zelene gradnje ponuditi će visoko zadovoljstvo korisniku koje za rezultat ima veći osjećaj ugode, poboljšanu sigurnost, zdravlje i mogućnost opuštanja, kao i veću fleksibilnost stambenog i radnog prostora,povećanu produktivnostte estetsku ugodu i pristupačnost. Uz primjenu zelenog, ekološkog pristupa u tom kontekstu nužno je osvrnuti se i na mijenjanje standarda u koji se uključuje zaštita i principi održivog okoliša, kao i instrumenti za odabir najprikladnijeg rješenja te sve značajniji socijalni aspekti.

3

Stambeno-poslovna zgrada, Veslačka ulica, Zagreb, (2019.), autori Svebor Andrijević i Luka Korlaet, Fotografija: Matea Korasić

Još je jedna zgrada koja zaslužuje biti apostrofirana, zgrada u Veslačkoj ulici, također u Zagrebu. U zoni koju opet možemo zvati kontaktnom, ovaj put, između grada i rijeke, rijeke koja privlači i odbija, rijeke za koju još uvijek ne znamo što bi s njom. A grad i urbano, u ovoj zoni obilježavaju tri stambena nebodera arhitekta Slavka Jelineka i stambena lamela arhitekta Milana Žerjavića. Arhitekti i ovdje zauzimaju sličan stav i formiraju u zadanim uvjetima urbane odnose kojima naglašavaju prostorne, funkcionalne, estetske i socijalne vrijednosti zgrade koju projektiraju. Poštuju postojeće, ne nameću novu arhitekturu bez poveznice, referiraju se na kvalitetu koja je tu. Zgradu smještaju uz južni rub trokutaste parcele čime je stvoren odmak i formiran otvoreni prostor omeđen zgradom arhitekta Žerjavića. „Nova zgrada tako vanjski prostor oblikuje na sličan način kao i modernistički ansambl u neposrednoj blizini, stvarajući omeđene, ali protočne prostorne cjeline.“ [3]Od Jelineka preuzimaju „elegantne vertikale“koje pretaču uhorizontalni položaj na novoj zgradi čime stvaraju „novu prostornu napetost“, a „Jelinekovo naslijeđe očituje se i u reinterpretaciji svijetlih i tamnih fasadnih ‘vrpci’.” [4] Projektanti uspijevaju unatoč velikoj širini zgrade postići kod velikih stanova dvostranu orijentaciju, čime takovi stanovi dobivaju dodatnu kvalitetu vezano uz osunčanje i pogled – sve elementi koji karakteriziraju zelenu gradnju.

Ono što ovo zgradu dodatno odmiče od uobičajenog projektiranja stambene arhitekture je nešto što se ne vidi iz pješačke perspektive, a donosi dodatnu kvalitetu stanarima i korisnicima prostora – ravni krov oblikovan je kao uporabni krajobraz. Na ovaj način zgrada je vratila gradu oduzeti dio parcele na koju je smještena!Ravni krov je oblikovan kao dvije zelene zone, privatna – koja se veže uz stanove na 4. katu, i zajednička – koja postaje zona rekreacije s vježbalištem specijalno dizajniranim baš za ovu zgradu, nišama i klupama, mjestom za uživanje u pogledu, aktivnoj šetnji ili čak trčanju. „Krov tako postaje mjesto susreta i druženja, oživljavajući rijetko primijenjeni modernistički ideal.“ [4]

A da li mi trenutno kao društvo uopće prepoznajemo vrijednost zelene gradnje pokazala nam je anketa provedena u srpnju 2019. godine koja je bila dio šireg istraživanja. Populacija na kojoj je provedena anketa obuhvatila je starosnu dob od 10 do 51 i više godina, od kojih je najviše ispitanika bilo od 21 do 30 godina (33,5%). Prvi dio ankete odnosio se na socio-demografske informacije, odnosnoosnovni podatci o ispitanicima (spol, dob, stupanj obrazovanja i životnog standarda ispitanika). Drugi dio ankete sadržavao je pitanja o poznavanju zelene gradnje ikrajobrazne arhitekture, dok je treća skupina pitanja sadržavalastvarne fotografije i fotomontaže, te pitanja o odabiru boravka u određenim prostorima, odnosno uloge zelene gradnje u doživljaju ugodnosti određenog prostora s naglaskom na krajobrazno uređenje.

Informiranost ispitanika o pojmu zelena, održiva gradnja je zadovoljavajuća jer je čak 74,2% ispitanika čulo za navedeni pojam, dok 25,8% ne zna ili nije sigurno što taj pojam znači.Od ponuđenih pojmova što to u stvari obuhvaća zelena gradnja, najviše ispitanika, 80,6% odabralo je odgovor energetska učinkovitost, dok je 74,7% odgovorilo da je to primjena materijala koji su povezani s recikliranjem jer se na taj način mogu uštedjeti materijali i financijska sredstva te smanjiti količina otpada. Nadalje, 65,8% ispitanika zaokružilo je odgovor izvedba biljnih pročistačaotpadnih voda, što je ujedno i dio zelene gradnje u krajobraznoj arhitekturi. 64,0% je odgovorilo da je iskorištavanje prirodnih resursa jedna od sastavnica zelene gradnje jer proizvodnja energije iz obnovljivih izvora (sunce, vjetar, biomasa) pomažu pri smanjenju zagađenja zraka i vode te pozitivno utječu na zdravlje ljudi, dok se 54,2% odlučilo za odgovor da je to korištenje autohtonih građevinskih materijala.Čak 35,8% zaključuje da se klasičan krov izvodi radi uštede financijskih sredstava, što je netočno, jer zeleni krov može smanjiti troškove u eksploataciji zgrade i time donijeti posredno uštede vlasnicima i korisnicima.

Međutim, ono što je zabrinjavajuće, bio je odgovor na pitanje da li ispitanici prepoznaju ili žive u blizini neke zelene, održive zgrade ili krajobraza, na što je samo 3,9% ispitanika odgovorilo pozitivnim odgovorom, 45,8% odgovorilo je negativno a 50,3% ispitanika nije uopće sigurno što je to zelena, održiva zgrada, znači 96,1% ne prepoznaju ili ne žive, ili nije sigurno da prepoznaju ili žive u blizini zelene zgrade ili krajobraza. Na pitanje što sve obuhvaća zelena gradnja u krajobraznoj arhitekturi, više od 50,0% ispitanika čulo je samo za zelene krovove ili krovne vrtove, zelene zidove ili vertikalne vrtove kao i za reciklirane materijale koji se koriste u oblikovanju krajobraza.Ali iz odgovora na pitanje da li je održiva, zelena gradnja i zelena gradnja implementirana u krajobraznoj arhitekturidovoljno rasprostranjena u Hrvatskoj,što posredno uključuje i sve elemente zelene gradnje u projektiranju zgrada (Graf.1) vrlo jasno čitamo mišljenje ispitanika da nije 84,5%, dok je samo 3,2% ispitanika odgovorilo da je implementirana, odnosno da ne znaju 12,3%.

4

Graf.1. Pitanje: Da li je održiva, zelena gradnja i zelena gradnja implementirana u krajobraznoj arhitekturi dovoljno rasprostranjena u Hrvatskoj?, Izvor: Matea Korasić

Najzanimljiviji odgovori dobiveni su na pitanje u kojima od predloženih prostora bi više voljeli provoditi vrijeme ili boraviti. (Graf.2 (dostupno u časopisu Korak)) Najveći postotak ispitanika, 92,3% odabralo je odgovor a),fotografiju koja prikazuje krovove zgradana kojima je izveden intenzivni zeleni krov ili krovni vrt koji ima najviše sadržaja za boravak i pruža razne društvene i rekreativno opuštajućeprostore u urbanim sredinama. Pritom su prikazane stvarne fotografije našeg stambenog sklopa na Jordanovcu s početka priče. Nešto manji postotak ispitanika, odlučilo se za odgovor c), koji je ispitanicima pokazao fotomontažu istog sklopa na čijim je krovovima izveden ekstenzivni zeleni krov ili krovni vrt prekriven sedumima. Iako ovakav tip krovnog vrta ne pruža nikakve dodatne sadržaje za boravak i uglavnom ne služi za aktivno korištenje, estetski je atraktivan i ne zahtijeva preveliku brigu u održavanju. Najmanji postotak ispitanika odlučilo se za odgovor b) koji predstavlja klasični prohodni ili neprohodni ravni krov koji ne pruža nikakve dodatne sadržaje i nije za korištenje, također fotomontaža na originalnom predlošku. Iz priloženih rezultata možemo zaključiti da postoji sve veća potreba za zelenim prostorima jer je više od 50% ispitanika potvrdilo da svi oblici i elementi zelene gradnje pozitivno utječu na svakodnevni život i rad. Kao dodatak, najveći postotak ispitanika, čak 58,1%, zaključilo je da ima prosječan životni standard, 29,7% ispitanika smatra da je njihov životni standard nešto iznad prosjeka, dok manji postotak otpada na znatno iznad prosjeka 6,5% i ispod prosjeka 5,8%. Ove brojke su bitne za razumijevanje našeg trenutnog znanja i stava o zelenoj gradnji, odnosno pokazatelj da u globalu, bez obzira na životni standard prepoznajemo kvalitetu koju nam nosi zelena gradnja.

Prednosti koje mogu potaknuti investitore i buduće korisnike da pristupe odabiru projekta i izgradnji, odnosno opremanju zelene zgrade svakako su uz povećanu funkcionalnu kvalitetu i oblikovanjeovako projektirane i izvedene zgrade, ušteda energije i vode, kao i povećana vrijednost zgrade zahvaljujući štednji. Kako društvena svijest raste tako se može očekivati i povećana razina ugleda onih koji odabiru ovakav način projektiranja, gradnje i korištenja, što je vidljivo i na dva odabrana primjera zgrada koje su projektirali Svebor Andrijević i Luka Korlaet.U svom nastajanju i trajanju zelena arhitektura, a napose svijest o zelenim radnim prostorima, mora obuhvatiti edukacijske mjere na svim razinama, dobru informiranost struke i napose javnosti, jer radi se o prostorima koji imaju direktan utjecaj na život i zadovoljstvo vlasnika i korisnika, stanovnika i zaposlenika. Stvaranje preduvjeta za život i rad u kvalitetno izgrađenom prostoru, uz stalnu prisutnost aktivnih promotora zelene arhitekture u svim segmentima društva, u vremenu koje je ispred nas, nužno će donijeti nove kvalitetne zelene projekte i drugačije prostorne odnose.

doc.dr.sc. Borka Bobovec, Matea Korasić

Internetski izvori: