Prije početka polaganja drvenoga poda uputno je provjeriti činitelje koji utječu na pravilno fizičko i tehničko stanje poda o kojima smo pisali u ranija četiri nastavka ovog niza članaka. Kakogod, mogu se izdvojiti četiri osnovna činitelja koji najizraženije utječu na pojavu grešaka ubrzo nakon polaganja: to su sadržaj vode podloge, sadržaj vode obloge (parketa), klimatski uvjeti kojima će drveni pod biti izložen u uporabi te prisutnost rizičnih faktora koji bitno doprinose pojavi grešaka. Ova četiri aspekta pri izvođenju drvenih podova potrebno je pravilno međusobno uskladiti da bi se izbjegle kasnije greške. Ovdje donosimo jednostavan “recept” za ocjenjivanje značaja tih činitelja i njihovo međusobno usklađivanje. Taj bi predložak, nadam se, imao poslužiti arhitektima pri projektiranju podova, građevinarima pri nadzoru radova, ali ipak najviše podopolagačima u sigurnom izvođenju radova bez rizika grešaka i reklamacija.
- UVOD
Prethodni članak, koji je raspravljao značaj vlage u podlogama drvenih podova, iskazao je ono što iznosi i većina normi odnosno tehničke literature za podove: ne postoji jednoznačno pravilo kojim bi se propisao najviši dozvoljeni sadržaj vode podloge pri kojem bi ugradnja drvene podne obloge bila bez rizika. Stanje poda pri izvođenju ovisi o kombinaciji fizičkih činitelja koji, ako se striktno poštuju, osiguravaju uspješno polaganje drvene podne obloge. Većina naših podopolagača to znade i većinom izvode izvrsne podove bez grešaka. Svejedno, povremeno se događaju greške i to stoga što se stručnjaci ne mogu „uhvatiti“ samo za određene predviđene tehničke vrijednosti, nego moraju poznavati svaki od tih činitelja zasebno, te razumijeti njihovo međudjelovanje. Primjera ima mnogo, navest ću samo dva slikovita slučaja.
Pisali smo da relativna vlažnost zraka pri polaganju treba biti u rasponu između 40 i 65 %. Pisali smo također da prema normama masivni parket mora imati sadržaj vode između 7 i 11 %, te da cementna podloga smije imati najviše 2,0 % CM vlage.
Primjer 1: Uzmimo da na podlogu vlage 1,8 % CM usporednim slogom polažemo klasični bukov parket sadržaja vode 7,5 % pri 58 % rel. vlažnosti zraka, uz 20 °C. Pretpostavimo da će se takva vlažnost zraka od 55 – 60 % održavati i u prvom razdoblju uporabe bez grijanja. Sve su vrijednosti mjerodavnih činitelja, dakle, u preporučenim granicama. Rekli bismo, „sve je suho“, sve je u redu. Kakogod, 1,8 % CM vrijednosti odgovara približno 85 %-tnoj vlazi zraka (ispod parketa), a rel. vlažnost atmosfere iznosi skoro 60 % (iznad parketa). Parket pri tim uvjetima ima ravnotežni sadržaj vode od 10,5 do 14 %, a mi ga ugrađujemo sa 7,5 % sadržaja vode. U kratkom vremenu drvo će primati vlagu kako odozgo, tako i odozdo, te s početnih 7,5 % navlažiti na 11 – 13,5 % sadržaja vode, što će prouzročiti bubrenje različitih iznosa, u ovisnosti o vrsti drva i strukturi dasaka, ali prosječno od 1,25 %. Pisali smo da promjene sadržaja vode drva do 3 % u osnovi ne prouzroče greške podne plohe, jer ih drvo kompenzira svojom plastičnom deformacijom i sabijanjem reški, ali sa svakim postotkom iznad toga drvo prosječno povećava dimenzije za 0,25 %. S povećanjem sadržaja vode parketa do 10,5 %, dakle, neće se uglavnom dogoditi ništa, ali s daljnjim povećanjem na 13,5 % širine parketa će nabubriti između 0,6% i 1,2 %, što znači 6 mm do 1,2 centimetra po metru širine poda. Prostorija širine 4 m mogla bi iskazati povećanje širine podne plohe do 5 cm, što zidne reške ne mogu kompenzirati, pa je rizik odizanja parketa praktično neizbježan. Sve je, dakle bilo „po pravilima struke“ ili kako se to žargonski kaže, „po PS-u“, a dogodit će se greška.
Primjer 2. Uzmimo da na podno grijanje, čiji je estrih osušen na 1,4 % CM, ugrađujemo hrastov parket sadržaja vode 9 %. Uvjeti pri ugradnji su odgovarajući tom ravnotežnom sadržaju vode drva, dakle 20 °C i 45 – 50 % rel. vlažnosti zraka, a takvi će se uvjeti održavati i u prostorijama u uporabi. Opet ćemo reći „ sve je suho“, sve je po pravilima struke. Parket, dakle, neće značajno niti primati, niti gubiti vodu u atmosferu odnosno u podlogu tijekom polaganja. Kad se u sezoni grijanja, međutim, podna ploha zagrije na 26-28 °C, relativna vlažnost zraka tik iznad nje past će na 25 – 35 %, pri čemu drvo ima samo 6-7 %-tni ravnotežni udio vode. Sušenje sa 9 % na 6 % sada pak prouzroči utezanje u iznosu između 0,6 i 1,2 %, dakle na svaki metar širine usporedno položnoga poda stvori se ukupno utezanje (suma zbroja reški) od 6 mm do 1,2 cm. Ako je parket širok 70 mm, pojedinačna reška će biti široka između 0,4 i 0,8 mm, što se ocjenjuje već nedozvoljenim i jako uočljivim nedostatkom.
Da zakompliciramo još više: ako je parket bukov, a ne hrastov, greške će biti izraženije i dogodit će se brže. Ako je masivni parket velike vitkosti (tanak a širok, kakav se u posljednje vrijeme često primjenjuje), recimo 14 mm debljine a 140 mm širine, greške će se vrlo brzo i uočljivo iskazati, čak i pri minimalnim bubrenjima i utezanjima. Ako je parket uljen, promjene će biti višestruko brže, a greške intenzivnije, nego ako je površina lakirana.
Zar to znači da ne smijemo primjenjivati bukovinu, široke parkete i uljiti površinu poda!? NE! Ponavljam: NE i NE!!! Do sada napisano samo znači da sve moguće utjecajne činitelje trebamo poznavati i uzimati u obzir da bismo bili sigurni u uspješan ishod radova. Jedna od najvećih povreda u mojoj karijeri je bila kada mi je jedan veliki građevinski investitor rekao da u njihovim objektima više neće ugrađivati drvene nego keramičke obloge, jer tada „nemaju problema“. Ja odgovaram: „Mi smo inženjeri, mi rješavamo probleme, i to prije nego se oni pojave“.
Što nam je činiti? Možemo, primjerice, u rizičnim slučajevima uporabiti višeslojni parket umjesto masivnoga, koji ima više nego dvostruko bolju dimenzijsku stabilnost (Korak 4/2017). Možemo primijeniti industrijski lakirani parket umjesto da on bude „otvoren“ tijekom polaganja, čime će se upijanje vode iz zraka smanjiti (Korak 3/2015). Možemo rabiti lakove debljeg filma a manje paropropusnosti (npr. dvokomoponentne poliuretanske lakove) umjesto paropropusne premaze, čime će se brzina izmjene vlage usporiti, a moguće posljedice odvijati u duljem vremenu i u manjem iznosu (Korak 3/2012). Možemo za nestabilnije elemente obloga rabiti čvršća ljepila, koja će ih bolje držati o podlogu, te pozorno ostvariti punoplošno lijepljenje parketa (Korak 2/2018). Ima, dakle, mnogo aspekata koje treba poznavati da bismo za svaki slučaj ugradnje drvenoga poda osigurali „pobjedničku kombinaciju“.
Do sada sam komplicirao, od sada ću pojednostavljivati.
- PREDLOŽAK USKLAĐIVANJA UVJETA PRI POLAGANJU
Na slici 1 je prikazana tablica koja predstavlja jednostavni predložak za ocjenjivanje rizika nastajanja grešaka na drvenim podovima ubrzo nakon polaganja i u prvom razdoblju uporabe. Pod prvim razdobljem uporabe mislim na razdoblje najčešće pojave grešaka po polaganju, a to je od dva tjedna do unutar dva mjeseca od završetka posla. Kakogod, predložak će nam poslužiti i za ocjenjivanje rizika nastanka grešaka u duljem “prvom” razdoblju uporabe, a to je najčešće do godine dana, odnosno do kraja prve sezone zimskoga grijanja u našim kontinentalnim krajevima.
Tablica se sastoji od četiri vodoravne pruge koje predstavljaju četiri osnovna činitelja usklađivanja fizičkih svojstava poda. Tri se odnose na vlažnost, i to na
- relativnu vlažnost zraka u prostoru nakon polaganja,
- proizvodni sadržaj vode drva i ravnotežni sadržaj vode drva pri određenim klimatskim uvjetima
- sadržaj vode podloge,
dok četvrta grupa obuhvaća posebne činitelje rizika za pravilno polaganje drvenih podova.
Kolone ili stupci, kojih ima šest, označeni su u zaglavlju s 0, 1, 2 ili 3: brojevi predstavljaju pondere, odnosno ocjenu značaja ili težine pojedinog činitelja u nekom području vrijednosti.
Ponderi će se u izračunu zbrajati, i njihov zbroj će predstavljati razred rizika pri polaganju poda. Ilustracija dodjeljivanja pondera je najjednostavnija na primjeru sadržaja vode drva. Ukoliko parket ima sadržaj vode između 9 i 11 %, tom smo razredu vrijednosti dali ponder 0, tj. parket je u optimalnom stanju i njegov sadržaj vode ne utječe na rizik pojave grešaka. Ukoliko je parket sadržaja vode između 7 i 9 %, dodajemo mu ponder 1, jer u vlažnom zraku takav parket može biti presuh za polaganje. Slično je i s parketom sadržaja vode između 11 i 13 %, ponder mu je 1: može biti prevlažan za suhe uvjete zimskoga grijanja. Naposlijetku, ukoliko parket ima manje od 7 % vode, ili pak više od 13 % vode, dajemo mu ponder 2 jer je vrlo izvjesno da će u normalnim uvjetima reagirati bilo bubrenjem i izdizanjem, bilo prevelikim isušivanjem i reškama.
- KAKO RABITI PREDLOŽAK?
Pravila za uporabu predloška glase:
PRAVILO 1): ukoliko se doznake pondera razilaze za više od 3 stupca, polaganje je rizično. Ukoliko su odabrani ponderi smješteni unutar tri susjedna stupca, polaganje je moguće, ali treba biti zadovoljeno i pravilo 2.
PRAVILO 2): ukoliko je zbroj pondera svih četiriju činitelja veći od 3, polaganje je rizično.
- Ukoliko je zbroj 2 ili manje, rizik ne postoji.
- Ukoliko je zbroj 3, rizik je zanemariv, a polaganje izvjesno bez grešaka
- ukoliko je zbroj 4, rizik pojave grešaka je velik
- Ukoliko je zbroj 5 ili više, polaganje se ne smije početi (greške su neizbježne).
PRAVILO 3): ukoliko je primijenjena parna brana, te ukoliko su sadržaj vode parketa i relativna vlažnost zraka u istom stupcu, od ukupnog zbroja se oduzima po 1 ponder.
Osnovni primjer dobrog ishoda prikazan je na slici 2a. dok je primjer lošeg ishoda prikazan na slici 2b.
Slučajevi na slikama 2a) i 2b) odnose se na situacije u kojima zapravo niti ne bismo imali potrebe rabiti predložak usklađivanja uvjeta za polaganje parketa. Svakome je stručnjaku, pa i većini laika, jasno da je u dobrom primjeru “sve u redu”, pa ovdje tablicu niti ne trebamo da bismo ocijenili uspješan ishod polaganja. Na primjeru na slici 2b, pak, svakome je jasno da su podloga i okolišni zrak prevlažni za pravilno polaganje parketa (vidi Smjernicu IV u Koraku 1/2019). Sasvim je izvjesno da će vrlo suhi parket iz podloge i iz zraka brzo preuzeti vodu, bubriti te koritaviti ili se odignuti.
Slučajevi prikazani na slikama 2a) i 2b), dakle, relativno su jednostavni. Sve je lako ako imamo samo jedan izrazito rizičan faktor (kao što je npr. prevlažna podloga, prevlažan ili presuh parket ili neodgovarajuće održavanje klime u prostoru). Također, sve je lako ako su svi činitelji u optimalnom području svojih vrijednosti. Predložak će, međutim, dobro poslužiti ako nema nekog izrazito istaknutog rizika, nego je naoko “sve u redu”, kao što je to bilo u primjerima u Uvodu, a rizik ipak postoji ili ga želimo provjeriti. U primjerima su sve vrijednosti podloge, parketa i klime bile u granicama predviđenim standardom ili pravilima struke, a činitelji ipak nisu dobro usklađeni. Pogledajmo kako izgledaju ti primjeri prikazani u našim predlošcima na slikama 3a) i 3b).
Naposlijetku, na slici 4 pogledajmo primjenu trećega pravila.
Ako u naš prvi primjer iz Uvoda uvrstimo izmjene koje smanjuju rizik grešaka nakon polaganja – primjenu parne brane i uskladimo vlagu parketa s okolišnom klimom, suma pondera će se bitno smanjiti. Prvo, zbog primjene parne brane oduzimamo jedan ponder jer dobra parna brana očigledno umanjuje značaj visoke vlage podloge. Ako još k tome primijenimo parket sadržaja vode 9,5 % umjesto 7,5 % (kako je to bilo navedeno u primjeru), ponderi vlage drva i vlage zraka će se naći u istom stupcu, što nam omogućuje da oduzmemo još jedan ponder. S malo tehničkih zahvata u projektiranju poda i izboru materijala možemo bitno smanjiti, odnosno praktično eliminirati rizik pojave grešaka. Tko je to rekao da je bukovina riskantna vrsta drva za podove!?!
- OBRAZLOŽENJA I DETALJI SKLADANJA PREDLOŠKA
Predložak, da bi bio praktičan za uporabu, skladan je kao pojednostavljen način usklađivanja raznih fičkih i tehničkih činitelja koji imaju utjecaja na kvalitetu izvedbe drvenoga poda i njegova odgovarajuća funkcijska i tehnička svojstva u prvom razdoblju u uporabi. Nastavno ćemo razmotriti detalje formuliranja ovog predloška, odnosno značaja pojedinih dodatnih činitelja koji nisu uvršteni u osnovni predložak, a koje treba imati u vidu služeći se osnovnim modelom predloška prikazanim na slici 1.
4.1 ŠTO JE I KAKO UVRŠTENO U PREDLOŽAK
Sadržaj vode drva s kojom je podna obloga proizvedena (odnosno koji iskazuje u trenutku polaganja) uvršten je na temelju poznatog Keylwerthovog dijagrama odnosa klimatskih uvjeta i ravnotežnog sadržaja vode drva, koja se može naći u mnogim priručnicima fizike drva i hidrotermičke obrade drva. Taj je dijagram, međutim, bio načinjen na temelju mjerenja za samo jednu vrstu drva (sitkansku smrekovinu), dočim smo i mi u Koraku pokazali da se reakcije pojedinih vrsta drva na promjene temperature i relativne vlažnosti zraka znatno razlikuju (Korak 3/2015). Svejedno, taj je dijagram dovoljno precizan za većinu vrsta drva i za sve praktične primjene. Razlike između pojedinih vrsta drva u dosezanju ravnotežnog sadržaja vode ipak su znatno manje nego što su to pojasevi vrijednosti u pojedinom stupcu tablice. Time je malo vjerojatno da će odstupanja od primjerice 0,5 % vode koju predmetni parket dosegne u odnosu na vrijednosti u retku 3, bitno promijeniti razred doznačenog pondera. Čak i da su izmjerene vrijednosti sadržaja vode parketa nakon otvaranja paketa na granici između dva stupca (npr. iznose 10,6 – 11,2%), bolje je konzervativno doznačiti viši ponder tom činitelju da bi se bilo u “sigurnoj zoni” odlučivanja. Kako bilo da bilo, samo će pojedini, vrlo specifičini slučajevi zahtijevati precizno mjerenje i izračun ponašanja neke vrste drva u zatečenim klimatskim uvjetima, pa je to posao za drvnotehnološkog stručnjaka, a ne za sve moguće korisnike našeg predloška.
Treći redak (sadržaj vode drva) opremili smo i oznakama normativno zadanih vrijednosti sadržaja vode glavnih podnih drvnih proizvoda (gotovi parketi 5 – 9 %, masivni parketi 7 – 11%. To smo učinili da bismo već prvim uvidom u tablicu predloška omogućili ocjenu kvalitete isporučenog proizvoda i dali dojam o odnosu vlage parketa i vlage zraka u pojedinom ambijentu. Ako, primjerice, isporučeni gotovi parket ima prosječni sadržaj vode od 10 %, znači da je vlažniji od vrijednosti zadanih normom (5-9%). Takav parket, međutim, može se ugraditi u prostoru korespondirajuće vlažnosti zraka u uporabi 55 – 65 %, pa ćemo ponderima uzeti u obzir da je dobro prilagođen stanju u kojem će se nalaziti najvećim dijelom godine. Slično tome, oznakom specijalne instalacije željeli smo upozoriti da je svakim izborom obloge potrebno uzeti u obzir prvo uvjete u uporabi, a tek onda normom zadane vrijednosti sadržaja vode drva. Ukoliko u javni, negrijani prostor (neki muzej, crkvu, dućan ili izložbeni salon) ugrađujemo parket, bolje je odstupiti od normiziranog zahtjeva maksimalnog sadržaja vode i odabrati parket koji ima između 11 i 13 % vode, da bi bio usklađen s uvjetima u kojima će biti ugrađen.
Nadalje, napomenimo da uporabom predloška treba imati u vidu razlikovanje između tri specifične vrijednosti sadržaja vode drva:
- proizvodni sadržaj vode
- ravnotežni sadržaj vode koji drvo dosegne tijekom polaganja
- ravnotežni sadržaj vode na podnom grijanju.
Radi pojednostavljenja uporabe predloška treći redak se odnosi samo na proizvodni sadržaj vode drvene podne obloge. Kakogod, uporaba predloška nam također omogućuje uvid u usporedbe klimatskih uvjeta i druga dva sadržaja vode drva: ukoliko, primjerice, polažemo parket u vlažnom okolišu (npr. 15 °C i 75 % rel. vlažnosti zraka), vodit ćemo računa da bi ravnotežni sadržaj vode nakon nekoliko dana mogao iznositi 12 – 13%, pa to treba uzeti u obzir pri ocjeni je li sadržaj vode isporučenog parketa odgovarajući za predviđeni posao: ukoliko on iznosi samo 7,5 %, već pri polaganju može nastati problematično bubrenje obloge i mnoge posljedične greške. S druge strane, na podnom grijanju će parket imati niži sadržaj vode nego što to pokazuju prosječni klimatski uvjeti u sredini prostorije. Ovdje ravnoteža između vlage drva (redak 3) i vlage zraka (redak 1) ne vrijedi u potpunosti, no zato smo činitelj podno grijanje uvrstili u rizične činitelje s ponderom 2. Time uporaba predloška upozorava na poseban oprez koji je potrebno imati pri izvedbi grijanih drvenih podova, ali i o tome smo već ranije donijeli detaljne tehničke upute (Korak 4/2015: Parket na podnom grijanju).
Naposlijetku, odnose činitelja vlage zraka u prostoru i sadržaja vode drva na podu smo uzeli u obzir i pri primjeni trećega pravila za ocjenu rizika polaganja. Ukoliko su sadržaj vode drva i najčešće održavani klimatski uvjeti u prostoru usklađeni (u istom stupcu), slobodno oduzmemo jedan ponder od zbroja svih činitelja. Naravno da tijekom godine klimatski uvjeti variraju, a da se tome prilagođava i sadržaj vode parketa. Svejedno, drvo se polako, bez većih grešaka, prilagođava normalnim godišnjim klimatskim oscilacijama u nekom prostoru, pa smo radi pojednostavljenja uporabe predloška “relativnu vlažnost zraka” u prvom retku definirali kao vrijednosti koje se u prostoru održavaju najvećim dijelom godine.
Vlaga podloge je četvrti redak, a njega smo opremili trima linijama koje donose vrijednosti sadržaja vode podloge određene različitim metodama mjerenja (karbidnim tj. CM mjerenjem, odvagom i sušenjem odnosno KRL mjerenjem korespondirajuće vlage zraka). Odnosi između tih vrijednosti postavljeni su na temelju podataka Schnella (1985) i njemačke tehničke literature (vidi Korak 1/2019: Kontrola vlage u podlozi). Treba napomenuti da ovdje navedeni odnosi između definiranih vrijednosti nisu nikada linearno točni: CM vrijednost može u odnosu na stvarni sadržaj vode klasičnog cementnog estriha biti 1% do 1,5 % niža, što ne omogućuje sasvim točan proračun, nego radije omjer vrijednosti s njihovim kolebanjima. Kakogod, bitno je da smo vrijednosti pondera u stupcima doznačili tako da budemo na konzervativnoj strani odluke o podobnosti podloge za polaganje. Iz toga proizlaze i male razlike u doznakama vrijednosti po stupcima u Tablici 1: dok smo u članku o vlazi podloge (smjernica IV, Korak 1/2018) iskazali da najveće dozvoljene vrijednosti vlage podloge mogu biti 2 % CM odnosno 3 % težinski, ovdje smo “crveno” područje pomaknuli na 1,8 % CM i 3,3 % težinskih udjela vode. To je točno u skladu s higrometrijskim vrijednostima po KRL metodi, koja niti u jednoj normi ne dozvoljava polaganje poda iznad 85 %-tne KRL vrijednosti.
Retku Vlaga podloge dodali smo i oznaku da svim suhim podlogama doznačujemo ponder 0. Suhe podloge (npr. OSB ploče ili mineralne predgotovljene podloge) imaju različite proizvodne sadržaje vode, tako da doznaka u našem predlošku predstavlja znatno pojednostavljenje, ali industrijski proizvedene suhe podloge su načelno sasvim sigurne za polaganje drvenih podova. Ovakvom doznakom smo željeli pojednostaviti uporabu predloška, ali unatoč tome treba ponovno naglasiti ono što smo pisali u prošloj Smjernici, a to je da i sadržaj vode svake suhe podloge treba mjerenjem provjeriti prije početka podopolagačkih radova.
Rizični činitelji su unešeni u drugi redak tablice predloška, a odabrani su, prema općem iskustvu, samo oni najutjecajniji i najčešće prisutni: vitkost masivnog parketa, instalacija na podnom grijanju, bukovina i jasenovina kao sirovina te uljena površinska obrada. Samo radi osnovnog određenja su u stupcu s ponderom 0 navedeni hrastovina kao najčešća (a stabilna) vrsta drva, te višeslojni parketi kao dimenzijski načelno stabilni podni proizvodi.
4.2 ŠTO I ZAŠTO NIJE UVRŠTENO U PREDLOŽAK
Više aspekata fizike polaganja drvenih podova nije moglo biti uvršteno u tablicu predloška, sve da bi ona bila jednostavna i brza za uporabu. Stoga ćemo ovdje samo ukratko naznačiti i druge tehničke aspekte vezane uz osnovna četiri retka činitelja da bi stručnjaci i njih mogli imati u vidu pri uporabi predloška.
KLIMATSKI UVJETI U PROSTORU I TEMPERATURA. Klimatski uvjeti u prostoru određeni su samo vrijednostima relativne vlažnosti zraka u prvom retku tablice. Jasno je da su klimatski uvjeti točno određeni samo usporednim uzimanjem u obzir temperature i relativne vlažnosti zraka (vidi Korak 3/2015 te 1/2019), pa ocjenjivanje podobnosti i dodjela pondera samo na temelju vlažnosti zraka predstavlja veliko pojednostavljenje. Kakogod, predložak je namijenjen poglavito za stambene i poslovne prostore, u kojima se radi ugode boravka temperatura uvijek održava u relativno uskom rasponu: kad je hladnije od + 18 °C onda nam je zima, kad je toplije od + 24 °C onda nam je”vruće”, pa takve uvjete redovito mijenjamo bilo grijanjem u zimi bilo hlađenjem i ventilacijom ljeti.
“VLAGA PROSTORA”. Relativna vlažnost zraka donešena je u tablici navodom svojih mjernih vrijednosti, dočim je za polaganje parketa poželjno poznavati uobičajene klimatske uvjete prema namjeni pojedinog prostora. Oni nisu uvršteni u predložak radi pojednostavljenja, a i stoga što je njih nezahvalno deklarirati: već prema navikama korisnika, dimenzijama prostora i slično, isti tip prostora može u uporabi imati vrlo različite klimatske uvjete. Kakogod, u literaturi se nađu opće odrednice klimatskih uvjeta u pojedinim tipovima prostora, koji mogu biti orijentir pri odabiru pondera za činitelj “relativna vlažnost zraka” (tablica 1).
Tablica 1. Orijentacijske vrijednosti relativne vlažnosti zraka pri temperaturama tipičnim za pojedine prostore interijera
SVOJSTVA PODLOGE ovdje nisu posebno razmatrana, a predložak je pripremljen samo za klasične cementne estrihe i suhe podloge i to za polaganje lijepljenjem. Prvi razlog tome je što smo radili predložak za najčešće primjenjivanu tehniku izvedbe podova. Drugo, najviše fizikalnih grešaka se događa na cementnim estrisima. Treće, estrisi s aditivima ne mogu se svrstati u jednu kategoriju optimalne vlage, nego se svaki mora pripremiti – a njegova vlaga mjeriti – prema uputama proizvođača. Naposlijetku, čavlani podovi ili oni plivajući na suhim podlogama najčešće se ugrađuju u suhim uvjetima, a obloga nije čvrsto spregnuta o podlogu, pa predložak za njih nije mjerodavan. Kakogod, nadamo se da će ovakav predložak i način razmišljanja kojim je on ostvaren dobro poslužiti i za takve izvedbe podova.
RIZIČNI ČINITELJI koji nisu tako značajni kao oni uvršteni u predložak, ali koji ipak trebaju biti u načelnom stavu uzeti u obzir, su sljedeći:
– unakrsno polaganje (u riblju kost ili četvorine) je mnogo manje rizično nego usporedno polaganje
– manji podni elementi su manje rizični od onih velikih dimenzija
– deblji masivni elementi su manje rizični od onih tankih (ovo ne vrijedi za mozaik parket)
– uži masivni parket je manje rizičan od širokih elemenata
– radijalna tekstura elemenata (bočnice) je mnogo stabilnija od tangentne teksture (bočnica)
– dimenzijska stabilnost podnih elemenata dolazi u velikom rasponu (Korak 4/2016). Samo vrlo pojednostavljeno se može reći da višeslojni elementi spadaju u stupac s ponderom 0, jer i među njima ima nestabilnih proizvoda (onih sa srednjicom od iverice ili HDF-a), dok među masivnim proizvodima ima i vrlo stabilnih elemenata (npr. uski, industrijski lakirani, radijalni parketi od hrastovine).
– od vrsta drva koja imaju velike iznose bubrenja i utezanja navedene su samo bukovina i jasenovina jer se najčešće primjenjuju. Nestabilne su još i bagremovina, trešnjevina, ipè lapacho, nešto manje američka hrastovina i javorovina
– pregrijano drvo (TMT) je dimenzijski stabilnije od prirodnog drva
– tvornički lakirani elementi se manje rizično polažu nego što to omogućuje površinska obrada na zgradi
– bezvodna sintetička ljepila su bolja od vodenih disperzija, pogotovo za tanke i široke masivne elemente.
4.3 ŠTO SE I KAKO PODRAZUMIJEVA
Pojedini činitelji pri polaganju drvenih podova ovdje se uopće ne razmatraju, odnosno njihova pravilna kontrola se podrazumijeva, iako oni mogu utjecati na stvaranje grešaka u kombinaciji s ovdje odabranim činiteljima. Svakoj vrsti parketnih elemenata primjereno je određeno ljepilo i tehnika lijepljenja, pa se pravilni tehnički postupci pri izvedbi poda podrazumijevaju. Ukoliko je primijenjeno previše mekano ljepilo za vrlo vitke elemente, ili ono nema odgovarajuću adhezivnu čvrstoću o podlogu, to će doprinijeti koritavljenju i odizanju obloge u uvjetima povišene vlažnosti zraka, ali to nije činitelj fizike ugradnje poda. Stoga činitelje vezane uz izbor ljepila, njegove karakteristike te tehniku lijepljenja (količina nanosa, izbor ozubljenja lopatice ili način nanošenja istiskivanjem iz tuba, potpuna nalijepljenost dasaka i sl.), kao i odgovarajuća svojstva podloge, a pogotovo njezine površine, podrazumijevamo kao prisutne u optimalnim svojstvima.
Nadalje, pravilna izvedba zidnih reški odnosno dilatacijskih razdjelnica se podrazumijeva, iako se ona ovakvim predloškom ne može općenito predvidjeti jer se specifično projektira za svaki pojedini pod.
Također se podrazumijevaju i pravilni uvjeti na gradilištu nakon izvedbe poda. Nikakvi dodatni mokri radovi (zaglađivanje i bojenje zidova) ili pranje poda mokrim priborom ne mogu se uvrstiti u standardni postupak izvedbe poda. S obzirom da je prema normi HRN CEN/TS 15717 obavezno u razdoblju iza završetka posla ostvariti uvjete čim sličnije uvjetima u uporabi, nema potrebe u predložak uvrštavati anomalije kao što su održavanje vlažnih, hladnih uvjeta u zatvorenom prostoru prije useljenja ili dozvoljavanje prekomjernog osunčanja poda u tom razdoblju.
- SLUČAJEVI IZ PRAKSE
SLUČAJ IZ PRAKSE 1: HOTEL
Karakteristične pojave prvog slučaja iz prakse prikazuju slike 5 a) i b). Radi se o hotelskoj zgradi koja je renovirana različitim izvedbama podloga, primjenom istog ljepila (2K poliuretansko, čvrsto-elastično ljepilo) i istoga parketa (14 mm hrastov masivni parket), a površinska obrada je izvedena vodenim lakom na zgradi. U nekim se prostorima pojavljuje očito i neprihvatljivo rasušivanje obloge (slika 5 a), dok u ostalim prostorima praktično nema grešaka (slika 5 b). Očito je da je glavni razlog grešaka u vidu pojave reški bila neodgovarajuća klima u pojedinim prostorima, u kojima se održavala pretjerano niska relativna vlažnost zraka (zbroj pondera 4, uz povišen početni sadržaj vode parketa od 12 %). U ostalim prostorijama, u kojima se održavala primjerena vlažnost zraka, grešaka praktično nema (slika 5 b, zbroj pondera 2). Podopolagač bi primjenom tablice za usklađivanje uvjeta mogao izabrati parket nižeg početnog sadržaja vode, koji bi bio bolje prilagođen očekivanim uvjetima u uporabi (hotelske sobe koje se griju a rijetko se izdaju), ili bi mogao upozoriti korisnika na potrebu pravilne prilagodbe klime u sobama. Ovdje su olakotne okolnosti bile radijalna tekstura daščica (koja prouzroči dvostruko manje reške od tangentnih daščica parketa), unakrsno polaganje umjesto usporednog, primjena bezvodnog ljepila i primjena parne brane na cementnoj podlozi. Bez ovih dodatnih povoljnih parametara zbroj pondera na slici 5a) bi bio čak i veći od 4, pa bi greške bile izraženije.
SLUČAJ IZ PRAKSE 2: KAZALIŠTE
Za drugi slučaj iz prakse sam odabrao primjer prevlažnoga prostora u jednom obnovljenom kazalištu. Postojeća pozornica je samo obnovljena brušenjem i lakiranjem, a ovdje je parket već bio prilagođen vlazi prostora. S obzirom da su uvjeti sadržaja vode drva i relativne vlažnosti zraka usklađeni, iako previsoki, nema istaknute greške koritavljenja ili izdizanja. U parteru je, međutim, stavljan novi parket koji je primao vlagu kako iz podloge, tako i iz zraka, i to uz otegotne okolnosti: usporedno polaganje poprijeko na duljinu prostora od 20 m, te neodgovarajuće dilatacijske razdjelnice. Greška je bila praktično neminovna, i očigledno bi se primjenom našega predloška mogla predvidjeti.
- ZAKLJUČAK
Prikazan je predložak za usklađivanje triju osnovnih fizičkih parametara za pravilno izvođenje podova (sadržaj vode drva, vlaga podloge i vlaga zraka) s četvrtim parametrom koji obuhvaća eventualno rizične dodatne činitelje (podno grijanje, velika nestabilnost drvenih elemenata i drugo). Iako taj predložak predstavlja pojednostavljen način ocjenjivanja stanja na gradilištu, njime se može jednostavno služiti za generalno predviđanje rizika grešaka, čak i u dvojbenim situacijama, u kojima nema pojedinog prekomjerno utjecajnog negativnog činitelja. Nadamo se da će korisnici ovog predloška povratnim informacijama potvrditi njegovu opravdanost i točnost, te njegovom primjenom moći izbjeći greške u fazi izvedbe drvenih podova odnosno u prvom razdoblju uporabe.
LITERATURA
HRS CEN/TS 15717 (2017): Parketne podne obloge – Opće smjernice za ugradnju (CEN/TS 15717:2008)
Schnell, W. (1985): Zur Ermittlnung von Belegereife und Ausgleichfeuchte von mineralisch gebundenen Estrihcen. Boden, Wand, Decke 1/1985
Turkulin, H. et al.(2012): Površine lakiranih drvenih podova – površinska svojstva i ispitivanja. 3. dio: Rezultati i razredba. Korak – stručni časopis o podnim oblogama, građevinskim tehnologijama i energetskoj učinkovitosti Vol 10. br. 3: 20 – 23. https://korak.com.hr/korak-039-rujan-2012-povrsine-lakiranih-drvenih-podova-povrsinska-svojstva-i-ispitivanja-3-dio-rezultati-i-razredba/
Turkulin, H. (2015): Utjecaj vlažnosti zraka na drvene podove: mitovi, legende i stvarnost. KORAK – stručni časopis o podnim oblogama, građevinskim tehnologijama i energetskoj učinkovitosti, Vol. 13 br. 3, str. 9-13. https://korak.com.hr/korak-051-utjecaj-vlaznosti-zraka-na-drvene-podove-mitovi-legende-i-stvarnost/
Turkulin, H. (2015): Parket na podnom grijanju. Korak – stručni časopis o podnim oblogama, građevinskim tehnologijama i energetskoj učinkovitosti Vol 13. br. 4: 12 – 17 https://korak.com.hr/parket-na-podnom-grijanju/
Turkulin, H. (2018): Parket na podnom grijanju 2. dio: Rizici, prikladnosti i prilagodbe. Korak – stručni časopis o podnim oblogama, građevinskim tehnologijama i energetskoj učinkovitosti Vol 16. br. 2: 8 – 15 https://korak.com.hr/parket-na-podnom-grijanju-rizici-prikladnosti-prilagodbe/
Turkulin, H. (2019): Smjernice za izvođenje drvenih podova. 4.dio: Kontrola vlage u podlozi. Korak – stručni časopis o podnim oblogama, građevinskim tehnologijama i energetskoj učinkovitosti Vol 17. br. 1: 13 – 22. https://korak.com.hr/kontrola-vlage-u-podlozi/