Zanimljiva je povijest našeg osnovnog gradivnog materijala za izradu namještaja – iverala. Ideja da se nosiva ploča iverice s obje strane presvuče slojem umjetnog materijala (melaminske smole) pokazala se izuzetno uspješnom i dalekovidnom, te je unijela pravu revoluciju u proizvodnji namještaja i sličnim gospodarstvenim granama. Tijekom vremena, uz brojna tehnička i tehnološka poboljšanja taj materijal je evoluirao u ono što danas zovemo iveralom.Na samom početku vanjski izgled tih ploča, boja, dezen/uzorak i tekstura površine, dakle ono što danas jednom rječju zovemo “dekorom”, bio je sve samo ne atraktivan. Uglavnom su to bile glatke površine, jednobojne ili s uzorkom koji je podsjećao na platnenu površinu. Kasnije su se proizvođači dosjetili da bi mogli oponašati i dezen sličan površini drveta. Oponašati, dezen i sličan su izrazi namjerno upotrebljeni. Od dezena su obično to bili natur bukva i panama platno, a boja bijela i sav namještaj izrađen od tih materijala izgledao je “plastično” i jeftino, a pojedine kompozicije su bile nalik jedna na drugu kao jaje jajetu. S tim da moramo uzeti u obzir da je “plastični” izgled zapravo bio pozitivna karakteristika, odnosno “feature”, jer je u to doba upotreba plastičnih materijala bila moderna.
Prvi iskorak u površinskoj obradi povezan je s težnjom da se izbjegne glatki, plastični odsjaj što se postiglo uvođenjem teksture “narančine kore”, sitnim ispupčenjima površine koji pod povećalom zaista djeluju poput narančine kore. Materijal sad više nije onako sterilno gladak, a odbijanje svjetla u različitim smjerovima ističe boju i daje dodatnu “dubinu” izgledu površine. Drvni dekori su ili još uvijek glatki, ili se dodaju uske uzdužne pore koje zajedno sa izmjeničnim sjajnim i mat prugama koliko-toliko uspijevaju dočarati drvnu površinu.
Daljnje poboljšanje je nastalo uvođenjem blagih uzdužnih ispupčenja paralelnih s linijaturom slike drvne površine, sličnih onima koji nastaju prilikom obrade drveta metodom četkanja. Takva površina, zajedno sa novim i sve realističnijim slikama izuzetno atraktivnih vrsta drveta rezultirala je nastankom čitavog dijapazona novih drvnih dekora koji su sad predstavili potpunu novost u dizajnu materijala. Kod Eggera su to dekori pod komercijalnim nazivom Woodline, odnosno pod oznakom strukture ST22.
Slika 5. Woodline mocca H1428 ST22
Variranjem ST22 strukture i u poprečnom smjeru, dobila se struktrura ST10, a kad su se na nju aplicirale slike hrastovog drveta s naglašenim prugama okomitim na smjer godova koji sugeriraju tragove zubaca pile, nastali su dekori kao što su Eggerovi H1145 hrast Bardolino, odnosno njegova tamnija varijanta H1151 hrast authentic smeđi. Ti dekori, odnosno njihove varijante su polučile ogroman uspjeh kod kupaca, dizajnera i proizvođača namještaja.
Slika 6. Urbano natur H3070 ST22
I konačno, evolucija drvnih dekora završava uvođenjem materijala s reljefnim karakteristikama površine, porama i njihovom dubinom koje su sad u potpunosti usklađene sa slikom drvne površine. Različiti proizvođači imaju različita komercijalna imena koja opisuju te dekore, tako da ih talijanski prizvođač CLEAF naziva “thermo structured surface”, referirajući se time na proizvodni postupak, dok u Eggeru imaju naziv sinkro pore, odnosno FEELWOOD, što još bolje opisuje glavnu karakteristiku tih materijala. I jedan i drugi spomenuti proizvođač uvode više različitih tekstura da bi pokrili svu različitost imanentnu drvnim površinama.
Slika 7. Hrast Bardolino natur H1145 ST10
Kako je nemoguće sve posebno prikazati, ograničit ću se samo na par ilustrativnih primjera.
Tako veliki evolucioni pomak i njegovi pozitivni rezultati daju nam za pravo da govorimo o potpuno novom materijalu. Iako je svima jasno da ništa ne može nadmašiti izgled dobro obrađenih površina prirodnog drveta iverali sa sinkro porama nisu daleko od toga. Međutim moramo imati u vidu da se promišljenim dizajnerskim intervencijama u samu sliku pomno odabrane drvene površine i pripadajuću im teksturu i pore postiglo da to više ne predstavlja imitaciju prirodnog drveta, već više njegovu, sad već gotovo umjetničku, interpretaciju.
Drvo je, kao takvo, recimo “nadmašeno” i to otvara slobodu izbora dizajnerima/arhitektima/namještajcima da nove materijale koriste ili na stari način ili da ostvare potpuno nove koncepte upotrebe drveta, odnosno “drveta” koje do sad nisu bile moguće jer umjetni materijali nisu bili dorasli tako namijenjenoj ulozi, a prirodno drvo je bilo jednostavno preskupo…
Slika 8. Sinkro pore (EGGER ST28, FEELWOOD Nature) za najnoviju generaciju drvnih dekora
Velika ulaganja u tehnoško dizajnerski razvoj i sofisticirane metode proizvodnje rezultirale su time da su ovi materijali značajno skuplji od dosadašnjih drvnih dekora. Odnos cijena je od 80-120 kn za standardne iverale do otprilke 180 kn za nove sa sinkro porama, sve po kvadratnom metru i s uključenim PDV-om. Objektivno govoreći i s obzirom na to što se dobije za tu razliku u cijeni, ona bi mogla biti i veća, ali s obzirom na krizna vremena i način na koji se promišlja i cijena i moguća upotreba, tu postoje barem dva uočena klasična nesporazuma na koje ovdje moram upozoriti.
Kao i kod svih ekskluzivnih materijala njihova pretjerana i nekritička upotreba izravno ugrožava sve njihove prednosti. Svaki ekskluzivni materijal traži svoj prostor da se na njemu može razviti, podlogu na kojoj će se isticati i svog kontrapunkt kolegu koji mu u tom isticanju pomaže. Ako se to ne poštuje postoji velika mogućnost da nam naš “skupi” i lijepi materijal umre od gušenja pod pritiskom svoje braće po dekoru i rubnim trakama. Ta gorka sudbina je zadesila gore spomenuti Hrast Bardolino dekor. Ako ste bili u bilo kojem salonu namještaja u zadnjih par mjeseci mogli ste vidjeti da je gotovo 50% namještaja svih vrsta napravljeno uz upotrebu tog dekora. U nekima od slučajevima je njegova upotreba opravdana i smislena, u nekima baš i ne, ali opća prenapučenost tim dekorom uzrokovala je da on izgubi gotovo sve od svoje elegantne i decentne rustikalnosti i postane plastično bezličan. Bardolino izgleda nema sreće na ovim prostorima, on dijeli ime i porijeklo, obale jezera Lago di Garda, s vinom Bardolino, kojega su u jednom našem trgovačkom centru preimenovali u “Bradolino DOCG”…
…I UTJECAJ NA CIJENU
Drugi uobičajeni nesporazum je u vezi cijene. Prilikom odabira skupih dekora često se misli da će za toliko biti skuplji i namještaj izveden od njega. Međutim, skupi dekori se gotovo nikad ne upotrebljavaju za izradu čitavih kompozicija namještaja. Kako sam gore već rekao, oni bi se uvijek trebali kombinirati s ostalim jeftinijim dekorima, uglavnom na frontama i to ne svima, odnosno za akcent plohe ili volumene, itd. Kao primjer ću prikazati jednu manju, skromnu kuhinju, koja zahvaljujući upotrebi dekora H3325 ST28 hrast Gladstone Tabak prestaje biti skromna i postaje ekskluzivna.
Ukupna površina dekora H3325 je cca 4 m2, što pomnoženo s maloprodajnom cijenom od 180 kn iznosi 720 kn. Ako umjesto H3325 uzmemo najjeftiniji iveral po cijeni od 80 kn dobijemo ukupno 320 kn. Razlika u cijeni je dakle 400 kn, a to je zapravo i realna razlika jer su usluge rezanja, kantiranja, dostave, montaže jednake za svaki iveral, a isto tako jednako nas koštaju i konstruktivni i ukrasni okovi, kao i rubne trake. Dakle, od dosadnog sivila do ekskluzivnosti dijeli nas razlika u cijeni od 400 kn. Ako želimo biti štedljivi, a želimo, tu razliku lako možemo nadoknaditi izborom nekog od ugradbenih uređaja, slavine ili sudopera iz nižeg cjenovnog razreda. Pitanje je da li nam je stvarno potrebna slavina od 2.000 kn, ili skupa elektronika modernih kuhinjskih uređaja koja je skrivena duboko u njihovim manualima i s njom ćemo se susresti par puta godišnje, a fronte mile nam kuhinje gledat ćemo svaki dan i one će naš prostor činiti elegantnim i atraktivnim umjesto dosadnim i na kraju, odnosno na početku, “plastičnim”.
Ovo je, dakako, samo dio priče o evoluciji iverala jer, osim drvnih dekora kojima sam se ovdje pozabavio značajni pomaci se događaju i kod ostalih dekora, jednobojnih, onih s raznim uzorcima, kao i kod dizajna radnih ploča, ali o tome u slijedećem izdanju.
