Direktiva Europske Unije o vodama koja je donesena 23. listopada 2000. ističe važne stavke kojima je usuglašena definicija vode kao nekomercijalnog proizvoda, već naslijeđa koje je potrebno čuvati, a opskrba vodom je djelatnost od općeg interesa. Dobra kakvoća vode doprinjet će, naravno, opskrbi stanovništva pitkom vodom. Kao dio opće politike zaštite slatkih voda, Vijeće je zatražilo program akcija usmjerenih na održivo upravljanje i zaštitu slatkovodnih resursa. 1996. donesen je prijedlog Direktive Vijeća kojime se utvrđuje okvir europske vodne politike. Sukladno članku 174 Sporazuma, „politika je Zajednice u odnosu na okoliš ostvariti ciljeve očuvanja, zaštite i poboljšanja kakvoće okoliša, uz promišljenu i racionalnu uporabu prirodnih resursa. Politika se mora temeljiti na načelu predostrožnosti i na načelu da se moraju poduzimati preventivne mjere, da se štete po okoliš moraju prvenstveno otklanjati na njihovom izvoru, te da onečišćivač štetu mora platiti. U zajednici su prisutni različiti uvjeti i različite potrebe koje zahtijevaju specifična rješenja, pa je te činjenice potrebno uzimati u obzir prilikom planiranja i realizacije mjera za zaštitu i održivu uporabu vode u okviru riječnog sliva. Odluke treba donositi što je bliže moguće mjestima gdje je voda izložena nekom utjecaju ili gdje se koristi. Prednost treba dati akcijama koje potpadaju pod odgovornost zemalja članica, izradom programa mjera prilagođenih regionalnim i lokalnim uvjetima. Učinkovita i usklađena vodna politika treba voditi računa o osjetljivosti vodenih ekosustava smještenih blizu obala i estuarija, ili u zaljevima i relativno zatvorenim morima, jer na njihovu ravnotežu snažno utječe kakvoća kopnenih voda koje teku u njih. Zaštita stanja voda u riječnim slivovima donijet će gospodarske dobiti doprinosom zaštiti riblje populacije, uključujući i priobalne riblje populacije.
Zemlje članice Europske Unije trebaju djelovati unutar usklađenog zakonskog okvira te odrediti zajednička načela i opći okvir za djelovanje za zaštitu i održivu uporabu vode. Osim toga, zemlje članice Europske Unije stranke su u brojnim međunarodnim konvencijama koje sadrže važne ugovore o zaštiti voda.
Primjerice Konvencija o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora, potpisanoj u Helsinkiju 9. travnja 1992, Konvencija o zaštiti morskog okoliša Sjeveroistočnog Atlantika, potpisanoj u Parizu 22. rujna 1992., Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja, potpisanoj u Barceloni 16. veljače 1976. itd.