Izvor: Arhiva Borislav Doklestić
Slika 1: Borislav Doklestić, Skica 1, predstavljeno na izložbi „Tratinska – život ulice”, 15.9. do 7.10.2022., galerija Modulor Zagreb
Sustav zaštite i unaprjeđenje regulative osnova su za podizanje društvene svijesti i poboljšanja brige za prostor s obzirom na to da se uz dobru i provedivu regulativu podiže kvalitete odnosa javnih i privatnih vlasnika, kao i korisnika prema gradu. Ovo je posebno važno u kontekstu pažljivog osluškivanja klimatskih promjena i posljedica koje one, već vidljivo, imaju na izgrađene prostore. Novu „Strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama“ Europska komisija usvojila je u veljači 2021., [1] znači relativno je nov. Tom strategijom utvrđuju se načini i daju preporuke kako se Europska unija može prilagoditi neizbježnim utjecajima klimatskih promjena i postati otporna na nadolazeće promjene do 2050. Strategija se širi i izvan sektora obuhvaćenih Strategijom EU-a za prilagodbu iz 2013., kojom je bila obuhvaćena poljoprivreda, infrastruktura i osiguranje. Hrvatska ima „Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama“ iz 2020. [2] u kojoj je obrađena ranjivost različitih sektora na klimatske promjene, među kojima je odabrano osam ključnih – vodni resursi; poljoprivreda; šumarstvo; ribarstvo; bioraznolikost; energetika; turizam i zdravlje i dva međusektorska tematska područja iznimno važna za nas – prostorno planiranje i uređenje te upravljanje rizicima.
Slika 2: Borislav Doklestić, Skica 2, predstavljeno na izložbi „Tratinska – život ulice”, 15.9. do 7.10.2022., galerija Modulor Zagreb
Prostorno planiranje kao zona interesa u ovom kontekstu, važno je zbog niza elemenata koji združeni doprinose stvaranju boljeg sutra u odnosu na klimatske promjene. Ako krenemo od uvažavanja povijesnosti i promjenjivosti uzoraka urbane tipologije, moguće je u kontekstu klimatskih promjena gradogradnju usmjeriti prema projektima razvoja infrastrukture i materijalne imovine unoseći nove, sada evidentno postojeće klimatske varijabilnosti i buduće klimatske promjene. Ovo je važno zbog nužnog adaptiranja postojećih struktura, kako bi se smanjio nekontrolirani rast suburbanih zona gradova. Danas, još uvijek kroz konstruktivnu rekonstrukciju i sanaciju gradova i mjesta pogođenih potresima, kao i sve prisutnijih, i sve obimnijih poplavljenih područja, imamo šansu da dio izgrađenih prostora pomno sagledamo. I naravno, saznanja i zaključke primijenimo na sve druge oblike obnove gradova i građevina koje su protokom vremena izgubile primarnu ljepotu, stabilnost ili važnost, a sve to kroz promjenjivost urbane tipologije.
Izvor: Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Slika 3: Sonja Jurković, Prostorni plan Doline, Vrelo – Jasenak, Plan namjene površina, skica
No, krenimo redom. Stvaranje i planiranje grada društveno je i tehnički odgovorna disciplina, a klimatski aspekti, stvaranje fizičkog, dijeljenje prostora i infrastrukture te preklapanje različitih mjerila, moraju postati nezaobilazni elementi u zauzimanju novih stavova u odnosu na planiranje i na projektiranje. Na razini EU 2009. godine osmišljene su neformalne „Smjernice za voditelje projekata“ [3] čija je svrha pomoći u upravljanju dodatnim rizicima vezanim za klimatske promjene te upotpuniti sastavni dio procjena koje se primjenjuju u fazi razvoja projekata. To je jedan od mnogih alata koji može pomoći smanjiti gubitke izazvane klimatskim promjenama u okviru javnih, privatnih i javno-privatnih ulaganja, i na taj način povećati otpornost investicijskih projekata, ali i gospodarstava u cijelosti. Primjena ovih Smjernica također omogućuje nositeljima razvoja projekata da investitorima, što nije nikad jednostavno, pokažu i dokažu da prilikom razvoja projekata treba nužno, i svakim danom sve više, voditi računa o otpornosti na klimatske promjene, kroz poboljšavanje načina korištenja prostora svakodnevice. Klimatske promjene zasigurno već utječu i sve više će utjecati na društvo i okoliš, na grad. Prvenstveno na materijalnu imovinu kroz interakciju prirode i izgrađenog, imajući u vidu da su arhitektura i urbanizam na udaru novih vlasnika, novih investitora. Postoji niz primjera na kojima su intervencije na zgradama i postojećim urbanim sklopovima sjajno odrađene, iz čega je vidljivo da struka dobro zna svoj posao, no, problemi evidentno postoje. Zaštita vrsne gradnje i urbanističkih rješenja, prije svega je pitanje pristojnosti prema graditeljskom nasljeđu, i prema ukupnom prostoru koji imamo. Ako to stavimo u kontekst događanja sa sve češćim poplavama, ili neuobičajeno jakim kišama, trebamo se upitati, kako otkloniti buduće štete, ne samo izgradnjom zaštitnih sustava, već prostornim planiranjem i zabranom gradnje u područjima koja su na udaru visokih voda.
Slika 4: Vlado Antolić, Direktivna regulaciona osnova Duge Rese, 1949.
Kad govorimo o izvedenim zgradama i urbanim sklopovima, gradovima i naseljima, možemo konstatirati – dio je zaštićen, ali veliki dio nažalost nije. Zašto? Zato što se dovoljno ne ulaže u zaštitu, prije svega održavanja postojeće infrastrukture i regulirano sprječavanje širenja naselja i gradova u upitno sigurne zone. Ako se sustav pažljivo odnosi prema prirodi i prema izgrađenom – s vremenom će svi naučiti prepoznavati vrijednosti kvalitetnog prostornog planiranja i građenja, i ne samo prepoznavati, već tražiti takav uređen način planiranja i gradnje, obzirom da se samo tako možemo oduprijeti posljedicama različitih prirodnih nepogoda koje sa sobom donose klimatske promjene. Činjenica je da svaki grad nastaje u dugom povijesnom vremenu, slažući jedan preko drugog različite modele urbanog života u kojem se preklapaju, dodiruju i nadograđuju infrastrukturne građevine i različite zgrade. Ali on je i nešto više – grad je mjesto identifikacije i kolektivnog sjećanja. Ma koliko ta identifikacijska struktura grada bila definirana, ona ne sprječava sama po sebi sposobnost grada za promjene koje su sve nužnije, u svakom gradu. Stoga, preispitivanje vrsnoće planiranog i izvedenog ima sve veću ulogu u razumijevanju i stvaranju gradova.
Izvor: Arhiva Borka Bobovec
Slika 5: Fotografija, Borka Bobovec, Zalazak, 2021.
Svjedoci smo neslaganja stručne i kulturne javnosti u odnosu na prijedloge dokumenata koji bi trebali biti uporište za razvojni, strateški put kojim bi valorizacija i vrsnoća prostora bila imperativ, u odnosu na mogućnost grubog kršenja pristojnih odnosa u prostoru i devastacije postojećeg. Znamo da zgrade i građevine, ovisno o njihovoj namjeni imaju različit vijek trajanja: neki se dijelovi moraju relativno često obnavljati, kao naprimjer infrastruktura i ceste, dok zgrade i gradski prostorni sklopovi imaju vijek trajanja koji se broji u desetljećima. Kad se odlučuje o planiranju nove izgradnje, ali i sanaciji postojećih sklopova, potrebno je suočiti se sa svim dobrim i lošim u urbanističkom planiranju – koje je danas zamrlo, u obliku i obimu koji smo učili, i suvremenoj arhitekturi i gradogradnji, a pogotovo aktualnim stanjem u prostoru, što može biti dobar početak. Prostorni rast gradova i pripadajuće infrastrukture, osim mjesta za spavanje i rad, mora osigurati i mjesta na kojima će građani osjetiti povezanost s prirodnim i kulturnim krajolikom, arhitekturom koja uspostavlja ravnotežu između artificijelnog i prirodnog. Hrvatski geografski, prirodni i kulturni prostor, svi to stalno ponavljaju, najvrjednije je nacionalno blago. [4] Unatoč toj općoj spoznaji, prostor se dramatično pustoši i obezvrjeđuje uz neshvatljivu nebrigu svih struktura, nehaj i nemoć struke i odsutnost osviještene javnosti. A stanje u prostoru odraz je stanja u društvu. [5] Ono u prostoru ostavlja svoj trajni materijalizirani otisak – sliku vlastite moći i nemoći, kulture i nekulture. Imamo zadivljujuće urbanističko i arhitektonsko nasljeđe, projektirano i izvedeno u mjerilu visokih socijalnih, humanih i kulturnih vrijednosti, stoga, prostor trenutačnom potrošačkom ovisnošću ne smijemo učiniti neobnovljivim i trajno izgubljenim. Da bi to izbjegli potrebno je održivo upravljati prostorom sustavom graduiranoga planiranja, od krovnih nacionalnih ustanova do institucija lokalne razine, koje će biti spremne razvijati suvremeno upravljačko okruženje otvoreno sinergiji gospodarskih i društvenih interesa, uz prije svega potrebno usklađivanje postojećih strategija, zakona i praksa. To u naravi znači – prostorom integralno upravljati novim planskim i upravljačkim alatima prilagođenima suvremenim fizičkim i digitalnim transformacijama kako bi se uskladili sukobljeni privatno-proizvodni i javno-kulturni interesi.
U svjetlu pokušaja vraćanja svega onoga što pretpostavlja određenu kulturu života i korištenja prostora, koja je u skladu s održivim razvojem, možemo reći da vrstan urbanizam i arhitektura objašnjava, bez prisile, dominirajuću brigu za prostor, koji moramo napokon shvatiti kao ograničeni resurs. I zbog toga je potrebno trajno raditi na odnosu koju imamo prema prostoru, kao profesionalci, kao stanovnici, kao društvo. Na koji način? – promovirajući temu kako određeni izgrađeni ili potpuno prirodni krajolik može utjecati na opredijeljenost da budemo ustrajni u čuvanju prostora koji imamo. Izgrađeni prostori slika su društva, ponekad i negdje pokretač razvoja, i uvijek ima mjesta za nove i drukčije odgovore koji se mogu iščitati, kako iz prostornog plana, tako i hodajući gradom. Da bi imali gradove otporne na nepredvidive događaje potrebno je utvrditi Smjernice i postaviti normirani postupak kojim ćemo se moći koristiti u gradogradnji povezanoj s hitnim situacijama. Ovo se ne odnosi samo na obnovu nakon potresa, već na mogući utvrđeni način brze i učinkovite obnove svih ruralnih i urbanih središta koja su ugrožena različitim katastrofama, od potresa do poplava i drugih posljedica koje su nesumnjivo rezultat klimatskih promjena, čime će se gradovima i drugim naseljima omogućiti da žive kroz vitalitet koji posjeduju. Grad je stvarno mjesto življenja zajednice – i važno je moći mu brzo vratiti stanovnike nakon bilo koje vrste ugroze. Osim toga, uz jasne Smjernice, prenamjena postojećih struktura čije karakteristike i niska ambijentalna vrijednost više ne odgovaraju potrebama današnjice, mogu biti ključ kojim ćemo planirati i obnavljati, ne samo nakon posljedica različitih katastrofa, već i kod saniranja svih problema koje protok vremena donosi izgrađenim prostorima. [6] Ustrajno i opredijeljeno, korak po korak, može se dati doprinos čuvanju gradova i izgrađenih područja na način da sačuvamo vrijedne postojeće strukture i ambijente u svjetlu evidentno dolazećih promjena koje su povezane s novim oblicima klimatskih utjecaja na koje još uvijek nismo pravilno, a niti pravodobno odgovorili.
izv. prof. dr. sc. Borka Bobovec
Literatura:
[2] https://mingor.gov.hr/print.aspx?id=8351&url=print#:~:text=Hrvatski%20sabor%20je%20na%20sjednici%207.%20travnja%202020.,i%202070.%20godine%2C%20mogu%C4%87e%20utjecaje%20i%20procjene%20ranjivosti pristupljeno 16.04.2023.
[4] Bobovec, Borka, Deklaracija o prostoru, apel za održivo sutra, Korak u prostor, 81, 1; 62-64, Zagreb, 2023.
[5] * Istraživanje javnog mnijenja o prostoru i arhitekturi, Istraživački izvještaj od 13.12.2019., Agencija Ipsos za Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Zagreb, 2019.
[6] Bobovec, Borka, Drveni neboder – Studija slučaja, Zagrebački model „malih nebodera“, Obnova povijesnog središta Zagreba nakon potresa ; Pristup, problemi i perspektive, Zbornik priopćenja sa znanstveno stručne konferencije, [ur. Kincl, Branko ; Karač, Zlatko], Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 27. svibnja 2021., Zagreb, 2022.
Grafički prilozi i fotografije:
- Izvor: Arhiva Borislav Doklestić
Borislav Doklestić, Skica 1 i 2, predstavljeno na izložbi „Tratinska – život ulice”, 15.9. do 7.10.2022., galerija Modulor Zagreb
- Izvor: Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Sonja Jurković, Prostorni plan Doline, Vrelo – Jasenak, Plan namjene površina, skica
Vlado Antolić, Direktivna regulaciona osnova Duge Rese, 1949.
- Izvor: Arhiva Borka Bobovec
Fotografija, Borka Bobovec, Zalazak, 2021.
Tekst Promjenjivost kroz prilagodbu kao prilog autorice uz održano predavanje na temu Povijesnost i promjenjivost uzoraka urbane tipologije na skupu „XVII. Dani Hrvatske komore inženjera građevinarstva u Opatiji 15./17.06. 2023.