OPIS PROBLEMA
Radi se o lokalnim oštećenjima, koja su vidljiva samo na pojedinim pločicama. Kad govorimo o raspuknutoj pločici, mislimo na raspuklinu koja zadire u čitavu debljinu pločice, dok pojmom okrhnuta pločica označavamo samo oštećenje površinskog sloja, to jest laka i / ili sloja koji se nalazi tik ispod njega. Radi li se o izgrebanoj pločici, time mislimo na oštećenje onog sloja pločice koji je jedinstvene debljine i gotovo usporedan s površinom polaganja. U sva tri slučaja radi se o estetskim i funkcionalnim greškama na oštećenim pločicama.
UZROCI
Keramika je zbog svoje strukture materijal koji je krhak i nije otporan na udarce, pa se zato raspuknute i okrhnute pločice često mogu naći i među zidnim, i među podnim oblogama. Zato korisnik koji odabire keramiku kao oblogu, mora biti pažljiv, posebno kako na nju ne bi pali teži i oštriji predmeti. Keramika nije prikladna ni za prostore u kojima postoji velika vjerojatnost da može doći do takvih udaraca.
Izuzmemo li oštećenja nastala radi nepravilne uporabe keramičkih pločica, najčešći uzroci raspuklina i okrhnutih dijelova su sljedeći:
- Neodgovarajući odabir keramičkih pločica. Kad govorimo o raspuklinama, kao najznačajniji parametri odabira javljaju se strukturna kompaktnost i debljina neke pločice. U jako opterećenim prostorima je zato prikladna uporaba pločica s niskom sposobnošću upijanja vode (EN ISO 10545-3: 1998), i to – što je moguće debljih (umjesto uobičajenih 8 -10 milimetara, pločice debljine – primjerice – 15 milimetara). Kad govorimo o okrhnućima, glazirane pločice su osjetljivije na ovu vrstu oštećenja, jer je površina pločice prekrivena dosta tankim slojem glazure, koja se, doduše, dobro prihvatila na podlogu, ali joj je sastav unatoč tome – nejedinstven;
- loša kakvoća pločica, koja ne odgovara propisanom standardu ISO 13006: 1999;
- neodgovarajuća kakvoća polaganja keramičkih pločica. Ako prianjanje pločice uz podlogu nije optimalno, ako je podloga sipljiva i nekompaktna ili ako nije ravna, povećava se mogućnost nastajanja raspuklina kod položenih pločica. U takvim slučajevima je vrlo teško utvrditi u kolikoj su mjeri pojedini čimbenici utjecali na nastajanje pogreške;
Kada pak govorimo o raspucalim pločicama, najčešći je uzrok pogreške slaba kakvoća materijala. Raspukline odnosno ravnomjerno odljušteni slojevi pločice najčešće su posljedica pogrešaka u proizvodnji, ili točnije neodgovarajućeg tiještenja. Takvu pogrešku nemoguće je zapaziti prije samog polaganja.
PREVENTIVA
Najučinkovitija preventiva od raspuklina i razdvajanja slojeva je odabir takvih pločica, koje su već i zbog svojeg uobičajenog sastava otpornije na udarce. Isto tako, i brižljivo i stručno polaganje može bitno pripomoći smanjenju spomenutih pogrešaka.
Preventiva od pogreške u proizvodnji, koja je uzrok raspuklina, uvijek ostaje najvećom brigom proizvođača keramičkih pločica. Kod polaganja se ipak može preventivno djelovati tako, da se pločice polažu sa širokim fugama, a potom se ove zapunjavaju materijalima koji imaju odgovarajuća plastično-elastična svojstva.
Izvor
C. Palmonari, M. Borghi, G. Timellini, F. Lancellotti: Le contestazioni nella posa delle piastrelle ceramiche, Centro Ceramico, Bologna
