Već smo pisali o neobičnim slučajevima koji se sretnu, kad god se radi s drvom ili o drvu, u kojima mislimo da su rješenje problema ili objašnjenje neke pojave jasni sami po sebi. Međutim, ako stručnjake u drvnoj tehnologiji, parketarstvu ili podopolagaštvu upitamo “kako se razvrstavaju i ocjenjuju greške površinske obrade gotovih podnih obloga?”, većina od upitanih iskazat će opće, ali nejasno definirane kriterije, i počet će opisivati razne greške ili estetske nedostatke površine gotovih podnih elemenata prema svojim odrednicama kvalitete.
Ako ih se, međutim, zatraži da kvantificiraju ova obilježja ili vrlo precizno opišu granice dozvoljenoga ili prihvatljivoga, može nastati problem: ne postoje, naime, normativne odrednice koje za pojedine gotove podne obloge točno definiraju ovo tehničko područje. O pitanjima kvalitete površinske obrade podnih elemenata već je u nekoliko navrata pisano u Koraku, a sada ćemo razmotriti pitanje razredbe kakvoće površinskoga sloja gotovih drvenih podnih obloga, te uputiti na način deklariranja površinske kvalitete.
Slika 1. Dio podne plohe u sredini prostora. Nema vidljivih nedostataka površine parketa. Podna ploha je ujednačena i atraktivna, s prirodnom varijabilnošću tekture, sjaja i boje drva ali sa ujednačenom, vrhunskom strukturom drva najviše klase kvalitete.
Estetska obilježja gotovog parketa često su mnogo važnija od njegovih tehničkih karakteristika za mogućnost plasmana na tržištu i postizanje odgovarajuće cijene. Ovo naročito vrijedi za gotove podne elemente, koji skoro redovito na tržište dolaze površinski obrađeni u industrijskom procesu proizvodnje. Na estetska svojstva površine takvih proizvoda postavljaju se zahtjevi koji su ponekada i stroži nego za namještaj, a očekuje se prvorazredna površinska obrada bez obzira što će taj sloj u uporabi biti izložen intenzivnim mehaničkim i kemijskim opterećenjima. Svaki element se pregledava izbliza, pod kosim svjetlom i sa svih strana, uspoređuje se s drugim elementima i drugim proizvodima, pa se i najmanja greškica ili različitost ocjenjuje neprihvatljivom ili razlogom umanjenja vrijednosti i cijene. Što je proizvod ekskluzivniji (u smislu dimenzija, vrste drva za obložni sloj, strukture i kvalitete drva), to je izraženije i nastojanje da se vrhunskom površinskom obradom istakne visoka kvaliteta proizvoda.
Slika 2. Dio podne plohe s nedostacima, sobno svjetlo. Vidljive su tri različite kategorije grešaka površine: jako izraženi estetski nedostaci (1), slabo izraženi estetski nedostaci (2) i zanemarivi estetski nedostaci (3)
Naposlijetku, kupci – investitori, arhitekti, dizajneri i korisnici prostora – često nisu tehnički visokoobrazovani (molim – bez uvrede bilo kojoj skupini), te se u izboru drvenoga poda vode estetskim značajkama proizvoda, pa čak i modom, pretpostavljajući estetska obilježja tehničkim odrednicama kvalitete proizvoda. U jednom sam slučaju bio upitan da točno iskažem je li određeni proizvod bio pravilno površinski obrađen tj. do koje su mjere njegova svojstva bila neprihvatljiva, pa kad sam potražio standard (normu) koja bi to točno odredila, shvatio sam da se radi o jednom od onih pitanja iz prologa, na koja mislim da znam jasan odgovor, a budem iznenađen značajem osobnog neznanja ili neodgovarajućeg oblikovanja stručnoga znanja.
Opis problema
Predmet razmatranja koje me zaintrigiralo bili su elementi podnih obloga – daske dvoslojnog parketa s naličjem od hrastovih platica, položeni u jedinstveni pod preko svih prostorija interijera. Kupnja je dogovorena prema malenome uzorku, a prema deklaraciji u ponudi parket predstavlja proizvod vrhunske kvalitete i estetske vrijednosti. Proizvođač je dostavio kopije važeće Izjave o svojstvima za navedeni proizvod proizvođača parketa, obavezne prema harmoniziranoj normi HRN EN 14342: Drveni podovi – svojstva, ocjenjivanje sukladnosti i označavanje. Nakon što je sav parket položen, korisnici prostora ostali su neugodno iznenađeni nedostacima površinskoga sloja – mjestimičnom pojavom svjetlijih bridova parketa, te je nastao spor u kojem su vlasnici praktično osporavali cjelokupnu vrijednost položenoga poda.
Parket je dvoslojni tipa 4 prema HRN EN 13489 (Drveni podovi – višeslojni parketni elementi), s jedinstvenom površinskom lamelom, nominalnih dimenzija 100 x 700 mm, a debljine 10 mm. Podložni sloj čini peteroslojna furnirska ploča drva listača (brezovina) a gazni sloj je 3 mm debela platica od američke hrastovine (Quercus alba L.), uglavnom tangentne ili polutangentne teksture. U furnirskoj su ploči na bokovima i čelima izvedeni jednostavni utori i pera za usporedno polaganje ili slaganje u riblju kost. Parketi su bili pakirani u kartonske košuljice i PE ovitke, a za dodatno ispitivanje su dostavljeni i originalni, neotvoreni paketi proizvoda.
Slika 3. Detalj 1 sa slike 2. Jasno vidljiv i izražen nedostatak ravnomjernog močenja središnje daščice. Horizontalne daščice iskazuju vidljiv, ali manje značajan estetki nedostatak svjetlijih čelnih bridova.
Parketi nemaju nikakvih tehničkih grešaka, bez ikakvih posebnih obilježja drva. Hrastovina na platicama je drvo izuzetne kvalitete u smislu gustoće, tvrdoće, pravilnosti strukture i finoće teksture. Dimenzijske promjene i stabilnost oblika dvoslojnoga parketa na sloju furnirske ploče su odlične pri promjenama vlage u stambenoj uporabi i znatno bolje nego u masivne hrastovine.
Deklarirana klasa drva je “SELECT” tj. prva klasa ili „○” (prema HRN EN 13489), odgovarajuća prema izuzetom uzorku, bez ikakvih nedozvoljenih obilježja (kvrge, bjeljika, pukotine itd.) osim zamijećenih mjestimičnih grešaka močenja površinskog sloja. Parket je brušen sa skošenjem bridova (tzv. “mikrofaza”), te industrijski površinski obrađen močenjem u jednoličan, tamni ton te lakiran izvjesno UV otvrdnjavajućim sustavom tvorničkoga transparentnoga mat laka.
Parket je postavljen polaganjem u dvostruki pleter u kontinuirani podni sloj cijeloga prostora, te nema naznaka bubrenja parketa, deformacije podne plohe ili pojedinih daščica. Opća ocjena kvalitete polaganja je vrlo dobra, jer je parket industrijski lakiran i dobre dimenzijske točnosti, pa se uredno slaže.
Slika 4. Usporedba srednje značajnih (oznaka 2) i zanemarivih nedostataka na čelima (oznaka 3), koja se vide slično kao i skošenja rubova parketa.
Na svim plohama pregledanog prostora mjestimično se vide greške koje su razlog reklamacije: poglavito na čelnim bridovima daščica, a mjestimično i na uglovnim površinama lica, obojenje močenjem nije potpuno te zaostaju svjetliji tragovi. Svjetlija mjesta su na nekim daščicama skoro nevidljiva, sličnoga sjaja i svjetline kao i uzdužne mikrofaze, dok su na nekim čelima, naročito na sljubu sa tamnijom poprečnom daskom, znatno izražena. Spojevi su uredni i tijesni a nema niti nadvisa među daščicama.
MJERENJA I NALAZ
Utvrđeno je da debljine daščica, mjerene s točnošću od 0,01 mm, odstupaju unutar normom HRN EN 13489 dozvoljenih granica od + 0,2 mm, ali da konzistentno pokazuju dovoljna odstupanja po kojima su daščice s greškama nešto deblje od daščica bez grešaka ili s neznatnim greškama na čelnim bridovima, što upućuje na pojavu neodgovarajućeg močenja ili prebrušavanja močenoga sloja u proizvodnji.
ANALIZA
PITANJE OPRAVDANOSTI POSTAVLJANJA REKLAMACIJE
Uzance struke nalažu da se kvaliteta isporučenih podnih elemenata može reklamirati do postavljanja otprilike 10% površine poda. Polaganje se treba zaustaviti te zatražiti ili isporuka novoga proizvoda, ili povrat novca, uz zapisničko konstatiranje stanja (dnevnik rada podopolagača i nadzorni dnevnik). Ukoliko se nastavi s polaganjem, smatra se da je parket preuzet u stanju u kakvom je isporučen, te niti podopolagač niti korisnik prostora nemaju više osnove za reklamaciju.
Slika 5. Fotografija mikroskopskog uzorka prikazujući poprečni presjek čelnoga spoja dvaju parketnih daščica, lijeve s greškom, desne bez greške. Sloj površinske obrade (tamni sloj na gornjoj površini) pokriva skošenja bridova, te nije bitno tanji na lijevoj daščici (mjesto greške).
U predmetnom slučaju dobavljač parketa, pismeno ističe na svom računu – otpremnici da “eventualne reklamacije na kvalitetu uvažavamo u roku od 7 dana nakon preuzimanja, ali isključivo prije postavljanja“. Slijedom navedenoga vlasnici stana nemaju osnove za reklamaciju i traženje povrata dijela uplaćenog iznosa nakon kompletnog završetka podopolagačkih radova.
PITANJE ODGOVORNOSTI ZA GREŠKE
Odgovornost za greške je neupitno na strani proizvođača parketa, jer su greške nastale u proizvodnji. Uvoznik i distributer parketa može reklamirati robu proizvođaču parketa nakon isporuke, tj. ne smije je staviti na tržište ako utvrdi da roba ne odgovara specifikaciji ili nije potpuno i pravilno dokumentirana (Izjava o sukladnosti i CE oznaka koju mora izdati proizvođač prema obavezi norme HRN EN 14342: Drvene podne obloge: Značajke, ocjena sukladnosti i označavanje). S obzirom da se ovdje radi o estetskim nedostacima, a ne o odstupanju od bitne specifikacije, distributer može staviti proizvod na tržište, ali snosi odgovornost za odstupanja u kvaliteti od pregledanog i dogovorenog uzorka.
PITANJE ZNAČAJA I PROCJENE NEDOSTATAKA
NORMATIVNE ODREDNICE
U predmetnom slučaju su mjerodavne dvije osnovne norme za svojstva i kvalitetu podnih elemenata:
HRN EN 14342: Drveni podni elementi: značajke, utvrđivanje sukladnosti i označavanje
HRN EN 13489: Drveni podovi: višeslojni parketni elementi.
Norma HRN EN 14342 harmonizirana je norma, tj. obavezna za uporabu u RH prema navodu u Tehničkom propisu za građevne proizvode. Ona se, međutim, odnosi na svojstva svih vrsta podnih obloga koja su važna za sigurnost korisnika, zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Prema ovoj normi proizvođač mora deklarirati primjerice svojstva požarne klase, klizavosti, mehaničke podobnosti, sadržaja otrovnih tvari, biološke zdravosti itd.
Slika 6. Mikrografija uzdužnoga presjeka čelnoga brida daščice sa manje izraženom greškom obojenja pri čelu. Debljina laka je pravilna i ravnomjerna, kako na skošenju tako i na površini.
Norma HRN EN 14342 u preambuli navodi i popis Europskih normi za drvne podne proizvode i parket na koje se ona vezuje, a koje donose definicije proizvoda i zahtjeve tehničke kvalitete (npr. sadržaj vode, tolerancije dimenzija i mjera, razredba po pojavnim obilježjima itd). Među navedenim normama je i u Hrvatskoj prihvaćena norma HRN EN 13489 za višeslojne parkete.
Niti u jednoj od gornjih normi se eksplicitno ne navode tolerancije grešaka ove vrste kakve se pojavljuju u predmetnom slučaju. S tehničkog stanovišta norma samo traži da lice parketa bude ravno, a bridovi pravilni. Norma HRN EN 13489 samo kod klasiranja navodi da se u najboljoj klasi (○) dozvoljavaju male razlike u boji, dok su u slabijim klasama razlike u boji neograničeno dozvoljene (ovo se, po logici stvari, odnosi na boju drva, jer se i klasiranje odnosi na pojavna obilježja drva na licu, nap. aut.). Norma donosi napomene da su višeslojni parketi takvi proizvodi koji dolaze najčešće površinski obrađeni u tvornici, tako da se omogući neposredna uporaba poda nakon polaganja. Primijenjena površinska obrada i promjena prirodne boje drva trebaju biti navedeni u tehničkom opisu proizvoda. Norma HRN EN 13489 za višeslojene parkete eksplicitno navodi da 3% daščica u ukupnoj količini može odstupati od deklariranog razreda razvrstavanja.
S obzirom da u mjerodavnim normama nema eksplicitnih odrednica o tome koji bi bio značaj i udio dozvoljenih površinskih vidnih odstupanja, konzultirao sam i druge norme koje imaju veze s navedenim problemom:
HRN EN 13696: Drvene podne obloge: Određivanje elastičnosti površine, otpornosti na trošenje i otpornosti na udar (norma se odnosi na ispitivanja površinske obrade podnih elemenata)
HRN EN 14354: Drvene podne obloge: Određivanje elastičnosti laka i mjerenje adhezije zarezivanjem u obliku mrežice
HRN EN 13329: Drvene podne obloge: Određivanje otpornosti na trošenje
HRN EN 438-2: Visokotlačni dekorativni laminat: Određivanje otpornosti na trošenje
Slika 7. Detalj sa slike 6. Debljina sloja površinske obrade je između 50 i 75 μm
Niti u jednoj normi nema eksplicitnih odrednica o dozvoljenim ili tolerirajućim greškama sustava površinske obrade, te mogu jedino povući paralelu s normama za ispitivanja podnih obloga na otpornost na trošenje. U ovim se ispitivanjima parketna površina “brusi” specijalnim uređajem dok prebrušavanje ne ukloni cjelokupni sloj površinske obrade, a to se određuje vizualnim procjenjivanjem razlika u boji površine i kontrastnog bojila ili pojave bijelih tragova, npr. na prebrušenom laminatu. Površina laminata, primjerice, smatra se prebrušenom (dakle estetski neprihvatljivom) kada se pojavljuju bijeli tragovi podložnog laminatnog papira u znatno većoj mjeri (približno na 12/16 zahvaćene plohe) nego što je to slučaj svjetlijih pruga na čelima predmetnog parketa. Razlika između rezultata na laminatu i grešaka močila/laka u predmetnom slučaju jest u tome što kod otpornosti na trošenje bijeli tragovi naznačuju potpunu destrukciju površinskoga sloja, dok je ovdje površinski sloj koherentan, a radi se samo o razlikama u boji.
VIDNA RAZREDBA I OCJENJIVANJE POVRŠINSKIH SVOJSTAVA PODNIH ELEMENATA
Vidna razredba podnih obloga, kao i ocjenjivanje pojave neprihvatljivih estetskih obilježja na podnim elementima, izuzetno je osjetljiv zadatak. Razvrstavanje parketa u proizvodnji rade radnici – najčešće radnice – na proizvodnim linijama za razvrstavanje ili klasiranje, vidnim (vizualnim) ocjenjivanjem, tj. usporedbom sa definiranim etalonima odnosno usporednim uzorcima sa specifičnim pojavnim obilježjima na licima parketa. Osnovno razvrstavanje u razrede “kvalitete” (jer to se ne odnosi na tehničku kvalitetu elemenata, nego samo na pojavna obilježja drva, tj. na estetske vrijednosti lica parketa) zadano je normama za pojedine podne elemente. Najčešće se radi o razvrstavanju u tri razreda (nekada su bili uobičajeni razredi ekstra, standard i rustik, prema njemačkoj DIN terminologiji, dok se po novim EN normama (pa tako i u normi 13489 za višeslojne parkete) tri osnovna razreda označavaju sa “o”, “Δ” i “□”. Finije razvrstavanje pojedini su proizvođači provodili dodajući u svoj proizvodni raspon dodatne nazive razreda (npr. select, exquisit ili extra fine za bolje razrede, ili pak country ili coarse za grublju strukturu). O ovoj problematici je Šumarski fakultet izdao brošuru “Normativna vidna razredba drvenih podova”, koja može poslužiti za podrobnija objašnjenja, ali i ona se odnose na svojstva drva, a ne na svojstva sloja površinske obrade. U ovom slučaju parket bi spadao u najbolji razred kakvoće, jer je drvo lica najfinije strukture i teksture bez ikakvih drugih prirodnih obilježja, a specifikacija razreda dozvoljava “manje razlike u boji”.
Slika 8. Mikrografija uzorka s izraženom greškom. Na uzdužnom presjeku čelnoga ruba vidi se stanjeni sloj površinske obrade u blizini brida.
U predmetnom se slučaju, međutim, radi o ocjenjivanju značaja grešaka površinske obrade industrijski zgotovljenih parketa, pri čemu je i ocjenjivanje značaja greške delikatnije: raspon uočljivih razlika je mnogo uži nego kod glavnih pojavnih obilježja drva, a odluka o prihvaćanju ili odbacivanju proizvoda je mnogo manje subjektivna. U proizvodnji se ovaj zadatak povjerava iskusnim djelatnicima s dugogodišnjim iskustvom, s odličnim vidom i u optimalnim svjetlosnim uvjetima. Moguće je i strojno razvrstavati elemente po obilježjima ili greškama (digitalnim i laserskim skeniranjem) no ovakvi su strojevi milijunske vrijednosti i u nas je, prema mome saznanju, instaliran samo jedan.
U ocjeni značaja grešaka različitog obojenja bridova parketnih daščica vodio sam se dvama polazištima: radi li se o tehničkoj grešci (stanjenom sloju premaza na svjetlijim čelnim bridovima daščica) ili samo o estetskom nedostatku (izostanak jednakomjernog močenja na bridovima).
Mikrografije na slikama 6 – 8 pokazuju da se kod većine daščica sa svjetlijim bridovima ne radi o tehničkoj grešci, jer je skošenje brida pravilno izvedeno i obrađeno (slika 6), a sloj laka je debeo najmanje 45 – 50 μm, što je uobičajena minimalna debljina za industrijske lakove velike tvrdoće. Samo na jednoj daščici koju sam okarakterizirao kao “škart”, a koja bi trebala biti odbačena i u tvornici, koja je imala najizraženiju grešku (sličnu onoj na slici 3), izradio sam mikroskopski uzorak te ustanovio da je sloj laka uz sam brid nešto tanji (slika 7), vjerojatno zbog različitog nastupa na valjak daščica većih debljina. Napominjem da se radi o minimalnim vrijednostima (razlike u debljini daščica su unutar 0,1 mm) a površinska je obrada općenito dobro izvedena.
ETALON ZA VIDNU RAZREDBU DAŠČICA I OCJENU GREŠAKA
Za ocjenu estetskog značaja greške konzultirao sam stručnjake u proizvodnji industrijskog parketa i u laboratorijskoj praksi u Hrvatskoj. Oni također izrađuju vlastite etalone za ocjenu nedostataka i odabir ispravnih daščica. Daščice s manjim estetskim nedostatkom se prihvaćaju, a i norma HRN EN 13489 dozvoljava da 3% daščica u ukupnoj količini može po klasiranju odstupati od deklariranih obilježja. Daščice s većim odstupanjima u boji ili nanosu laka vraćaju se na tzv. “reparaciju”, pri čemu se pažljivim prebrušavanjem i ponovnom površinskom obradom lica otklanjaju greške, a da se pritom debljina daščice ili debljina lamele lica ne smanje ispod standardom definiranih minimalnih vrijednosti.
Slika 9. Laboratorijski etalon za valorizaciju nedostataka na čelima daščica. 1- neispravna daščica (začajni estetski nedostatak – škart), 2 – manji estetski nedostatak, 3 – zanemarivi estetski nedostatak, B0 – ispravna daščica.
U ovoj sam ekspertizi rabio vlastiti etalon (slika 9) za razredbu grešaka. Pri tome je s drugim ekspertima za kontrolu kvalitete usaglašeno razlikovanje grešaka koje su u toleratnom području (malo se razlikuju po boji, i to samo kod izravnog svjetla, gledano iz blizine) od grešaka koje se u praksi ne toleriraju. Ovakve greške (oznaka 3 u etalonu) ne odstupaju bitno od vidnoga dojma skošenih bridova daščica.
Na drugoj plohi objekta i u laboratorijskoj analizi kategoriju malih grešaka raščlanio sam na dvije kategorije i načinio sljedeću podjelu:
- Neprihvatljive greške. Ovakve daščice se u proizvodnji odbacuju i njih vrednujem s nulom
- Zamjetne greške koje smatram važnim estetskim, ali ne i tehničkim nedostatkom. S obzirom na vrhunsku estetsku kvalitetu lica i tamni ton boje one bitno odstupaju od izgleda površine, pa ako ulaze u isporučeni kontingent, njihovu vrijednost smanjujem za 30%.
- Manje estetske greške. Njihove razlike u boji i sjaju su slične kao i skošenja bridova daščica te su slabo vidljive iz stojećeg ili sjedećeg položaja. Smatram da bitno ne narušavaju ukupnu vrijednost poda, ali zbog evidentne uočljivosti umanjujem im vrijednost za 10 %
- Nezamjetne greške i daščice bez grešaka.
Obje podjele daju slične rezultate (tablica 1): oko 20% elemenata su značajne estetske greške i bile bi u tvornici tretirane kao škart, 40-50% elemenata su bez greške ili zanemarivih grešaka, a oko 35% elemenata imaju greške koje su očite, ali se mogu tolerirati kao manje izraženi estetski nedostaci. Evidentno je, dakle, da je proizvod u cjelini neodgovarajući, ali ne i neispravan, te se može procijeniti umanjenjom vrijednošću zbog estetskih, ali ne i tehničkih nedostataka.
“Neispravnih” daščica u sva tri pregleda ima 18 – 23%. To je više nego što uzance struke dozvoljavaju. Za sortiranje parketa u seriji normi HRN D.D5.020- 022 dozvoljavalo se 5% neodgovarajućih elemenata u uzorku, dok njemačka tehnička literatura, prema odredbama norme DIN 280-1, iskazuje da se tolerira 2% elemenata različite klase od deklarirane. U oba slučaja je vrijedilo pravilo da se parket takvoga klasiranja može položiti, a neodgovarajuće se daščice ravnomjerno rasporede po prostoriji. Norma HRN EN 13489 za višeslojene parkete eksplicitno navodi da 3% daščica u ukupnoj količini može odstupati od deklariranog razreda razvrstavanja.
S obzirom da se kod polaganja parketa uvijek naručuje više materijala od plohe polaganja (5 – 10%, što ovisi o vrsti i dimenzijama elemenata i o konfiguraciji prostora), podopolagač je odgovoran da “škart” izbaci iz glavne plohe i zamijeni ispravnim daščicama. Ukoliko nema škarta, nego dio daščica odstupa u slabiji razred estetske kvalitete, podopolagač po pravilima struke ovakve daščice postavi bliže zidovima ili u kut prostorije. U ovom je, dakle, slučaju i podopolagač djelomično odgovoran što je relativno velik udio jako obilježenih daščica rasporedio ravnomjerno po prostoru, umjesto da ih je izbacivao i dogovorno s isporučiteljem parketa zamjenjivao ispravnim daščicama, ili stavljao uz kuteve prostorija. Kakogod, podopolagač ne može biti odgovoran za saniranje tako velikog učešća kao što je ca 20% odstupajućih daščica u ukupnoj količini.
NAČINI OTKLANJANJA NEDOSTATAKA
Estetski se dojam može popraviti izmjenom ca 20% daščica koje budu ocijenjene kao daščice s izraženim estetskim nedostatkom. Ovo je delikatan posao i zahtijeva parcijalnu evakuaciju prostora, no predstavlja najmanji trošak za korisnike prostora, koji se nakon kratkog vremena (do dva dana za stezanje ljepila) može odmah koristiti. Bojanje ovakvih daščica na mjestima bjelina nije moguće, jer je sloj močila u tvornici nanešen na drvo te prekriven lakom. Naknadno močenje drva nije moguće bez prebrušavanja, a lokalna primjena toniranoga laka za popravak grešaka može dovesti samo do još izraženijih razlika u boji i sjaju parketa.
Estetski se dojam može popraviti i kompletnim brušenjem površinskoga sloja, ponovnim močenjem i lakiranjem cijeloga prostora. Ovaj će se zahvat tako i tako provoditi u vijeku trajanja poda, slijedom redovitih postupaka obnavljanja u intervalima od 10 – 15 godina, u ovisnosti o intenzitetu prometa i estetskim zahtjevima korisnika. Takav postupak sanacije u ovoj fazi ocjenjujem nepraktičnim, jer se mora kompletno evakuirati prostor na ca 10 dana, a trošak je nesrazmjero veći od izmjene pojedinih daščica. Nadalje, brušenjem se neminovno smanjuju mikroskošenja na parketima, ostavljajući utore neravnomjernijim i plićim, a reške među daščicama postaju vidljivije.
ZAKLJUČAK
Zaključujem da je estetski dojam poda narušen pojavom neuobičajeno velikog učešća daščica s estetskim nedostacima manje ili veće izraženosti – svjetlijih obojenja pri čelnim bridovima elemenata. Mjerodavne norme ne preciziraju način mjerenja i kvantifikaciju značaja ovakvih grešaka. Procjena učestalosti i značaja grešaka je izuzetno podložna subjektivnom aspektu procjene. Usporedbom s postojećim etalonima za razvrstavanje industrijski lakiranih parketa i izradom mog osobnog etalona načinio sam procjenu kojom iskazujem da se radi o estetskim, a ne o tehničkim nedostacima parketa. Pri tome oko polovine površine poda nema nedostataka ili ima praktično zanemarive estetske nedostatke. Udio od 20% elemenata u uzorku smatram izraženim, tj. nedopustivim estetskim nedostacima, dok za 35% elemenata smatram da iskazuju estetske greške koje im umanjuju vrijednost, ali ne utječu bitno na narušenost estetske vrijednosti cijeloga poda. Na temelju izračuna umanjenja vrijednosti pojedine grupe nedostataka iskazujem procjenu sumarnoga umanjenja vrijednosti isporučenog parketa za 33% ili za jednu trećinu.
