Primjer opisuje hrastov parket (mjere 400/450 x 75 x 14 mm, odabir oblika čvorova), koji je bio položen na podlogu od keramičkih pločica. Radi se o približno 50 kvadratnih metara parketa, koji je položen asimetrično brodski.
Nakon prvog pregleda utvrdio sam da su parketne daščice ponegdje rahlo izdignute, a ponegdje prilikom kretanja i dodira muklo odzvanjaju, što je tipičan znak da se parket nije prihvatio za podlogu.
Ova je pojava bila najočitija u kuhinji, gdje sam iz sredine obloženog poda s lakoćom odstranio parketnu daščicu. I ostale parketne daščice nisu se dobro prihvatile za podlogu, a iz slike br. 2 je vidljivo da keramička površina nije bila obrađena na odgovarajući način da bi se ljepilo dobro prihvatilo.
Brušenje i lakiranje izvedeno je u skladu s europskim standardima, ali kakvoća parketa nije bila ujednačena. Ponegdje jasno probija bjelina koja ne potpada pod odabir čvorova za koji se stranka odlučila i koji je, kako to dokazuje računom – i platila.
Iz slike br. 3 vidi se da su neke parketne daščice bile zamijenjene, ali da završni radovi nisu bili najbolje izvedeni.
Slika br. 4: Dio zamijenjenog parketa koji se bitno razlikuje od ostalog parketa. Završni radovi nisu dobro izvedeni.
Mjerenja su pokazala da su klimatski odnosi u prostoru dobri za stabilnost drvenog poda. Temperatura prostora od 20°C i 50-postotna relativna vlažnost zraka omogućuju da vlažnost drveta bude 9-postotna, što je u skladu s europskim standardom (sjednica CEN/TC 175), koji za masivni parket propisuje vlažnost 9% +/- 2%. Podloga je zasigurno pridodala svoj nizak postotak vlažnosti, ali to nije bio glavni uzrok nastale situacije.
Slika br. 5: Mjerenja su pokazala da je vlažnost drveta 9 do 10-postotna.
UZROCI
Uzroke za nastalu situaciju (izdizanje poda, odljepljivanje daščica od podloge) po mom mišljenju treba tražiti u loše pripremljenoj podlozi. Polagač je čišćenje keramičkih pločica povjerio stranci, odnosno – naredio je da se one odmaste pomoću solne kiseline. Time je bila učinjena teška tehnička pogreška, jer stranka nije stručno »potkovana« za obavljanje ovog posla, niti to treba biti njen posao. Osim toga, kod čišćenja solnom kiselinom često ostaju tvari koje su nespojive sa dvokomponentnim ljepilom. Obično se podloga od keramičkih pločica ili od mramora prvo obrusi da bi postala hrapava, a tek potom se odmašćuje i čisti. Za to se koriste terpentin, alkohol ili druge odgovarajuće tekućine za odmašćivanje. Neki polagači smatraju etilni alkohol najboljim jer s lakoćom prodire u svaki djelić hrapave i obrušene površine te osigurava odlično prianjanje podloge i ljepila.
Premda se dvokomponentno ljepilo koristi za lijepljenje drvenih podova na keramiku odnosno na neupijajuće podloge, budući da se brzo kristalizira i ne sadrži vodu, unatoč tome treba površinu podloge obraditi na odgovarajući način, kako bi došlo do dobrog prianjanja.
SANACIJA
Najkritičnije dijelove, a u ovom je slučaju to kuhinja, treba potpuno obnoviti, što znači – posve ukloniti parket, pomno obrusiti i očistiti podlogu, položiti parket, obrusiti čitavu površinu i okončati sanaciju lakiranjem. Brušenje i lakiranje cjelokupne površine potrebno je zato da bi se drveni pod izjednačio po boji.
Unatoč dobro izvedenoj sanaciji, na konačne će rezultate trebati pričekati do nove sezone grijanja. Tek kada će parket izdržati promjenu temperature uslijed grijanja prostora, moći ćemo reći da je bio stručno položen.
