„Život“ vegetacijskih elementa u gradu i oblikovanim krajobrazima sasvim je specifičan obzirom da je gradsko stanište različito od onog u kojim bilje raste prirodno. Ugroženost bilja nepovoljnim gradskim uvjetima obično je izraženije u užem gradskom području gdje je veći postotak izgrađenosti i intenzitet prometa pri čemu se najugroženijim smatra visoko drveće sađeno u uličnim profilima, trgovima i drugim površinama u kojima prevladava opločenje („hard landscape“).Slika 1 (gore): Krajobrazni i vegetacijski elementi u uličnom sklopu imaju brojne uloge koje pridonose kvaliteti doživljavanja prostora, humanizaciji izgrađenog krajobraza ali nose i brojne funkcionalne uloge – utjecaj na mikroklimu, zaštita od sunca, izdvajanje pješaka od cestovnog prometa itd. (autor: Matea Slijepčević)
Nepovoljni uvjeti tu se najviše očitiju kroz nedostatak prostora za rast (premali volumen zemlje u kojem se razvija korijenje), izloženost zagađenju, loša struktura tla, nedostatak vode (smanjeni udio oborinskih voda zbog odvodnje), nedostatak hranjiva te prisutnost kemijskih i mehaničkih oštećenja korijena, debla i krošnje drveća. Iz tih razloga životni vijek drveća u gradu kraći je od istih biljnih vrsta koje rastu u prirodnim uvjetima i veći su zahtjevi za održavanjem. U prošlosti takvi problemi nisu bili toliko izraženi budući da je bilje raslo u povoljnijim uvjetima – nije bilo toliko zagađenja a opločenja su bila propusnija te polagana na tanjim slojevima (ili čak direktno na zbijeno tlo). Današnje vrijeme nalaže dosljednije primjenjivanje standarda i „dobrih praksa“ te razvijanje novih tehnika kod primjene bilja u nepovoljnim gradskim uvjetima.
OSNOVNE ULOGE KRAJOBRAZNIH I VEGETACIJSKIH ELEMENTA U ULIČNOM SKLOPU
VIZUALNO ESTETSKE ULOGE krajobraznih i vegetacijskih elemenata u uličnom sklopu obuhvaćaju niz karakteristika poput povećanja estetske vrijednosti, povećanja ugodnosti, atraktivnosti i kvalitete doživljavanja prostora, humanizacije prostora i povećanja ambijentalne vrijednosti. Krajobrazno uređenje uličnog sklopa može poboljšati i prostornu orijentaciju, pridonositi identitetu i prepoznatljivosti gradskih sredina te može izrazito utjecati na boravišnu vrijednost (izdvojenost pješaka od kolnog prometa, karakteristike vizura – usmjeravanje kretanja, zaklanjanje loših ili naglašavanje povoljnih vizura itd.). Općenito, ulice u kojima nema zelenih površina, te osobito drvoreda, manje su ugodne za kretanje i boravak pješaka.
Slika 2: Gore: drvored čije pozicioniranje i karakteristike značajno pridonose slici ulice, zasjeni itd.
Dolje: drvored čije pozicioniranje i karakteristike u izrazito maloj mjeri pridonose slici ulice i drugim značajkama prostora (premale zelene površine često uvjetuju sadnju izrazito niskih stabala malih dimenzija krošnje).
PROSTORNO STRKTURNE ULOGE prvenstveno obuhvaćaju utjecaj na proporcije, mjerilo i strukturnu građu uličnih sklopova. Drvoredi i bilje uličnog sklopa, ukoliko su pravilno oblikovani, mogu modificirati prostorne odnose kreirane zgradama (stvaranje drugačije hijerarhije prostora nego što to čine zgrade u nekom uličnom sklopu) i pridonositi osjećaju prostorne cjelovitosti (npr. optičko povezivanje grupacija zgrada ili drugih odvojenih i udaljenih elemenata kojima nedostaje red i djeluju nepovezano). Krajobrazni i vegetacijski elementi mogu definirati prostorne rubove u vertikalnom i nadzemnom planu (osjećaj prostranosti, natkrivanje opločnika itd.), djeluju kao element povezivanja nekoherentnih elemenata uličnog sklopa ili odvajanja (prostorno segmentiranje pojedinih dijelova ulice). Grupiranje bilja, veličina, habitus, prozirnost i lociranje su karakteristike koje najviše utječu na strukturnu definiranost krajobraza (npr. grupacije biljaka svojim habitusom, veličinom i prema gustoći sklopa mogu imati različiti stupanj transparentnosti, natkrivanja, fizičkog i vizualnog odjeljivanja itd.).
FUNKCIONALNE ULOGE obuhvaćaju ciljane krajobrazne intervencije usmjerene prema poboljšanju pojedinih uvjeta u uličnim sklopovima. Primjerice, zasjenjivanje opločenih površina krošnjama drveća može smanjiti temperature u uličnom sklopu a razlike u temperaturi zraka iznad opločenih površina i onih koje prekrivaju travnjak i visoko drveće mogu biti i preko 11°C (ovisno o udjelu i tipu drveća te površinskoj obradi plohe). S druge strane, zastiranje površina krošnjama drveća može zaustaviti i do 95% sunčevog zračenja. U kontekstu gradskih „toplinskih otoka“, ali i zbog štetnosti pretjerane izloženosti suncu, pitanje zasjenjenosti ključnih pravaca kretanja i mjesta zadržavanja ljudi sve je zastupljenije. U tu svrhu preporuča se povećanje udjela prekrivanja površina koje su izrazito opločene ali i specifične vrste bilja koje više pogoduju funkcijama zasjenjivanja: visoko drveće širokih krošnji (veliki stupanj prekrivanja površine), drveće s visokim stupnjem nepropusnosti sunčevih zraka te gusti prostorni raspored drveća (veće grupe drveća s preklapanjem krošnji su efikasnije od pojedinačne i rijetke sadnje). Vegetacijski elementi u uličnom sklopu mogu biti korišteni i u svrhu zaštite od aerozagađenja jer u određenom stupnju zadržavaju prašinu i druge čestica iz zraka (smanjenje količine prašine može biti i do 70% kod pravilno postavljene barijere). Efikasnost zaštitnih barijera raste povećanjem širine biljnog sklopa ali ovisi i o vrstama bilja – koriste se otporne vrste velike lisne površine i guste krošnje te se primjenjuje etažna i „gušća“ sadnja s profilom koji obuhvaća nisko, srednje visoko i visoko bilje. Preporučljivo je da se ovakvi pojasevi sade što bliže izvoru zagađenja, na smjerovima dominantnih vjetrova te je bolje da su većih širina (uski pojasevi slabije filtriraju i talože čestice). U uličnim sklopovima možemo koristiti i vegetacijske pojaseve za zaštitu od buke generirane gradskim prometom. Efikasnost takvih barijera također je ovisna o gustoći sklopa, vrsti bilja te o širini zelenog pojasa. Smatra se da zaštitni zeleni pojas treba biti minimalne širine 25 metara kako bi bio efikasan no optimalnim se smatraju oni širine 50 m (tek takvi pojasevi značajnije smanjuju buku). Zeleni pojas treba sačinjavati gusti sklop bilja sa sadnicama nižeg, srednjeg i visokog rasta (etažno) s uzlaznom linijom zelenog gabarita u odnosu na izvor buke. Efikasnije je bilje guste krošnje i velike površine lista (uz korištenje zimzelenih vrsta zbog učinka tijekom cijele godine) te se koriste vrste koje dobro apsorbiraju buku. Podaci o razinama smanjenja buke biljem variraju (ovisno o vrstama bilja, strukturi i širini pojasa) no uglavnom se kreću od oko 5 do 13 dB što se može pospješiti primjenom dodatnih mjera poput sadnje bilja na zemljanim nasipima i sl.
PROBLEMATIKA VEGETACIJSKIH ELEMENATA U ULIČNIM SKLOPOVIMA
Osnovni uvjet za postizanje vizualno estetskih, prostorno strukturnih i funkcionalnih uloga krajobraznih i vegetacijskih elemenata u uličnom sklopu je promišljeno i dosljedno primjenjivana urbanističko arhitektonskih i krajobraznih kriterija kod dimenzioniranja, pozicioniranja i oblikovanja ukupnog uličnog profila (infrastruktura, međuodnosi prometa, komunalnih instalacija, zgrada i zelenog pojasa). Ta rješenja ponekad onemogućavaju ili smanjuju potencijale za kvalitetno krajobrazno uređenje uličnog sklopa kroz aspekte poput projektiranja premalih širina zelenih pojaseva uz prometnice (nedovoljno zemljišnog supstrata osobito za drveće), nedovoljne udaljenosti od prometnih pravaca koji onemogućavaju primjenu visokog drveća i drvoreda (najznačajnijeg elementa krajobrazne slike ulice), fizičke barijere koje dodatno smanjuju iskoristivost zelenog pojasa – rubnjaci, temelji, podzemne i nadzemne komunalne instalacije u zoni rasta korijena i krošnje drveća (vodovodni, plinski i drugi vodovi, trafostanice, šahtovi i sl.). Osim toga, nepoštivanje potrebnih standarda (ili korištenje onih minimalnih) uz naknadne intervencije u uličnom sklopu uvjetuju daljnju ugroženost bilja – česta su mehanička oštećenja debla, krošnje i korijenja bilja tijekom građevinskih radova, vandalizmom, automobilima, kosilicama, popravcima podzemnih instalacija i sl., zbijanje tla (prolaskom i zadržavanjem mehanizacije, strojeva, kamiona ili automobila), nasipavanje ili odnošenje tla (promjena nagiba ili nivelete tla u zoni korjenova vrata), zagađenje tla u zoni rasta korijenja (nepravilno skladištenje građevinskog materijala i otpada, sol i sl.), naknadno zastiranje asfaltom zone oko korjenova vrata, nestručno (ponekad i nerazumno) orezivanje krošnja drveća i dr. Takva oštećenja su „podmukla“ budući da mnoge navedene ugroze nisu očigledne – vidljive su na vegetaciji tek u višegodišnjem periodu nakon nastale ugroze a često se unaprijed ne preveniraju niti kasnije saniraju. Iz tih razloga, krajobrazno uređenje uličnih sklopova zahtjevno je i uvelike uvjetovano urbanističko arhitektonskim, prometnim, infrastrukturnim i tehničkim rješenjima cjelokupnog uličnog sklopa ali i mjerama održavanja i zaštite nakon izvođenja.
DIMENZIONIRANJE, POZICIONIRANJE I KARAKTRISTIKE ZELENIH KORIDORA U ULIČNOM SKLOPU
POZICIONIRANJE I DIMENZIONIRANJE ZELENOG KORIDORA u uličnom sklopu može biti raznoliko no ključno je da bude projektirano u dovoljnim širinama te bez konflikata s građevinskim i infrastrukturnim objektima (posebice podzemnim i nadzemnim komunalnim instalacijama). Raspon zelenog koridora (poprečna širina) je minimalno 2.0 do 5m pri čemu je koridor od 5m povoljan gotovo za sve uobičajene vrste našeg podneblja. Minimalna širina za sadnju je 1.5 m no ona je preporučljiva samo za sadnju nižeg drveća te uvjetuje dodatne mjere poput zalijevanja i primjene poroznih opločenja u zoni rasta korijena. Udaljenost debla od rubnjaka treba iznositi barem 1.5m ali uvijek je bolje ostavljati veće udaljenosti (optimalno je od 2.0 – 2.5 m). Neke podjele referiraju se i na veličinu bilja tako da preporučaju sljedeće udaljenosti: za stabla do 10 m visine optimalna udaljenost je 1.0 do 1.2 m (min. 0.6 m); za stabla do 15 m visine optimalna je udaljenost 1.2 do 2.20 m (min. 1.2 m); za visoka stabla iznad 15 m visine optimalna udaljenost je veća 2.20 (min. 1.8 m). Biljke snažnog korijenja ne treba saditi u manje zelene površine budući da u starosti uzrokuju pucanje i uzdizanje rubnjaka i opločenja. Za drveće koje se sadi pojedinačno u opločenoj površini („zeleni otok“) preporučene su dimenzije 2.5×2.5 m odnosno 3.5×3.5 m za veće drveće. Važno je ne dolazi do konflikata korijenja drveća i podzemnih komunalnih instalacija a preporučene udaljenosti sadnje od vodova se razlikuju ovisno o njihovom tipu. Većinom se preporuča udaljenosti 1.5-2.0m između podzemnih instalacija (kanalizacije, vodovoda, plinovoda, telefonskih linija i dr.) i debla drveća. Glavni gradski podzemni vodovi trebali bi biti udaljeni 5m (glavni plinovod, primarni kablovi, betonski kanali) dok neki vodovi nižeg reda poput onih za uličnu rasvjetu mogu biti i na udaljenosti od 1m. Osim toga, izuzetno je važno ostvariti dovoljne udaljenosti drveća od nadzemnih vodova (da ne dođe do preplitanja krošnji i instalacija pri čemu se u pravilu odstranjuju dijelovi krošnje). Smještaj drveća treba poštivati i standarde koji osiguravaju nesmetano odvijanje prometa odnosno sigurnost i preglednost (na raskrižjima poštivati radijus preglednosti te unutar tog radijusa ne saditi bilje više od 70 cm). Udaljenosti i dimenzije krošnji trebaju osiguravati dovoljno „prozračivanje“ i osvjetljenje ulice (osobito u ulicama uskih gabarita) ali i osvjetljenje u zgradama (posebice uz sjeverna pročelja zgrada). Potrebno je poštivati i udaljenost debla odnosno krošanja od susjednih parcela (rubovi katastarskih odnosno susjednih čestica), udaljenost od regulacijskih linija i druge urbanističke parametre.
Slika 3: Oštećenja drveća (nadzemnih i podzemnih dijelova) prilikom građevinskih i drugih radova ponekad uzrokuju i potpuno propadanje drveća (potrebno je primjenjivati dovoljne udaljenosti sadnje uz komunalne instalacije, štititi zonu rasta korijenja i pravilno sanirati eventualna oštećenja nastala tijekom radova).
KARAKTERISTIKE DRVEĆA NA POVRŠINAMA ZA KRETANJE PJEŠAKA I PROMETA specifične su budući da na njima visina grananja krošnje drveća mora biti takva da se pješaci i promet mogu neometano kretati. Najčešće se preporuča visina grananja krošnje od 3.8 metara no minimalno ona može biti i 2.20-2.5 m na sekundarnim površinama namijenjenim uglavnom za kretanje pješaka. Na glavnim i vrlo prometnim ulicama, osobito onima na kojima se kreću svi tipovi vozila (uključujući autobuse, kamione i dr.) ta visina može biti i do 4.50 m. Na parkiralištima i prometnicama te na površinama za kretanje pješaka i biciklista (uključujući trgove i slične opločene površine) se ne sade vrste čiji plodovi mogu oštetiti ili ozlijediti prolaznike ili uzrokovati materijalnu štetu. To se u prvom redu odnosi na krupne čvrste plodove koji uzrokuju oštećenje površina te proklizivanje stopala ili guma vozila (sitni ili krupniji čvrsti i mesnati plodovi, nakupine vlažnog lišća). Izbjegava se i bilje koje može unerediti podlogu (mesnati plodovi mogu uzrokovati trajno onečišćenje, povećavaju zahtjeve za čišćenjem, podlogu čine sklizavom i sl.). Kod nekih vrsta, osobito onih koji se sade na parkiralištima, problem može biti i ispuštanje izlučevina biljaka (smola i sl.) što onečišćuje automobile. Ukoliko se drveće koristi za zasjenu, ključna je gustoća sklopa, ali i pozicioniranje drvoreda u odnosu na željenu zasjenu – potrebna je pomna analiza kuta upadanja sunčevih zraka u odnosu na položaj i habitus drveća te položaj ruta koja se želi zaštititi od sunca u ljetnim mjesecima. U parkiralištima, osobito onim većim, drvoredi imaju i neke funkcionalne uloge – mogu poboljšavati orijentaciju te stvarati hladovinu (smanjuje se zagrijavanje površine i temperature u automobilima). Prilikom formiranja drvoreda unutar parkirališta standard je postavljanje jednog stabla između dva do tri parkirališna mjesta (kod „okomitog“ parkiranja) a u parkiralištima s „bočnim“ parkiranjem sadi se po jedno stablo između svakog parkirališnog mjesta (osiguravanje da se krošnje drveća preklapaju između ostalog i radi zasjene). U protivnom, uloge drvoreda su neznatne ili potpuno izostaju.
KARAKTERISTIKE DRVOREDA I DRUGIH VEGETACIJSKIH ELEMENATA U ULIČNOM SKLOPU
KARAKTERISTIKE DRVOREDA. Drvored čini niz drveća postavljenih u repeticiji koji prostorno čine linijski i kompaktan sistem te „snažnu“ i stabilnu prostornu strukturu. Sastavljen je od jednakih elemenata (ista vrsta stabla) s jednakim ritmom u rasporedu (isti razmak sadnje). Udaljenost pojedinog drveća u drvoredu treba biti takva da se krošnje drveća preklapaju ili dodiruju (kod „odraslih“ sadnica). Iznimke se mogu javiti u gustim gradskim jezgrama gdje prostorni uvjeti ne omogućavaju takvu sadnju (prolazi, autobusne stanice, na raskrižjima ulica i sl.) ili zbog naglašavanja nekih javnih značajnih građevina ili akcentnih elemenata (npr. skulpture). Izuzev toga, svaki bi drvored trebao biti kontinuiran te slijediti zeleni pojas u cjelokupnoj dužini ulice. U drvoredu se koristi istovjetna vrsta stabla, iste veličine i oblika krošnje. Isto pravilo vrijedi ukoliko se sadi dvostruki ili višestruki drvored no može doći do odstupanja (primjerice zbog razlike u širini pojasa) no tada treba paziti na ujednačenost sklopa i srodnih obilježja drvorednih vrsta sađenih na suprotnim stranama ulice. Općenito, ukoliko se ne sade ista stabla u drvoredu on može djelovati neskladno („kičasto“) te se u pravilu takva sadnja smatra nepravilnom. Nepovoljno je i kada se drveće sadi na prevelikim razmacima u uličnom sklopu (krošnje se ne preklapaju već su značajno udaljene) pa se doživljavaju kao pojedinačni neartikulirani i nepovezani elementi (percepcijski se ne čitaju kao cjelina i djeluju nekoherentno). To je dodatno potencirano kada se koristi i suviše nisko drveće malih promjera krošnje u odnosu na veličinu zgrada te dužinu i širinu ulice (često zbog preuskog zelenog pojasa). Takvo drveće habitusom i veličinom djeluje izvan proporcije i neskladno a ukupan izgled ulice obično producira krajobraz u kojemu je „zelena“ komponenta uličnog sklopa nezamjetna – drveće ne gradi ukupnu vizualnu sliku krajobraza, ne poboljšava značajno ambijent ulice te ne nosi značajne funkcije (ne stvara hlad, ne utječe na mikroklimu, gubi se osjećaj izdvojenosti od prometa itd.).
KARAKTRISTIKE DRVEĆA I ODABIR VRSTE U ULIČNOM SKLOPU u prvom redu označava podobnost vrste za primjenu na nekoj lokaciji. Kriteriji podobnosti mogu se grupirati u nekoliko kategorija i podrazumijevaju: usklađenost vrste s željenim vizualno estetskim, prostorno strukturnim, ekološkim i tehničkim ulogama, usklađenost vrste s kompozicijskim načelima i ciljevima oblikovanja, usklađenost bilja s uvjetima same lokacije te ekonomičnost održavanja. U tom smislu potrebno je prvenstveno odabirati autohtono ili udomaćeno bilje (zahtjeva mnoge mjere održavanja) te apsolutno izbjegavati vrste kojima kondicije lokacije ne odgovaraju. Vrste bi trebale biti otporne na štetnike i bolesti te druge nepovoljne gradske uvjete te čitav niz dodatnih parametra svake pojedine lokacije: npr. u uskim ulicama koristi se drveće manjeg ili užeg habitusa; u većim ulicama koriste se vrste široke i razgranate krošnje (pravilna proporcija veličine stabla i krošnje u odnosu na ostale prostorne elemente); na mjestima s manje sunčeve svjetlosti odabiru se vrste rahle i prozračne krošnje te sitnog lista zbog većeg propuštanja sunčeve svjetlosti; u uličnim sklopovima izbjegavaju se vrste s krupnim, čvrstim i mesnatim plodovima; potrebno je izbjegavati alergene i invazivne vrste; nezgodne mogu biti vrste vrlo sitnog sjemena ili dijelova ploda koji raznosi vjetar (za sadnju neposredno uz zgrade); za trajni efekt tokom cijele godine koristimo zimzelene vrste; itd. Ekonomičnost se može odnositi, osim na izbor otpornih vrsta na gradske uvjete i na primjerice brzinu rasta bilja – ako se želi postići brzi vizualni ili funkcionalni učinak koristimo brzorastuće vrste.
Slika 4: Drvored i podslojne etaže niskog bilja na Trgu ispred Pučkog učilišta u Velikoj Gorici – ugodan ambijent bez korištenja sezonskog jednogodišnjeg cvijeća (kombinacija cvatućeg drveća, pokrivača tla, nižeg grmlja i trajnica).
Povoljne karakteristike ostalog bilja sađenog u uličnim sklopovima („podstojne etaže“–više i niže grmlje, živice, pokrivači tla i sl.) također se odnosi na otpornost od zagađenja, jednostavnost održavanja te usklađenost vrste s estetskim i funkcionalnim ulogama koje želimo postići određenoj ulici (odvajanje, usmjeravanje vizura, vizualna zaštita, zaštita od prašine, poboljšanje ambijenta itd.). Podrast drveća treba pravilno dimenzionirati u odnosu na travnatu plohu pojasa – ono se sadi u širini cjelokupnog pojasa (kod užih pojaseva) ili kod širih pojaseva u širini koja omogućava nesmetanu košnju travnjaka (osobito uz kolnik). Također, sadi se u grupacijama a ne kao niz „razbacanih“ neartikuliranih i amorfnih pojedinačnih elemenata. U našim prilikama često se za poboljšanje ambijenta ulice koriste sezonski cvjetnjaci no noviji trendovi zagovaraju korištenje trajnica, trava i „zelenih“ pokrivača tla (racionalnije je uz stvaranje jednako dobrih ambijenata). Osim toga, mnogo veći vizualni značaj i ekspresivnu snagu češće ima drveće u uličnom sklopu (voluminozni elementi) nego sadnja izrazito plošnih elementa (cvjetnjaka, osobito manjih). Pritom, cvatuće vrste drveća mogu „nadoknaditi“ potrebu za unošenje akcentnih motiva u krajobraz (npr. umjesto cvjetnjakom, boja se u krajobrazu može ostvariti kroz korištenje cvatućeg drveća, drveća intenzivne promjene boje lišća, trajnicama ili unosom drugih krajobraznih elemenata koji su ekonomičniji po pitanju njege i održavanja u odnosu na sezonske izmjene cvijeća). Pogrešno je i shvaćanje da sadnja nižeg bilja može „nadoknaditi“ sadnju drveća u uličnom sklopu (zeleni pojasevi uži od 1.5m te pogotovo oni uži od 50 cm – „leftovers“). U uskim pojasevima može se saditi smo nisko bilje ali ono ima malu vizualnu uočljivost te smanjen raspon drugih mogućih uloga ukoliko se prostire u površinama u kojima dominira beton i asfalt te drugi elementi koji nadvisuju sadnju (automobili, zidovi i drugi objekti).
Vegetacijski elementi uličnog sklopa trebaju biti pravilno zasađeni u kvalitetno tlo dovoljne zapremnine a za optimalan rast biljaka treba ga njegovati tokom cijelog životnog vijeka. Neke od mjera koje se pritom provode su kontrola kvalitete zemljišta i poboljšanje uvjeta ukoliko se to pokaže potrebnim, zalijevanje u izrazito sušnim periodima (osobito bilja u intenzivno opločenim površinama), pregled zdravstvenog stanja bilja te mjere zaštite i tretiranje kod pojave bolesti i štetnika ili mehaničkih oštećenja. Posebno je potrebno štititi zonu rasta korijenja drveća i samo korijenje drveća (zona odnosno radijus koji se projicira od najdužih grana krošnje stabla na tlo ispod krošnje).
