Uzdignuti se podovi u nas relativno malo primjenjuju – to su specijalne konstrukcije koje su poprilično zahtjevne s proizvodnog, arhitektonskog i izvedbenog gledišta. Specijalne funkcijske prednosti uzdignutih pred ostalim podovima, međutim, čine ih nezamjenjivima u nekim oblicima uređenja interijera – naročito elektrotehničkog, uredskog, industrijskog i izložbenog prostora. Stoga ovoj vrsti podova posvećujemo posebnu pozornost u obliku članaka kojima analiziramo njihove funkcijske i tehničke značajke kako bismo potaknuli njihovu primjenu na za to opravdanim mjestima.
Slika 1. Uzdignuti podovi antičkog doba služili su za hipokaustično grijanje. Vrući zrak iz peći, smještenih izvan zgrade, vodio se kroz šupljine podova i stropova za zagrijavnje domova ili kupki.
UVOD
Rekli bismo da se rijetko susrećemo s modernim uzdignutim podovima – kad pomislimo na njih najčešće se sjetimo kazetirane podne plohe na metalnoj podkonstrukciji u tehničkim prostorima kao što su kompjuterske ili dispečerske centrale. Mnogo je, međutim, tipova uzdignutih podova koji nas već dugo prate u životu, a koje ne doživljavamo kao specijalne „uzdignute podove“, iako imaju poneku zajedničku funkciju. Zar se mi, koji smo školovani u zgradama klasične obrazovne arhitekture, ne sjećamo „katedri“ – drvenih postamenata na kojima je smješten nastavnički stol ispred ploče, kako bi nastavnik imao pregled nad razredom? Zar se ne sjećamo i glasnog, sudbinskog odjeka nastavničkog koraka i glasa na tim uzdignutim podovima? Zar slično ne odjekuju koraci glumaca na pozornicama, ili glasovi zborskih pjevača na praktikablima? Nećemo li se složiti da već desetljećima, još od doba Antona Martija, scenografsku osnovu televizijskih revijalnih programa povezujemo sa svijetlećim, prozirnim uzdignutim podovima? Skoro svi elastični sportski podovi predstavljaju na izvjestan način uzdignute podove, pa i svi moderni vanjski podovi – terase i staze, popularno nazvane „deking“ – ne mogu se izvesti drugačije nego kao uzdignuti podovi. Kakogod, pravi današnji smisao naziva „uzdignuti pod“ ima prefabricirana metalna prostorna rešetka na nožicama, obložena segmentiranim gaznim slojem, koja se proizvodi po modularnom principu i ugrađuje na poseban način. Ovaj proizvod svojim svojstvima zavređuje posebnu naklonost arhitekata i investitora te opravdava ekskluzivnost svoje izvedbe i cijene.
Slika 2. Uzdignuti pod u skupnom uredu.
UZDIGNUTI POD – DEFINICIJA I FUNKCIJA
Europska norma EN 12825 definira uzdignuti pod (engl. raised access floor) kao „tvornički proizveden podni sustav za opremanje zgrada koji se sastoji od panela poduprtih konstrukcijom sačinjenom od stupića i gredica, te po potrebi i drugih dijelova, koji osiguravaju nosivost cijele strukture“. Nadalje, „osnovna namjena uzdignutoga poda je unutarnje opremanje zgrada s osiguranjem slobodnog dostupa podprostoru“. Pod se sastoji od jedinica (modularnih sklopova ili segmenata, engl. element) a svaka jedinica ima tri osnovna dijela: predgotovljenu podnu ploču (najčešće četvrtastu), uglovima oslonjenu na stupiće koji su međusobno povezani metalnim gredicama. Osnovni se dijelovi, zajedno s ostalim sastavnicama (podložnim pločicama, gumama, metalnim ojačanjima i vijcima) sklapaju na taj način da se povezivanjem jedinica načini jedinstvena podna konstrukcija.
Slika 3. Uzdignuti pod u restauriranom povijesnom objektu.
Na primjerima na slikama 2 i 3 vidimo osnovne funkcijske značajke uzdignutih podova. U prostorima velikih ureda, gdje nema zidova, moguće je osigurati zajedničku dobavu svježega zraka i svjetla, ali ne i velikoga broja električnih instalacija. Kroz uzdignuti se pod razvode telefonske, električne i mrežne instalacije do pojedinog mjesta, a radna se mjesta mogu proizvoljno razmještati ili orijentirati. S druge strane, restauracija povijesnog objekta u modernu upravnu zgradu ili hotel zahtijeva mnogo novih instalacija, čije bi uvođenje bilo vrlo invazivno za postojeće zidove. Rješenje je u uzdignutom podu.
Funkcija uzdignutoga poda, dakle, bitno se razlikuje od ostalih, „normalnih“ podova, koji naliježu na nosivu konstrukciju zgrade, po tome što je podjednako važno razdijeljena u dva smisla – na ulogu gazne plohe ili hodne obloge i na ulogu prostora ispod nje. Hodni sloj odgovara svim zahtjevima kojima moraju udovoljiti i kompaktni podovi – zahtjevima mehaničke nosivosti i stabilnosti, tarnosti, površinske tvrdoće i higijeničnosti, izolacije topline i izolacije zvuka. Prostor ispod nje, međutim, nije samo šupljina nastala višim postavljanjem gazne plohe: taj podprostor (engl. plenum) ima funkciju spremanja, provođenja i dosezanja instalacija (npr. za dobavu struje, svjetla, svježeg zraka ili topline), a ponegdje i za odvod zraka, vlage i prašine. Kod vanjskih dignutih podova njihov podprostor mora omogućiti i pravilne higrotehničke i higijenske uvjete – odvod vode i prljavštine te prozračivanje (drvene) konstrukcije. Na taj način dignuti pod svojom funkcijom povezuje podnu i instalacijsku ulogu, a svojom izvedbom istovremeno predstavlja završni sloj donjeg dijela interijera i dio instalacijskog sustava zgrade.
Bitan aspekt funkcije podnoga podprostora jest da on bude zatvoren ali dosežan, da bi se instalacije mogle promijeniti, izmijeniti ili prerasporediti. Na taj se način pri preraspodjeli radnih stolova u uredima ili strojeva u proizvodnim pogonima može prenamijeniti cijeli pod, raspoređujući npr. utična mjesta elektroinstalacija, izvore upuhivanja zraka ili svjetla prema bilo kojoj novoj organizaciji interijera, umjesto da on bude definitivno i nepromjenjivo određen nacrtom početnog projekta. Podprostor mora biti dosežan i za čišćenje, pa i za inspekciju stanja podkonstrukcije i instalacija. Da bi podprostor bio dosežan, hodni sloj mora biti montažan tj. rastavljiv, pa uzevši sve to u obzir bolje shvaćamo zašto su uzdignuti podovi vrlo specifični i skupi: moraju istovremeno biti kompaktni ali i odvojivi, čvrsti ali i rastavljivi, cjeloviti ali i varijabilni.
Stoga nastajanje uzdignutoga poda ne započinje tek kad je konstrukcija zgrade gotova, kao primjerice kod izvedbe parketnih podova, nego još kod projektiranja cjelokupne zgrade. Projektom se, naime, predviđaju drugačije katne i vratne visine koje zahtijevaju uzdignuti podovi, drugačiji sustavi razvoda instalacija, drugačije vrste i raspored – ili izostanak – pregradnih zidova. Već se dakle u projektnoj fazi definiraju sve odrednice konstrukcije uzdignutoga poda, pa ako se to ne projektira na optimalan način, naknadni su zahvati u gradnji često nemogući ili jako skupi. Recimo ovako – ima mnogo varijabilnosti unutar poda, ali ima manje varijabilnosti unutar interijera ili konstrukcije zgrade. Naravno da promjenjivost i varijabilnost tvore bitne funkcijske prednosti uzdignutih podova, pa se tako mogu rješavati mnoge promjene uporabnih zahtjeva interijera – moguće je mijenjati vrstu i raspored podnih instalacija i priključaka, oblik i izgled, pa čak i visine poda. Ali ako se npr. naknadno želi uvesti dodatno grijanje radijatorima ili lokalna dobava zraka, izdvojiti prostore povećane akustičke ili vibracijske izolacije ili pak uvrstiti zidove veće nosivosti, to s projektima uzdignutih podova nije tako jednostavno kao kod konzervativne gradnje. Takvi zahvati najčešće zahtijevaju kompletnu evakuaciju prostora.
Slika 4. U specijalnom laboratorijskom prostoru metalnim uzdignutim se podom osigurava čistoća, ventilacija i odvođenje statičkog elektriciteta
PREDNOSTI UZDIGNUTIH PODOVA
Osnovna uporabna vrijednost uzdignutoga poda jest mogućnost razvođenja instalacija ispod hodne površine do pojedinog radnog ili izložbenog mjesta, što bi inače zahtijevalo petljanje s produžnim kablovima, ugradnju kanalica ili spuštanje instalacija sa stropa. U interijerima čije se krovne konstrukcije ne smiju zatvoriti spuštenim stropom, često niti nema drugoga načina za ravnomjerno dovođenje svježeg ili toplog zraka ili pak svjetla nego kroz podne instalacije.
Kod ranije spomenutih kompjuterskih prostorija, računalnih učionica i elektrotehničkih centara s velikim količinama vodiča, iskazuje se i druga najvažnija prednost uzdignutih podova: odvođenje neželjenog statičkog elektriciteta, koji kod velikog zasićenja elektro-smogom, kakvo je neminovno u navedenim prostorima, stvara škodljiv učinak za zdravlje i nedozvoljivi rizik pojave neželjenih elektromagnetskih naboja, iskre ili zapaljenja. Ovo vrijedi i za sve prostore s pojavom hlapivih otapala, proizvodnjom elektrostatički osjetljivih komponenti ili visoke koncentracije prašine. Metalna konstrukcija uzdignutoga poda, u kombinaciji s metalnim pločama ili metalnim oblogama naličja gaznih ploča, omogućuje potpuno uzemljenje svih komponenti poda.
Naravno, intenzivna ali ravnomjerna ventilacija u tehničkim prostorima s mnogo elektroničke opreme koja se jako zagrijava, odlično se rješava podnim sustavom dobave svježega zraka. Na taj se način postiže da izmjena zraka bude obimna i intenzivna, ali da raspored izvora i ušća bude učestao i ravnomjeran, pa da lokalna brzina strujanja zraka nigdje ne bude prevelika ili neugodna za korisnike prostora.
Fleksibilnost namjene sljedeća je velika uporabna vrijednost uzdignutih podova.
Ova vrsta podova može se najjednostavnije opisati kao točka spajanja linija dizajna i tehnologije. Današnje vrijeme zahtjeva brze i efikasne promjene, ali i brzu prilagodbu tržištu, kupcu ili jednostavnije rečeno „trendu“ koji se u jednom danu može vrtoglavo izmjeniti. Upravo ta potreba za fleksibilnošću izvedbe, ali i kasnije mogućnosti brze promjene, dovode do zaključka kako su ovi tipovi podova u današnje vrijeme dobili na važnosti u izložbenim prostorima, sajmišnim halama, muzejskim dvoranama ili hotelskim lobijima.
Slika 5. Veliki se izložbeni prostor može dinamično i kreativno mijenjati ugradnjom električnih i mrežnih priključaka, izvora svjetla, upuha ili usisa zraka te evakuacijske signalizacije na proizvoljnim mjestima.
Slika 6. Ordinacije zahtijevaju nesmetan promet oko pacijenta i mogućnost učestalog čišćenja. Ispod poda se nalaze strujne, kanalizacijske, pneumatske i hidrauličke instalacije, dovedene do zubarskog stolca ili operacijskog ležaja. Spojevi segmenata su trajnoelastično brtvljeni, tako da se pod može čistiti tekućinama s detergentima ili dezinficijensima.
Tehničke prednosti uzdignutih podova odnose se na način ugradnje: nije potrebno izraditi podsloj (nema npr. cementnog estriha) nego se pod može izravno postavljati na nosivu ploču. Prilagodljivom visinom stupića pod se učinkovito prilagođava neravninama podloge i precizno se nivelira u velikim prostorima. Nadalje, učvršćivanjem stopica stupića o podlogu (uvijanjem ili jednostavnim građevinskim lijepljenjem) može se poboljšati lateralna stabilnost konstrukcije i eliminirati nastajanje neželjenih udarnih zvukova (npr. uslijed vibracija, deformacija konstrukcije ili slijeganja zgrade). Naposlijetku, grijanje s poda ne mora biti projektirano samo sustavom upuhivanja pripremljenoga zraka, nego se i ploče uzdignutoga poda mogu s doljnje strane opremiti grijačima, čime se dobija učinkovit i fino prilagodljiv sustav podnoga grijanja kod zatvorenih i zabrtvljenih gaznih ploha (npr. u bolnicama, kuhinjama, restoranima itd).
Komponibilnost elemenata slaganja je velika prednost svih tvornički predgotovljenih, pa i uzdignutih podova. Tehničke detalje ćemo razmotriti u sljedećem nastavku, ovdje samo napominjemo da se velikim brojem kombinacija materijala obložnih ploča, njihovih dimenzija i načina spajanja, te različitim podkonstrukcijskim slogovima, mogu izraditi podovi širokog dijapazona tehničkih svojstava (nosivosti!) i estetskih efekata.
NEDOSTACI UZDIGNUTIH PODOVA
Relativno velika visina uzdignutih podova (najčešće između 18 i 30 cm) nedostatak je u tom smislu što podovi oduzimaju svijetlu visinu interijeru, tj. zgrade je potrebno projektirati s većom katnom visinom nego kod konzervativne gradnje. Na desetorokatnoj zgradi može se izgubiti ukupno visina cijele jedne etaže primjenom uzdignutih podova. Nadalje, planiranje uzdignutog poda najčešće se odnosi na cijelu površinu etaže. Ukoliko se samo neki prostori u etaži žele opremiti specijalnim uzdignutim podovima, tada problem predstavljaju prijelazi nivoa, koje je potrebno riješiti stubama u pragovima, te prilagođenim visinama vratnih otvora.
Slika 7. Varijabilnost elemenata i kompatibilnost različitih segmenata uzdignutih podova omogućuju jako veliku oblikovnu raznovrsnost: u ovom slučaju načinjena je stilska drvena podna obloga.
Zvučna izolacija je tehničko pitanje kojim se proizvođači uzdignutih podova bave s posebnom pozornošću. Razlikujemo dva zvučna aspekta izolacije poda – izolaciju udarnog zvuka (tj. prenošenje udarnog zvuka kroz stropne slojeve u doljnju prostoriju) i apsorpciju zvuka, tj. odboj udarnog zvuka u istu prostoriju. Obje pojave imaju vrijednosti iznad kojih postaju neugodne tj. nedozvoljivo intenzivne.
Prolaz udarnog zvuka u klasičnoj podnoj izvedbi rješava se izvođenjem masivne cementne podloge (estriha) na mekanom, apsorpcijskom sloju (npr. mineralne vune). Na taj način nastaje dvostruki građevni element (betonska ploča i ploča estriha) čiji slojevi dobro izoliraju zvuk jer imaju velike površinske mase i elastičan, upijajući sloj između njih. Pri izvedbi uzdignutoga poda sva zvučna učinkovitost ovisi o betonskoj ploči, jer su stupići izravno oslonjeni na ploču (nema estriha i upijajućeg sloja). Dio udarne energije apsorbiraju gumene podloške i glave stupića, te mekane obloge poveznih gredica.
S druge strane, hodna membrana odbija zvuk koraka u prostor. Kod uzdignutih podova ovaj se problem rješava obložnim panelima relativno velike mase i njihovim elastičnim usađivanjem. Naravno, i podprostor se može ispuniti apsorbirajućim materijalom, ali to nije u suglasju s potrebom laganog i cjelokupnog dosega instalacija u podprostoru. Kakogod, uzdignuti su podovi uvijek inferiorni u pogledu odboja zvuka klasičnim, položenim – naročito lijepljenim – podovima.
Požarna sigurnost je sljedeći problematični aspekt primjene uzdignutih podova. U načelu, svojstva gorivosti poda slabija su ako se ispod gazne (drvene) obloge nalazi zračni sloj. Zapaljivost podnih ploča od iverice može se smatrati slabom, pogotovo ako su s doljnje strane zaštićene aluminijskom oblogom, a s gornje strane obložene negorivim materijalom (npr. retardirajuće modificiranim vinilom, keramikom ili metalom). Problem dakle nije utoliko što bi lakše došlo do incidencije požara površinskoga sloja, nego što bi se vatra brzo širila podpodnim prostorom.
Higijena poda je nespojiva s njegovom poroznošću ili propusnošću. Ako se uzme u obzir da segmenti uzdignutih podova moraju biti odizni, podrazumijeva se da na hodnoj plohi zaostaje velik broj reški u koje se može zavlačiti prljavština, ili se iz podprostora može dizati prašina u interijer. Higijenski zahtjevi se kod uzdignutih podova održavaju primjenom panela koji su optočeni tijesno brtvenim materijalom, ili pak izvedbom utorenih bridova koji se mogu trajnoelastično zabrtviti. Tako nastaju podne plohe koje se mogu i prati tekućinama (npr. u medicinskim ustanovama, kuhinjama i restoranima), a razrezivanjem se ipak mogu izdvojiti pojedini segmenti da bi se dosegnule instalacije podprostora.
Goran Kuliš, mag. ing. techn. lign.
LITERATURA
- Uniflair S.p.A. (2012): „Feel the floor“; programska knjižica. Conselve; Italija
- Uniflair S.p.A. (2012): „Moving outside – Outdoor Modular Access Floors“; programska knjižica; Conselve; Italija
- Kuliš, G. (2013): Uzdignuti podovi. Diplomski rad, 37. str. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet: Zagreb
- Hyperline (2009): „Raised Access Floors“; Katalog; SAD
- URL: http://www.hyperline.com (21.06.2013.)
- URL: http://www.uniflair.com (21.06.2013.)
- URL: http://www.tateinc.com (21.06.2013.)
- URL: http://www.asmproducts.com (21.06.2013.)
- URL: http://www.cbi-europe.com (21.06.2013.)
- URL: http://www.asp.biz (21.06.2013.)
- URL: http://www.kingspanaccessfloors.co.uk (21.06.2013.)
- URL: http://www.monman.com (21.06.2013.)
- URL: http://www.archiexpo.com (21.06.2013.)
