Kaskadni stambeni niz Kajfešov brijeg u Zagrebu

Kaskadni stambeni niz Kajfešov brijeg u Zagrebu ilustrativni je primjer odnosa lokacije na padini i stambene tipologije na tipološkoj granici koja omogućava ispreplitanje prednosti obiteljske kuće i stambene zgrade.
k48-mlinar-0-200.jpgSlika 1. Kajfešov brijeg, snimak s juga

k48-mlinar-1-300.jpg

Slika 2. Idejno urbanističko rješenje Šestinskog dola, 1966.[1]

Stambena izgradnja na južnim padinama Medvednice
Zagrebačka stambena izgradnja na južnim padinama Medvednice do 1990-ih uglavnom se svodi na slobodnostojeće i poluugrađene obiteljske kuće nanizane uz postojeće prometnice na hrptovima i u udolinama. Nizovi ugrađenih obiteljskih kuća ili stambene zgrade i tornjevi izgrađeni su tek kao iznimka i alternativa često bespravno i neplanski izgrađenim obiteljskim kućama koje neracionalno zauzimaju zemljište.[1] Prvi projekt kaskadnog stanovanja u Zagrebu, koji nije realiziran, izradili su Drago Ibler i Drago Galić 1933. za lokaciju uz Novakovu ulicu.[2, 3] Kaskadni stambeni niz Kajfešov brijeg je, uz Ksaver iz 1984., [4, 5] izdvojeni primjer stambene tipologije koji je prethodio, ali nije utjecao na izgradnju južnih padina Medvednice od 1990-ih u kojoj prevladavaju pretenciozno i nesuvislo nazvane urbane vile. Iako na tipološkoj granici koja omogućava sintezu prednosti individualne i kolektivne stambene izgradnje, urbane vile na južnim padinama Medvednice su u pravilu gotovo substandardne stambene zgrade s minimalnom okućnicom. Kaskadni stambeni niz Kajfešov brijeg sinteza je ugrađene obiteljske kuće i penthausa, koji je jedna od najcjenjenijih stambenih jedinica u stambenoj zgradi ili tornju zbog vršnog položaja koji omogućava prostrane terase i vizure, koje često izostaju kod ugrađenih obiteljskih kuća.

k48-mlinar-2-300.jpg

Slika 3. Prototip kaskadnog stambenog niza,[1][7]

Idejno urbanističko rješenje Šestinskog dola
Idejnim urbanističkim rješenjem Šestinskog dola iz 1966. planiran je potez uz potok Kuniščak od Šestina na sjeveru, pa gotovo do Črnomerca na jugu. Dragutin Boltar, Vladimir Ivanović i Ante Marinović-Uzelac planirali su četiri stambene zajednice i u Detaljnom urbanističkom planu stambene zajednice Bijenik razradili model s trokatnim i četverokatnim stambenim zgradama na blagim padinama, kaskadnim stambenim nizovima na strmijim padinama i slobodnostojećim i poluugrađenim obiteljskim kućama na djelomično izgrađenim, odnosno strmim padinama na kojima ostale stambene tipologije nisu racionalne. Ante Marinović-Uzelac razradio je kaskadni stambeni niz bez denivelacija unutar jedne stambene jedinice, a Vladimir Ivanović s dvije blage denivelacijama unutar pojedine stambene jedinice.[1] Nakon 20-ak godina, unutar kojih je do 1981. izrađeno ukupno pet detaljnih urbanističkih planova za područje Šestinskog dola,[6] Ante Marinović-Uzelac je na osnovi spomenutog prototipa iz 1965. razradio kaskadni stambeni niz za Kajfešov brijeg,[5, 7] koji se nalazio unutar obuhvata Idejnog urbanističkog rješenja Šestinskog dola.

 k48-mlinar-3-300.jpgSlika 4. Prostorni prikaz[8]

 

 

 

 

 

k48-mlinar-4-300.jpgSlika 5. Situacijski nacrt[7]

 

 

 

 

k48-mlinar-5-300.jpgSlika 6. Presjek kroz VIII stupac i 8. prolaz s pogledom na VIII stupac[8]

 

 

 

k48-mlinar-6-300.jpgSlika 7: Kajfešov brijeg, snimak s jugozapada

Kaskadni stambeni niz Kajfešov brijeg
Kaskadni stambeni niz Kajfešov brijeg na sjeverozapadnom dijelu Zagreba, istočno od Ulice Pavleka Miškine, projektirao je Ante Marinović-Uzelac[9] 1980. i 1981.[10, 11] u Zavodu za arhitekturu arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za USIZ stanovanja grada Zagreba i GRO Novogradnja, koja je bila i izvođač radova od 1983. do 1987. Suradnici na projektu bili su Zlatko Barović i Jesenko Horvat, zatim Rudolf Dragović i Ivan Cetinić za instalacije, te Egon Lokošek za statiku.[7] Projekt je prilagođen na zahtjev investitora[12] i dopunjen 1983.[10] U Provedbenom urbanističkom planu naselja „Pavlek Miškina“ zemljište namijenjeno za kaskadni stambeni niz bilo je aktivno klizište koje je trebalo sanirati zbog opasnosti po obiteljske kuće istočno od Ulice Pavleka Miškine. Stambene jedinice kaskadnog stambenog niza postavljene su, zbog sanacije klizišta, pod kutom od 45° u odnosu na slojnice i kao dijagonalna rešetka stabiliziraju teren.[7]

k48-mlinar-7-200.jpgSlika 8. Tlocrt tipskih stambenih jedinica[7]

Prostorni parametri
Na jugozapadnoj padini izgrađeno je na parceli od 0,886 ha 75 stambenih jedinica i 36 garaža u kaskadnom stambenom nizu koji zauzima površinu od 0,5588 ha. Koeficijent izgrađenosti zemljišta je 0,63 a koeficijent iskorištenosti 1,46. Ukupna bruto razvijena površina kaskadnog stambenog niza je 12.985 m², površina 75 stanova je 8.662 m², površina podruma 1.517 m² a površina 36 garaža iznosi 515 m². Na parceli ima pet parkirališnih mjesta a uz parcelu 56.[7]

Urbanističko-arhitektonski koncept
Urbanističko-arhitektonski koncept kaskadnog stambenog niza obilježen je usporednim smicanjem i upuštanjem devet stupaca sa stambenim jedinicama i stubama. Stupci imaju od pet do devet razina. Prosječna visina stupca u odnosu na padinu je 1,5 etaža, osim na dnu padine, gdje stupac ima visinu 1 etaže, i na vrhu, gdje ima visinu 2,5 etaže. Prilaz vozilima osiguran je do dna i vrha stuba svakog stupca, tako da je najveća udaljenost najbližeg kolnog pristupa od stambene jedinice tri etaže. Na najnižoj razini su garaže i spremište za smeće a na najvišim razinama su manji stanovi ispod i iznad standardne stambene jedinice s terasom orijentiranom prema jugozapadu. Manji prizemni stanovi ispod dvije najviše razine stupca imaju ostakljenu terasu orijentiranu prema sjeveroistoku. Velike terase orijentirane prema jugozapadu ukrašene su raslinjem u betonskim elementima koje, osim ukrasne, ima ulogu vizualne zaštite intimnosti terasa stambenih jedinica na nižim razinama. Intimnost terasa s bočne strane postignuta je izmicanjem usporednih kaskada i neprozirnim staklom. Ulazi na podestima stuba u stambene jedinice natkriti su istaknutim dijelom višeg stupca, osim kod najvišeg stupca i kod ulaza na razini vrha padine.

k48-mlinar-8-200.jpgSlika 9. Kajfešov brijeg, snimak sa sjeverozapada

Stambene jedinice
Stambene jedinice s terasama razrađene su, ovisno o položaju,[2] na osnovi prototipa iz 1965. kojem je najsličnija stambena jedinica tipa B, površine 158 m², koja ima vjetrobran, hodnik, dnevni boravak, blagovaonicu, kuhinju, ostavu, nužnik za goste, garderobni hodnik, četiri sobe, dvije kupaonice, gospodarski hodnik i gospodarsku prostoriju kroz koju se pristupa u podrum. U odnosu na osnovni tip B, tip A, površine 123 m², nema podrum iza stana. Tipovi BL, površine 97 m², i BD, površine 68 m², dobiveni su podjelom osnovnog tipa B. Tip C, površine 169 m², povezan je internim stubama s podrumom na nižoj etaži. Tip D, površine 161 m², ima zbog položaja uz gornji rub stupaca otvoreno pročelje nasuprot terasi i ulaz sa zajedničkog zatvorenog stubišta kojim je povezan s podrumom. Tip D’, površine 117 m², i tip Z, površine 44 m², dobiveni su podjelom tipa D u dva manja stana. Tip E, površine 166 m², je razrađeni tip B za rubni stan najnižeg stupca. Tip F, površine 156 m², je kombinacija tipova B i D za rubni stan najnižeg stupca. Tip H, površine 68 m², razrađen je za najviši stan u stupcu u koji se ulazi zajedničkim zatvorenim stubištem. Tip P, površine 80 m², ima ulaz sa zajedničkog zatvorenog stubišta i ostakljenu terasu u prizemlju gornjeg ruba stupaca.[7]

Konstrukcija i instalacije
Ispod pristupnih stuba između stupaca su prohodni i prirodno zračeni instalacioni hodnici, koji su dilatacijski zglobovi između stupaca, jer su izvedeni kao samostalni sanduci položeni na stope temelja zidova stupaca. Armiranobetonska konstrukcija nosivih zidova i stropnih ploča hidroizolirana je ljepenkom u bitumenu, te dodatcima betonu i premazom „Aquathrillom“. Pročelja su obložena šupljom crvenkastom opekom, kojom su obloženi i dimnjaci plinskih kombi-bojlera za etažno grijanje.[7] Dimnjaci su visinom i položajem na terasama stambenih jedinica usklađeni s nagibom kaskadnog stambenog niza.

– Kajfešov brijeg, snimak s jugozapada
– Kajfešov brijeg, snimak sa sjeverozapada
– Kajfešov brijeg, snimak s jugoistoka

k48-mlinar-9-300.jpg

Slika 10: Kajfešov brijeg, snimak južnog pročelja

Primjer Kajfešovog brijega
Kaskadni stambeni niz Kajfešov brijeg je najdosljedniji i najcjelovitiji zagrebački i hrvatski primjer stambene tipologije[13] primjerene za padine nagiba od 30 do 40%, koji ima obilježja individualnog stanovanja pri korištenju i kolektivnog stanovanja pri projektiranju, izvođenju, upravljanju i održavanju.[7] Volumenom i položajem kaskadni stambeni niz treba biti odmjeren, kako ne bi proporcijama megastrukture agresivno prekrivao zemljište. Procjena te odmjerenosti nakon izgradnje Kajfešovog brijega bila je kontraverzna.[2, 3, 13, 14, 15, 16] Fleksibilne tipske stambene jedinice s terasama izgrađene na Kajfešovom brijegu prilagodljive su potrebama korisnika i imaju kvalitetne vizure koje mogu biti obogaćene i raslinjem na terasi. Na primjeru Kajfešovog brijega vidljivo je da je stambenu tipologiju kaskadnog stambenog niza moguće kvalitetno primijeniti na padinama uz studiozan urbanističko-arhitektonski pristup kompleksnoj strukturi.[17]

Doc.dr.sc. Ivan Mlinar, dipl.ing.arh.

 

Literatura:

  1. Boltar, D.; Ivanović, V.; Marinović-Uzelac, A. (1966.), Prilog studiju sjevernih područja Zagreba, Čovjek i prostor, 13, (165): 4-5, Zagreb
  2. Neidhardt, V. (1988.), Stambeni niz „Kajfešov brijeg“ u Zagrebu – Individualno u kolektivnom, Čovjek i prostor, 35, 5 (422): 17, Zagreb
  3. Biondić, Lj. (2002.), Projekt terasastoga stanovanja Drage Iblera i Drage Galića na lokaciji Novakova – Šalata u Zagrebu, Prostor, 10, 1 (23): 51-59, Zagreb
  4. Juračić, D. (1984.), Ksaver, Ksaver, Čovjek i prostor, 31, 112 (381): 6-9, Zagreb
  5. Juračić, D. (1988.), Stambeni niz „Kajfešov breg“, Arhitektura, 42, (204-207): 123-125, Zagreb
  6. Božić, N. (2000.), Dr.sc. Ante Marinović-Uzelac, dipl.ing. arhitekture, dipl.urb. I.U.U.P., Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet 1919/1920 – 1999/2000, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: 204, Zagreb
  7. Marinović-Uzelac, A. (1988.), Stepenasti stambeni niz „Kajfešov brijeg“, Čovjek i prostor, 35, 5 (422): 18-19, Zagreb
  8. Ivanšek, F. (199), Enodružinska hiša: od prosto stoječe hiše k nizki zgoščeni zazidavi, Ambient: 171-174, Ljubljana
  9. Milić, B. (1997.), Prva flauta, Čovjek i prostor, 44, 11-12 (522-523): 18-19, Zagreb
  10. *** (1988.), Arhitektonska ostvarenja u Hrvatskoj – 1987., Čovjek i prostor, 35, 4 (421): 6-14, Zagreb
  11. Odak, T. (1989.-1991.), Pregled stambene arhitekture u Hrvatskoj 1945-91., Arhitektura, 42-44, 1-3 (208-210): 37-72, Zagreb
  12. Barović, Z. (1985.), Koncentrirani oblici izgradnje obiteljskih stambenih zgrada – Prilog formuliranju parametara za urbanističke uvjete, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Magistarski rad, Zagreb 56-57
  13. Knežević, G. (1988.), Ružičasto lice krize, Čovjek i prostor, 35, 5 (421): 15, Zagreb
  14. Oštrić, I. (1988.), Poticajno stanje ili posebno izdanje, Čovjek i prostor, 35, 5 (421): 16, Zagreb
  15. Maroević, I. (1988.), Bez iznenađenja u 1987., Čovjek i prostor, 35, 5 (421): 17, Zagreb
  16. Odak, T. (1989.-1991.), Stanovanje je arhitektura, Arhitektura, 42-44, 1-3 (208-210): 2-5, Zagreb
  17. Članak je nastao u okviru znanstvenoistraživačkog projekta (2032 kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost) Urbanizam naslijeđa – Urbanistički i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeđenje kulturnoga naslijeđa (voditelj akademik Mladen Obad Šćitaroci, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu).