U prošlom smo broju Koraka pisali o potrebi izvođenja prilagodnih reški na plohama drvenih podova. Glavna tehnička poteškoća izrade i osiguranja pravilne trajnosti parketnih podova proizlazi iz higroskopskih svojstava drva, pri čemu materijal mijenja dimenzije preuzimanjem ili odavanjem vode u okoliš. Parketni podovi su drveni proizvodi jako velikih dimenzija, pa već i relativno male pojave bubrenja ili utezanja cjelovitog drva uzrokuju velike apsolutne dimenzijske promjene cijeloga proizvoda. Prevelike promjene dimenzija pak mogu narušiti funkcijsku ili estetsku uporabnu vrijednost poda. Jedan od tehničkih načina kompenziranja dimenzijskih kolebanja podne plohe je izvedba prilagodnih reški pri izradi poda, a kod velikih podova ostavljaju se ne samo zidne, nego i razdjelne reške podnih cjelina. Ovaj ćemo puta prikazati nekoliko načina izvođenja razdjelnih (tzv. dilatacijskih) reški na većim drvenim podnim plohama.
PRIMJER IZVEDBE RAZDJELNIH REŠKI KOD VELIKE PODNE PLOHE
Razmotrimo poslovni objekt gabaritnih dimenzija 30 x 40 m. Zgrada ima dva središnje locirana betonirana bloka u kojima su dizala, stubišta i sanitarni čvorovi. Svaki kat projektiran je kao cjeloviti prostor od oko 1000 m2, te predstavlja prostornu i podnu cjelinu s pravilnim rasterom armirano-betonskih stupova koji nose gornju betonsku ploču (slika 1). Potrebno je projektirati pod s razdjelnim reškama u parketnoj plohi da se izbjegne rizik bubrenja obloge po velikim dimenzijama plohe i mogućih shodno posljedičnih grešaka (sabijanja i izdizanja parketne plohe). Parket je hrastov, dimenzijia 500 x 70 mm, debljine 21 mm. Predviđa se slog u riblju kost.
Slika 1. Pogled na dio prostora cjelovite podne plohe veličine ca 1000 m2 koji se ne može pravilno obložiti drvenim podom bez ugradnje razdjelnih (dilatacijskih) reški
PROJEKTNI PRIJEDLOG
Jedna od mogućnosti kojima bi se eliminirale godišnje dimenzijske promjene cjelokupne plohe parketnoga poda je razdioba u segmente koji su odvojeni prilagodnim reškama. Pri tome je jako važno naglasiti da se u ovako velikom prostoru obavezno treba projektirati slaganje parketa unakrsnim obrascima (riblja kost, četvorine, kombinacija pruga i četvorina ili kazete). Lijepiti treba čvrsto-elastičnim ili visoko elastičnim ljepilom, preporučljivo jednokomponentnim poliuretanskim ljepilom, preko predpremazom izoliranog cementnog nasipa.
Predviđeni raspored reški treba razmotriti projektni tim arhitekata, investitora, parketara i podopolagača, te usaglasiti tehničke i estetske odrednice razdiobe podne plohe. Predviđam razdjelne reške koje bi bile široke 10 – 15 mm, ispunjene plutom ili drugim elastičnim materijalom u boji hrastovine. Plohe koje bi odvajale ove reške imale bi najveće dimenzije oko 15 x 15 m, i kod zidnih reški od 25 mm ovakve bi plohe mogle kompenzirati naprezanja u rasponu godišnjih kolebanja ravnotežnog sadržaja vode drva od 9 do 12 %. Potvrda proračunom prema odrednicama iz prvog članka (Korak 04/2013; str 19):
Gdje je:
1500 cm – duljina brida razdjeljene plohe
0,25 %/% – srednji koeficijent bubrenja za hrastovinu, tj. 0,25 % promjene dimenzija s promjenom sadržaja vode od 1 %
3 % – očekivani godišnji raspon sadržaja vode (s.v.) drva (npr. 7% – 10% s.v.)
2- podjela promjene širine plohe na dvije nasuprotne reške
4 – faktor umanjenja bubrenja čvrstim lijepljenjem unakrsnog sloga parketa.
Iz izračuna proizlazi da svaka ploha 15×15 m treba imati po 0,5 cm široki obrub, tj. da širina razdjelnih reški treba biti 10 mm uz širinu zidnih reški od 2,5 cm.
RJEŠENJE 1.
Parket 70 x 500 mm s podjednakim brojem lijevih i desnih daščica ne može se slagati u četvorine 500×500 mm, jer širina usporedno složenih 7 daščica, koje bi se sučelile polju od 500 mm širine, iznosi 490 mm. Jedna od mogućnosti je da se pod slaže u četvorine, ali da se dodatno izradi određen broj daščica širine 80 mm, koje bi se umetale u sredinu četvorina. Na taj bi način 7 daščica od 70 mm širine i jedna široka 80 mm činile četvorinu od 500×500 mm, te bi se takve četvorine bez ikakvog otpada mogle slagati u veće kazete ili podne plohe koje bi bile odijeljene prilagodnim reškama.
Slika 2. Skica načina slaganja četvorina parketa od kojega je približno 85 % osnovnih dimenzija (70×500 mm) a 15 % čine šire (središnje) daščice dimenzija 80x500mm
RJEŠENJE 2:
Druga mogućnost je da se na središnju daščicu u polju od 7 daščica na stranu utora nalijepi plutena pruga širine 10 mm. U ovoj prugi moguće je profilirati utor za pero, kako bi se spojila sa desnom stranom susjedne daščice. Ukoliko se pluto ne profilira, tada treba svim pristupnim daščicama do pluta skinuti pero (glodanjem ili pozornim ispiljivanjem). Postupak je ponešto složen, ali omogućuje slaganje četvorina 500 x 500 mm koje bi se brušenjem egalizirale i sve lakirale kao jedinstvena podna ploha. Rizik markiranja sljubnica pluta (pucanja laka po reški) ne može se izbjeći, pogotovo ukoliko taj cijeli veliki prostor bude ljeti kondicioniran, dakle dodatno isušen, rashladnim klimatizacijskim uređajima. Svejedno, pukotine laka po bridu pluta nisu tako neugledne kao iskrzane pukotine po bridu zalakiranoga elastičnoga brtvila.
Slika 3. Skica izrade daščice sa uklopljenom prugom pluta. Parket se brusi i lakira nakon polaganja.
IZVEDBA RAZDJELNIH REŠKI U PROIZVODNJI PARKETA
U planiranju poda moguće je primijeniti industrijski lakirani parket koji u seriji daščica ima rubove izrađene od elastičnog materijala. Kod ovakvog se parketa predviđa poglavito uzdužno polaganje (brodski pod), pa razdjelna reška nastaje pri slaganju reda parketa s elastičnim rubom. Faze izrade masivnog parketa su prikazane na slici 4. Ovakav parket je, za razliku od rješenja na slici 3, industrijski brušen i lakiran, pa je rizik markiranja bridova i naknadnog pucanja laka na spojevima pluta eliminiran.
Slika 4. Skica izrade gotovog masivnog parketa s uklopljenom prugom pluta. Bridovi su skošeni prije lakiranja, na zgradi više nema brušenja, lakiranja ili kitanja.
RJEŠENJE 3
Primjenjuje se slaganje poda u riblju kost, ali u veće plošne jedinice – u velike kasete – koje su obrubljene optočnim prugama od dviju usporednih daščica istoga parketa. Prikaz je vidljiv kao jedna od shema slaganja na nacrtu na sl. 5. Ovakve četvorine bi s oblikovnog aspekta imale optimalne dimenzije ploha na čijim bi uglovima bili betonski stupovi. Tada bi i obrazac slaganja ovakvih kaseta, kao i obrazac razdjelnih reški cijele plohe, pratio ritam stupova u velikom prostoru i zidova središnjih kubusa i uglovnih dvorana. Širine reški među kasetama mogu biti 10 mm, a širine zidnih reški cijele plohe i spojeva sa stupovima se opet preporučuju u iznosu od 25 mm. Ako projektni tim izradi točan plan poda, onda se može predvidjeti broj daščica koje bi tvorile obrub i kvadratura parketa složenog u riblju kost po središnjim plohama kaseta, jer treba računati sa većim otpadom nego inače. Na dnu skice na slici 5 je i jedan moderniji način slaganja, koji je geometrijski jednostavniji, a također omogućuje unakrsno slaganje parketa u duljem smjeru, čime bi se umanjilo bubrenje kasetnih ploha. Ovim načinom bi se u cjelosti koristili samo parketi 500 x 70 mm, a količina otpada kod čeonoga piljenja bi bila najmanja.
Slika 5 (lijevo). skica različitih oblikovnih slogova od klasičnog parketa koji se po dimenzijama ne može složiti u pravilne četvorine
Slika 6 (desno). Primjer kazetiranoga poda od parketa različitih obrazaca polaganja. Dimenzije svih uporabljenih daščica nisu iste. Ako su plohe manjih dimenziija od 4×4 m, razdjelne reške nije potrebno uvrstiti. Kod ovakvoga sloga otpad materijala može iznositi i do 25 %.
RJEŠENJE 4: Izvedba poda u vidu kasetnih ploha dimenzija prema rasteru stupova.
Slika 7. Prikaz načina izvedbe reške kod obrasca polaganja u riblju kost. Kružnom pilom na podnoj vodilici se izvode pravi rezovi koji omogućuju izvedbu ravne reške na spoju rebara uzorka. Bolje je plohu riblje kosti obrubiti jednim ili dvama pravim redovima parketa, jer je reška između dužih bridova daščica urednija. Reške se ispunjavaju prije, ali još bolje nakon brušenja i površinske obrade poda, da ne dolazi do iskrzavanja laka i markiranja spoja.
Četvrto rješenje podrazumijeva da se velika podna ploha, u ukupnoj kvadraturi više od 1000 m2, raspodjeli u segmente, koje bi po dimenzijama i položaju pratile ritam stupova glavnoga prostora. Ovakav pod nije potrebno posebno projektirati, jer se veličine segmenata razdijeljene podne plohe definiraju prema veličinama ploha koje na uglovima imaju betonske stupove, a čiji raspored nije jednak po cijelom prostoru, ali je geometrijski ritmičan i pravilan. Ovo bi omogućilo izradu segmentiranoga poda s većim brojem relativno uskih (6 – 10 mm) razdjelnih prilagodnih reški, s time da bi svaki obrub stupa trebao imati pristupnu rešku od 25 mm. Propiljuje se već položeni parket (kao na slici 7) pilom – glodalom veće širine propiljka nego što je to uobičajeno kod kružnih pila. Nakon toga preostaju dvije mogućnosti zapunjavanja reški kitom – prije lakiranja, što je jednostavnije ali ostavlja rizik iskrzanog pucanja laka na kitu, ili nakon lakiranja. Potonji način je tehnički povoljniji, ali zahtijeva više preciznog ručnog rada na podu, jer je bridove propiljenih reški potrebno zaštititi tzv. „pik“ trakom pri nanošenju kita, koja se po početku stezanja brtvila uklanja s lakirane plohe.
Slika 8. Razdjelna reška načinjena propiljivanjem zapunjena je trajnoelastičnim kitom te polakirana u cjelini s parketom. Tamnija boja kita odabrana je da se manje uočavaju možebitne kasnije greške laka na spojevima.
