Nova zagrebačka stambena naselja potiču afirmaciju te strukturnu i funkcionalnu preobrazbu neizgrađenih ili zapuštenih perifernih gradskih područja s ciljem poboljšanja standarda stanovanja i daljnjeg uređenja i razvoja grada.
U Zagrebu je nakon stagnacije u stanogradnji koja je obilježila 1990-te i usvajanja Generalnog urbanističkog plana 2003. proveden niz javnih urbanističko-arhitektonskih natječaja za stambena naselja, nakon kojih je djelomično uslijedila izrada i usvajanje urbanističkih i detaljnih planova uređenja te izgradnja tri stambena naselja. Izgrađena su stambena naselja Špansko-Oranice, Novi Jelkovec i Vrbani III, planovi su usvojeni za Podbrežje i Munju, a za Borovje-Tigrove, Borovje-Savice, Blato-istok, Sopnicu jug i Müllerov breg samo su provedeni natječaji. Izgrađena nova zagrebačka stambena naselja, kao i ona za koja su usvojeni planovi ili su provedeni samo natječaji, potaknula su afirmaciju te strukturnu i funkcionalnu preobrazbu perifernih gradskih područja s ciljem daljnjeg uređenja i razvoja grada.[1]
Slika 1. Položaj izgrađenih i planiranih novih zagrebačkih stambenih naselja[10]
Slika 2. Špansko-Oranice[2,11]
Špansko-Oranice su stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2003. na kojem je prvu nagradu dobio Zoran Hebar iz Urbanističkog zavoda grada Zagreba.[2] Plan za Špansko-Oranice usvojen je 2003.,[3] a izgradnja na lokaciji bivše vojarne, sjeverno od Zagrebačke avenije, istočno od Krklecove ulice u Španskom, južno od potoka Vrapčak i zapadno od Zagrebačke ceste započela je 2004. Prvi stanovnici uselili su u novosagrađene stambene zgrade 2005. Urbanističko rješenje obilježeno je ortogonalnim rasterom postavljenim u skladu s rasterom nekadašnje vojarne, koji je usklađen s nepravilnom granicom obuhvata nepravilno oblikovanim pojedinim kasetama i zgradama te skošenim zabatima zgrada. Unutar ortogonalnog rastera smještene su stambene zgrade pravokutnog tlocrta, prometni sustav, trg, perivoji, dječja i sportska igrališta, dječji vrtić, osnovna škola i poslovne zgrade. Stambene zgrade su petero i šesterokatnice, a poslovne zgrade su znatno više, osim jedne šesterokatnice, i njihove planirane visine su od 16 do 18 katova. Dio stambenih zgrada ima lokale u prizemlju. Kolni prometni sustav nema jasnu gradaciju sabirnih i stambenih ulica, a pješački sustav obilježen je dominantnim pješačkim potezom koji vodi od dječjeg vrtića i osnovne škole do trgovačkog centra Mercator koji je istočno izvan obuhvata. Parkiranje je riješeno u podzemnim garažama ispod stambenih zgrada i u profilu prometnica. Stambeno naselje zaštićeno je od Zagrebačke avenije potezom poslovnih zgrada i perivoja. Perivojni potencijal potoka Vrapčak nije potpuno iskorišten, ali je nespretno naglašen skošenim i uvučenim zabatima stambenih zgrada uz potok. Površina Špansko-Oranica je 19,0 hektara na kojima je izgrađeno 1.586 stanova za približno 4.758 stanovnika, što daje 83 stana i 250 stanovnika po hektaru.
Slika 3. Novi Jelkovec[12]
Novi Jelkovec je stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2003. na kojem su prvu nagradu dobili Sanja Gašparović, Darija Maletić Mirko, Nataša Martinčić, Ivan Mlinar, Marija Premužić i Krunoslav Šmit s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Plan za Novi Jelkovec je usvojen 2003.,[4] a izgradnja je započela 2007. na istočnoj zagrebačkoj periferiji, sjeverno od Slavonske avenije, istočno od Ulice Ljudevita posavskog i južno od planirane produžene Ulice grada Vukovara, na lokaciji bivše svinjogojske farme.[5] Prvi stanovnici uselili su u stambene zgrade 2009.[6] Urbanističko rješenje obilježeno je ortogonalnim rasterom i podjelom izrazito izdužene parcele u četiri podcjeline zbog izbjegavanja monotonije urbanističko-arhitektonskog oblikovanja i stvaranja urbanih kaseta koje mogu postati predložak za strukturnu i funkcionalnu preobrazbu i urbanizaciju okolnog zapuštenog područja. Podcjeline su nazvane Megastruktura, Prsti, Park šuma i Elipsa zbog svojih različitih urbanističko-arhitektonskih obilježja. Svaka podcjelina obilježena je jednim tipom stambenih zgrada koje imaju od četiri do šest katova. Megastruktura ima stambene zgrade ugrađene u jedan veliki blok sa središnjim perivojem i podzemnom garažom. Prsti povezuju susjedne podcjeline linearnim perivojima koji se izmjenjuju sa stambenim zgradama pravokutnog tlocrta i stambenim ulicama. Park šuma je oblikovana kao veliki perivoj stambenog naselja unutar kojeg su raspoređene stambene zgrade kvadratičnog tlocrta linearno povezane stambenim ulicama. Elipsa se sastoji od poteza stambenih zgrada pravokutnog tlocrta i razvedenog krovnog presjeka koji se izmjenjuju s perivojnim potezima. U Novom Jelkovcu planirani su i dijelom izgrađeni unutar Megastrukture, između Prstiju i Park šume te u sjevernom potezu Elipse slijedeći prateći sadržaji stanovanja: dva dječja vrtića, osnovna i srednja škola, kulturni centar, zatvoreni bazen, dječja igrališta, sportski tereni, ambulanta, veterinarska stanica, robna kuća, tržnica, crkva, poslovne zgrade, javne garaže i lokali u prizemljima stambenih zgrada. Površina Novog Jelkovca je 33,2 hektara na kojima je izgrađeno 2.733 stana za približno 8.199 stanovnika, što daje 82 stana i 246 stanovnika po hektaru.
Slika 4. Vrbani III[13]
Vrbani III su stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2004. na kojem je prvu nagradu dobio Tihomir Jukić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.[2] Plan je usvojen 2005.,[7] a izgradnja je počela 2006. na jugozapadnoj zagrebačkoj periferiji, sjeverno od jezera Jarun, istočno od planirane produžene Vrapčanske ulice, južno od Horvaćanske ceste i zapadno od Ulice Hrvatskog sokola. Prvi stanovnici uselili su u stambene zgrade izgrađene prema planu 2007. Urbanističko rješenje podijeljeno je na tri podcjeline: ortogonalno-zakrivljenu sjevernu podcjelinu s uklopljenim postojećim stambenim zgradama u kojima je izgrađeno ili započeto 460 stanova, blago radijalnu jugozapadnu podcjelinu sa središnjim perivojnim potezom i istočnu izdvojenu podcjelinu sa sportskim sadržajima, koji su namijenjeni širem gradskom području. U Vrbanima III izgrađene su četverokatne stambene zgrade pravokutnog tlocrta, koje prate ortogonalno-zakrivljeni raster u sjevernoj i blago radijalni raster u jugozapadnoj podcjelini, a poslovni potez zgrada uz zapadni rub stambenog naselja povezuje spomenute rastere. Uz stambene zgrade planirani su dječji vrtić i igrališta, osnovna škola, crkva, poslovne i upravne zgrade, lokali u prizemljima stambenih zgrada, perivoji, a u istočnoj izdvojenoj podcjelini sportski tereni i dvorane. Prometni sustav obilježen je obuhvatnom sabirnom ulicom na koju se priključuju stambene ulice. Parkiranje je riješeno u profilu prometnica i u podzemnim garažama, koje najčešće povezuju dvije stambene zgrade. Središnji perivojni potez uzdignut je za 1,5 metar od okolnog partera i povezuje sportske sadržaje u istočnoj izdvojenoj podcjelini s poslovnim potezom uz zapadni rub Vrbana III. Okomito na središnji perivojni potez planiran je sustav perivoja koji povezuje sjevernu podcjelinu s jezerom Jarun, čija blizina daje dodatnu kvalitetu Vrbanima III. Površina Vrbana III je 21,3 hektara na kojima je izgrađeno 1.900 stanova za približno 5.700 stanovnika, što daje 89 stanova i 267 stanovnika po hektaru.
Slika 5. Podbrežje[2,14]
Podbrežje je stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2006. na kojem su jednakovrijednu prvu nagradu dobila dva tima: Urbane tehnike i Log-urbis.[2] Urbanistička rješenja dva prvonagrađena rada obilježena su ortogonalnim rasterom, stambenim zgradama pravokutnog tlocrta, kolnim prometnicama svedenim na minimum pomoću obodnih parkirališta i podzemnih garaža te poslovnim tornjem na sjeverozapadnom dijelu obuhvata. Plan koji je trebao biti sinteza dva prvonagrađena rada usvojen je 2007. za lokaciju na jugoistočnom dijelu Novog Zagreba,[8] sjeveroistočno od željezničke pruge Zagreb-Sisak, južno od planirane produžene Vatikanske ulice i zapadno od Avenije Većeslava Holjevca. Urbanističko rješenje obilježeno je naglašenim središnjim pješačko-perivojnim potezom koji povezuje prateće sadržaje stanovanja, te trgovački centar istočno, sa željezničkom stanicom zapadno od stambenog naselja. Željeznička stanica bitno poboljšava vezu Podbrežja s gradskim središtem. U Podbrežju su planirane osmerokatne stambene zgrade pravokutnog tlocrta čija se duža os proteže u smjeru sjever-jug i koje imaju djelomično otvorena prizemlja s lokalima. Između stambenih zgrada naizmjenično su planirani perivoji i dva dječja vrtića, 12 dječjih igrališta, osnovna škola, sportska dvorana, zatvoreni bazen te multimedijalni centar. Poslovna zgrada planirane visine do 34 kata zadržala je svoju poziciju iz natječajnih radova na sjeverozapadnom dijelu Podbrežja. Prometni sustav obilježen je obuhvatnom sabirnom ulicom na koju se veže sustav podzemnih garaža ispod stambenih zgrada, čime se znatno smanjio kolni promet u središnjem dijelu Podbrežja u kojem dominiraju pješački potezi. Postavom parkirališta uz sjeverni potez obuhvatne sabirne ulice nije iskorišten potencijal povezivanja Podbrežja, primjerice pothodnikom ili nathodnikom, s planiranim parkom sjeverno od produžene Vatikanske ulice. Površina Podbrežja je 19,4 hektara na kojima je planirano 2.000 stanova za približno 6.000 stanovnika, što daje 103 stana i 309 stanovnika po hektaru.
Slika 6. Borovje-Tigrovi[15]
Borovje-Tigrovi su stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2006. na kojem su prvu nagradu dobili Ivona Jerković, Damir Petric, Hrvoje Vidović i Tomislav Vreš s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.[2] Urbanističko rješenje prilagođeno je svojom slobodnom postavom stambenih zgrada nepravilnoj granici obuhvata na jugoistočnoj zagrebačkoj periferiji sjeverno od rijeke Save i Toplane, istočno od stambenog naselja Borovje, južno od Ulice 1. gardijske brigade Tigrovi i zapadno od Velikogoričke ulice. Na sjeverozapadnom dijelu obuhvata je već izgrađen stambeni niz od osam ugrađenih obiteljskih kuća. Stambene zgrade pravokutnog tlocrta na južnom dijelu Borovje-Tigrova su trokatnice, a na sjevernom dijelu peterokatnice zbog usklađenja s visinom okolne postojeće stambene izgradnje. U središnjem dijelu Borovje-Tigrova, uz četverokatnice, planirana je i najviša osmerokatna stambena zgrada, kao visinski akcent i orijentir. Unutar Borovje-Tigrova planirani su samo pješačko-biciklistički potezi bez kolnog prometa, a obodne ulice koriste se za kolni pristup rampama u podzemne garaže ispod stambenih zgrada. U prizemljima stambenih zgrada uz sjecišta pješačko-biciklističkih staza planirani su lokali, a u istočnom dijelu Borovje-Tigrova, uz autobusnu stanicu, i jednokatni paviljon za dio pratećih sadržaja stanovanja. Između stambenih zgrada planirani su perivoji s dječjim igralištima i središnji perivoj sa sportskim igralištima. Perivojne površine dijelom su skošene i uzdignute za jedan metar zbog usmjeravanja pješačko-biciklističkih poteza i njihovog odjeljivanja od uzdignutih poluprivatnih poteza uz prizemne stanove stambenih zgrada. Površina Borovje-Tigrova je 7,2 hektara na kojima je planiran 631 stan za približno 1.893 stanovnika, što daje 87 stanova i 262 stanovnika po hektaru.
Slika 7. Borovje-Savice[2]
Borovje-Savice su stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2006. na kojem su prvu nagradu dobili Ivan Mucko i Jasna Juraić Mucko.[2] Stambeno naselje planirano je na jugoistočnoj zagrebačkoj periferiji, sjeverno od zagrebačke džamije, istočno od Sachsove ulice u Folnegovićevom naselju, južno od Ulice Savice I. i zapadno od Velikogoričke ulice. Urbanističko rješenje dijeli Borovje-Savice na južni stambeni i sjeverni perivojni potez koji se nastavlja na obližnji rukavac rijeke Save. Stambene zgrade pravokutnog tlocrta i visine od četiri do šest katova te kvadratičnog tlocrta i visine od osam katova planirane su unutar ortogonalno-zakrivljene urbanističke sheme, koja je prilagođena blago zakrivljenom obliku obuhvata. Uz planirano jezero s otočićem u središtu stambenog poteza grupirane su stambene zgrade kvadratičnog tlocrta, od kojih je jedna i u perivojnom potezu. Unutar Borovje-Savice planiran je sustav pješačkih staza i jedna središnja kolno-pješačka površina, koji se proteže od istoka prema zapadu, između stambenog i perivojnog poteza. Obodne ulice koriste se za kolni pristup rampama u mrežu podzemnih garaža ispod stambenih zgrada. Mreža podzemnih garaža povezana je podzemnom ulicom. U perivojnom potezu, uz postojeći dječji vrtić, planirana je osnovna škola, zatim sportska i dječja igrališta, višenamjenski balon i atletska staza, a u stambenom potezu planirani su lokali u prizemljima stambenih zgrada uz kolno-pješačku površinu i u stambenim zgradama uz jezero te dječje igralište, također uz jezero. Niz geometriziranih uzvisina i udubina u središnjem dijelu Borovje-Savice dio su dječjih igrališta. Površina Borovje-Savice je 11,3 hektara na kojima je planirano 953 stanova za približno 2.859 stanovnika, što daje 81 stan i 244 stanovnika po hektaru.
Slika 8. Munja[16]
Munja je stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2006. na kojem su prvu nagradu dobili Zoran Boševski, Boris Fiolić, Davorka Cindrić i Tena Žic iz Studija BF.[2] Plan za područje na jugoistočnoj zagrebačkoj periferiji sjeverno od Kanalskog puta, istočno od Ulice Koledovčina, južno od tvornice Elka kabeli i zapadno od naselja Kozari Bok je usvojen 2007.[9] Gradski odvodni kanal unutar obuhvata te industrijski sklopovi i substandardna naselja u okruženju ne pridonose kvaliteti planiranog stambenog naselja. Urbanističko rješenje podijeljeno je u stambenu i poslovnu podcjelinu te na podcjelinu s pratećim sadržajima stanovanja. Stambena podcjelina u sjevernom dijelu ima ortogonalan, a u južnom dijelu ortogonalno-zakrivljen raspored stambenih zgrada visine četiri do šest katova s pretežito pravokutnim i dijelom kvadratičnim i složenim tlocrtom. U zapadnoj trokutastoj poslovnoj podcjelini planirana je poslovna zgrada. Istočnu kružnu podcjelinu s pratećim sadržajima stanovanja dijeli gradski odvodni kanal na sjeverni dio s dječjim vrtićem i osnovnom školom i južni dio s dvoranom i sportskim terenima. Unutar Munje prevladava sustav pješačkih poteza i staza, a kolni promet riješen je postavom obodne sabirne ulice sa stambenim priključcima koji vode do parkirališta i preko rampi do podzemnih garaža ispod stambenih zgrada. Središnji pješački potez proteže se u smjeru istok-zapad uz središnji perivoj s kojim su povezani perivojni potezi između stambenih zgrada. Pješački nadhodnik povezuje sjeverni i južni dio podcjeline s pratećim sadržajima stanovanja. Planirane stambene zgrade s lokalima u prizemlju, poslovna zgrada, dječji vrtić, osnovna škola, sportski tereni i dvorana te dječja igrališta i perivojno uređenje doprinijet će strukturnoj i funkcionalnoj preobrazbi i afirmaciji okolnog substandarnog područja. Gradski odvodni kanal u južnom dijelu Munje planira se natkriti perivojno-sportskim potezom i na taj način preoblikovati iz problema u prednost unutar obuhvata. Površina Munje je 26,9 hektara na kojima je planirano 1.835 stanova za približno 5.505 stanovnika, što daje 68 stanova i 204 stanovnika po hektaru.
Slika 9. Blato-istok[17]
Blato-istok je stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2007. na kojem su prvu nagradu dobili Ana Mrđa, Martina Paun, Marko Cvjetko, Miron Hržina i Robert Jonathan Loher.[2] Stambeno naselje planirano je na jugozapadnoj zagrebačkoj periferiji, sjeverno od željezničke pruge Zagreb-Karlovac, istočno od naselja Blato, južno od pozicije sportske dvorane Arena Zagreb i Karlovačke ceste te zapadno od Brezovičke ceste. Urbanističko rješenje svojim linearnim izlomljenim potezima kolno-pješačkih površina, obiteljskih kuća i manjih stambenih zgrada povezuje izgrađene strukture obiteljskih kuća istočno i zapadno od obuhvata. Oblikovanje izlomljenih linearnih poteza proizašlo je iz postojeće nepravilne urbane strukture okolnog područja. U slobodnostojećim, poluugrađenim i ugrađenim obiteljskim kućama planirano je od dvije do tri stambene jedinice. Prometni sustav sastoji se od zakrivljenih sabirnih ulica, koje se protežu u smjeru sjever-jug i istok-zapad, i na njih priključenih zakrivljenih kolno-pješačkih površina, koje se protežu u smjeru istok-zapad. Blato-istok ima planirane manje tematske perivoje s dječjim igralištima, sportskim terenima i odmorištima, i zaštitni perivojni potez uz željezničku prugu. Tematski perivoji povezani su „poluprivatnim prostorima“ stambenih parcela u linearnim potezima. Na trgu uz prugu i željezničku stanicu planirani su kulturni centar, tržnica, ambulanta, pošta i banka, što će uz planirani dječji vrtić i tematske perivoje koristiti i stanovnicima šireg područja. Položaj Blato-istoka uz željezničku stanicu poboljšava njegovu vezu s gradskim središtem. Urbanističkim rješenjem nije jasno naglašena logična veza željezničke stanice sa sportskom dvoranom Arena Zagreb koja je pozicionirana sjeverno od Blato-istoka. Površina Blato-istoka je 14,8 hektara na kojima je planirano 560 stanova za približno 1.680 stanovnika, što daje 37 stanova i 113 stanovnika po hektaru.
Slika 10. Sopnica jug[2]
Sopnica jug je stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2007. na kojem su prvu nagradu dobili Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann i Ivana Škrabalo iz Studija x3m:arhitektura+urbanizam.[2] Stambeno naselje planirano je na istočnoj zagrebačkoj periferiji, sjeverno od planirane produžene Ulice grada Vukovara, južno od naselja i potoka Sopnica i zapadno od Ulice Ljudevita posavskog. Urbanističko rješenje zadržalo je postojeće jezero kao žarište unutar ortogonalno raspoređenih stambenih zgrada i obuhvatne sabirne ulice, koja je školski primjer uličnog džepa. Stambene zgrade kvadratičnog i pravokutnog tlocrta, koje se protežu dužom osi u smjeru sjever-jug, imaju dijelom otvorena prizemlja, dva kata i dijelom potkrovlja. Na obuhvatnu sabirnu ulicu priključuju se parkirališta i rampe za podzemne garaže ispod stambenih zgrada. Pješački potezi zrakasto se šire po Sopnici jug od postojećeg jezera, koje je i akcent perivojnog uređenja, do ruba obuhvata unutar kojeg su između stambenih zgrada planirana i dječja te sportska igrališta. Uz jezero i pješačke poteze planirani su lokali u prizemljima stambenih zgrada. Dječji vrtić planiran je u sjeveroistočnom dijelu obuhvata. Površina Sopnice jug je 5,8 hektara na kojima je planirano 400 stanova za približno 1.200 stanovnika, što daje 68 stanova i 206 stanovnika po hektaru.
Slika 11. Müllerov breg[2,18]
Müllerov breg je stambeno naselje za koje je proveden natječaj 2010. na kojem su prvu nagradu dobili Urbanistički institut Hrvatske i Radionica arhitekture.[2] Stambeno naselje je planirano na zapadnom dijelu grada, na južnoj padini trokutastog oblika koji se sužava prema sjeveru i omeđen je Kvaternikovom ulicom na zapadu, parcelama uz Ulicu Črnomerec na istoku i kompleksom Ciglane Zagreb na jugu. Visinska razlika sjevernog i južnog dijela padine iznosi 90 metara, a u južnom dijelu je strmiji dio padine devastiran iskapanjem gline za potrebe ciglane. Urbanističko rješenje uvodi novo mjerilo i tipologije u odnosu na okolno područje i podijeljeno je na tri funkcionalno i oblikovno različite podcjeline prilagođene tipologijom izgradnje nagibu terena. U sjevernoj stambenoj podcjelini protežu se usporedno sa slojnicama padine zakrivljene dvokatne stambene zgrade. Na strmijem dijelu nekadašnjeg iskopa gline smještena je podcjelina s pratećim sadržajima stanovanja u kojoj su prizemni kaskadni dječji vrtić, osnovan škola i drugi društveni sadržaji prilagođeni strmini. Poslovno-stambena podcjelina nalazi se na južnom platou i ima dva niza osmerokatnih stambenih tornjeva trokrakog tlocrta uz padinu i osmerokatne poslovne zgrade pravokutnog tlocrta koje se nadovezuju na ortogonalni raster ciglane i trgovačkog centra. Prometni sustav riješen je u skladu s padinom i ograničenjima postojećih priključnih prometnica, a sastoji se od dva povezana obuhvatna sustava zakrivljenih ulica na koje su rampama povezani sustavi podzemnih garaža, te podvožnjacima dječji vrtić i osnovna škola. Pješački potezi su dominantni dio perivojnog uređenja i u stambenoj podcjelini protežu se uz sjeverna pročelja stambenih zgrada i povezuju ih s ulicama i potezom uz rub strmijeg dijela padine, a pješačke staze u podcjelini s pratećim sadržajima stanovanja i poslovno-stambenoj podcjelini slobodno se protežu između zgrada. Mala dječja igrališta ravnomjerno su raspoređena u svim podcjelinama Müllerovog brega, a sportska igrališta nalaze se u podcjelini s pratećim sadržajima stanovanja i razmjerno su nepovoljno orijentirana zbog nagiba padine. Površina Müllerovog brega je 28,1 hektara na kojima je planirano 1.335 stanova za približno 4.005 stanovnika, što daje 47 stanova i 142 stanovnika po hektaru.
Nova zagrebačka stambena naselja planirana su i izgrađena pretežito na rubnim dijelovima gradske periferije, na neizgrađenim ili zapuštenim zemljištima s građevinama i sadržajima koji su sadržajno neprimjereni za određenu lokaciju. Urbanistička rješenja nastoje uskladiti stambenu izgradnju, promet, perivoje i prateće sadržaje stanovanja s potencijalima položaja i okruženja, ali i potaknuti razvoj šireg područja. Urbanističke sheme najvećim su dijelom ortogonalne, a manjim dijelom zakrivljene, radijalne ili slobodne. Tipologija stambene izgradnje sastoji se pretežito od stambenih zgrada i iznimno od stambenih tornjeva te slobodnostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća. Prometni sustavi smanjuju udio kolnog prometa i parkirališta racionalnom postavom prometnica i podzemnih garaža te povećavaju udio i sigurnost pješačkih i biciklističkih poteza. Perivojna uređenja koriste postojeće i uvode nove elemente u cjelovito osmišljene perivojne sustave stambenih naselja. Prateći sadržaji stanovanja pozicioniraju se tako da poboljšaju standard stanovanja te budu dostupni i stanovnicima okolnog područja novih stambenih naselja.
Tablica 1. Osnovni brojčani pokazatelji novih zagrebačkih stambenih naselja
Doc.dr.sc. Ivan Mlinar, dipl.ing.arh.
Literatura
[1] Mlinar, I. (2009.), Zagrebačka stambena naselja nakon 2000. godine – Natječaji i realizacije, Prostor – Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 17, 1 (37): 158-169, Zagreb
[2] http://www.d-a-z.hr
[3] *** (2003.), Odluka o donošenju Detaljnog plana uređenja stambenog naselja na lokaciji vojarne Špansko – Oranice, Službeni glasnik Grada Zagreba, 22: 1073-1091, Zagreb
[4] *** (2003.), Odluka o donošenju Detaljnog plana uređenja stambenog naselja na lokaciji Sopnica – Jelkovec, Službeni glasnik Grada Zagreba, 22: 1091-2119, Zagreb
[5] Mlinar, I.; Šmit, K. (2008.), Urbanistički pokazatelji zagrebačkih stambenih naselja Zapruđe i Sopnica-Jelkovec, Prostor – Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 16, 1 (35): 116-125, Zagreb
[6] Bobovec, B.; Mlinar, I. (2013.), Program društveno poticane stanogradnje u Hrvatskoj, Prostor – Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 21, 1 (45): 140-157, Zagreb
[7] *** (2005.), Odluka o donošenju Urbanističkog plana uređenja Vrbani III, Službeni glasnik Grada Zagreba, 4: 58-72, Zagreb
[8] *** (2007.), Odluka o donošenju Urbanističkog plana uređenja Podbrežje, Službeni glasnik Grada Zagreba, 8: 671-684, Zagreb
[9] *** (2008.), Odluka o donošenju Urbanističkog plana uređenja “Munja”, Službeni glasnik Grada Zagreba, 7: 696-708, Zagreb
[10] Biljecki, Z., Tonković, T. (1998.), Atlas digitalnog ortofota Zagreba, Geofoto, Zagreb
[11] N. Škarić, dipl. ing. arh., Osobna arhiva, Zagreb
[12] Arhitektonski fakultet, Arhiva Zavoda za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Zagreb
[13] Prof.dr.sc. T. Jukić, dipl.ing.arh., Osobna arhiva, Zagreb
[14] Urbane tehnike, Arhiva, Zagreb
[15] I. Jerković, dipl.ing.arh., Osobna arhiva, Zagreb
[16] Studio BF, Arhiva, Zagreb
[17] R. J. Loher dipl.ing.arh., Osobna arhiva, Zagreb
[18] Radionica arhitekture, Arhiva, Zagreb
