Kao što smo već imali priliku spomenuti u prethodnim brojevima časopisa, nova verzija Direktive o energetskim svojstvima zgrada (EPBD recast) pokazala je kakvo je usmjerenje europskih zemalja: zgrade s nultom potrošnjom energije trebale bi u bliskoj budućnosti postati standard. Ovo zvuči iznimno ambiciozno, no ova odluka zasniva se ponajprije na praktičnom iskustvu: kuće s vrlo niskom potrošnjom energije već su sagrađene u svim kategorijama stambene gradnje – kao samostojeće kuće, kuće u nizu i višekatnice – a isto tako i u gotovo svim vrstama nerezidencijalnih zgrada. Takve je zgrade moguće pronaći u svim europskim klimatskim zonama, od Norveške do Italije.
Definicija zgrade u kojoj se toplinska ugoda (najčešće 21 °C, no to se može razlikovati od zemlje do zemlje) osigurava ponovnim zagrijavanjem ili ponovnim hlađenjem svježeg zraka ne ovisi o klimatskim uvjetima. Adaptacija podrazumijeva odgovore na sljedeća pitanja: što učiniti s ovojnicom zgrade u raznim klimatskim uvjetima, kako bi se postigao željeni učinak? Koliko je značajan utjecaj klimatskih ili mikroklimatskih promjena? Koje su tipične U vrijednosti za građevinske elemente? Postoje li posebni zahtjevi za otvaranje roleta, i što se preporučuje za konkretnu klimu?
Odgovor na ta pitanja možete pronaći u trećem stručnom dokumentu – Koncept prilagodbe za pasivne kuće (www.intense-energy.eu). Srž koncepta prilagodbe bila je doći do preliminarnih okvirnih procjena o ključnim karakteristikama zgrada i definirati promjene tehničkih parametara sukladno klimatskim uvjetima. Rezultati su pokazali kako je kuću moguće sagraditi sukladno standardima pasivne kuće u raznolikim klimatskim uvjetima. Povrh klimatskih uvjeta, uzeti su u obzir i tehnička izvedivost i socioekonomski aspekt. Cilj je bio pokazati koje je tehničke mjere potrebno poduzeti za određene klimatske uvjete, koliko to košta i koje je alate moguće koristiti za jednostavne izračune.
Ponekad u gradu u kojem živimo možemo proći kraj neke zgrade i pogledati je iz perspektive njezina izgleda, odnosno koliko se dobro uklapa u okoliš. U mnogim slučajevima ne znamo ima li ta zgrada suvremena tehnološka rješenja. Često pak nismo svjesni činjenice da je u nekim slučajevima godišnji trošak održavanja zgrade po kvadratnom metru niži od cijene jedne kave. Neke zgrade prave su male elektrane, zbog svoje niske potrošnje energije proizvedenu energiju mogu dijeliti s drugima i prodavati je opskrbnoj mreži. To se ne događa slučajno, jer u pozadini svakog takvog „energetskog projekta“ leži neki ključni pokretač. Postoji određena vizija, ponekad san, ponekad pak samo osjećaj da je nešto moguće ostvariti. Također, uštedu energije mogu potaknuti posve različite skupine, u rasponu od privatnih investitora do donositelja javnih politika, od velikih tvrtki do pojedinaca.
Priče o uspjehu:
Solarno naselje Schlierberg, Freiburg (Njemačka)
Arhitekt Rolf Disch dobio je zadatak osmisliti posve novo naselje privatnih stambenih jedinica. Zadatak je postavila jedna privatna tvrtka iz glazbenog sektora. Kad je ova tvrtka otišla u stečaj, skupina privatnih ulagača nastavila je s projektom, koji je u tom trenutku već bio razvijen i isplaniran.
Arhitekt Disch imao je viziju stvoriti kuće koje proizvode vlastitu energiju, kuće s pozitivnom energetskom ravnotežom, koje ne samo da imaju nizak utrošak energije nego i proizvode energiju. Odnedavno su takve građevine poznate i kao „kuće u energetskom plusu“.
Prema posljednjim podacima, od 2011. godine sve nove stambene zgrade u Freiburgu moraju ispunjavati standarde za pasivne kuće, što je ujedno osnova za „kuće u energetskom plusu.“
Prijelomni trenutak za gradsko stambeno poduzeće – frankfurtski ABG HoldingInicijativa je isprva došla „izvana“ – od stručnjaka koji projektiraju kuće što funkcioniraju bez aktivnih sustava grijanja, i koji su imali snažnu želju predstaviti drugima svoju viziju. Stoga su organizirali ekskurzije – prva od njih krenula je na ljeto, no nije polučila velik uspjeh. Tijekom druge posjete prvoj pasivnoj kući sagrađenoj za smještaj nekoliko obitelji niže razine primanja, menadžer je izravno razgovarao sa stanarima o tome koliko su zadovoljni životom u kući. Odgovor je glasio kako bi svi željeli živjeti u kući sagrađenoj na takav način, i tu je počela priča o ABG Holdingu. Otad frankfurtsko stambeno poduzeće ABG sve svoje projekte priprema sukladno standardu za sve pasivne kuće.
Promatrajući načelna iskustva s projektima pasivnih kuća koji su već provedeni u praksi, možemo uočiti kako tehnička rješenja već postoje. Standard pasivnih kuća koji se promiče nije novi diskurs, niti pilot program, a ograničenja i bojazni protivnika ove vrste gradnji se smanjuju iz dana u dan. Prepreke ne predstavljaju ni tehnička primjena, niti financijska sredstva. Unatoč svemu ovome, valja naglasiti kako će u budućnosti biti sve teže uspoređivati građevinske projekte. Postoji sve veći broj tehničkih mogućnosti kojima se ostvaruju projekti energetske učinkovitosti i zgrada s nultom potrošnjom. Svaki projekt je individualan, pa iako je moguće izgraditi dvije identične zgrade, ne postoje dva identična projekta. Gledajući iz šire perspektive, potrebno je razmotriti i aspekte izvan građevinskog područja (primjerice, vezu s javnim prijevozom). U protivnom, energetske uštede koje se ostvaruju korištenjem pasivnih kuća izgubit će se na druge energetske potrebe.
Zaključak je kako je od velike važnosti da ove okolnosti razmotre svi akteri koji igraju ključne uloge u razvojnim pitanjima i građevinskom sektoru, od ranih faza planiranja i razvoja do izgradnje, održavanja i svakodnevnog korištenja građevine. Također, važno je naglasiti kako za svaku zemlju vrijede konkretne okolnosti, na koje utječe nacionalno zakonodavstvo, klimatski uvjeti i sl. Ipak, kao glavni cilj i dalje se ističe pasivno stanovanje za aktivne zajednice.
REC – Regionalni centar zaštite okoliša – ured u Hrvatskoj
Petra Brandelek – voditeljica projekta
