Približavanje proljeća već nas pomalo mami na otvoreno i stoga je ovaj broj časopisa »Korak u prostor« posvećen vanjskom prostoru: trgovima gradova i sela, parkovima, skrivenim putovima i cestama te zasebnim vrtovima, koji su još nedavno bili samotni i prekriveni sniježnim pokrovom. Proljetno doba pravo je vrijeme za obnovu ili izvedbu novih uređenja i stoga ćemo u nastavku nabrojiti one materijale, koji su prikladni za popločavanje vanjskih površina.
KAMEN
Kamen je zasigurno materijal koji je najizdržljiviji. Prikladan je za izradu pločnika i rubova različitih površina na npr. javnim trgovima i ulicama, terasama, putovima, stubama, itd. Premda je i u prethodnim brojevima časopisa bilo već mnogo toga napisano o kamenu, nije na odmet upozoriti da su za vanjska popločenja najprikladniji graniti i porfiri, a pod određenim uvjetima pješčenjaci i vapnenci. Uz odgovarajuću debljinu kamena i pravilnu ugradnju, po kamenim kolnicima može se i voziti.
Kamen se najčešće ugrađuje u obliku ploča različitih veličina, u obliku gotovih kocki i rubnika, ali se može koristiti i za nasipavanje u obliku šljunka, manjih kocki ili u sastavu ploča od škriljca. Sve se to zajedno s pijeskom može koristiti i pri nasipavanju suvremenih vrtova ili poput rubnika oko građevinskog objekta.
Pješčane površine su prije svega prikladne kod izvedbe pješačkih staza, u parkovima i na šumskim cestama. U posljednje vrijeme one su česti element suvremenih vrtova, a izvrsno se uklapaju i oko obnovljenih starih zdanja. Nedostatak pješčanih površina je u tome, što njihovo održavanje zahtijeva redovito čišćenje i uređivanje pijeska grabljama.
TERACO
Teraco popločenja podosta nalikuju onima od kamena. Izrađuju se od betonske žbuke, kamenog brašna i utisnutih uglatih kamenčića, koji se kasnije nakon stvrdnjavanja bruse i poliraju. Takva su popločenja manje otporna na atmosferske utjecaje od kamenih, premda su radi svoje polirane površine svejedno dosta otporna. U prošlosti su bili prikladna zamjena za kamen, jer su se najčešće izrađivali na samom mjestu ugradnje ili pripremali kao pločice za oblaganje. Na teraco popločenja danas možemo naići samo rijetko, jer je njihova izrada zahtjevna, a izvođača takvih radova ima malo.
BETON
Kako je popločavanje kamenom mnogo skuplje od izrade onih betonskih popločenja, vanjska popločenja najčešće su upravo – betonska. To su, na primjer, popločenja izvedena od glatkih ili pranih betonskih ploča, betonskih pločica, izlivena betonska popločenja s utisnutim uzorkom (bomanite) ili jednostavno četkama obrađene izlivene betonske površine. Betonska popločenja međusobno se razlikuju po obliku, boji, ali i po kakvoći. U inozemstvu se javni prostori manjih gradova i sela često popločavaju betonskim pločnicima.
DRVO
Drvo je materijal, koji tijekom posljednjih godina sve više dobiva na značaju. Koristi se ne samo za podove u unutrašnjim dijelovima zdanja, nego i za oblaganje fasada te vanjskih stuba i pločnika. Drvo može biti – uz odgovarajuću njegu – dosta postojan materijal i u vanjskim uvjetima, iako se po izdržljivosti ne može uspoređivati s ranije spomenutim materijalima. Drvo je cijenjeno zbog osjećaja topline koji pruža, i stoga se sve češće koristi za popločavanje pojedinih terasa. Pritom je od velikog značaja odabir drva, koje treba biti postojano, ali i način njegove ugradnje te odabir sredstava za njegu i održavanje.
UMJETNE MASE
Tartan i druge umjetne mase za popločavanje koriste se za oblaganje vanjskih površina u odgojno – zdravstvenim ustanovama. Njihova površina je meka i izdržljiva pa su to stoga naročito prikladna rješenja za podloge u vrtićima i popločenja na raznim sportskim igralištima.
ASFALT
Asfaltne površine su prikladne za dostavne ceste, manipulativna dvorišta, parkirališta i sve druge vrste cesta. One su jednostavne za čišćenje i održavanje (pa i tijekom zime) te udovoljavaju cestovnim propisima za odvodnju meteorske vode s kolnih površina.
DRUGO
Ostali materijali za popločavanje i oblaganje vanjskih površina mogu još biti i opeka, metal, staklo ili drugo. Uporaba ovih materijala ovisi o kreativnosti pojedinca. Čelične ili inoks trake koriste se za razdvajanje pojedinih materijala (npr. zemlje od pijeska) na vrtu ili u parku. Takve razdjelne trake su manje vidljive od kamenih rubnika ili granitnih kocaka, a njihova je prednost i u tome što omogućuju izvedbu zakrivljenih oblika.
Na kraju ćemo još spomenuti i zelene površine. Prilikom izvedbe vanjskog uređenja ne može se zaboraviti na zelenilo: travu, grmlje, drveće, … No, to je već druga pripovijest.
Jožica Curk, dipl. ing. arh.
Fotografije: arhiva autorice
