Nepropusni zaštitni premazi općenito se koriste za obradu cementih estriha s previsokom preostalom vlagom u podlozi, odnosno s višom vlagom koju dopušta talijanski standard UNI 10329 (DIN 18365, op. prev.). Prema tom standardu je, naime, dopuštena najviše 2-postotna vrijednost preostale vlage u podlozi prilikom polaganja završnih elastičnih obloga i parketa. 
Koliko premazi mogu biti učinkoviti pri zaštiti podloge s 4- do 5-postotnom preostalom vlagom ovisi o proizvodu i proizvođaču, a pripadaju različitim skupinama proizvoda:
a) poliuretanski jednokomponentni premazi na osnovi topila,
b) dvo- ili trokomponentni epoksidni vodeni premazi,
c) poliuretanski jednokomponentni premazi bez topila,
d) epoksidni dvokomponentni premazi bez topila.
Svi djeluju tako da na površini estriha stvaraju snažno prianjajući nepropustan film, kako za vodu, tako djelomično i za vodenu paru. Propusnost za vodenu paru ovisi o vrsti proizvoda, njegovom prianjanju uz podlogu, načinu nanošenja i prije svega o debljini nanosa, koja je vrlo značajna.
U Priručniku za polaganje drvenih podnih obloga (Manuale per la posa di pavimenti di legno per uso civile, ožujak 2004.) se navodi, da zapreka pari – recimo, polietilenska folija debljine najmanje 0,15 milimetara – ograničava prolazak vodene pare, jer joj ga kao neka vrsta parne prepreke jednostavno onemogućava. Najznačajnije zapreke za paru su PVC-folije, bitumenske polimerne i sintetičke membrane odgovarajućih debljina.
Već ove razlike jasno ukazuju na značaj svojstava kakva mora imati neki proizvod. I nepropusne premaze možemo ubrojiti među zapreke za paru, iako njihovu učinkovitost moramo ocjenjivati zasebno i kod svake pojedine uporabe. Prilikom nanošenja treba se pridržavati uputstava proizvođača, posebno u vezi debljine nanosa. Premazi su obično učinkoviti ako se nanosi izvode pravilno, iako se ponekad nakon lakiranja parketa može vidjeti valovita površina; izgledaju kao da vlaga još uvijek prodire iz podloge. To se često događa prije svega kod lijepljenja lamel- parketa na nepropusni premaz.
Zašto nastaje ova valovita površina iako je premaz bio dobro nanesen i debljina nanošenja odgovarajuća, kada bi upravo taj premaz morao osigurati nepropusnost podloge? Uzroka za ovo može biti više, a ponekad se i isprepliću; ipak, svaki ćemo od njih opisati zasebno.
1. Sastav premaza
Neki premazi sadrže topila, a usto se često prije same uporabe još i razrjeđuju kako bi se pospješilo njihovo prodiranje u estrih. Topilo smanjuje debljinu aktivne tvari (smole) u odnosu na onu kada bi se na površinu nanosio nerazrijeđeni proizvod, uslijed čega se smanjuje i debljina nepropusnog filma.
Osim toga, topilo mora i ishlapiti, što i nakon stvrdnjavanja premaza i tijekom ishlapljivanja djeluje na donju stranu drva. Topila djeluju na drvo tako da pokazuju učinak rastezanja, iako je on manji od onoga kakav ima voda. Da bismo ograničili ili spriječili pojavu takvog učinka, potrebno je parket polagati tek nakon što topilo posve ishlapi, ili pak upotrijebiti premaz bez topila.
2. Vrsta ljepila
Sastav ljepila igra vrlo značajnu ulogu. Podloga obrađena nepropusnim premazima nema svojstvo upijanja, i to ne samo vode, već i topila općenito. Ako ljepilo sadrži topila, to će u drvu prouzročiti nabreknuća odnosno pojavljivanje valovite površine. Razlika će postati vidljivom kod uporabe ljepila s učinkovitijim topilima odnosno ljepila s većim sadržajem topila. Osim toga, ljepila s dužim vremenom stvrdnjavanja u usporedbi s brzosušećim i brzovezujućim ljepilima lakše će dopustiti ‘gibanje’, odnosno takozvani ‘rad’ drva. Ova će se pojava snažnije iskazivati u doba kad su temperature niže, jer će vrijeme potrebno za stvrdnjavanje ljepila biti duže.
3. Klimatski uvjeti
Još je jedan važan uzrok i temperaturna razlika između same podloge i zraka u prostoru. Nepropusno obrađen estrih ponaša se kao neupijajuća staklena površina, na kojoj se – ako je temperatura podloge niža od temperature zraka u prostoru – kondenzira atmosferska vlaga odnosno koncentrira vlaga zraka ukoliko je viša od vlage u prostoru. Ako je donja strana parketa izložena vlazi većoj nego lice parketa, posljedica će biti jasni nedostaci, vidljivi na drvu. To se može naročito dobro opaziti ako je parket bio položen na hladne, neizolirane podloge, recimo one u donjim prostorima objekata koji nemaju riješeno zagrijavanje.
4. Prodor vanjske vlage
Ne smijemo zaboraviti ni to, da nepropusni premazi djeluju protiv preostale vlage u podlozi, koja će se protjecanjem vremena smanjivati. Radi se o vlazi u estrihu, ukoliko se on nije sušio dostatno vremensko razdoblje. No, nepropusni premazi nikada ne djeluju tako učinkovito i protiv stalnog prodora vlage iz podloge, recimo – kod podloga koje su neposredno na mjestima bez parne zapreke, ili kod podloga gdje radi predvidljivih toplinskih razlika može doći do kondenziranja.
Armando Papini
Il Posatore, br. 64, ožujak 2007.,
str. 62–63
