U vrijeme kad su se naši preci još bavili prije svega poljodjelstvom, najčešće kao najamnici zemlje, »uprava« se uglavnom nalazila u unutrašnjosti. Vlastelini su za sebe zidali boravišta na obroncima gradova ili uzvisinama. Kako je zemlje bilo dovoljno, mogli su uređivati i velike vrtove. Školovani vrtlari su ih opskrbljivali, a često bi ujedno bili i glavni osmišljavatelji uređenja. Vrtovi su bili oblikovani prema različitim europskim uzorima, no prije svega su se pridržavali baroknih načina uređivanja. Barok je ujedno naglasio i važnost vrtova, jer se njihovim velikim površinama moglo ukazivati i na značaj pojedinog vlasnika u društvu. Nažalost, na našim se prostorima očuvao samo mali broj takvih vrtova. Radi njihove veličine, ikonografskog i drugih jezika izražavanja, ove vrtove s pravom možemo nazivati parkovima.
Zajedno s društvenim promjenama, parkovi su sve više počeli postajati javnom domenom. Krupni poslovni poduhvati postali su tako u većini slučajeva rezervirani za gradske uprave, koje su parkove uglavnom namijenile odmoru i rekreaciji svojih građana. Unatoč zahtjevnosti i skupoći, još uvijek se ponegdje može naići na ljubitelje koji imaju dovoljno mogućnosti, vremena i veselja za uređivanje i opskrbu većih vrtova. Izrada nacrta, izbor i sadnja raslinja, uređivanje drugih elemenata u vrtu, a kasnije i aktivna opskrba nasada su poslovi koje ljubitelji vrtova obavljaju za vlastito veselje i zadovoljstvo.
Ovaj je vrt nastao na rubu omanjega grada. Stari su vlasnici imali još na tom prostoru seosko gospodarstvo, no današnja djelatnost je drugačija. Ostala je ljubav za rad na otvorenom te velike površine zemlje uz kuću. Izrada nacrta za park odvijala se postupno. Izradio sam više idejnih inačica uređenja, koje smo potom pregledali zajedno s naručiteljem. No, proteklo je gotovo pune dvije godine da bi se nacrt za park doista i ostvario. Nastala je kombinacija središnjeg formalnog dijela (vrt sunčanog sata) te rubnih zasada s ukrasnim drvećem, grmovima i trajnicama. Kroz parcelu teče potok; podigavši branu, ostvarili smo vodenu površinu.
Vrt sunčanog sata (sam sunčani sat još je u izradi) ima četverodjelnu osnovu. Svaki je dio drukčije boje, a šarolikost boja postigli smo ne samo različitim bojama cvjetova, već su za to zaslužne i boje listova ili stabala. Vrt je obrubljen šimširom, koji tom cijelom uređenom prostoru uvijek daje zeleni ton.
Zasadi pored ceste imaju dvojaku funkciju. S vanjske strane onemogućuju neposredan pristup u park, a s unutarnje zaokružuju veliku površinu prekrivenu travom. Tako vizualno prikrivaju cestu koja se pruža pored njih i omogućuju meki prolaz do šume na drugoj strani ceste. Oblik gredica je nepravilan, dok zasade uglavnom sačinjavaju zimzeleno i bjelogorično drveće. Prate ih rascvjetani grmovi, a u podnožjima se šire pokrovne trajnice.
Na onoj strani koja je omeđena potokom, za oblik gredica su nas nadahnuli valovi. Naime, gledane u tlocrtu, one imaju valovite oblike. Valoviti su i zasadi, jer su u gredicama posijane prije svega ukrasne trave, koje djeluju iznimno lepršavo i pokretno zahvaljujući svojim nježnim vlatima.
Vodenu površinu su ubrzo naselile razne vodene i vodozemne životinje. Po brežuljcima smo posadili trajnice, od vrsta koje uspijevaju na vlažnim područjima. Uz ribnjak će biti izgrađen i paviljon s molom, što će se pružati iznad vodene površine. Na spoju dvorišta, garaže i zelenila uredili smo suhi zid. Izgrađen je od kamena iz šire okolice parka. Već smo prilikom gradnje međuprostore zapunili zemljom i u nju posadili suhozidno raslinje. Zid nije visok (oko 80 centimetara), no stvara zgodnu i učinkovitu pregradu između asfaltiranog dvorišta, koje – bez ulaznih vrata – gotovo da je postalo dijelom ceste, i parka. Na uglu dvorišta koji je okrenut prema kući, uređena je zbirka javora. U vodoravnoj razini dodali smo joj i neke od ukrasnih trava. Kao veo koji je zastire iskoristili smo rječni šljunak, što djeluje kontrastno u odnosu na boju lišća okolnog drveća. Time se ujedno i vrlo dobro razlikuje od velikih travnatih površina. Grmoliko vrtno bilje velika je ljubav vlasnika i stoga se pojavljuje po cijelom parku te je na neki način vodeći motiv cjelokupnog uređenja. Opisani park ipak nije površina u uskom smislu boravišnog vrta. Predstavlja naklonost, veselje i znanje svog vlasnika, kojemu je oblikovanje i rad u vrtu ujedno i odmor, ali i pravi užitak.
Andrej Strgar, arhitekt okoliša
