Dvokomponentni sustavi na osnovi epoksidnih smola namijenjeni su zaštiti podnih površina u industrijsko-proizvodnim prostorima, radionicama, tiskarama, garažama, parkirališnim zgradama, diskontima, skladištima, pekarama, mljekarama, lakirnicama, laboratorijima i drugim objektima. Epoksi sustavi dijele se na sustave sa topilima, sustave bez topila i paropropusne sustave. Ugrađuju se kao osnovni ili protuprašni premazi, samorazlivni, antistatički ili dekorativni sustavi, ovisno o zahtjevima i namjeni pojedinog objekta.
Zahtjevi koji se postavljaju za epoksi- pod su: protuprašnost, jednostavno čišćenje, tvrdoća, neklizava površina, kemijska otpornost, električna provodnost (antistatičnost), dobra higijenska svojstva bez jakih mirisa – mogućnost dezinsekcije, negorljivost, otpornost na udarce, nepropusnost za tekućine, elastičnost i zapreka za raspukline (brtvljenje).
Kod odabira epoksi- sustava važno je i kakva će biti opterećenja industrijskih podova. Opterećenja dijelimo na mehanička, kemijska i toplinska.
Mehanička opterećenja kao što su pritisak, udarac, klizavost, razvlačenje i pražnjenje, dijele se na:
- laka (u klijetima, skladištima itd. gdje se ne koriste viličari, u hodnicima, aulama, garderobama);
- srednja (u tvorničkim i proizvodnim prostorima, skladištima sa viličarima, parkirnim i garažnim zdanjima, supermarketima);
- teška (u proizvodnim i montažnim prostorima, alatnicama, skladištima za tešku robu, skladištima sa visokim regalima …).
Kemijska opterećenja površina dijele se na:
- laka (sa benzinom, uljima, solima, razrijeđenim kiselinama i lužinama);
- snažna (sa topilima, koncentriranim kiselinama i lužinama, oksidacijskim sredstvima, prije svega u pivovarama, vinskim klijetima, mljekarama, klaonicama, velikim kuhinjama, laboratorijima, galvanizacijskim i akumulatorskim stanicama, silosima, itd.).
Toplinska opterećenja su: sunčeva svjetlost (UV- zrake), temperaturne promjene u okolini, kontaktna toplina (hladno, rashlađeno) i interna kolebanja topline, prije svega u hladnjačama, pekarama, nuklearkama, vulkanizacijskim prostorima, kao i onima gdje je čišćenje potrebno obavljati pomoću pare pod pritiskom …
Podloge na koje se mogu ugrađivati epoksi – sustavi HERPELIN različite su, jer to mogu biti hidraulično vezane podloge (običan beton, cementni estrih, vakuumski beton, cementni estrih modificiran polimerima), mineralno vezane podloge (anhidridni ili magnezitni estrih) i druge podloge (keramičke pločice, metalne površine, industrijski parket, mramor, asfalt …).
Svaki premaz ili podna obloga odražava početno stanje podloge!
Zahtjevi koji se postavljaju pred podloge su sljedeći: ona treba biti tvrda, ravna, glatka i čista površina. Daljnja obrada ovisi o suhoći, svojstvu upijanja, količini raspuklina, temperaturi i starosti, odnosno pohabanosti podloge. Prije obrade moramo ispitati tvrdoću, vlažnost i ravnost – izravnavanje podloge. Podloga mora prije početka ugradnje epoksi- sustava biti tvrda, glatka, suha i bez čestica prašine ili kakvih drugih nečistoća, koje bi mogle djelovati kao odjeljivači od podloge.
Postupci za pripremu podloge
Svrha obrade podloge epoksi- sustavima je poboljšanje tvrdoće, postojanosti, izravnavanja, nepropusnosti, kemijske postojanosti i izgleda poda. Sustavi su prikladni za čišćenje i omogućuju uspješnu i dugotrajnu zaštitu podova.
Primjeri ugradnje epoksi-sustava:
Slika 1. Izrada protuprašnog paropropusnog epoksi- premaza betonskog poda
Slika 2. Izrada epoksi- preslojavanja poda na betonskoj ili asfaltnoj podlozi debljine od približno 1,5 milimetara (najveća vlaga u podlozi 4 posto)
Slika 3. Izrada samorazlivnog epoksi- poda na betonskoj ili asfaltnoj podozi debljine od 2 do 3 milimetra (najveća vlaga u podozi 4 posto)
Slika 4. Sanacija epoksi- poda
Neža Kokalj, tehnički voditelj
(Predavanje s 4. susreta podopolagača na Bledu)
