Uzroci oštećenja radi pogrešnih ocjena stanja ili nedostatnih mjera s obzirom na zadane uvjete tijekom izvedbe monolitnih podova
Uvjeti sastava podloge za izradu monolitnih dekorativnih podova
Oštećenja odnosno nepravilnosti koje opažamo prilikom izvedbe monolitnih podova mogu se naći i u unutrašnjosti poda, što se onda iskazuje kao smanjenje njegove kakvoće radi propadanja osnovnih ugrađenih sastojaka odnosno materijala u sastavu betona, kao i izvana, obično radi osobina podne podloge ili nosivoga stropa na koji se pod polaže.
S druge strane, taj bi strop po tipologiji gradnje mogao pripadati starinskom, starom ili novom objektu. To znači da treba razlikovati patologije i način na koji ćemo se uhvatiti u koštac s njima s obzirom na to da se iskazuju u različitim razmjerima.
Kompatibilnost između stropa i monolitnog poda
Kao što je poznato, podovi su sastavljeni od više slojeva (od podloge i obloge). Obje leže na nosivoj konstrukciji (stropu) koja ih nosi odnosno podupire, kao što nosi i opterećenja sastavljena od cjelovite opreme prostora i ljudi što rade ili žive u različitim prostorima (korisno opterećenje).
No, jedna od najvažnijih briga projektanta mora biti podrobno proučavanje stanja vodoravnih nosivih konstrukcija (s time da vodi računa i o starosti objekta, i o njegovom konstrukcijskom sustavu, i to zbog određivanja kompatibilnosti među njima i podom koji se namjerava izraditi). Kompatibilnost pritom treba razumjeti kao »slaganje između opterećenja na vlak i posmik, koja se uzajamno izmjenjuju između dva subsistema (nosive konstrukcije i poda) sa svrhom da se spriječe nedopustive deformacije, a u određenim slučajevima čak i moguća urušavanja«.
Oštećenja kod klasične gradnje pojavljuju se više ili manje zbog priključaka (propuštanja instalacija, vlažnosti, plijesni), habanja materijala ili većih posijedanja konstrukcija. Kod tradicionalnih rješenja izvedbe podova pojavljuje se degradacija podova; vezana je uz nekompatibilnost između poda i nosive konstrukcije, no ona se iskazuje vrlo rijetko. Ako se ipak pojavi, njezino je napredovanje vrlo sporo. Kritične situacije se mogu pokazati onda kad se neka tradicionalna konstrukcija spoji odnosno veže sa završnim podsistemom (u našem slučaju – sa podom) koji iskazuje osobine različite od tradicionalnih. To je ponekad teško kontrolirati, jer prilikom obnova najčešće koristimo nove ili inovativne materijale i tehnologije, što je razumljivo samo po sebi.
Patološka stanja vodoravnih konstrukcija kod starih tipologija gradnje
S obzirom na analizu tipologije gradnje koje su se koristile u prošlosti, sada možemo proučavati koja su kritična stanja vodoravnih konstrukcija, koja bi mogla iskazati negativan utjecaj na podove.
Kod svedenih stropnih konstrukcijskih elemenata mogu se provjeriti posijedanja koja nastaju radi neodgovarajućeg stvrdnjavanja odnosno zgušnjavanja miješanih materijala, često i otpadnih građevinskih materijala na objektu, korištenih za zapunjavanje, ili pak zbog pomicanja nosivih elemenata konstrukcijskog dijela.
Kod drvenih konstrukcijskih elemenata moramo prosuditi njihovu elastičnost pod djelovanjem opterećenja i njihovu deformabilnost radi suviška vlage.
Kod svedenih stropova se isto tako prosuđuje njihova elastičnost pod djelovanjem tereta.
Priručnici iz prošlosti mogu nam ponuditi korisne naputke, na primjer – kako provjeriti spojne točke konstruirane s utorima za glave greda u zidovima: nedostaje li samo jedan utor, to može izazvati povećano ugibanje »sa posljedicom urušavanja poda, ako je on izveden kao svedeni strop«.
Isto se događa kod stropova koji popuštaju: ako je strop slab ili popušta, na položenom podu će se početi pojavljivati raspukline ili rascjepi. Oni će se nastaviti pojavljivati i nakon što ih zatvorimo saniranjem. Raspukline imaju različit oblik i šire se na sve strane, a naročito na jače prohodnim mjestima (gdje se dosta hoda ili odvija lakši promet), kao i tamo gdje je debljina poda najmanja.
Patološka stanja vodoravnih konstrukcija kod novih tipologija gradnje
Kritična mjesta vodoravnog dijela konstrukcija novogradnje možemo općenito podijeliti na rastezanje (širenje) i stezanje cementom vezanih stropova, koji su izrađeni od:
– livenih AB-ploča,
– predizrađenih AB-ploča,
– grednih armiranobetonskih nosača i blokova opeka (punila),
– opeka od cementnih predizrađenih elemenata,
– miješanih stropova (čelik i blokovi od opeka ili betona),
– miješanih stropova sa prednapetim gredicama i
– prednapetih šupljih ploča.
U tim su slučajevima moguća oštećenja uzrokovana pomanjkanjem prianjanja između grube gornje površine betonskih stropnih ploča i preko njih ležećih potpornih slojeva te radi rastezanja stropova opremljenih grijaćim podnim pločama, kod kojih se – iz razloga koje je moguće ukloniti – ipak ne savjetuje polaganje monolitnih podova.
Plivajući podovi
Oštećenja mogu uzrokovati još i:
– nedostatna toplinska izolacija između cijevi instalacija centralnog grijanja ugrađenog u podlogu poda, sa posljedičnim učincima rastezanja koji mogu premašiti dopuštene granice, radi čega se pojavljuju više ili manje ozbiljne raspukline;
– nedostatna nepropusnost s obzirom na porast kapilarne vlage (posebno kod ploča na tlu i ondje, gdje je problematično izvoditi zahvate na razini podkonstrukcije);
– kod provjeravanja lokalnih ugibanja stropa na mjestima koncentriranih opterećenja, koja nisu bila predviđena pri projektiranju (nove razdjelne stijene, izgradnja kamina …).
Kod ovih nedostataka (pored nemoguće izvedbe ili kod iznimne poteškoće i nemogućnosti korjenitog zahvata na konstrukciji) to se može spriječiti – izrađuju se takozvani plivajući podovi, kod kojih se nosiva konstrukcija odvaja od poda.
Sve se to može postići sa različitim materijalima kao što su razdjelne folije (PVC, PE …), materijali za toplinsku i zvučnu izolaciju, prikladni neprovodni i / ili vodoodbojni odnosno hidrofobni materijali, varene mreže ili / i mikroarmatura. U prostor oko obodnih zidova pod se polaže tako da se stvara samostojna konstrukcija, koja je razmjerno neovisna u odnosu prema nosivoj konstrukciji (vidi sliku).
Prilikom izvedbe plivajućih podova savjetujemo, da se kod ove tehnike izvođenja podova odnosno preventive njihova oštećenja uvijek održava prikladna debljina, koja se treba kretati između 6 i 8 centimetara, i to zajedno sa podlogom i završnom oblogom. Ovdje važi značajno pravilo, da se treba prilagođavati debljini i pouzdanosti zvučne izolacije, koja ponekad može biti i toplinska izolacija.
Zdeslav Jamšek, dipl.ing.građ.
