TKANA PREKRIVALA (engl. woven textile floor covering without pile) obično su tkana na tkalačkim stanovima, pri čemu im uporabna (hodna) površina nije vlasasta. Danas vrlo često nailazimo na takva prekrivala od prirodnih vlakana, na primjer od sisala (slika 1), jute, kokosa … Tkana prekrivala, izrađena od prirodnih vlakana, prikladna su za unutarnje prostore odnosno posvuda gdje ne dolaze u dodir sa vodom, jer se snažno stežu i krče. Kod učestalijeg hodanja preko njih površina im prestaje biti rahla, ali im se struktura ne mijenja tijekom niza godina. Kako su ona antistatička i nemaju vlasastu površinu, otporna su na prašinu i prljavštinu.
Dugo je postojala razlika u kakvoći ručno i strojno tkanih prekrivala, ali se ona tijekom godina ipak smanjila. Strojno tkana prekrivala imaju danas visoku kakvoću i odgovarajuće površinske mase.
PLETENA PREKRIVALA (engl. knitted textile floor covering without pile) su obično izrađena pletenjem, pri čemu uporabna (hodna) površina nema vlasi.
IGLIČANA PREKRIVALA (i tapison; engl. textile floor covering without pile, formed of bonded textile material – needling ili needle bonding) O načinu igličanja pogledaj 6. dio tekstova o vrstama tekstilnih podnih obloga (Korak broj 2 iz 2006. godine).
Igličani pustovi kao igličana prekrivala su i takozvani tapisoni. U ovom slučaju naiglava se koprena na primarnoj podlozi – tkanini od jute ili vlakna od sintetičkih vlakana. Slijedi apretiranje umjetnom smolom (na primjer, poliakrilnom) i polimeriziranje na višim temperaturama (od 140 do 160 stupnjeva Celziusa). Apretura igličanom prekrivalu daje bolju povezanost vlakana, povećava otpornost na habanje, onemogućava pilling i nakupljanje prljavštine… Igličana prekrivala obično imaju debljinu od 3 do 5 milimetara i masu po jedinici površine od 900 do 1100 g × m-1.
Kao i igličane sagove, tako i igličana prekrivala dijelimo na četiri razreda prema standardu HRN EN 1470.
Razred 1: Igličana prekrivala toga razreda se koriste ondje, gdje je protok ljudi manji (boravišni prostori, recimo – spavaće sobe). Osobine tih prekrivala su: plošna masa pokrivala ³ 550 g × m-2, plošna masa uporabne površine ³ 150 g × m-2 (za potpuno impregnirane) ili ³ 135 g × m-2 za prekrivala sa slojevitom podlogom.
Razred 2: Igličana prekrivala toga razreda se koriste tamo, gdje je protok ljudi normalan (boravišni prostori kakvi su dnevne sobe ili kuhinje). Svojstva ovih prekrivala su: dužinska masa (titer) ³ 11 dtex, plošna masa pokrivala ³ 700 g × m-2, plošna masa uporabne površine ³ 200 g × m-2 (za potpuno impregnirane) ili ³ 180 g × m-2 za prekrivala sa slojevitom podlogom.
Razred 3: Igličana prekrivala toga razreda se koriste kod velikog protoka ljudi (boravišni prostori poput dnevnih soba ili kuhinje, te radni prostori kao što su uredi). Njihova su svojstva: dužinska masa ³ 15 dtex, plošna masa pokrivala ³ 900 g × m-2, plošna masa uporabne površine ³ 250 g × m-2 (za posve impregnirane) ili ³ 225 g × m-2 za prekrivala sa slojevitom podlogom.
Razred 4: Igličana prekrivala toga razreda se koriste ondje, gdje je protok ljudi vrlo velik (prostori, u kojima radi ili se zadržava vrlo velik broj ljudi). Svojstva su im: dužinska masa ³ 130 dtex, plošna masa pokrivala ³ 1000 g × m-2, plošna masa uporabne površine ³ 400 g × m-2 (za potpuno impregnirane) ili ³ 360 g × m-2 za prekrivala sa slojevitom podlogom.
Plošna masa može odstupati za 15 posto prema gore ili dolje, ali debljina pokrivala smije odstupati samo za 0,5 milimetara prema gore ili dolje. Prema standardu se igličano prekrivalo steže za najviše 1,2 posto odnosno širi za najviše 0,5 posto. Opstojnost boja, ocijenjena po modroj skali, ne smije biti manja od 5. Opstojnost igličanih pokrivala na suho odnosno vlažno trljanje ne smije biti manja od 3 odnosno 3–4 po sivoj skali. Otpornost na vodu ne smije biti manja od 3 ako je površina glatka, odnosno 3–4 ako ona na sebi ima uzorak.
U ograničenom standardu su navedeni još i drugi zahtjevi za igličana pokrivala te standardi po kojima se obavlja ispitivanje prekrivala.
PREKRIVALA OD PLETENOG KORDA (engl. braided textile floor covering without pile) su izrađena od strojno pletenog korda, spojenoga prošivanjem.
ĆILIMI (engl. tchilim) ili KELIMI pripadaju orijentalnim podnim oblogama bez vlasi, odnosno – tkanim prekrivalima. Izrađeni su ručno u tehnici kelima, koja potječe iz južne Turske. Između napetih niti osnove upliću se niti potke u vezivno platno. Potka se unosi ručno ili iglom, na što se posebnim češljem izrađeni ćilim iščešljava tako, da u cijelosti prekriva osnovu. Svaka potka se drukčije ponaša s obzirom na boju. Na slici 3 su prikazani primjeri povezivanja potki.
Kelimska tehnika je najosnovnija vještina tkanja. U prošlosti su je koristili vrlo često, što dokazuju tkanine iz Egipta i tapiserije, prije svega one flamanske i francuske. Kelimska tehnika tkanja se najvjerojatnije prenijela s istoka na zapad tijekom križarskih ratova. Iz ove se tehnike zatim razvila tehnika izrade čvorića.
Značajka ćilima je njihova uporabljivost s obiju strana, kao i to da su uvijek izrađeni u višebojnim geometrijskim uzorcima (slika 4). Povijest ćilima tijesno se isprepliće sa poviješću orijentalnih sagova, a nju smo već podrobnije opisali u prethodnom broju.
JESTE LI ZNALI…
- da riječ ćilim potječe od turske riječi kilim (te perzijske riječi gilim ili kelim) i označava vrstu glatkoga tkanja. U Iranu i u središnjoj Aziji su ćilimi danas poznati kao palas;
- da podna prekrivala od prirodnih vlakana brže stabiliziramo tako, da ih spajamo u parove, recimo – po širini. Tako se izbjegava njihovo kasnije nepotrebno stezanje i krčenje.
Izv. prof. dr. Urška Stankovič Elesini, dipl. ing. tekst. tehnologije
