Vodeni lakovi

Vodeni lakovi (V) pripadaju skupini suvremenih lakova, koji se mogu razrijediti vodom. U usporedbi s drugim lakovima imaju neke posebne osobine i zahtijevaju posebnu tehniku rada. Njihova glavna značajka je ta, da je hlapljivi sastojak prije svega voda, pa upravo zato vodene lakove ubrajamo u skupinu ekološki vrlo prihvatljivih premaznih sredstava. Njihova uporaba u drvnoj industriji još uvijek raste, prije svega na račun nitroceluloznih lakova i lakova s kiselim učvrščivačem.

Vodeni lakovi koji se mogu nabaviti na tržištu su jedno- ili dvokomponentne vodene disperzije. Vezivo su najrazličitije smole (najčešće akrilatne i poliuretanske, ili njihova mješavina). Kao glavno topilo i sredstvo razrjeđivanja koristi se voda, dok sami lakovi sadrže još 2 do 5 posto organskih topila, potrebnih za ujednačavanje viskoznosti i poboljšanje prijemčivosti. Osim veziva, nehlapljivi sastojak su i punila i različiti dodaci (za bolju brusivost, prijemčivost, razlijevanje, postizanje željenog sjaja …), dok obojeni lakovi sadrže još i pigmente. Ovisno o vrsti veziva i načinu učvršćivanja, biramo između različitih vrsta vodenih lakova (temeljnih, kao i lakova za konačan izgled – mutan ili mat, polusjajan ili sjajnog izgleda).

Jednokomponentni vodeni lakovi su sastavljeni od 30- do 60-postotne disperzije akrilatnih smola, punila i drugih dodataka u vodi. Prilagođeni su različitim tehnikama nanošenja (imaju različitu viskoznost), a učvršćuju se fizikalno, to jest isparavanjem vode, a potom još i topila. Lakovi ove vrste nisu otporni na vodu i topila te pripadaju razredu niže i srednje kakvoće.

Dvokomponentni vodeni lakovi sadrže poliuretanske i akrilatne smole te razne dodatke (od 40 do 70 posto), disperzirane u vodi. Učvršćuju se dodavanjem kiselog utvrđivača, to jest – fizikalno-kemijskim putem. Vezivo postaje duroplastično, jer se makromolekule povezuju u gustu prostornu mrežu. Učvršćeni film je dosta elastičan i kvalitetan te otporan na habanje i utjecaj kemikalija. Takvi se lakovi mogu preporučiti za lakiranje stubišta i parketa.

Korak_2_05cro2.inddUV učvrščivački vodeni lakovi su vodene disperzije akrilnih ili poliuretanskih smola, koje sadrže fotoinicijator i druge dodatke. Učvršćuju se fizikalno-kemijski, pomoću UV-zraka u posebnim napravama. UV vodeni lakovi stvaraju vrlo kvalitetne, mehanički i kemijski otporne filmove, a obično se koriste za industrijsko lakiranje elemenata namještaja i gotovog parketa u velikim serijama.

Zbog svoga sastava vodeni lakovi imaju neke posebnosti, radi čega s njima treba postupati drukčije nego s ostalim lakovima. Vodeni lak mora biti dobro zatvoren, jer ga više ne možemo disperzirati kada se osuši. Nanosne naprave (pištolji i valjci) se brzo mažu, što zahtijeva redovito i temeljito čišćenje. Lak ne smije doći u dodir sa topilom, jer to koagulira vodenu disperziju. Prije nanošenja ga treba dobro promiješati. Nakon nanošenja temeljnog laka, drvena vlakna mogu jako nabreknuti zbog  unosa vode, te se mogu podizati iznad površine obrade. To zahtijeva pomno i fino brušenje. Kod hrasta i drugih vrsta drva koje u sebi sadrže tanina, on se može izlužiti.

Prednosti vodenih lakova:

  •  pripadaju ekološki prihvatljivim sustavima, jer sadrže vrlo malo topila,
  •  nisu zapaljivi i ne škode zdravlju,
  •  nemaju neugodan miris i ne nadražuju sluznicu,
  •  sadrže velik udio suhe tvari,
  •  učvršćeni film je čvrst i otporan na vodu, topila i vanjske utjecaje,
  •  imaju dobru prijemčivost,
  •  ne omekšavaju spojeve lijepljene polivinilacetatnim ili topivim ljepilima,
  •  manja oksidacija kod drva kao što su doussié, merbau, afrormozija, iroko …

Nedostaci:

  •  podižu drvena vlakna,
  •  pri nanošenju na temperaturi ispod 12 °C (osim kod UV-lakova) nastaju poteškoće kod učvršćivanja,
  •  potrebno je češće čišćenje opreme,
  •  kod nekih vrsta drva može se izlužiti tanin,
  •  slabije naglašavaju prirodnu boju drva (mahagonij),
  •  imaju slabiju otpornost površine na kiseline,
  •  teško se bruse,
  •  imaju razmjerno visoku cijenu.

Vodene lakove (temeljne, završne, univerzalne, bezbojne ili pigmentirane) koristimo prije svega za obradu većih površina u stambenim prostorima, na stubama i igralištima, za parkete, galanteriju, namještaj za sjedenje, profilirane ploče, površine furnirane na otvorene pore, i tako dalje.

Unatoč dobrim tehnološkim i ekološkim osobinama, vodeni lakovi su ipak alternativa drugim premazima, jer se kod njihove uporabe pojavljuju neželjeni učinci između laka i drva, što zahtijeva njihovu vrlo pomnu obradu.

Metka Čermak, dipl. ing. šumarstva