Vlakna tekstilnih podnih obloga

  1. dio: Sintetička vlakna – poliester

Poliesterska vlakna su mlađa od poliamidnih. Zavirimo li u njemački standard DIN 60001, naći ćemo tri kratice za poliester: PET, PBT i PTT. Naravno – iza njih se kriju tri različita poliestera koje možemo naći na tržištu.

PTT ili politrimetiltereftalat je bio patentiran 1941. godine, a njegovi su izumitelji bili J. R. Whinfield, J. T. Dickson, W. K. Birtwhistle i C. G. Ritchie – skupina znanstvenika iz britanskog poduzeća Calico Printers´ Association Ltd. Oni su dobiveno vlakno nazvali Terylene. 1946. godine je prava za izradu poliestera kupilo poduzeće Du Pont. Daljnjim istraživanjima i ostvarenim rezultatima došlo se do novih vrsta poliestera, među kojima su najuspješniji bili polietilentereftalat (PET) i polibutilentereftalat (PBT) (slika 1).

KorakHR4_04_3.inddSlika 1: Poliesterska vlakna PET, PBT i PTT

Poliester se dobiva polikondenzacijom. PET nastaje iz etilenglikola i tereftalne kiseline. Vlakna se potom oblikuju kao i poliamidna i polipropilenska, nakon postupka taljenja.

Udio poliesterskih vlakana na svjetskom tržištu znatno je povećan nakon 1979. godine, i rastao je gotovo 8 posto na godinu. 1999. godine je već zauzimao 56 posto svih kemijskih vlakana proizvedenih u svijetu (slika 2). Trgovačka imena pod kojima se poliester prodaje su Terylene, Corterra, Kodel, Enka, Verstan, Diolen, Trevira, Dacron, Terital, Lavsan, Termastat …

KorakHR4_04_3.inddSlika 2: Udio proizvedenih vlakana u godinama 1979. i 1999.

Razlog velikog zanimanja za poliesterska vlakna bile su prije svega njihove dobre osobine koje omogućuju njihovu široku uporabu. Tako se poliester može vrlo dobro iskoristiti za podne obloge (hodne površine), i to naročito zbog svoje visoke izdržljivosti, čistih boja i mekoće dodira.

Kao što je vidljivo na slici 1, poliester u svom sastavu ima aromatski obruč koji pripomaže stabilnosti njegove strukture, dobroj otpornosti na kemikalije te visokoj temperaturi tališta (od 250 do 260 stupnjeva Celziusa) i samozapaljenja (517 stupnjeva Celziusa). To znači da su poliesterska vlakna slabije goriva od poliamidnih.

Uzdužni izgled vlakana je ravnomjeran, bez većih morfoloških posebnosti. Površina vlakna je obično glatka. Presjek može biti okrugao ili drugih oblika (profilirana vlakna).

Vlakna odlikuje visoka čvrstoća (od 41 do 54 cN×tex-1) te otpornost na kukce i bakterije. Upravo radi te činjenice poliesterska vlakna se najviše koriste u medicini, i to za najrazličitije proizvode.

Velika poteškoća s kojom su se susretali proizvođači poliestera u prošlosti bila je njegova sposobnost bojadisanju. Poliester u uobičajenim uvjetima prima 0,4 posto vlage, što otežava njegovo bojadisanje, jer se mora pridržavati posebnih postupaka kod viših temperatura, kada se koriste  sredstva za nabubrivanje zvana carrieri. Ona loše utječu na uređenost strukture vlakana, a time i na svojstva. Zahvaljujući suvremenim tehnikama i modifikacijom poliestera riješili su spomenutu teškoću. Danas je bojadisanje poliestera neškodljivo za okolinu i odvija se bez spomenutih sredstava za bubrenje.

Loša hidrofobnost poliestera izaziva naelektriziranost (električni specifičan otpor iznosi 1016 W×cm). Da bi se uklonio taj nedostatak, vlakna treba obraditi antistatičkom preparacijom.

Poznato poliestersko vlakno koje se pojavljuje prije svega u industriji tekstilnih podnih obloga je CORTERRA, proizvođača Shell Chemical Company. Corterra je po svojoj kemijskoj strukturi polimetilentereftalat (PTT). Proizvodnja tog poliestera je bila dugo potiskivana u pozadinu, jer je dobivanje jedne od polaznih sirovina – trimetilenglikola – bilo vrlo skupo. Danas se to znatno izmijenilo. Zahvaljujući novim otkrićima i tehnikama, dobivanje ove sirovine je postalo ekonomično, a PTT sve više izbija u prvi plan, i to naročito kod tekstilnih podnih obloga, pri čemu obojivost disperzijskim bojama bez sredstava za nabubrivanje više ne predstavlja nikakvu poteškoću. Kao sekundarna podloga se kod podnih obloga iz Corterre koristi polipropilen, a prednosti takvih obloga u odnosu na PET nalaze se prije svega u većoj izdržljivosti, manjoj naelektriziranosti i većoj otpornosti na gorenje.

JESTE LI ZNALI …

da se poliesterska vlakna naveliko koriste i u mješavinama s drugim vlaknima, primjerice – s vunom i pamukom. Naravno, razlog za to je jednostavan: osobine koje nedostaju kod drugih vlakana nadomještaju se osobinama poliesterskih vlakana. Mješavine se koriste i za tekstilne podne obloge.

doc. dr. Urška Stankovič Elesini