Crvotočinu uzrokuju brojni insekti koji žive u drvu (takozvani ksilofagni insekti). Za njih je drvo hrana i stanište, pa stoga napadaju zdravo ili slabije rastuće drvo, svježe posječeno drvo, osušene i ugrađene drvene proizvode te namještaj.
Većina insekata koji napadaju drvo imaju sličan razvojni ciklus: jedinke odlažu jajašca iz kojih se izliježu ličinke; one prodiru u drvo i u njemu dube rovove. Tako uzrokuju mehanička oštećenja koja smanjuju čvrstoću i tvrdoću, a mogu drvo i toliko temeljito uništiti da smo ga primorani baciti. U određenom trenutku razvoja ličinke se pretvaraju u bube, a iz bubica se razvija odrasli insekt (imago), koji će si u pravilu izvrtati otvor za izlijetanje kako bi odletio na slobodu (neke vrste ipak nikad ne napuštaju drvo, već se nastavljaju pariti u rovovima).
Najveću štetu izazivaju insekti u stadiju ličinke koji traje različito dugo, ovisno o vrsti insekta, životnim uvjetima i količini hranljivih tvari koje drvo sadrži. Ličinke insekata koji napadaju drvo prehranjuju se vrlo različito: neke se hrane samo škrobom, druge posjeduju fermente kojima razgrađuju celulozu i hemiceluloze, a mnoge se hrane drvom koje su prethodno djelomično razgradile gljive. O vrsti insekta ovisi koju vrstu i koji dio drva će napasti. Veliku hranjivu vrijednost imaju živi dio kore i bijeli dio pa stoga velika većina insekata živi upravo u tim dijelovima. Središnji dio je tvrđi i manje bogat hranjivim tvarima, a sadrži i tanin, smolu, kinone, alkaloide, itd. Sve ove tvari djeluju na insekte kao otrov ili ih odbijaju te predstavljaju prirodnu zaštitu za drvo.
Ovisno o tome u kakvom drvu žive, insekte dijelimo u više skupina. Primarni ksilofag napada zdravo drveće u rastu, a sekundarni se razvijaju u fiziološki slabijem drvu ili svježe posječenom i još vlažnom drvu. U našim šumama se vrlo česo mogu naći štetočine iz obitelji potkornjaka (Scolytidae), koji izazivaju štete poznate pod nazivom ‘mušićavost drva’.
U toj su skupini najopasnije ličinke kornjaka (Ipinae), koje uvrtaju hodnike ispod kore te ljestvičari (iz vrste Xiloterus), koji napadaju drvo igličarki i listarki (posebno hrasta i bukve). U hodnicima, koji oblikom podsjećaju na ljestve, rastu gljive kojima se hrane. Česti su i lesari (Xyleborus), koji dube hodnike duboko u drvo u smjeru godova, a i insekti iz obitelji sržavaca (Platypodidae) i vrtnica (Lyme-xylidae). Vrlo je raširen hrastov sržavac (Platypus cylindrus Fabr.), koji hodnike dubi duboko u drvo, često i do srčike drva (otuda su i dobili naziv). Osim hrasta, on napada i bukovinu. Bukov vrtnik (Hylecoetus dermestoides L.) napada svježe posječene trupce bukve, hrasta, a i drugih vrsta drva, koja moraju biti toliko vlažna da se u drvu mogu razviti simbiotske gljive, kojima se hrane ličinke. Značajni sekundarni insekti na drvu su i ose (Siricidae), mravi (Formicidae) i termiti.
Tercijarni insekti su prilagođeni skromnim životnim uvjetima: niskoj vlazi i minimalnim količinama hranljivih tvari. Napadaju suho, obrađeno i ugrađeno drvo te ga nakon razvitka nekoliko generacija potpuno uništavaju. Kod nas najviše štete izazivaju ličinke insekata iz obitelji strizibuba (Cerabycidae), kuckara oklopljenih glava (Anobidae), a i parketara (Lyctidae).
Obitelj insekata oklopljenih glava obuhvaća više vrsta koje napadaju ugrađeno drvo igličarki i listarki. Naseljuju se u drvenim podnim oblogama, stubištima, nosivim konstrukcijama i u namještaju. Najradije napadaju drvo u zatvorenim i ustajalim prostorima. Obični tvrdoglav (Anobium punctatum De Geer) je maleni hrušt tamne boje, poznat kao unišavač starih građevina i umjetničkih predmeta. Ličinke uvrtaju hodnike u bijelom dijelu raznih vrsta drva, ali ne oštećuju površinu drva. Manje je proširen šareni tvrdoglav ili ustrajnik (Anobium pertinax L.), poznat i pod nazivom “mrtvački sat”. Ovo je ime dobio zato, jer samci u trenutku parenja udaraju glavom o drvo, što se može vrlo dobro čuti, prije svega u tihim noćnim satima.
Obitelj parketara dijeli se na otprilike 60 vrsta i proširena je po čitavom svijetu. Najznačajniji europski predstavnik ove obitelji je obični parketar (Lyctus linearis Goeze). Napada ugrađeno drvo tvrdih listarki, prije svega parket od hrastovine, jasena, brijesta i akacije. Ličinke žive u bijelom dijelu drva, koje sadrži dovoljno škroba, te uvrtaju vijugave hodnike. Ljeti su puni fine bijele brašnaste crvotočine.
Kvaternarni insekti napadaju drvo koje je u neposrednom dodiru sa zemljom (stupovi, ograde, piloti, jamsko drvo) te već istrunulo drvo koje su već napale gljive tako da sadrži do 25 % vlage. Predstavnici ove skupine su insekti iz obitelji zavrtača (Cossidae), tvrdoglava (Anobiidae) i nekih vrsta termita.
Prije propadanja drvo treba zaštititi raznim metodama. Preventivna zaštita obuhvaća mjere koje poduzimamo na zdravom drvu s namjerom da očuvamo njegova svojstva. Pritom koristimo premaze koji sadrže insekticide, a najbolja je dubinska impregnacija odgovarajućim kemikalijama.
Represivnu zaštitu izvodimo kad je već došlo do napada insekata. Drvo obrađujemo raznim kemijskim sredstvima, ali je samo uništavanje štetočina na drvu dugotrajan i skup postupak. Kemikalije ubrizgavamo u izletne otvore insekata ili u rupice koje sami uvrtamo u drvu određenim redoslijedom. Manje predmete možemo potopiti u odabrano sredstvo. Postupak zaplinjavanja (aluminijevim fosfatom ili metilbromidom) i metodu zatiranja insekata vrućim zrakom prepustite ipak školovanim izvođačima.
Na tržištu se može naći više sredstava za zaštitu drva i uništavanje insekata koja proizvođači nude pod raznim trgovačkim nazivima. Kod uporabe moramo se pridržavati uputstava o uporabi, jer je većina insekticida otrovna.
Metka Čermak, dipl. ing. šumarstva