Koliko košta drveni pod?

Vrlo često govorimo o konkuretnosti drvenih podnih obloga pred drugim podnim materijalima, kao što su keramički ili tekstilni podovi. Poznajemo prednosti drva u smislu toplinskih, akustičkih i gaznih svojstava, higijene, električne izolacije i provodljivosti topline. Ističemo da mnogobrojnost tipova elemenata drvenih podnih obloga, uvećana raznovrsnošću dimenzija, vrsta drva, debljina elemenata i njihove različitosti teksture stvara vrlo široku paletu podova i velike oblikovne, estetske i tehničke mogućnosti izvedbi drvenih podova. Naglašavamo i to da su drveni podovi ekonomični, te da se u širokoj paleti proizvoda mogu pronaći rješenja vrlo velikog cjenovnog raspona. Tek sada, međutim, postavili smo pitanje „koliko košta drveni pod?“ i pokušali odgovoriti sklapanjem cijena različitih kombinacija drvnih elemenata, podloga, načina polaganja, materijala za sklapanje (lijepljenje) poda i njegovu površinsku obradu, učestalost obnavljanja te predvidjeti cijenu u vijeku trajanja drvenoga poda. U ovom članku prikazujemo rezultate za nekoliko odabranih kombinacija, s komentarima koji obrazlažu ogromne razlike u cijenama izračunatih po četvornom metru i po godini predviđenog vijeka trajanja drvenoga poda.

1. UVOD

 Analiza koju ovdje djelomično predstavljamo inicirana je našim opažanjem da se točna cijena pojedine izvedbe drvnog poda kod nas često ne izračunava ili ne predviđa na pravilan način.

1. Potaknuti  smo bili razmišljanjem mnogih komitenata i investitora koji pri odluci o vrsti i cijeni poda kojega kane ugraditi u svoj objekt najčešće razmatraju kao mjerodavnu samo cijenu podne obloge. Jednostavnije rečeno, pitaju npr. „koji parket koliko košta po četvornome metru?“. Pri tome ne uzimaju uobzir kakvo je stanje podloge i je li potrebna njezina sanacija ili predobrada, što bitno utječe na cijenu, te na koju podlogu se optimalno može polagati određena vrsta podne obloge.
2. Nadalje, komitenti često nakon saznanja cijene pojedine vrste parketa, na primjer, rade svoju prosudbu o ekonomičnosti poda ne uzimajući u obzir da je odabrana  vrsta parketa vezana uz optimalni način polaganja, te u cijenu poda ne uzimaju npr. vrstu ljepila koje bi bilo predviđeno za pravilnu izvedbu poda ili podpodnu podlogu. Najčešće se traži da cijena svih komponenti bude što niža, a to ne mora rezultirati najnižom cijenom izvedbe. Primjer ovom razmišljanju može biti primjena jeftinog disperzijskog ljepila na neupojnu podlogu, pri čemu se pojedine vrste parketa (naročito onaj velike vitkosti i velikih dimenzija) slabo lijepe pa takvo polaganje predstavlja rizik velikih grešaka u početnom razdoblju uporabe, te neugodnosti zbog obaveze iseljavanja i kompletne sanacije poda.
3. Potom, kupci često propuštaju uz cijenu parketa uzeti u obzir i cijenu rada polaganja, koja je različita za pojedine parketarske radove, te je znatno skuplja npr. za lijepljenje, brušenje i lakiranje na licu mjesta nego što      je polaganje predgotovljenih elemenata gotovog poda (npr. lakiranog masivnog parketa) ili izvedbe plivajućih podova od višeslojnih parketnih dasaka.
4. Kupci rijetko razmišljaju o tome koliko će njihov pod trajati, te koja je stvarna cijena po godini vijeka uporabne funkcije poda. Prvi primjer mogu biti „klasični hrastovi podovi“, pri čemu se kupci oslanjaju na notornu      postojanost i dugovječnost hrastove sirovine za parkete, ali ne razmišljaju o tome da jeftin ili nedovoljno debelo nanesen lak zahtijeva češću i prilično skupu renovaciju – uz obavezu kompletne evakuacije  prostora. Kao drugi primjer ovakve greške pri planiranju su slabokvalitetni laminatni podovi, koji su daleko najjeftiniji pri kupnji i ugradnji, ali koji često iskazuju nedostatke oblikovne nestabilnosti (koritavljenje) te trošenje otisnute teksture na bridovima. Tada slijedi jedini način popravka – skupa zamjena kompletne podne obloge, i to znatno  ranije od očekivanoga vijeka trajanja poda u svojoj punoj estetskoj i fizikalnoj funkciji.
5. Naposlijetku, kupci i investitori najčešće razmišljaju o cijeni instalacije poda, pa ako i uzimaju u obzir kombinaciju početne cijene i vijeka trajanja poda, rijetko kada uračunavaju troškove razgradnje poda. Nakon istjecanja vremena uporabne funkcije podne obloge (npr. prebrušavanja masivnog parketa do pera, ili oštećenja gaznog sloja kod sportskih podova) pod je potrebno razgraditi. Ukoliko se to ne prepušta sljedećem kupcu u lancu (npr. kod preprodaje i renovacije stanova) onda u cijenu poda treba uzeti i cijenu njegove razgradnje, tj. povrata vrijednosti kod recikliranja ukoliko se podni elementi mogu ponovno presložiti i uporabiti, ili pak dodatnih troškova trganja poda, odvoza na deponiju i pripreme podloge za novi pod.

Preuzevši ideju da pokušamo pojasniti tehnički način razmišljanja i objediniti stvarne troškove drvenoga poda u vijeku njegova trajanja, znamo da zalazimo u rizik triju mogućih neželjenih zaključnih konstatacija:

1. drveni pod može biti mnogo skuplji nego što se to planira i očekuje,
2. drveni pod može biti slabije konkurentan ili nepovoljan u usporedbi s nekim drugim podnim oblogama
3. cijene podnih obloga i usluga podopolagačkih i parketarskih radova nisu cehovski određene, pa na tržištu egzistira šaroliko i nesređeno stanje, što naše izračune može učiniti samo uvjetno mjerodavnima.

Naše razmatranje se bazira na postavkama koje su arbitrarne i ne moraju u svakom slučaju instalacije biti određene onako kako smo u ovom radu predvidjeli. Primjerice, drveni pod može trajati mnogo duže od 50 godina, što smo mi odabrali za ocjenu prosječne trajnosti poda u dvije generacije obitelji. Tako postoje primjeri drvenih podova koji su funkcionalni – i to u javnoj uporabi – stotinama godina, ali ne stanujemo svi u Versaillesu ili Buckinghamskoj palači, gdje se pod rabi i održava na sasvim drugačiji način nego u socijalnim stanovima novih predgrađa naših gradova. Zato smo prvo nastojali točno definirati pretpostavke s kojima krećemo u naš postupak, te omogućiti čitatelju da na rezultate ne gleda kao na nepobitne činjenične stavke, nego radije kao na naputak za izvođenje kalkulacije po kojoj se može preciznije utvrditi poklapanje cijene izvedbe poda s osobnim očekivanjima i financijskim mogućnostima.

Treba naglasiti da pri našim analizama nismo zalazili u područje estetskih ili oblikovnih vrijednosti kao razloga za odabir pojedine vrste poda, jer se dizajneri, arhitekti i sami korisnici prostora mogu odlučiti i za skuplju inačicu poda, koja ekonomično nije najpovoljnija, ako ona pruža željenu estetsku zadovoljštinu – pa čak i ugodu – koja u našem  postupku nije ekonomski mjerljiva. Malo tko, naime, može uvjeriti stanara stotinu godina stare gradske zgrade da stan treba opremiti „bambusom“ ili „modernim“ podom ako su generacije njegove obitelji živjele na hrastovom parketu složenom u riblju kost i obrađivanom uljem i voskom ili lakom. S druge pak strane, moderna arhitektura i dizajn interijera teško će prihvatiti konzervativne vrste podova (npr. oblike slaganja i male dimenzije klasičnog ili mozaik parketa), te će prostor nastojati definirati uklapanjem poda u cjelokupnu oblikovnu koncepciju stana ili kuće. Pri tome čak i vrlo skupi podovi mogu predstavljati optimalan izbor, jer se nematerijalne vrijednosti (npr. estetska vrijednost ili ugoda), još uvijek ne izražavaju novčanim jedinicama.

2. METODE I NAČIN RADA

Proveli smo anketno istraživanje tržišta u kojem smo prikupili okvirne, prosječne podatke o cijenama koje čine sastavnicu troška izvedenog drvenog poda. Moramo odmah napomenuti da smo anketirali relativno mali broj proizvođača, distributera i instalatera podova i podnih materijala, te da se jedan dio vrijednosti zasniva na usmenim priopćenjima, a ne na definiranim cjenicima. Nastojali smo, međutim, iskazati novčane vrijednosti pojedinih materijala i postupaka izrade podova na iskustveno korektan način, tako da su otkloni u izračunima, ako budu primijećeni od pojedinih čitatelja, načinjeni podjednako za svaku našu analizu. Na taj smo način željeli postići da usporedbe vrijednosti iznešenih u tablicama za pojedine izvedbe podova budu međusobno prilično točno postavljene. Time bi omjeri troškova instalacije i cijene podova izračunate po godini životnoga vijeka (dijagram na posljednoj slici 2) bili dobro usporedivi, a čitatelj bi se mogao poslužiti našim rezultatima da okvirno smjesti svoj izbor u preciznije definiran cjenovni razred.

Pretpostavke za izradu kalkulacija

Trajnost poda predviđena je prema literaturnim podlogama (Lacković i Zagorec, 2004; Dennler, W. 1977), te prema vlastitim arbitrarnim prosudbama. Vidjet ćemo odmah da i navedeni autori iskazuju arbitrarno procijenjene trajnosti poda, koje jako variraju u ovisnosti o raspoloživim tehničkim propisima pojedine zemlje, te o njihovu vlastitom iskustvu (tablica 1). Podaci za trajnost parketa uzeti su iz Uputa o načinu određivanja građevinske vrijednosti izvlaštenih objekata na području Republike Hrvatske i iz Općih tehničkih uvjeta za projektiranje i izgradnju stambenih zgrada i stanova.

Tablica 1. Procijenjne vrijednosti trajnosti drvenih podnih obloga u zgradama

Postoje, međutim, i velike razlike u iskustvenoj trajnosti u našim uvjetima. Dvorana Lisinski, na primjer (1971), čiji pod razvrstavamo u razred visokog opterećenja javnog prometa u zatvorenom prostoru, imala je parket koji nije bio lakiran te je on izmijenjen tek nakon 40 godina u Velikoj dvorani, dok u Maloj dvorani i dalje uspješno služi svrsi. Lak preuzima opterećenja površinskog trošenja, tako da lakirani masivni parket, prema usmenim priopćenjima, može izdržati i do 15-20 godina bez renoviranja u prostorima osobnog prometa malog intenziteta (npr. spavaće sobe). Svejedno, mi smo predvidjeli da lak traje 10 godina, jer intenzivnije trošenje na posebno izloženim mjestima (npr. nastup noge pri ulazu u sobu ili nastup na stubu) zahtijeva obnavljanje cijele prostorije. Nerijetko je slučaj da u Zagrebu parketi, koji su lakirani dvokomponentnim sjajnim otapalnim lakovima u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, i danas služe svrsi uz minimalno čišćenje i površinsko održavanje, ili uz samo jedno brušenje i lakiranje u cijelom tom razdoblju uporabe. U zgradi Drvnotehnološkog odsjeka Šumarskog fakulteta (građenoj tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća, dakle s parketom ugrađenim prije približno 70 godina) mnoge kancelarije još i danas imaju izvorni klasični parketni pod od masivne hrastovine, koji je možda samo jednom prebrušen i prelakiran u posljednjih dvadesetak ili tridesetak godina, te će takav biti u uporabi barem još petnaestak godina do sljedećeg obnavljanja.

U ovom radu prikazujemo samo podove od hrastovine ili s gaznim slojevima od hrastovine jer je to najčešće korištena vrsta tvrdog drva u Hrvatskoj, dok će u posebnoj brošuri biti detaljnije obrađeni i podovi s oblogama od drugih vrsta drva, s posebnim osvrtom na mekane podove od četinjača. Predviđeni rok uporabe naveden u u tablici 1, dok se uz svaku pojedinu tablicu u prikazu izrade kalkulacija podrobnije navodi predviđeni rok uporabe za pojedinu vrstu poda. Navodimo osnovne pretpostavke:

Masivni hrastov, jasenov ili bukov parket 14 ili 22 mm (gazni sloj do pera debeo 9 ili 11mm) – dvije generacije stanovnika, procijenjena je srednja trajnost od 50 godina. Ovisno o vrsti površinske obrade u tom su razdoblju moguća dva do tri obnavljanja brušenjem i obnavljanjem površinskog sloja.

Lamel parket, dvoslojni i troslojni parket predviđen je da traje 30 godina. U tom je razdoblju smo predvidjeli samo jedno prebrušavanje, naročito kod troslojnog parketa, jer je njegov gazni sloj debeo samo 2,5 – 4 mm. Industrijski nanešen akrilni lak, međutim, tvrđi je i postojaniji od lakova koji se nanose na zgradi, tako da predviđamo trajnost industrijski lakiranog parketa od 15 godina do prvog obnavljanja. Lamel parket se može i dva puta brusiti i obnavljati, ali pri drugome brušenju postoji veliki rizik od mehaničkog djelovanja stroja i odlupljivanja daščica.

Trajnost laka do prvog prebrušavanja – 10 godina.

Trajnost srednje kvalitetnog laminata (razred 21) – 10 godina.

Na kraju životnog vijeka svakog poda s manjom trajnošću od 50 godina uračunali smo demontažu poda, saniranje podloge, trošak odvoza i cijenu odlaganja na deponiju građevinskog otpada.

Trošak odlaganja na deponiju 450,00 kn / m³ prostornog rastresitog otpada.

3. IZRAČUNI CIJENA DRVENIH PODOVA

U istraživanju smo koristiti podatke o različitim vrstama dijelova podova te sukladno podu primjenjivim materijalima , te izabrali manji broj kombinacija koje omogućuju razmatranje i usporedbu. Najveću pozornost obratili smo na jednu vrstu drva,  a to je hrastovina.

Kao podlogu smo u istraživanju predvidjeli primjenu cementnog nasipa (tzv „estriha“) te postavljanje masivnog parketa lijepljenjem.  Ovdje smo, barem kod troslojnog parketa, predvidjeli i mogućnost polaganja na dva sloja građevinske iverice ili OSB ploče, unakrsno položene sa zamaknutim spojevima, međusobno lijepljene, položene na spužvicu ili sloj pluta. Troslojni parket na „klik“ kopčanje, naime, nespretno je lijepiti jer uvijek treba prethodnu dasku, koja je već nalijepljena, malo odignuti da bi se sljedeća prikopčala. Zato je dvoslojni parket praktično lijepiti na ploče, a troslojni se polaže najčešće slično kao laminat (vidi članak objavljen u ovom časopisu br1/2011).

Izbor ljepila smo određivali prema dimenzijama podnih elemenata odnosno vrstama različitih obloga,  a kao glavne vrste ljepila uzeli smo u obzir disperzijsko ljepilo (PVAC) za upojne cementne podloge, jednokomponentno poliuretansko ljepilo (PUR) i dvokomponentno otapalno ljepilo (E- PUR) za parkete većih diimenzija i posebne zahtijeve lijepljenja (upojnost površine, potreba prisutnosti vlage za reakciju, zahtijevana tvrdoća/čvrstoća/trajna elastičnost itd). u osnovi veličina podnih elemenata (parketa i dasaka) određuje potrebu primjene ljepila veće elastičnosti i veće čvrstoće spoja.

U istraživanju smo koristili najčešće korištene vrste završnih obrada, a kao glavne sustave odabrali smo jednokomponentni otapalni (1K PUR), dvokomponentni otapalni (2K) i vodeni lak (1K i 2K) te ulje i vosak.

Podatke o cijenama prikupili smo  iz anketnog ispitivanja tržišta, prvenstveno od proizvođača i prodavača parketa, ljepila i lakova ali i od podopolagača.

Tablica 2. Cjenik ugradnje i obnavljanja drvenog poda

Cijene su izražene s uključenim PDV-om od 25 %.

4. USPOREDBA CIJENA I TROŠKOVA IZVEDBE I OBNAVLJANJA DRVENIH PODOVA

U tablicama 3 – 7 prikazane su cijene komponenti poda, troškovi rada i troškovi obnavljanja, te završno troškovi razlaganja poda.

Tablica 3.  Cijena koštanja drvenog poda u razdoblju od 50 godina – varijanta 1.
Tablica 4.  Cijena koštanja drvenog poda u razdoblju od 50 godina – varijanta 2.

Tablica 5.  Cijena koštanja drvenog poda u razdoblju od 50 godina – varijanta 5.

Tablica 6.  Cijena koštanja drvenog poda u razdoblju od 30 godina – varijanta 6.

Tablica 7.  Cijena koštanja drvenog poda u razdoblju od 10 godina – varijanta 7.

Slika 1. Cijene podova i troškovi obnavljanja drvenih podova u vijeku od 50 godina za masivni parket, odnosno 30 godina za dvoslojne i troslojne parkete, odnosno 10 godina za laminat

Slika 2. Troškovi drvenih podova iskazani po četvornomemetru i po godini uporabe u vijeku od 50 godina za masivni parket, 30 godina za višeslojne parkete i 10 godina za laminat

5. RASPRAVA I ZAKLJUČCI

Dijagrame na slikama 1 i 2 treba gledati u relativnim odnosima izabranih varijanti, koje mogu biti drugačije ako se uzmu u obzir cijene i troškovi iskazani u tablicama 3 – 7. Primjerice, različitim kombinacijama cijena podnih obloga i cijena primijenjenih ljepila, lakova ili ulja i voska, mogu se mijenjati odnosi na dijagramima 1 i 2, već u ovisnosti o očekivanoj trajnosti i troškovima obnavljanja u tijeku životnoga vijeka od 50 godina. Naravno, ovdje treba posebno napomenuti da cijene pojedine stavke (npr. cijena hrastovih parketnih daščica) uvelike ovisi o dimenzijama daščica i njihovoj klasi kvalitete (mi smo za  primjer odabrali najmanju dimenziju i dvije klase kvalitete, rustik i ekstra), dok su cijene za višeslojne parkete mnogo ujednačenije. Cijene podliježu i dodatnim, često vrlo individualnim troškovima proizvodnje, kao što su mogućnost dobave kvalitetne sirovine, trošak rada u pojedinoj tvrtki, troškove amortizacije i anuiteta kredita itd. Naposlijetku, neke funkcijske prednosti pojedinoga poda uopće nisu uzete u razmatranje u ovom suženom prikazu, a to mogu biti estetske odrednice, prednosti višeslojnih parketa u smislu veće dimenzijske stabilnosti i bolje pogodnosti za primjenu na podnom grijanju.

Najučestalija varijanta u sadašnjoj građevinskoj praksi je postava podnih elemenata lijepljenjem uz brušenje i lakiranje, a trošak ovakve izvedbe poda je neznatno niži od primjene sistema ulja i voska za obradu površine. Kakogod, mana sustava lijepljenja i lakiranja je u tome što je sloj laka nemoguće obnoviti parcijalno, nego se stvaraju dodatni troškovi  (iseljenje stanara, namještaja), a trošak rada je visok  kao i kod sustava ulja i voska. Lijepljenje na cementni estrih, koje se danas načešće primjenjuje zbog dobrih fizikalnih svojstava obloge i trajnosti, u stvari je ekološki vrlo nepovoljno te smatramo da će u budućnosti postupno gubiti na važnosti. Svako lijepljenje i lakiranje parketa podrazumijeva primjenu materijala koji su proizvod od sirovina iz petrokemijske industrije. Nadalje, ovakvi se materijali nakon uporabe ne mogu reciklirati (oporabiti) za manje parkete, za usitnjavanje u ivere ili za energiju, jer se kod dobrog lijepljenja redovito na naličju odiže i značajna masa cementne podloge. Možebitno će polaganje parketa u budućnosti predstavljati značajniju prednost za klasične, masivne parkete ako budu čavlani u podpodlogu, pa se nakon uporabe mogu lako rastaviti, a podloga (npr. drvna ploča ili daska četinjača) se može rabiti kao razloženo građevno drvo ili za oplate u graditeljstvu (krovovi, fasade), dok se parket može ili presložiti, ili preraditi u tanji i uži parket, ili pretvoriti u energiju u energanama.

Postava laminata je ekonomski najpovoljnija, no to je kratkotrajno rješenje jer nema mogućnosti obnove površine takve vrste poda te se automatski uračunava i trošak odvoza na deponiju te ugradnja novog poda. Varijantu s laminatom ne treba, međutim, uvijek promatrati nepovoljno, jer češća izmjena poda može biti dobra opcija za stanodavce ili osobe koje su spremne mijenjati pod svakih nekoliko godina te na taj način utjecati na kompletan izgled interijera. Naposlijetku, laminat visoke kvalitete je dobro rješenje u prostorima koji se često održavaju vlažnim čišćenjem, a podložni su velikom i intenzivnom prometu (npr. vježbaone, hodnici škola i vrtića itd).

Iz dijagrama je vidljivo odstupanje u cijenama ugradnje različitih izvedbi drvenih podova, pri čemu se najpovoljnijom varijantom pokazuje ugradnja gotovog tvornički lakiranog parketa i laminata (slika 1). Nedostatak tog sustava je nemogućnost ispravljanja brušenjem eventualnih neravnina podne površine koje mogu biti uzrokovane neravnom podlogom.

Kao najskuplja varijanta pokazao se sustav površinske obrade uljem i voskom (slika 2), ali  kod tog je sistema prednost u kasnijem laganom održavanju jer je pod moguće obnavljati parcijalno, uz povoljnu cijenu bez dodatnih troškova. Na visoku cijenu poda obrađenog uljem i voskom najviše utječe velika učestalost obnavljanja površine, koju smo predvidjeli u vidu troška materijala i rada profesionalnog obrtnika. Danas, međutim, već se mogu kupiti usisavači koji imaju dodatke za poliranje i voštanje poda, pa ako se trošak obnavljanja u stanovima, u vidu osobnog rada, ne iskazuje u ukupnom trošku poda, onda uljenje i voštanje može biti vrlo povoljna i kvalitetna opcija za prostore manjeg intenziteta prometa. Čak i u javnim prostorima (privatni hoteli, institucijske dvorane i slično) relativno je jednostavno obnavljati površinski sloj malim strojevima  i vlastitim radom, što bi drveni pod obrađen uljem i voskom svrstalo među najkonkurentnije vrste podova (kombinacija niskih cijena masivnog parketa na slici 1 s niskim troškovima obnavljanja).

Iza ovog članka slijedi brošura iz edicije „LDG IZDANJA“, koja će donijeti vrlo detaljan pregled cijena, troškova i mogućih kombinacija sloga poda, uključivši podpod, podlogu, vrstu obloge, način polaganja (ljepilo) te način površinske obrade.

LITERATURA

Dennler, W. 1977: Lebensdauer von Bauteilen. Beutsche Bauzeitung 12, 52-58.
Stanuga, v (1975): Određivanje trajnosti elemenata zgrada. Zagreb: Institut građevinarstva Hrvatske.
Lacković, V.; Zagorec, H (2004): Trajnost parketa u zgradama. Građevinar 56 (9): 555-560.
Topol, N. (2012):Usporedba ekonomičnosti različitih drvenih podova. Diplomski rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet.
Turkulin, H. (2011): Troslojni parket u uvjetima povećane vlage. Korak 2011 (1): 18-21.

prof.dr.sc. Hrvoje Turkulin
dipl.ing. Nikola Topol