Požarne osobine obložnih materijala zidova, stropova i poda su važne kod projektiranja sigurnosnih mjera od požara, jer je često baš o njima ovisna brzina širenja požara. Što se polaganije požar širi, manja je požarna šteta i lakše ga je ugasiti. Premda na brzinu razvijanja požara više utječu zidne i stropne obloge, i neodgovarajuće podne obloge mogu biti uzrokom širenja požara. Zbog požara u Ohiu 1970. godine, koji se raširio hodnikom sanatorija i odnio čak 31 žrtvu, došlo je do razvitka ispitnih metoda i zahtjeva glede protupožarnih svojstava podnih obloga. Kao vrlo prikladna metoda ispitivanja pokazao se pokus sa zračećom pločom za podne obloge (Flooring Radiant Panel Test – ASTM E-648), po prvi put objavljen 1978. godine, dok ga je već 1980. godine prihvatio i američki Nacionalni savez za sigurnost od požara, NFPA. 
Slika 1: Shematska slika ispitne naprave ISO 9239-1
Kasnije je ta metoda bila preuzeta i kao međunarodni standard ISO 9239-1, njemački standard DIN 4102/14 te europski standard EN ISO 9239-1, kod kojih se još mjeri i količina oslobođenoga dima.
U Hrvatskoj je Ministarstvo zaštite okoliša,prostornog uređenja i graditeljstva, u lipnju prošle, 2008. godine, donijelo prijedlog Zakona o građevinskim proizvodima, te će sve obloge označavati znakom CE i izdati izjavu o usklađenosti s tim standardom te navesti svojstva obloga, među kojima je upravo razred zapaljivosti od odlučujućeg značaja.
VRSTE PODNIH OBLOGA
Danas u građevinarstvu pored negorivih podnih obloga (keramičke pločice, kamen, beton …) koriste i različite više ili manje gorive podne obloge, kao što su tekstilne podne obloge, pluta, parket, drvene vezane ploče i ploče od iverice, dekorativni laminati, elastične ploče (guma, linoleum, plastika) te različite premaze. Na požarne osobine utječu prije svega sastav i gustoća materijala, debljina, a djelomice i oblik – pjenasti ili vlaknasti materijal. Vrlo veliki utjecaj imaju način ugradnje (lijepljenje ili obično polaganje) i vrsta podloge. Neke materijale moguće je obraditi i usporivačima gorenja.
Za neke anorganske podne obloge možemo reći da su negorive, a za sve druge treba pokusima tek dokazati njihove osobine. Tradicionalno se za tkanje sagova često koristi vuna, koja slabo gori, a jednako tako i svila, koja se odabire za izradu posebno značajnih sagova. Ponekad se u te svrhe koriste i pamuk, lan, juta i kokos.
Pored prirodnih vlakana, za podne obloge često se koriste i kemijska vlakna: polipropilen (PP), klorovlakna (PVC), poliamid (PA) polietilen (PE) i njihove mješavine.
ISPITIVANJE POŽARNIH SVOJSTAVA PODNIH OBLOGA
U Hrvatskoj su već preuzeti europski standardi za ispitivanje i klasifikaciju požarnih svojstava građevinskih materijala te podnih obloga. Kao glavna ispitna metoda za utvrđivanje odaziva podnih obloga na vatru preuzet je test sa zračećom pločom (Flooring Radiant Panel), opisan u standardu HRN EN ISO 9239-1:2002 (vidi sliku 1). Tom metodom se mjeri vrijednost kritičnog toplinskog zračenja – to je ono upadno toplinsko strujanje na površini podne obloge, kod kojega plamenovi prestaju napredovati i mogu se ugasiti. Na početku pokusnog uzorka dužine jedan metar je toplinsko isijavanje od 11 kilovata na kvadratni metar, koje opada prema završetku uzorka na vrijednost od 1 kilovat na kvadratni metar. Što je vrijednost niža, širenje plamena je veće.
Pored tog pokusa za klasifikaciju požarnih svojstava podnih obloga koristimo još i pokus negorivosti, kalorimetriju i mali plamen. Uporaba određene ispitne metode ovisi o razredu odaziva podne obloge na požar.
Na temelju rezultata ispitivanja i kriterija koji su navedeni u standardu HRN EN 13501-1, podne obloge možemo s obzirom na požarna svojstva razvrstati u 10 razreda (vidi tabelu 1).
Tabela 1: Klasifikacija podnih obloga prema odazivu na požar
Tabela 2: Uobičajeno izmjerena kritična toplinska strujanja za podne obloge izrađene od različitih materijala
U tabeli 2 su navedene vrijednosti kritičnog toplinskog strujanja i odgovarajući Euro- razred za podne obloge, izrađene od različitih vrsta materijala.
U odlukama komisije 2005/610/EC 2006/213/EC, 2007/348/EC navedene su i one podne obloge koje imaju poznati razred odaziva na požar i koje ne treba ispitivati. Tako primjerice gotovo sve drvene proizvode uvrštavamo u razred Dfl-s1, neke parkete u razred Cfl-s1, a većinu drugih podnih obloga u razred Efl.
PODNE OBLOGE NA ZIDOVIMA
Podne obloge su izrađene za uporabu na podovima i ne može se preporučiti njihova ugradnja na druge površine, primjerice – na zidove. To je naročito značajno zato, jer se radi različitih ispitnih metoda u pogledu požarnih osobina materijali međusobno temeljito razlikuju. Zidne obloge ne ispituju se na isti način kao i podne. Ni u kojem slučaju nije dopušteno ugraditi podne obloge razreda Bfl na one zidove, na kojima se zahtijeva obloga B.
Tabela 3: Kritično toplinsko zračenje za podne obloge po australskim propisima (upisan je i odgovarajući razred odaziva na vatru po europskoj klasifikaciji)
USPOREDBA EUROPSKE I NJEMAČKE KLASIFIKACIJE
U Njemačkoj već čitav niz godina izvode pokus sa zračećom pločom za određivanje teško zapaljivih podnih obloga – B1 po DIN 4102/1. Metoda je opisana u standardu DIN 4102/14 i vrlo se malo razlikuje od HRN EN ISO 9239-1 pa je stoga moguća neposredna usporedba rezultata. Podna obloga, koja je prema standardu DIN 4102/1 teško zapaljiva – B1, prema europskoj se klasifikaciji uvrštava u razred Cfl-s1.
ODABIR PODNE OBLOGE SIGURNE OD POŽARA
U Tehničkoj smjernici TSG-1-001:2005 Protupožarna sigurnost u zgradama nema zahtjeva vezanih uz protupožarna svojstva podnih obloga i zato je utvrđivanje zahtijevanih razreda odaziva na požar prepušteno projektantima za protupožarnu sigurnost. Oni se pak opiru preuzimanju stranih propisa, u kojima se podne obloge najčešće niti ne uzimaju u obzir. No, općenito važi da na hodnicima i u dvoranama trebaju biti položene takve podne obloge po kojima se požar ne širi, a prilikom njihova gorenja se oslobađa malo dima. To su negorive podne obloge A1fl i A2fl-s1 te teško gorive obloge Bfl-s1, Cfl-s1 i Dfl-s1. U manjim sobama može biti još i podna obloga razreda Dfl-s2 ili Efl. Podne obloge koje bi pripadale razredu Ffl, kao i one od drugih lako zapaljivih građevinskih materijala iz razreda F ne bismo smjeli koristiti. Za stanove i stambene objekte obično nema zahtjeva vezanih uz protupožarna svojstva podnih obloga, osim na području zajedničkih hodnika. Zahtjevi su viši u objektima u kojima nije ugrađena stabilna naprava za gašenje vatre i nema evakuacijskih putova za slučaj požara. U tabeli 3 su navedeni zahtjevi iz australskih protupožarnih sigurnosnih propisa, a u tabeli 4 su prikupljeni zahtjevi iz nekih njemačkih propisa. U Australiji se ne obaziru na količine oslobođenog dima, jer misle da – s obzirom na preostale materijale po zgradama – podne obloge sudjeluju sa srazmjerno malim udjelom u širenju požara i nastajanju dima. Zanimljivo je da ugradnja stabilne naprave za gašenje požara prema njemačkim propisima ne utječe na zahtijevani razred podne obloge, što ne važi za NFPA 101. Po toj američkoj smjernici nema zahtjeva glede požarnih svojstava ugrađenih podnih obloga, ukoliko u zgradi postoji ugrađena naprava za gašenje požara »sprinkler«.
U SAD-u podne obloge glede odaziva na vatru dijele u dva razreda:
razred I kritično toplinsko zračenje: 0,45 W/cm2
razred II kritično toplinsko zračenje: 0,22 W/cm2
Razred I se zahtijeva za hodnike, veže i izlazne putove u bolnicama i sanatorijima, a razred II za, primjerice, hodnike hotela. Ako u hotelu postoji ugrađen automatski sustav za gašenje požara vodenom prskalicom, nema postavljenih zahtjeva vezanih uz protupožarne osobine podnih obloga. Za sve objekte važi da se podna obloga mora nalaziti na udaljenosti do 1 metra od požarnih vrata razreda II.
I u preporukama Savjeta EU za sigurnost od požara u hotelima (86/666/EEC) se zahtijeva da podne obloge ne smiju širiti požar te da pri gorenju ne smiju oslobađati velike količine dima. Kako je ova smjernica napisana još 1986. godine, razred odaziva na vatru bio je naveden različito za pojedine države – s obzirom na tada postojeću klasifikaciju. U tom je trenutku hrvatski Republički inspektorat izdao ovu smjernicu kao obvezatno stručno uputstvo o protupožarnoj sigurnosti u hotelima, kojim se zahtijevalo da podne obloge moraju pripadati razredu 3 po JUS U.J1.060. To je bio čak i stroži zahtjev negoli primjerice B1 po DIN 4102/1, ali tada nisu postojale druge mogućnosti.
U najnovijoj reviziji smjernice za protupožarnu sigurnost u hotelima preporučena je uporaba podnih obloga Bfl-s1, no razred odaziva na vatru nikako ne bi smio biti niži od Cfl-s1.
Tabela 4: Razred odaziva na vatru za podne obloge po finskim građevinskim propisima (u pravilniku Fire safety of buildings, Regulations and guidelines, a 2002. je već uvrštena europska klasifikacija)
Iz navedenog je jasno da su u različitim propisima postavljeni različiti zahtjevi, a za nas je prilikom odabira podnih obloga vjerojatno najmudrije pridržavati se njemačkih propisa, premda su tu zahtjevi općenito za razrede viši nego kod ostalih država.
Želimo li dosegnuti odgovarajuću protupožarnu sigurnost zgrade, možemo položiti takve podne obloge koje imaju razred odaziva na vatru jednak ili viši od zahtijevanoga u studiji ili propisima o protupožarnoj sigurnosti i izjavi o usklađenosti sa standardom SIST EN 14041:2008. Pored znaka CE, proizvođač odnosno dobavljač podne obloge treba navesti još i sljedeće podatke:
oznaku certifikacijskog organa (kod sustava utvrđivanja usklađenosti 1),
broj standarda (EN 14041),
opis podne obloge (na primjer: polivinilkloridna podna obloga sa pjenastom podlogom),
naziv ili oznaku proizvođača,
zadnje dvije znamenke godine u kojoj je proizvod označen,
broj certifikata o usklađenosti (kod sustava utvrđivanja usklađenosti 1),
svojstva obloge:
razred odaziva na vatru s uvjetima ugradnje, ako oni utječu na razred,
sadržaj pentaklorfenola,
oslobađanje formaldehida,
nepropusnost za vodu, klizavost, elektrostatička svojstva, toplinska provodnost (ako je to relevantno).
Protupožarna sigurnost zgrade neće biti ugrožena ukoliko se poštuju projektirani zahtjevi vezani uz razred odaziva na vatru.
ZAKLJUČAK
Protupožarna statistika nam govori da većina požara započinje zapaljenjem sadržaja stana, da bi se kasnije vatra proširila na obložne materijale zidova i stropova, a naposlijetku i na podne obloge. Brzina širenja požara ovisi o požarnim svojstvima materijala, no požar se svakako teže širi podnim oblogama negoli drugim obložnim materijalima. Postupak ispitivanja za utvrđivanje odaziva podnih obloga na požar pretpostavlja postojanje toplinskog zračenja, koje obično djeluje na tlo hodnika, čija se gornja površina zagrijava radi plamenova ili vrućih plinova u fazi požara što se razvija u susjednoj sobi ili u požarnom sektoru. Na temelju rezultata ispitivanja podne obloge možemo podijeliti u šest razreda:
A1fl, A2 fl, B fl, C fl, D fl, E fl i Ffl.
Milan Hajdukovič, dipl. ing.
Zavod za gradbeništvo Slovenije
